Nedavno su na severu Velsa u Velikoj Britaniji pronađeni delovi nadgrobne ploče opata jedne ugledne velške opatije u srednjem veku, na kome se vidi poprsje pokojnika koji ima osmeh na licu, navodi se u saopštenju Univeziteta u Česteru.

Klesar je u plitkom reljefu uklesao u kamenu ploču na grobu veoma realističan portret opata zvanog Houvel, koji je preminuo oko 1300. godine u vreme kada su Englezi osvojili Vels.

Arheolog česterskog Univerziteta Hauard Vilijams kaže da je ovo jedinstven slučaj jer uobičajeno je da se na nadgrobnim pločama u to vreme pokojnik prikazivao ili u molitvi ili veoma ozbiljan, a u ovom slučaju se smeši kao da "pozira za matursku sliku".

Prema pisanim dokumenatima opat Houvel je bio veoma ugledna ličnost i među Velšanima je bio jedan od pregovarača sa Englezima koji su osvojili nezavisnu kneževinu.

Izgleda da je klesar, kako veruje Hauard Vilijams, želeo da opata prikaže kao ličnost koja teši i posle smrti svoje sunarodnike da englesko osvajanje nije tako strašna stvar i da im svojim osmehom preporučuje da budu mirni i nastave da žive kako su i do tada živeli.

"U teškim vremenima opat je fratrima svojim osmehom želeo da pruži utehu jer je manastir u kojem je živeo bio teško oštećen tokom rata sa Englezima", zaključio je arheolog koji ga je našao.

Znameniti britanski lokalitet Stonehenge najpoznatiji je po megalitskoj građevini od kamenih blokova, no važno je i ono što se nalazi ispod površine. Prije 5000 godina, naime, to je zemljište korišteno kao groblje, a novi znanstveni rad ukazuje na to da neki od ljudi ondje pokopanih dolaze iz znatno udaljenih područja poput Walesa.

Ekipa sa Sveučilišta u Oxfordu analizirala je kremirane ostatke 25 ljudi iz doba neolitika i otkrila da njih deset potječe iz zapadnog dijela Velike Britanije, a pet od tih deset potencijalno je iz jugozapadnog Walesa. Iz istog područja, inače, dolaze i stijene od kojih je izrađena izvorna struktura, no ovaj rad ne otkriva kako su stijene prešle taj put od više od 200 km.

Ostalih 15 ljudi, čini se, vuku podrijetlo iz područja Wiltshirea i Stonehengea.

Za ovo otkriće zaslužan je među ostalima belgijski znanstvenik dr. Christophe Snoeck, čiji rad pokazuje da je netočno uvjerenje kako nije moguće izvoditi testove na spaljenim kostima.

- Nedavno otkriće da neke od bioloških informacija preživljavaju visoke temperature tijekom kremacije (i do 1000 stupnjeva Celzijusa) omogućilo nam je uzbudljivu mogućnost da konačno izučavamo podrijetlo ljudi zakopanih na Stonehengeu - rekao je Snoeck.

Snoeckov tim vjeruje kako su ostaci ljudi koji nisu s lokalnog područja kremirani prije transporta na Stonehenge, i to zbog dva oblika ugljika apsorbiranog u kostima tijekom kremacije koji sugeriraju da je pritom korišteno gušće drvo, poput onog u Walesu.

Izraelski arheolozi su pronašli ostatke velike radionice u kojoj su se od rimskih vremena šest stoljeća izrađivale glinene posude i amfore za vino, javlja Hina.

Izraelski ured za antičke spomenike (AIA) saopštio je da su u iskopavanjima blizu Gedere, južno od Tel Aviva, otkriveni radionica i zgrade za zabavu s 20 kupališta i dvoranom za igru.

Od trećeg stoljeća nove ere u radionici su se tokom 600 godina neprekidno izrađivale posude koje historičari nazivaju "Gaza", rekla je u utorak novinarima voditeljica istraživanja Alla Nagorsky.

Grob star pet hiljada godina pronađen je u području Karagandi u Kazahstanu, a u njemu su sahranjeni praistorijski "Romeo i Julija".

U neposrednoj blizini drevnog ljubavnog para, sahranjena su i dva konja, koja su, kako se vjeruje bili žrtvovani, rekli su arheolozi, prenio je Dejli mejl.

Od europskog doseljavanja u Australiju koje je započelo 1788. kada je prva skupina od 759 engleskih kažnjenika stigla u Zaljev Botany i podigla prvo naselje Europljana, do polovine 20. stoljeća u petstotinjak pokolja diljem zemlje ubijene su na tisuće aboridžina, rekli su u petak znanstvenici.

Povjesničari sa sveučilišta u Newcastleu kažu da se podaci do kojih su došli temelje na dnevnicima doseljenika, suvremenim izvješćima iz medija, dokazima i usmenoj predaji potomaka starosjedilaca te na podacima prikupljenim u državnim i saveznim arhivima.

"Dosad smo uspjeli identificirati i potvrditi podatak o oko 250 mjesta na kojima su u kolonijalnoj Australiji počinjeni pokolji, a procjenjujemo da ćemo ih, do kraja našeg projekta, otkriti oko 500", rekla je za Reuters voditeljica istraživanja Lyndall Ryan.

Znanstvenici dosad evidentirali 250 mjesta pokolja aboridžina

Kazala je da je na otkrivenih 250 mjesta pokolja pobijeno oko 6200 ljudi, među kojima i stotinjak Europljana. Dodaje da se "pokoljem" smatra svaki incident u kojemu se ubije najmanje šest ljudi.

Rezultati istraživanja, koje bi trebalo biti dovršeno 2019., postupno se objavljuju u trenutku kada zemlju potresaju emotivne rasprave o tomu na koji način obilježiti dolazak prvih europskih doseljenika na australsko tlo pri čemu se, po mišljenju mnogih, ne bi smio zaboraviti krvavi kolonijalni dio prošlosti zemlje.

Svake godine Australci 26. siječnja, na dan kada je u sydneysku luku 1788. uplovila prva skupina od 759 zatvorenika i vojnika obilježavaju državni praznik. Dio domorodačkog stanovništva taj dan naziva "Danom invazije".

Grčki arheolozi otkrili su netaknutu grobnicu antičke plemkinje pokopane sa zlatnim nakitom na otoku Sikinos. Prema natpisu na grobnici plemkinja se zvala Neko.

Grob je pronađen netaknut u grobnici spomenika Episkopi, rijetkoj grobnici iz rimskog razdoblja, koja je kasnije pretvorena u bizantsku crkvu i manastir. U grobu su pronađene zlatne narukvice, prstenje, dugačka zlatna ogrlica i dijelovi ženske odjeće.

Tokom arheoloških istraživanja u Nigdeu, u centralnoj Turskoj pronađen je hram star 2.100 godina koji se veže za helenistički period.

Naučni tim turskih i italijanskih arheologa na istraživanjima u nalazištu Kinik, u blizini Jesiljurta, u provinciji Nigde radi od 2011. godine. Na tom području prije otprilike dvije godine pronađen je hram star 2.500 godina, javlja agencija Anadolija.

Šef istraživačkog tima je Lorenco Dalfonso koji je rekao da su tokom višegodišnjih istraživanja pronašli hramove iz helenističkog i perzijskog perioda.

Podsjetio je kako su u Kiniku pronašli hram star oko 2.500 godina.

"U podnožju područja gdje smo pronašli hram, nastavili smo iskopavanja i pronašli još jedan hram star 2.100 godina koji se veže za helenistički period. Pretpostavlja se da u Kiniku od 30 godine prije nove ere ne postoji nikakav grad niti naselje. Ovdje smo pronašli djeliće skulpture bika napravljene od keramike", dodao je Dalfonso.

Šef Odjeljenja za kulturu i turizam Nigdea Basri Akdemir kazao je kako istraživanja ulaze u osmu godinu.

"Istraživanja se kontinuirano nastavljaju iz godine u godinu. Ova istraživanja koja vodi tim na čelu s profesorom Lorenvom Dalfonsom tiču se naselja tokom gvozdenog doba i helenističkog perioda. Muzej u Nigdeu je bogatiji za 207 pokretnih kulturnih nasljeđa otkrivenih tokom istraživanja od 2011. godine", naveo je Akdemir.

Znanstvenici na Krimu istražuju veliku količinu očuvanih životinjskih kosti starih pola milijuna godina pronađenih u podzemnoj špilji tijekom izgradnje autoceste.

Radovi su privremeno zaustavljeni dok znanstvenici proučavaju sadržaje špilje u kojoj se nalaze kosti nosoroga, hijena i životinja sličnih slonovima.

Dmitrij Starcev iz Muzeja zoologije Krimskog državnog sveučilišta smatra kako je nalazište jedinstveno te kako u Rusiji ništa slično još nije pronađeno.

Tvrdi kako su područje nekoć naseljavali mamuti, preci slonova koji su imali dlaku i duge zakrivljene kljove.

"Ako je riječ o brlogu hijena kao što mislimo, onda je to najveće i najočuvanije takvo mjesto ikad pronađeno", rekao je Starcev.

Arheolozi u Egiptu pronašli su drevnu grnčarsku radionicu staru preko 4.000 godina.

Egipatsko Ministarstvo za antikvitete saopštilo je da se radionica nalazi u blizini reke Nil i južnoj egipatskoj provinciji Asuan.

Grnčarska adionica, najstarija do sada pronađena iz doba Starog kraljevstva, pripada dobu Četvrte dinastije, koje je trajalo od 2.613 do 2.494 p.n.e.

Period Starog graljevstva je poznato kao doba u kome je cvetala gradnja piramida.

Arheolozi su u radionici pronašli mašinu za izradu grnčarije, koju čine grnčarski točak od krečnjaka i šuplja osnova.

Generalni sekretar Vrhovnog saveta za antikvitete Mustafa al-Vaziri izjavio je da je ovo otkriće "retko" i da otkriva više o razvoju grnčarije i svakodnevnom životu drevnih Egipćana u istorijskom periodu Starog kraljevstva.

Pad Berlinskog zida 1989. potaknuo je interakcije između obavještajnih službi i mafija, a ratni sukobi porast kriminala općenito, poglavito gospodarskog, kao i nezakonitu trgovinu oružjem i drogom. Stoga, kada govorimo o planetarnoj ekspanziji mafija u kontekstu propalih država i globalizacijskog kaosa, u stvari govorimo o geopolitici organiziranog kriminala, o mafijama XXI. stoljeća kao obliku organiziranog kriminala na najvišoj razini. Dakle, ne radi se samo o gangovima i transnacionalnim kriminalnim strukturama poput kolumbijske, nego o kompleksnim kriminalnim organizacijama koje počivaju na mafijaškom poduzetništvu, ali mogu poslužiti i u ostvarivanju nekog geopolitičkog cilja.

Savezničke mafije

Prisjetimo se da je, u Drugom svjetskom ratu, prilikom oslobođenja Sicilije, američka Cosa Nostra bila tretirana kao zapadni saveznik. Isto kao i japanske yakuze, na koje se američka vojna vlada oslanjala u svojoj borbi protiv komunističke opasnosti tijekom šest posljeratnih godina svog vladanja tim prostorom. U «Kubanskom slučaju», američka je Cosa Nostra, pomoću generala Batiste (jednog od diktatora-saveznika SAD-a), tu otočnu državu uspjela transformirati u svoj «raj» s kazinima za pranje prljavog novca. Mafijaški raj nestao je tek 1959., preuzimanjem vlasti od strane Fidela Castro-a i njegovog komunističkog režima. U ex-jugoslavenskom slučaju, u savezništvu sa svjetskom supersilom ilustrirao se je još jedan neočekivani partner: američka albanska mafija. Njezina je ekspanzija uvelike doprinijela u otvaranju koridora za širenje oksidentalne vojne i ekonomske sile prema bivšem sovjetskom prostoru. Tako je zabilježeno da su, sve do uoči izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji, američki dužnosnici Oslobodilačku vojsku Kosova (OVK) tretirali kao terorističku organizaciju. Situacija se sasvim izmijenila kada je OVK pristao surađivati s CIA-om (SAD-u dostavljati operativne informacije), a Američka vojska OVK opskrbljivati oružjem. U opisanom kontekstu, OVK je, dakle, funkcionirao kao politički i medijski paravan albanske mafije, a NATO kao savez koji je u srcu Europe instalirao jednu «malu Kolumbiju» [1].