Ova poznata drevna skulptura je pronađena davne 1894. Nalazila se na dubini od 4 m na području Shigira i zbog toga je dobila naziv Shigirski idol.

Budući da je pronađena u dijelovima, znanstvenici su je sastavili tek 1914. Njena visina iznosi impresivnih 5,3 m, ali svi njeni dijelovi se nisu uspjeli u potpunosti sačuvati.

S obzirom na to da u vrijeme pronalaska znanstvenici nisu imali naprednu tehnologiju, nisu mogli procijeniti koliko je stara skulptura. 100 godina nakon pronalaska, uz pomoć datiranja ugljikom, procijenili su da je stara oko 9800 godina. Mnogi znanstvenici se s tim nisu složili jer nisu vjerovali da bi drveni predmet mogao ostati očuvan nakon toliko godina.

Današnji znanstvenici su odlučili ponovno proučiti tajanstvenu skulpturu i pokušati ponovno odrediti njenu starost jer u ono vrijeme datiranjem ugljikom nije bilo baš precizno.

Uz pomoć moderne tehnologije došli su do novih spoznaja. Za rezbarenje skulpture upotrijebljen je jedan komad drva ariša i nastala je prije 11 600 godina. To je čini najstarijom drvenom umjetninom. Kada su ga posjekli, drvo je bilo staro oko 159 godina. Za rezbarenje su korišteni alati od kamena.

Arheolozi su iskopali možda najveće mjesto masovnog žrtvovanja djece.

Više od 140 djece žrtvovano je otprilike u isto vrijeme na sjevernoj obalnoj regiji Perua, prije oko 550 godina, piše BBC.

Neočekivano otkriće

Nalazište je pronađeno blizu središta drevne civilizacije Chimú, u blizini grada Trujilla. Uz djecu pronađeni su ostaci 200 žrtvovanih mladih ljama. "Ja nisam ovako nešto uopće očekivao", rekao je John Verano, jedan od vodećih znanstvenika na ovom projektu. "A ne mislim ni da je itko drugi."

Prvo otkriće ljudskih žrtvovanja na ovoj lokaciji, nazvanoj Huanchaquito-Las Llamas, otkrilo je ostatke 40 žrtava i 74 ljama tijekom iskapanja 3.500 godina starog hrama 2011. godine.

Naučnici su pronašli dokaze o borbi između predaka ljudi sa džinovskim lenjivcem, a to je prvi put da imamo priliku da vidimo kako su se borili sa tako impresivnim protivnikom, javlja "Rojters".

Ta vrsta lenjivca bila je viša od dva metra, a na prednjim šapama imala je kandže, ali je istrebljenja pre oko 11.000 godina. Većina naučnika danas smatra da su upravo ljudi doveli do njihovog nestanka.

Ipak, fosilizovani otisci pronađeni u Vajt Sends Našional Monjument (White Sands National Monument), Novom Meksiku otkrivaju davno okončanu bitku prikazujući da su se ljudi prvo kretali po tragovima džinovskog lenjivca, pa su se onda suočili sa njim, najverovatnije naoružani kopljima.

- Priča koju možemo da vidimo na osnovu tragova govori da su ljudi uhodili životinju i tačno bi stali u okviru otiska koji je ostavljala za sobom. Kada bi je omeli ona bi počela da se okreće, a tada bi neko drugi prišao i pokušao da joj zada smrtonosni udarac. To je veoma zanimljiva priča, zabeležena u koracima onih koji su u njoj učestvovali - rekao je Metju Benet, jedan od glavnih istraživača u timu koji je otkrio tragove.

Među otiscima vidni su i oni koji ukazuju na to da bi džinovski lenjivac pravio blag okret na zadnjim dok je pokušavao da zamahne prednjim šapama, najverovatnije u samoodbrani.

Pored tragova onih ljudi koji su išli za njim, nešto dalje pronađeni su otisci još jedne grupe. Na osnovu njih, naučnici su zaključili da su ljudi radili u grupi, dok je drugi tim odvlačio pažnju i navodio životinju u pogrešnom pravcu da bi je nadmudrili.

Arheolozi su na švedskom ostrvu Oland u mjestu Sandbi pronašli ostatke masakra nad lokalnim stanovništvom koji se dogodio prije oko 1.500 godina.

Među žrtvama su muškarci, žene i djeca, a mnogima je odsječena glava.

Tijela mještana ovog bogatog sela ostavljena sa da trunu na mjestu gdje su pala i na njima je pronađena luksuzna odjeća, kao što je krzno, ali i rimski nakit i novčići.
Među žrtvama je pronađeno i novorođenče kome je odsječena glava, a većina žrtava je masakrirana.

Nije jasan povod masakra, ali se zna da se dogodio u turbulentno vrijeme pada Zapadnog rimskog carstava i invazije Huna. Vjeruje se, takođe, da je moguće da je došlo do sukoba grupa koje su kontrolisale 15 utvrđenja na ostrvu, piše Daily Mail.

Iračka vojska na čelu sa Sadamom Husseinom napala je i okupirala Kuvajt, a Amerikanci su htjeli doći do nafte. Morali su, stoga, tadašnjeg iračkog diktatora Sadama prikazati kao najvećeg svjetskog krvnika i ubojicu.

U listopadu 1990. godine djevojčica iz Kuvajta, identificirana samo kao Nayirah (15) svjedočila je pred američkim Kongresom o strašnom nasilju i pljačkama. Vidno potresena u suzama detaljno je opisala kako su vojnici upali u njenu bolnicu i počinili neljudske zločine. ¸¸

Američku javnost je strašno pogodio njezin iskaz jer je u njemu između ostalog opisala kako je gledala iračke vojnike dok su vadili novorođenu djecu iz inkubatora u bolnici i bacali ih na tlo da umru.

Cilj: Ubrzati američku akciju u Zaljevskom ratu

Dramatičan govor dotakao je srca gledatelja i izazvao ogromnu podršku javnosti da se SAD uključe u taj sukob. Njen iskaz prenijeli su svi mediji, ponavljajući ga mnogo puta. Istog dana njeno svjedočenje pušteno je na svim glavnim američkim TV kanalima u udarno vrijeme.

Arheolozi su pronašli bistu rimskog cara Maka Aurelija u Asuanu, gradu na jugu Egipta, saopštilo je danas egipatsko Ministarstvo za antikvitete.

U saopštenju se navodi da je bista pronađena u Hramu u Kom Ombu tokom radova na zaštiti mjesta od podzemnih voda.

Arheolozi su, takođe, iskopali artefakte koji pripadaju svetilištu boga Ozirisa Ptaha-Neba unutar drevnog hrama Karnak u gradu Luksor, dodaje se u saopštenju.

Egipat se nada da će najnovija otkrića podstaći turiste da dolaze u tu zemlju, gdje je turizam pretrpio posljedice političkih previranja nakon Arapskog proljeća 2011. godine, prenosi AP.

Goran Šarić, katolički povjesničar i teolog, u fokus javnosti dospio je nakon što je u medijima iznio teze da su Slaveni Indijanci Europe, da se na Balkanu razvila prva europska civilizacija i da se veza između te civilizacije, preko vremena Ilira može pratiti do današnjih stanovnika Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Na ključna pitanja naše povijesti odgovara na temelju dugogodišnjih istraživanja arhiva od Vatikana, preko Beča i Dubrovnika. Našu prošlost rekonstruira pomoću nekoliko stotina različitih izvora i koristeći preko 20 znanstvenih disciplina.

Zbog čega sve pada teorija o dolasku Hrvata u 7. stoljeću na ove prostore?

Goran Šarić: Zbog toga što su istraživanja iz dvadesetak znanstvenih disciplina neovisno jedna o drugoj jasno dokazala da u 7. stoljeću nije bilo seobe. I bez da znamo za najnovije znanstvena otkrića, dovoljno je samo malo zdrave logike da se ospori doseljavanje Slavena. Postoje dvije mogućnosti. Da su dolazili u malim grupama ili da je došla velika masa. Ako su dolazili u malim grupama od nekoliko tisuća ljudi koje bi osvojile neki grad, recimo Sisak, onda bi se svi okolni gradovi oko Siska digli, rođaci i sunarodnjaci pokorenih stanovnika Siska bi protjerali i pobili te navodne slavenske osvajače. Ako su dolazili u velikim skupinama, po nekoliko stotina tisuća ljudi, gdje su arheološki tragovi doseljavanja, gdje su zapisi o velikim bitkama, a prije svega gdje su motivi? Što bi moglo natjerati nekoliko stotina tisuća Slavena da napuste plodnu zemlju Ukrajine i dođu na šrktu dalmatinsku zemlju? Možda glad ili napad nekog drugog naroda, ali da bi se takav put od nekoliko mjeseci i tisuća kilometara prešao, potrebne su ogromne zalihe hrane, tegleće stoke, konja i kola, a narod koji ima toliko hrane i stoke, nije gladan i ima dovoljno sredstava da formira vojsku ili je unajmi. Da je neka vojna sila natjerala Slavena na seobu, to bi značilo da su Slaveni vojno inferiorni, a onda najednom ti vojno inferiorni Slaveni osvajaju pola svijeta, od istočne Njemačke do Sibira, od Finske do Jadrana i Grčke?! I koliko je Slavena živjelo iza Karpata, kad su navodno u tako kratkom vremenu naselili tolika nepragledna prostranstva?!

Još je krajem osamdesetih godina 20. stoljeća, jedan od vodećih jugoslavenskih arheologa dr. Đuro Basler na temelju dugogodišnjih arheoloških istraživanja odbacivao ideju velike seobe Slavena. Najveći arheolog sa ovih prostora, pokojni profesor dr. Đorđe Janković ostao je bez profesorskog zvanja na fakultetu jer je javnost upoznao sa rezultatima svog cijeloživotnog rada. On je otrkio da su Slaveni živjeli na Balkanu i u vrijeme Rima. Da su Slaveni na ovim prostorima i prije 7. stoljeća, tvrdi i vodeći svjetski ekspert za srednjovjekovnu povijest Slavena, dr. Florin Curta, profesor na Sveučilištu u Floridi. Današnja arheologija priznaje da je narod poznat kao Limiganti koji je od 1. stoljeća živio na području Vojvodine slavenskog porijekla. Također, prošle godine je kod Murske Sobote u Sloveniji nađene slavenska keramika, identična onoj u Ukrajini i Češkoj, dvijesto godina starija od navodne seobe Slavena, koja dokazuje da su Slaveni u Sloveniji živjeli daleko prije 7. stoljeća.

Peruanski arheolozi su slučajno otkrili više od 50 dosad nepoznatih geoglifa za vrijeme mapiranja poznatih linija iz Nasce. Budući da su linije jako tanke, teško ih je zamijetiti golim okom. Ucrtane su prije više od tisuću godina pa su mnoge zbog zuba vremena izblijedile.

Znanstvenici su uz pomoć dronova i 3D skeniranja terena uspjeli snimiti masivne linije do najsitnijih detalja. Oni vjeruju da su ovi geoglifi stariji od onih pronađenih u Nasci.

Skelet ratnika iz srednjeg vijeka, pronađen u jednoj langobardskoj nekropoli u sjevernoj Italiji, ukazuje na to da je muškarac živio sa nožem umjesto svoje amputirane ruke, piše Dejli mejl.

Posmrtni ostaci čovjeka, koje potiču iz perioda između 6. i 8. vijeka, sahranjeni su pored obezglavljenog konja, nekoliko hrtova i nekoliko stotina drugih skeleta.

Ratnik je najvjerovatnije imao između 40 i 50 godina kada je preminuo, a njegova ruka nejvjerovatnije je uklonjena tupim instrumentom, piše Sajens alert.

Dječak (13) i jedan arheolog amater otkrili su u Njemačkoj važno blago koje je možda pripadalo legendarnom danskom kralju Haraldu Modrozubom koji je u 10. stoljeću svojom zemljom pronio kršćanstvo.

Arheolog amater Rene Schoen i školarac Luca Malaschnitschenko detektorima za metal istraživali su u siječnju područje jedne njive na sjeveru otoka Ruegena i nabasali, mislili su, na bezvrijedan komad aluminija.

Ali kad su ga malo pomnije pregledali shvatili su da u rukama imaju blistavi komad srebra, pišu njemački mediji.