© WikipediaAndrej Dmitrijevič Saharov
Službeno je u liberalnim zapadnim demokracijama Andrej Dmitrijevič Saharov, rođen 1921. u Moskvi, gdje je i umro 1989. godine,
ikona demokracije i borbe za ljudska prava. Saharov je, prema zapadnoj historiografiji, sovjetski nuklearni fizičar, disident i borac za ljudska prava. Poznat je kao jedan od tvoraca sovjetske hidrogenske bombe, a potom i najjačeg oružja ikada proizvedenog, sovjetske Car bombe.
Krajem '60-ih je počeo kritizirati sovjetsku službenu politiku i povezao se s borcima za ljudska prava Dobio je Nobelovu nagradu za mir 1975. godine, ali je nije mogao preuzeti. 1980. je uhićen i protjeran u interni egzil u Gorki, odakle je po naredbi Mihaila Gorbačova pušten 1986.
Njemu u čast je 1985. utemeljenja "Nagrada Saharov" Europskog parlamenta, koja se jednom godišnje dodjeljuje ljudima i organizacijama posvećenim radu u području ljudskih prava i sloboda.Genij i mučenik ili "peta kolona" u Sovjetskom Savezu?Ljudi koji su živjeli u vrijeme neposredno nakon raspada Sovjetskog Saveza doslovno su upijali sve priče o Andreju Saharovu, koji je tada postao ikona ruske demokracije, najpopularnija osoba na području bivšeg Sovjetskog Saveza i moralni autoritet Ruske Federacije. O njemu je stvorena slika genija i mučenika koji se borio protiv sovjetskog totalitarnog sustava.
Međutim, kada se iluzija o "demokraciji", "slobodi" i "blagodatima slobodnog tržišta" počela raspadati, deseci milijuna ljudi su shvatili da su jednostavno bili prevareni, lišeni sigurnosti i reda, javnih službi, besplatnog zdravstva i obrazovanja i
postalo je očito da je dobitnik Nobelove nagrade za mir i jedan od stvoritelja hidrogenske bombe Andrej Saharov bio je samo jedan od stotina "projektila" koji su razorili Sovjetski Savez.I danas vidimo slične aktere, poput Hodorkovskog, Kasparova i sličnih, koji predlažu da se podijeli Rusija, da se zemlja odrekne Arktika, Sibira, Bajkala i drugih "spornih područja".