Tajna povijestS


Pharoah

1000 godina stara mumija pronađena blizu Luksora u Egiptu

1000 godina stara mumija pronađena blizu Luksora u Egiptu
Španjolski arheolozi otkrili su mumiju faraona staru više tisuća godina "u jako dobrom stanju", u grobnici blizu Luksora, na jugu Egipta, priopćilo je u nedjelju egipatsko ministarstvo za spomeničku baštinu.

Mumija je pronađena blizu "Hrama milijuna godina" koji je sagradio faraon 18. dinastije, Tutmozis III. (1479. - 1425. prije Krista) na zapadnoj obali u Luksoru, koja je pravi muzej pod otvorenim nebom, 700 km južno od Kaira.

"Jako lijepa mumija, obložena lanom premazanim gipsom, u odličnom je stanju", navodi se u priopćenju ministarstva, prenosi Hina.

Mumija je pronađena u šarenom drvenom sarkofagu, u grobnici koja bi mogla datirati iz trećeg međurazdoblja (1075. - 664. prije Krista) čiji je vlasnik najvjerojatnije velikodostojnik Amenrenef koji je nosio naslov "sluge kraljevske kuće", navodi se u tekstu.

Obloga kojom je prekrivena mumija ima "brojne šarene ukrase i vjerske znakove drevnog Egipta, kao što su prikazi dviju božica Izide i Neftis s raširenim krilima i četvorice Horusovih sinova", rekla je voditeljica iskapanja Myriam Seco Alvarez.

Komentar: Otkrivena grobnica stara 3.000 godina u Luksoru, Egipat


Dig

Arheolozi otkrili drevni akadski grad na sjeveru Iraka

Arheolozi otkrili moguće Akadsko kraljevstvo na sjeveru Iraka
Arheolozi su otkrili ostatke izgubljenog antičkog grada u severom Iraku, u blizini grada Dahuk. Stručnjaci kažu da je taj “istaknuti“ drevni grad bio ispostava koja je pripadala drevnom Akadskom kraljevstvu koje je osnovano pre više od 5.000 godina.

Tokom iskopavanja, naučnici su otkrili dokaze o periodu Akadskog kraljevstva (2340-2200 p.n.e.), što se smatra prvim svetskim kraljevstvom u ljudskoj istoriji.
Arheolozi otkrili moguće Akadsko kraljevstvo na sjeveru Iraka
© P. Pfälzner / Sveučilište u Tübingenu

Pharoah

Da li je Kleopatra zaista bila tako lijepa kakvom je predstavlja istorija?

Da li je Kleopatra zaista bila tako lijepa kakvom je predstavlja istorija?
© Youtube
Na pomen imena Kleoparta danas, većina zamišlja prelepu, markantnu, mističnu ženu koja je sposobna da zavede i najmoćnije muškarce. Ali da li je stvarnost bila onakva kakvom je istorija predstavlja?

Čuvena egipatska faraonka iz grčke dinastije Ptolomeja, sudeći po brojnim statuama i portretima sa novčića, pre je dugovala svoju reputaciju fatalne zavodnice neverovatnom uticaju na Gaja Julija Cezara i Marka Antonija - jedne od najuticajnijih ljudi starog Rima - nego istinskoj fizičkoj lepoti.

Čuveni grčko rimski istoričar Plutarh pisao je: "Njena lepota nije samo po sebi neviđena, niti nešto izuzetno za one koji je vide".

Umetnik i specijalista za facijalnu rekonstrukciju M.A. Ludvig je na osnovu preživelih prikaza Kleopatrinog lika napravio čitav niz mogućih izgleda poslednje vladarke ptolomejskog Egipta. Uživajte:


Question

Ljudi nisu sa Zemlje - opekline od sunca, bolovi u leđima i bolni porodi to dokazuju, kaže američki ekolog

Ljudi nisu sa Zemlje - opekline od sunca, bolovi u leđima i bolni porodi to dokazuju, kaže američki ekolog
Prema kontroverznoj knjizi koju je napisao priznati zaštitnik životne sredine i ekolog dr Elis Silver, ljudska bića nisu evoluirala zajedno sa drugim oblicima života na Zemlji.

U stvari, čovečanstvo uopšte nije nastalo od tog soja života, nego je evoluiralo na drugom mestu pa je prebačeno na Zemlju (kao potpuno razvijeni homo sapiensi) između 60.000 i 200.000 godina pre.

Šta ako tragamo za vanzemaljskim životom ne znajući da smo mi, u stvari, vanzemaljci na Zemlji?

Nova teorija koju je izneo dr Elis Silver navodi da postoji nekoliko znakova u ljudskom rodu koji ukazuju da ljudska bića nisu evoluirala zajedno sa drugim oblicima života na Zemlji, što na kraju znači da smo mi vanzemaljci koje sve vreme tražimo.

Knjiga pod nazivom “Ljudi nisu sa Zemlje: naučna procena dokaza“ je u osnovi rezime dokaza za i uglavnom protiv čovekove evolucije na Zemlji. U knjizi, vodeći zaštitnik životne sredine i ekolog dr Elis Silver, prolazi kroz procenu trinaest hipoteza i sedamnaest faktora koji ukazuju da ljudi nisu sa Zemlje.

Čovečanstvo je navodno najrazvijenija vrsta na planeti, a ipak je iznenađujuće neodgovarajuća i loše opremljena za okruženje na Zemlji: štete im sunčevi zraci, mrze prirodnu hranu, previsoke stope hroničnih bolesti i još toga, kaže dr Elis u intervjuu.

Caesar

Zapadna civilizacija je oduvek bila usko povezana sa robovlasništvom

atinski novac
Atinski novac iz petog veka p.n.e.
Stari Grci živeli su u svetu izuzetno velikih očekivanja u skoro svakoj sferi života. Morali su da učestvuju u raspravama i iznose argumente, i to javno, tako da nije bilo privatnosti. Unutrašnji nemir i potreba da ispune očekivanja vodili su ih ka tome da se dokazuju kao dobri sportisti, vojnici, građani i ‒ Grci.

Atinska demokratija je prvi poznati oblik demokratskog političkog uređenja u istoriji čovečanstva. Razvila se u petom veku pre nove ere.

Svaki slobodni građanin Atine imao je pravo da dođe na zasedanje skupštine, da sluša raspravu o svim pitanjima, od toga šta činiti sa finansijskim suficitom, do toga treba li ići u rat. U političkom životu nisu učestvovali robovi ni žene.

Na ondašnjoj skupštini bilo je prisutno oko šest hiljada ljudi, a svako je imao pravo da se popne na govornicu i obznani svoj stav. Potom bi se glasalo podizanjem ruku.

Kada je reč o sudovima, nije bilo ni advokata, ni tužilaca. Ako je građanin želeo da zadovolji pravdu, morao je da pokrene proces i obrati se poroti. Ali na kraju, nije sve bilo pravedno i idealno. Postojale su, nažalost, i „prljave igre".

Kada su se dešavala izuzetno važna glasanja, za to su se koristile posebne pločice. Građani bi uzeli ostraku (grč. óstgakon crepić; školjka, ljuska; ist. glinena ili keramička pločica), i na njoj napisali ime Atinjanina kog žele da proteraju iz grada čak i do deset godina.

Ipak, uz grčku demokratiju, išlo je još nešto na čemu im verovatno nismo tako zahvalni, a to je ‒ birokratija.

Bomb

Stara nuklearna bomba pronađena u Pacifiku

Stara nuklearna bomba pronađena u Pacifiku
Ronilac Šon Smirčinski ronio je kod arhipelaga Haida Gvaji na oko 80 km od Britanske Kolumbije kada je naišao na nešto što bi mogli biti ostaci prve poznate „slomljene strele“ - šifrovano ime za nesreće vezane za nuklearno naoružanje.

- Tražio sam ribe i prilično odmakao od svog broda - rekao je za CBC.

- Našao sam nešto što nikad ranije nisam video - rekao je on

Objekat je bio ogroman, tvrdi Smirčinski, duži od 3,5 metra.

- Ličio je na presečen đevrek rekao je ronilac.

Izašao je iz vode i svojoj posadi uzbuđeno opisao šta je našao, a objekat je skicirao na salveti.

- Ono što sam našao niko nije video niti je čuo za nešto slično. Tu nikad niko ne roni. Onda je jedan stariji čovek rekao da sam možda našao bombu“, kaže Smirinski.

Question

Malo poznata legenda o Isusu u Japanu

Malo poznata legenda o Isusu u Japanu
© Jensen Walker / Getty Image
Većina hrišćana veruje da je Isus Hrist rođen na Bliskom istoku, gde je i razapet. Ipak, postoji mala grupa ljudi u Japanu čije se verovanje zasniva na potpuno drugačijem predanju.

Alternativna verzija Hristovog života bila je "zaboravljena" sve do 1935. godine kada je Kijomaro Takeuči pronašao drevni dokument u japanskoj prefekturi Ibaraki. Otkriveni rukopis dao je verziju Isusove smrti prema kojoj je on sahranjen sa svojim bratom u selu Herai na severu zemlje.

Japanska vlada je odlučila da skloni neobični dokument od radoznalih očiju javnosti pa ga je prebacila u zatvorene kolekcije Tokijskog muzeja koji je srušen tokom Drugog svetskog rata. Iako je originalni tekst uništen u bombardovanju, Takeuči je napravio nekoliko kopija pre nego što je predao dokument vlastima.

Ove kopije postale su vrata ka izgubljenoj legendi.

Filološke analize teksta pokazale su da je napisan drevnim oblikom jezika, koji danas poznaje veoma mali broj visoko obrazovanih eksperata.

Blackbox

Plesna kuga 1518. godine u Strazburu: Bez očitog razloga ljudi su plesali do smrti

Plesna kuga 1518. godine u Strazburu: Bez očitog razloga ljudi su plesali do smrti
© WikipediaPlesna kuga
Bio je uobičajen letnji dan u Strazburu 1518. godine kada je Frau Trofea počela da đuska na ulici. Oraspoloženi njenom pojavom, prolaznici su počeli da se zaustavljaju, tapšu misleći da je u pitanju nekakav umetnički performans. Trofea je međutim nastavila da igra, bez prestanka i odmora, narednih šest dana.

Do kraja sedmice pridružilo joj se 34 ljudi, a do kraja meseca 400. Na vrhuncu manije, oko 15 ljudi dnevno je umiralo od moždanih i srčanih udara ili iscrpljenosti.

U nedostatku racionalnog objašnjenja, vlasti su pokušale da reše problem po principu "klin se klinom izbija" - na gradskom trgu je postavljena velika bina i unajmljeni su muzičari u nadi da će euforija splasnuti. Nažalost, postignut je kontraefekat i ludilu se pridružilo još ljudi.

Istorijski dokumenti, uključujući lekarske beleške, mise u katedralama, lokalne i regionalne hronike kao i dokumente strazburškog gradskog veća, saglasni su oko toga da su žrtve plesale, ali do danas nije poznato zašto su ti ljudi plesali, neki čak i do smrti.

Kako se plesna epidemija širila, plemići su tražili savete lekara, koji su isključili astrološke ili natprirodne uzroke, zaključivši da je bolest "prirodnog porekla" i kako je izazvana "uzavrelom krvlju".

Istoričar Džon Valer utvrdio je da današnji maratonci ne bi mogli da podnesu količinu fizičkog napora uloženog u ovaj ples.

Dig

U Australiji otkriveno naselje Aboridžina staro 49.000 godina

U Australiji otkriveno naselje Aboridžina staro 49.000 godina
© Giles Hamm/NatureLokacija Warratyi zaklona u stijeni u Flinders Rangesu
Dok je arheolog Giles Hamm istraživao teren na području Flinders Ranges u Australiji s aboridžinskim starješinom Cliffordom Coulthardom, njegov kolega je "osjetio zov prirode" i morao je izaći iz automobila i otići obaviti nuždu. "Cliff i ja popeli smo se kanjonom iznad korita potoka i pronašli smo ovaj čudesan izvor okružen pećinskim slikama", ispričao je Hamm za ABC News.
U Australiji otkriveno naselje Aboridžina staro 49.000 godina
© Giles Hamm

Hearts

Drevna sumerska ljubavna pjesma i sveti ritual braka

Drevna sumerska ljubavna pjesma i sveti ritual braka
© Pinterest
Reči ljubavi koje su se prenosile generacijama su napisane u osmom veku pre naše ere na sumerskoj glinenoj ploči dovoljno maloj da je stavite na dlan.

Ona je otkrivena 1880. godine u Nipuru, regiji koja pripada teritoriji današnjeg Iraka, i od tada se čuva u muzeju u Istanbulu.

Istoričari tvrde da je ove reči recitovala mlada sveštenica zaljubljena u sumerskog kralja Šu-Sina, četvrtog vladara dinastije Ur, koji je vladao između 2037. i 2029. godine pre naše ere.

Prevod ove pesme glasi:

„Mladoženjo drag mome srcu,
velika je tvoja lepota, slatka poput meda,
ti, lave koji si drag mom srcu,
velika je tvoja lepota, slatka kao med.

Osvojio si me, učinio da pred tobom treperim,
mladoženjo koji ćeš me odvesti u svoju postelju,
osvojio si me, učinio da pred tobom treperim,
ti, lave, koji ćeš me odvesti u svoju postelju.

Mladoženjo, dozvoli da te milujem,
moje dragoceno milovanje je slađe od meda,
u tvojoj postelji, ispunjenoj medom,
dozvoli mi da uživam u tvojoj velikoj lepoti,
lave, dozvoli da te milujem,
moje dragoceno milovanje slađe je od meda.