Moguće je da je verovanje u narodu da su Jevreji odgovorni za "crnu smrt" u Francuskoj i Nemačkoj bilo inspirisano, ili barem pogoršano,
očito ređom pojavom kuge među Jevrejima.Sredinom četrnaestog veka se nametnuo čitav niz prigovora protiv bavljenja Jevreja zemljoradnjom, kada je Justinijanov zakon rimskog prava posle 1150. godine postao osnova evropskog pravnog sistema.
U Justinijanov zakon su bili uvršćeni carski ukazi s kraja četvrtog veka kojima su Jevreji oterani sa zemlje tako što im je zabranjeno da se bave hrišćanskim poslovima.Sredinom četrnaestog veka Jevreji, koji su tada živeli gotovo isključivo u gradovima, bili su odvojeni u zasebne četvrti unutar gradova, često nazivane jevrejski kvart ili, posle 1500. godine - geto (što je prvobitno bilo nezdravo područje Venecije, kraj topionica gvožđa, gde je Jevrejima bilo dopušteno da žive). U vreme "crne smrti", Jevreji su čak izgubili primat kao međunarodni veletrgovci, koji su uživali još od 1000. godine, ustupivši to mesto prvenstveno italijanskim trgovcima.
Odvojeni u vlastitim četvrtima (gde su živeli kao smerne zanatlije, izuzev vrlo male elite bankara i rabina), Jevreji su bili odvojeni od glodara sa dokova i stoke sa sela, što su glavni prenosioci zarazne bolesti. Uz to je rabinski propis nalagao ličnu higijenu, valjano održavanje domaćinstva i vrlo probrani način ishrane
. Ti uslovi su mogli vrlo uspešno izolovati Jevreje od izvora kuge, pa je njihov svrsishodan karantin pobudio sumnju da su oni bili odgovorni za pojavu bolesti, na koju su sami po svemu sudeći bili imuni. Naravno, samo je opšta narodna paranoja prema Jevrejima mogla pretočiti te sumnje u pogrome.
Pogromi nemačkih Jevreja, u vreme "crne smrti", neizbežno su kod njih stvarali osećanje straha i nesigurnosti.
Kada je poljski vojvoda Kazimir II, uz pokušaje da ih zaštiti od pogroma na svojim posedima, pozvao Jevreje da krenu na istok i nasele se u njegovoj prostranoj, ali nedovoljno nastanjenoj zemlji, počela je masovna seoba u Poljsku.Ova imigracija se nastavila i u šesnaestom veku.
Poput mnogih zapadnoevropskih vladara s početka srednjeg veka (700-1000), poljski vojvoda i njegovi naslednici su na Jevreje gledali kao na ekonomsku pogodnost, kojom su zemlji priuštili povoljne kredite i međunarodnu trgovinu.Oko 1500. godine Jevrejima je dodeljena dodatna važna uloga u poljskom društvu i ukrajinskim graničnim zemljama kojima je vladalo poljsko plemstvo. Oni su masovno zapošljavani kao upravnici imanja kod poljskog plemstva, nadgledajući hiljade seljaka prisiljenih na kmetstvo i upravljali eksploatacijom izdašnog poljskog i ukrajinskog zemljišta. Jevrejski muškarci su se služili sa tri jezika - hebrejskim za verske obrede i rabinsku učenost, slovenskim jezikom za posao i jidišem, nemačkim dijalektom pisanim hebrejskim pismom, za svakodnevni život u vlastitim zajednicama (većina jevrejskih žena je znala samo jidiš).
Oko sredine šesnaestog veka Jevreji su bili traženi zbog svog umešnog obavljanja posla upravnika imanja sa unosnim monopolom u prodaji pića seljacima. Otud potiče jidiš narodna pesma "Nevernik je pijanac". Jevreji su takođe prosperirali i kao trgovci drvetom i krznima. Visoke škole rabinskog učenja, od kojih su mnoge još postojale kada je u septembru 1939. godine zavladao mrak, pojavile su se u Poljskoj i Ukrajini.
Početkom sedamnaestog veka polovina od 3,5 miliona svetske populacije Jevreja živela je u Poljskoj i Ukrajini.Jevreji su zavoleli poljsko i ukrajinsko fizičko okruženje pa su u devetnaestom veku (ako ne i mnogo ranije) pisali poeziju hvaleći sela, šume i podneblje istočne Evrope.
Uspon velikih jevrejskih zajednica u slovenskoj Evropi, značajnih zbog svog preduzetništva i tradicionalnog obrazovanja, kao i inovatorskog religijskog i književnog izražavanja, bio je neposredna posledica "crne smrti".
Komentar: Prethodno je američki Muzej Biblije iz svoje stalne postave uklonio pet fragmenata za koje se vjerovalo da su dijelovi Svitaka s Crnog mora, poznatih i kao Kumranski spisi, nakon što je utvrđeno da su - lažni.