• Istraživači otkrivaju da su prapovijesni Britanci jeli ljude i rezbarili ureze na njihove kosti
• Neandertalci su slikali i ukrašavali prije nego što su ljudi stigli
• Analiza zubnih utora neandertalaca otkriva dokaze prapovijesne stomatologije
• Neandertalci su otkrili antibiotike 50.000 godina prije nas

USS Liberty bio je brod za prikupljanje obavještajnih podataka, a ne klasičan ratni brod. Iako je nosio samo osnovno lako naoružanje, desetine antena i predajnika na sebi, te raznu drugu opremu koja se ne može upotrijebiti u borbi, kao i visoko istaknutu američku zastavu, izraelsku stranu to nije odvratilo od napada, iako ničim nisu bili izazvani. Nakon prvog napada, posada broda je istaknula još veću američku zastavu, ali ni to nije pomoglo. Kasnije objašnjenje izraelske strane svelo se na to da nisu vidjeli niti jednu od zastava.

Uočivši brod, izraelski zrakoplovi i mornarica počeli su napad na brod različitim projektilima (raketama, topovima, mitraljezima), a između ostalog i napalm bombama kako bi zapalili brod. Nekoliko torpeda je ispaljeno s torpednih čamaca, mitraljezima se pucalo na osoblje broda, a nisu bili pošteđeni ni oni koji su pokušali napustiti brod te u manjim čamcima za spašavanje otploviti dalje od mjesta događaja.

Konačan bilans je bio 34 ubijena američka mornara, 174 ranjena i teško oštećen brod opremljen najmodernijom opremom za prisluškivanje različitih sredstava veze. Izraelska strana u napadu koristila je dva aviona Mirage, dva aviona Mystères (prema nekim navodima sudjelovalo je čak dvanaest zrakoplova) i tri motorna broda opremljena torpedima. Dakle, upotreba ovolike količine različite vojne tehnike govori kako je Izrael zaista želio potopiti napadnuti brod.

Istraga je pokazala da je tog dana bilo sunčano a vidljivost je bila odlična, američki brod je plovio u međunarodnim vodama. Preživjeli su svjedočili da su izraelski avioni više puta preletjeli iznad broda promatrajući ga. Nakon toga, bez najave ili upozorenja, napali su brod svom silinom. To je bio najveći napad na američku mornaricu još od kraja Drugog svjetskog rata. Vjerojatno je to i jedini napad na koji američka vojska nije snažno uzvratila i kaznila napadače.

Amerikanci su pokušali pozvati pomoć, međutim njihove linije su bile zakrčene, odnosno izraelska strana je onemogućavala brod da komunicira s ostatkom Šeste flote kojoj su pripadali. Da bi blokirali neku frekvenciju, smatraju stručnjaci, morali su znati o kome je riječ i tko koristi frekvenciju koju se blokira, ili ometa na bilo koji način. Dakle, izraelska strana je znala frekvencije broda, odnosno da se radi o američkom brodu. Izraelsko objašnjenje o tome da nisu znali koji je brod predmet napada zbog toga ostaje neuvjerljiv.

U prvom napadu aviona ubijeno je osam mornara i 75 ih je bilo ranjeno. Nakon toga, brod su pogađala torpeda. Izraelski vojnici su svjedočili kasnije da je njima putem veze javljena lokacija neidentificiranog broda kojeg treba napasti, što su oni i učinili. Brod je bio teško oštećen, a broj mrtvih i povrijeđenih je naglo rastao. Pukom slučajnošću poruku odaslanu s USS Liberty dobili su u Šestoj floti koja je bila udaljena nekih 500 nautičkih milja od napadnutog broda. Amerikanci su brzo reagirali, te je naređeno avionima da krenu prema napadnutom brodu i zaštite ga. Bombarderi koji su poletjeli s palube nosača aviona nosili su nuklearno oružje kojim su trebali u znak odmazde napasti Egipat za kojeg su mislili da je napao USS Liberty. Američkom veleposlanstvu u Kairu je javljeno da će meta napada biti Kairo. Ubrzo iz Pentagona stiže poruka kojom se naređuje da se bombarderi s nuklearnim bombama vrate na nosač aviona.

USS Liberty dotegljen na popravak na Maltu

Iz Šeste flote od Pentagona, odnosno direktno od američkog ministra za obranu Roberta McNamare koji je bio sa druge strane "žice", traženo je odobrenje da se prema USS Libertyu upute avioni s konvencionalnim oružjem i pruže mu pomoć. McNamara je zabranio poljetanje bilo kojeg aviona. U kasnijim izjavama McNamara je negirao ovakav rasplet situacije. U međuvremenu Izrael je i dalje s torpedima i teškim mitraljezima napadao sada već teško oštećeni brod s desetinama mrtvih i ranjenih.

Saznavši što se događa na moru, iz veleposlanstva SAD-a u Tel Avivu izašli su u medije s objašnjenjem da je to sve nesretan slučaj.

Iz Šeste flote poslana je nova pomoć, ovaj put u vidu brodova koji su doplovili do teško oštećenog broda narednog jutra. Spašenim vojnicima je naređeno da o incidentu ne govore, posebno ne u medijima. USS Liberty odvezen je na Maltu, gdje je popravljen i kasnije vraćen u Sjedinjene Američke Države.

Novi dokazi izloženi u dokumentarcu pod nazivom "Dan kada je Izrael napao Ameriku", britanskog redatelja Richarda Belfielda, uključuje audio zapise koji dokazuju da su Izraelci namjerno napali američki brod. Preživjeli mornari su odavno tvrdili da je Izrael namjeravao ubiti cijelu posadu i potopiti USS Liberty, i za to sve optužiti Egipat.

Američki veteran obavještajne zajednice i vojni analitičar Ray McGovern također je izrazio uvjerenost u to da se nije radilo o nesretnom slučaju:

"Izraelske poruke koje je presrela CIA, 8. lipnja 1967. godine, ne ostavljaju nikakvu sumnju da je potonuća broda USS Liberty bio zadatak dodijeljen napadau izraelskih borbenih zrakoplova i torpednih čamaca dok je Šestodnevni rat bjesnio na Bliskom istoku. Dopustite mi da ponovim: nema sumnje da je zadatak izraelskih obrambenih snaga (IDF) bilo uništiti brod USS Liberty i ubiti njezinu cjelokupnu posadu."

Izraelska strana je tvrdila da je sve bio nesretan slučaj, te da je do zabune došlo zbog grešaka na mapi i greške u procjeni kretanja broda, što ih je navelo na ideju da se ne radi o američkom brodu za kojeg su znali da će se nalaziti u blizini ratne zone. Zatim, tvrdili su Izraelci, greška se dogodila i zbog sličnosti američkog broda s jednim egipatskim, koji je, usput rečeno, bio gotovo dva puta manji od USS Liberty.

Preživjeli mornari su kasnije nagrađeni od strane mornarice, ali je od njih traženo da nikome ne govore zbog čega su zaslužili takva odličja. Zanimljivo je i da odličja mornarima nije uručio američki predsjednik, kakav je običaj, već jedan od službenika u ministarstvu obrane u jednoj manjoj pomorskoj bazi na američkoj istočnoj obali.

Izraelska strana kasnije je platila odštetu obiteljima poginulih američkih mornara, no nitko od učesnika napada niti zapovjednika nikad nije odgovarao zbog svojeg djela, niti ijedan američki predsjednik ili visokopozicionirani dužnosnik nije tražio da izraelska strana odgovara za napad.

Odgovor zašto je USS Liberty uopće napadnut od izraelske strane bi se mogao naći u onome što je poznato kao "napad pod lažnom zastavom" (False Flag), koji je trebao prebaciti krivnju za incident na Egipat, kao povod za uvlačenje predsjednika Lyndon Johnsona i američke javnosti u sukob, objavljujući rat Egiptu.

No, igrom slučaja, USS Liberty nije potonuo, već je onesposobljen ostao plutati, a za incident se već doznalo, kao i za identitet napadača, pa se brže bolje moralo prionuti zataškavanju slučaja. No čovjek se s pravom zapita, koliko je samo sličnih "incidenata" uspješno izvedeno, a koji su potom imali dalekosežne geopolitičke posljedice?