Tim paleontologa pronašao je fosile nove vrste dinosaurusa koji je živio u dolini između Australije i Antarktika prije oko 113 miliona godina.

Dinosaurus, koji spada u grupu ornitopoda, bio je veličine ćurke, hranio se biljkama i kretao se na dvije noge.

Skeletni ostaci ovog dinosaurusa stručnog naziva "diluvikursos pikeringi" (Diluvicursor pickeringi) pronađeni su na morskim stijenama u blizini Kejp Otveja u državi Viktorija.

Čini se da se dinosaurus zaglavio i da je zahvaljujući tome sačuvan milionima godina.

Vodeći paleontolog Mat Herne rekao je da ovo otkriće pokazalo da su postojala dva tjelesno srodna tipa ornitopoda u ovom dijelu Australije.

"Jedan je bio lake građe sa veoma dugim repom, dok je drugi 'diluvikursor', bio stabilnije građe sa mnogo kraćim repom", rekao je on.

Prema dosadašnjim pokazateljima, ovaj dinosaurus je bio odličan trkač, sa snažnim mišićima nogu.

Njihova veličina varirala je od 1,5 do sedam metara i moguće je da su kasnije evoluirali u naprednije vrste.

Krokodili, kobre i džinovski gušteri veličine komodskih zmajeva, koji se nazivaju varani, nekada su gmizali grčkim obalama Vardara i obitavali na ostrvu Evija prije devet do 18 miliona godina, pokazuju najnoviji zaključci studije o fosilnim ostacima.
Tim naučnika sa univerziteta iz Torina i Friburga, na čelu sa paleontologom Jorgosom Jorgalisom, ispitao je okamenjene ostatke krokodilskih zuba koje je u Aliveriju na Eviji pronašao tim sa Univerziteta Utreht, prenosi ANA.

Arheolozi su pronašli fosil izumrlog šišmiša koji je bio triput veći od današnjih

Fosilizirani ostaci golemog šišmiša koji je prije više od deset milijuna godina živio na Novom Zelandu otkriveni su na Južnom otoku, prenosi u četvrtak BBC.

Zubi i kosti izumrle životinje tri su puta veći od onih u današnjeg prosječnog šišmiša, kažu znanstvenici. Šišmiš, koji je težio oko 40 grama nije samo letio, nego i hodao na sve četiri noge u potrazi za hranom. Ostaci su otkriveni u naslagama stijena blizu rudarskog grada St. Bathans starima između 16 i 19 milijuna godina.

Veliko tijelo i specijalizirani zubi

Tim međunarodnih arheologa na tom je mjestu istraživao 15 godina. Njihovo otkriće objavljeno je u srijedu u znanstvenom časopisu Scientific Journal. Šišmiš je nazvan Vulcanops jennyworthyae prema članici istraživačkog tima Jenny Worthy koja je pronašla fosile i Vulkanu, mitološkom rimskom bogu vatre.

Veliki zubi šišmiša upućuju na to da je imao raznoliku prehranu u odnosu na današnje australoazijske srodnike. "Njegovi specijalizirani zubi i veliko tijelo pokazuju da se hranio različitim stvarima, od biljaka do sitnih kralježnjaka, nešto nalik južnoameričkim rođacima", rekla je profesorica Sue Hand sa sveučilišta u Novom Južnom Walesu. "Toga nema kod današnjih australoazijskih šišmiša", dodala je.

Indijski znanstvenici tvrde kako prizor s pećinskog crteža starog preko 6000 godina ne prikazuje scenu lova, već pojavu supernove na noćnom nebu, prenosi Guardian.

Crtež, koji se nalazi u pećini na teritoriju Kašmira, prikazuje dva lovca - jednog s kopljem te jednog s lukom i strijelom - bika i psa, a iznad njih se nalaze dva sunca. Crteži su otkriveni prije više od polja stoljeća, a nalaze se na lokaciji gdje su najstarija naselja osnovana oko 4,300. godine prije nove ere.

Mayank Vahia i tim astrofizičara iz Indije i Njemačke pretpostavili su kako se iznad prizora lova ne nalaze dva sunca, već su vjerovali da se radi o astronomskom događaju koji je privukao pozornost autora crteža.

Vjerujući da se radi o supernovi - eksploziji umiruće zvijezde čiji bljesak može na nekoliko dana zasjeniti sve druge nebeske objekte - Vahia i njegov tim bacili su se u potragu za supernovama koje su se mogle pojaviti na noćnom nebu u vrijeme nastanka crteža.

Nakon eksplozije supernove, tragovi ove kozmičke kataklizme ostaju vidljivi tisućama godina, u obliku širećeg oblaka plina, prašine i težih elemenata koji su nasilno izbačeni prilikom kolapsa jezgre umiruće zvijezde. Poznavajući brzinu širenja tog oblaka plina, znanstvenici mogu s relativnom preciznošću izračunati prije koliko je tisuća godina svjetlost eksplozije mogla stići do Zemlje.

Arheolozi su pronašli stotine sekira, koje su ljudi koristili pre više od pola miliona godina u Želžuliji, severoistočno od Tel Aviva.

Izraelski arheolozi otkrili su izuzetno dobro očuvan preistorijski lokalitet - "raj za lovce-sakupljače", koji su tamo živeli pre pola miliona godina.

Otkriće je napravljeno na oko pet metara dubine blizu grada Kfar Saba, a ono ukazuje da se predak homo sapijensa, homo erektus, više puta vraćao na ovo mesto, potencijalno privučen izvorom vode i obiljem divljači.

Iza sebe ostavili su veliki broj primitivnih kamenih alatki.

Arheolozi veruju da je lokalitet, severoistočno od Tel Aviva, bio raj za preistorijske lovce-sakupljače, sa potokom, vegetacijom i obiljem divljači, koji su ih privlačili da se vraćaju.

Uzorak DNK-a izvučen iz lubanje šest tjedana stare djevojčice čiji su 11.500 godina stari ostaci otkriveni na Aljasci pomaže znanstvenicima da raspletu dugogodišnju kontroverzu o tome kako su ljudi naselili Ameriku.

Analiza njezina genoma ukazuje na postojanje samo jednog migracijskog vala u Ameriku preko kopnenog mosta, danas potopljenog, koji je u Beringovu tjesnacu povezivao Sibir i Aljasku u ledeno doba.

Dojenče, koje su znanstvenici nazvali 'Zora' na jeziku lokalnih starosjedilaca, pripadalo je populaciji autohtonih Amerikanaca koja je izravno potekla od spomenutih migranata preko Beringova tjesnaca.

"Dobili smo prvi genomski dokaz da se cjelokupno podrijetlo autohtonih Amerikanaca može pratiti do istog izvora, migracijske populacije iz zadnjeg ledenog doba", rekao je arheolog sa sveučilišta u Fairbanksu Ben Potter.

Ostaci djevojčice Zore, koja je pripadala kulturi lovaca-sakupljača koja je lovila bizone, sjeverne jelene, zečeve, vjeverice i losose, otkriveni su prije četiri godine u dolini rijeke Tanana, oko 80 kilometara jugoistočno od Fairbanksa.

Moderni ljudi ustali su u Africi prije ugrubo 300.000 godina i kasnije se proširili svijetom. Znanstvenici su proučavali Zorin genom s genetskim podacima ostalih skupina ljudi kako bi razjasnili kako i kada je Amerika naseljena.

Samo jedna skupina predaka američkih starosjedilaca odvojila se od populacije u istočnoj Aziji prije otprilike 36.000 godina i tisućama godina kasnije prešla kopneni most u Beringovu tjesnacu, tvrde znanstvenici. Ta 'osnivačka skupina Amerikanaca' kasnije se razdvojila u dvije 'loze'.

Meksički arheolozi kazali su da su iskopali kameno svetište u jezeru koje se nalazi na vulkanu u Mexico Cityju i utvrdili da se radi o minijaturnom modelu univerzuma.

Nacionalni institut antropologije i historije saopćio je kako je kamen bio u centru prirodnog jezera iznad vulkana Iztaccihualt na 3,9 hiljada metara nadmorske visine.

Posle više od pedeset godina arheolozi su ponovo otkrili džinovski geoglif orke urezan u padinu pustinje u oblasti Palpa na jugu Perua.

Pretpostavlja se da je sedamdeset metara duga predstava kita ubice, inače stvorenja koje se u peruanskom folkloru smatra za moćno, polumitsko biće, nastala pre više od 2.000 godina. Naučnici misle da je taj crtež jedan od najstarijih geoglifa u regiji Palpa, možda čak i stariji od onih koji su nastali u blizini Naske. Naska je oblast poznata po velikom broju drevnih crteža na zemlji koji su nazvani "Naska linije'', a uključuju životinjske figure, prave linije i geometrijske oblike.

Arheolog Džoni Isla, predsednik Sekretarijata za kulturu provincije Ika, koja obuhvata doline Palpa i Naska, objasnio je da je prvi put pre četiri godine video fotografiju predstave orke. Uočio ju je dok je proučavao studije o geoglifima na Nemačkom arheološkom institutu u Bonu. Fotografija se pojavila u arheološkom katalogu geoglifa štampanom 1970-ih godina, koji je bio zasnovan na istraživanjima nemačkih arheologa u dolinama Palpa i Naska sprovedenim tokom šezdesetih godina prošlog veka. Ali lokacija i veličina geoglifa orke nisu bili dobro opisani u katalogu, istakao je Isla. Iz tog razloga je mesto na kome je crtež pronađen, 400 km južno od Lime, u dolini Palpa, do tada bilo nepoznato lokalnom stanovništvu i naučnicima.

Po povratku u Peru, Isla je potražio geoglif na aplikaciji Google Earth, a potom je krenuo da ga traži i pešice, u čemu je uspeo nakon nekoliko meseci, u januaru 2015. godine. Tako su posle više od 50 godina arheolozi ponovo otkrili džinovsku predstavu kita ubice urezanu u padinu pustinje u oblasti Palpa na jugu Perua.

Umetničke predstave orke

Pošto je dokumentovao ponovno otkriće geoglifa, Isla je u martu i aprilu ove godine predvodio tim od šest stručnjaka iz Ministarstva kulture Perua u nastojanju da očiste i restauriraju crtež. Pre restauracije, geoglif je vremenom, usled erozije, polako bledeo i nestajao. To što je urezan na kosoj padini, a ne na ravnoj površini kao Naska linije, učinilo je da bude podložniji oštećenjima. Isla tvrdi da bi pre restauracije, laiku, koji nije znao šta da traži, bilo teško da uoči geoglif, što je doprinelo tome da skoro pola veka bude izgubljen za javnost.

Pišući svom bliskom prijatelju i saradniku Vilhelmu Flisu 1980. godine, Sigmund Frojd je objasnio da ga ne može posetiti zbog psihijatrijskoj slučaja žene iz bogatog društva u Beču, rekavši: "Moj najvažniji klijent trenutno prolazi kroz jednu vrstu nervne krize i moglo bi joj biti bolje u mom odsustvu".

Ne, Frojd nije bio ironičan: On je zavisio od bogatih dama kako bi ostao u poslu. Drugom prilikom, pozivajući se na crtani film u kom jedan lav kroz zevanje gunđa: "Dvanaest sati a nema crnaca", on je napisao: "Ponovo počinju brige da li će se neki crnci pojaviti tačno na vreme da zadovolje lavov apetit".

Taj apetit, kako Frederik Kruz razjašnjava u svojoj iscrpnoj knjizi koja uništava reputaciju "Freud: The Making of an Illusion", od početka je postojao za slavom i bogatstvom, čemu je Frojd neumorno težio promovišući jedan šarlatanski lek za drugim, odstupajući kada opravdana kritika njegovu poziciju učini neodrživom, prikrivajući svoje tragove pogrešnim ili potpuno lažnim tvrdnjama o tome šta je namerio, a zatim odjuriti na drugi rudnik zlata.

Na primer, 1884. godine, u agoniji zbog naklonosti ka kokainu kojem se Frojd prepuštao nekih 15 godina, imao je izvrsnu ideju da leči briljantnog mladog naučnika Ernsta fon Flajšl-Marksova od blage zavisnosti od morfijuma (koja je rezultat operacije) tako što je ovog pacijenta stavio na kokain. Umesto toga, Flajšl je postao veoma zavisan i od morfijuma i od kokaina i pretvarao se u strašilo, dok se Frojd, pišući o pacijentu pod pseudonimom, hvalio u radu o velikom uspehu svog eksperimenta. U međuvremenu, Frojdov kolega je otkrio pravu korisnu primenu kokaina, kao lokalni anestetik koji otvara vrata novim vrstama operacije (kao što je operacija oka).

Ovo je bilo zaista revolucionarno otkriće i Frojd nije imao nikakve veze sa tim. Kasnije je on sugerisao kako je bio na ivici da načini ovo otkriće, ali ga je ometala njegova verenica Marta.

U Kini je pronađeno savršeno očuvano gnijezdo sa 30 fosiliziranih jaja dinosaurusa starih 130 miliona godina.

Gnijezdo je pronađeno tokom radova na gradilištu u kineskom gradu Ganžou, koji je poznat kao "rodni grad dinosaurusa", javljaju lokalni mediji.

Radnici su primijetili kamenje ovalnog oblika u zemlji kada su eksplozivom razbijali tlo, piše Daily Mail.

Radnici su posumnjali da se radi o jajima dinosaurusa i odmah su prekinuli rad i obavijesitili policiju. Gradilište je zatvoreno i obaviješten je oblasni muzej.

Eksperti muzeja oblasti Daju rekli su da se radi o fosiziliziranim jajima dinosaurusa iz doba krede. Između jaja je uočena crna masa za koju je utvrđeno da su ljuske.

Grad i okolna područja poznati su po bogatim nalazištima jaja dinosaurusa, posebno vrste oviraptor.