Tajna povijestS


Better Earth

Skupine lovaca-sakupljača pomiješane sa skupinama svoje vrste, ali ne i s neolitskim poljoprivrednicima, otkriva genetska studija

mesolithic
© Proceedings of the National Academy of Sciences (2024). DOI: 10.1073/pnas.2310545121Položaj pojedinaca i grobova o kojima se govori u tekstu
Krvno srodstvo i rodbinski odnos nisu bili od presudnog značaja za način na koji su zajednice lovaca-sakupljača živjele tijekom kamenog doba u zapadnoj Europi. Nova genetska studija, provedena na nekoliko poznatih grobnih mjesta iz francuskog kamenog doba, pokazuje da je nekoliko različitih obitelji živjelo zajedno. Ovo je vjerojatno bio namjerni sustav za izbjegavanje inbreedinga.

Ova otkrića otkrivena su u novoj studiji koju su vodili istraživači sa Sveučilišta Uppsala u suradnji s nekoliko francuskih institucija. Studija je objavljena u časopisu PNAS.

U studiji su istraživači uspjeli dobiti biomolekularne podatke iz ljudskih kostura pokopanih na kultnim mjestima u Francuskoj, kao što su Téviec i Hoedic u Bretanji, kao i Champigny. Ostaci su datirani u posljednje faze mezolitika (prije otprilike 6.700 godina), kada su živjeli posljednji zapadnoeuropski lovci-sakupljači, preklapajući se s neolitikom, kada su vlast preuzeli doseljeni zemljoradnici.

Komentar: Je li ova praksa doista bila potrebna kako bi se izbjeglo srodstvo? Možda je postojao još jedan razlog zašto su se te skupine povezivale, na isti način na koji su lovci izbjegavali povezivanje s farmerima?


Map

Ispod središta Londona otkriveni ostaci saksonskog grada iz 7. stoljeća

london
© University College LondonRadnik u Londonu na mjestu Lundenwica, saksonskog grada ukopanog ispod Nacionalne galerije
U srcu Londona, pod površinom zemlje, arheolozi su otkrili tragove drevnog grada Lundenwic, otkrivajući tako novu stranicu u bogatoj povijesti britanske prijestolnice. Pri radovima ispod prostora Nacionalne galerije u Londonu, naišlo se na temelje saksonskog naselja, što upućuje na to da je povijesni grad bio znatno veći nego što se to ranije smatralo.

Kako prenosi Live Science, ovo značajno arheološko otkriće dogodilo se tijekom izgradnje podzemnih tunela kao dio obnoviteljskih radova na muzeju, koji svojom 200. obljetnicom slavi dugu i plodonosnu povijest. Nakon što su informirali odgovorne autoritete, arheološki timovi su proširili svoje iskopine, otkrivši pritom raznovrsne predmete i strukture, uključujući ognjišta, stubove, jame i slojeve za izravnavanje, prema izjavi iz Sveučilišnog koledža London.

Treasure Chest

Predmeti koje je koristila rimska konjica i drugo blago otkrili su detektori metala u Walesu

artefakti
© zbirka artefakataIzbor artefakata koje je pronašao detektor metala u Walesu
Skupina artefakata iz željeznog i rimskog doba, koju je otkrio entuzijast za detekciju metala na otoku Anglesey, smještenom zapadno od kopnenog dijela Walesa, proglašena je nacionalnim blagom, kako navodi Amgueddfa Cymru — Muzej Walesa. Prema Live Science, Ian Porter je otkrio ove predmete 2020. godine, dok je istraživao pašnjake na Angleseyu. "Bio sam iznimno uzbuđen kada sam otkrio ove predmete," izjavio je Porter. "Razmišljanje da je posljednja osoba koja ih je dodirnula živjela gotovo dvije tisuće godina unatrag otvara prozor u bogatu povijest otoka."

Blago iz željeznog i Rimskog doba

Porter je odmah obavijestio vlasti u Walesu o otkriću 16 artefakata. Među njima su se našli dijelovi kolica iz kasnog željeznog doba prvog stoljeća nove ere te oprema rimske konjice iz istog razdoblja, uključujući dijelove triju uzda, teret (vodilicu za uzde), ukras u obliku glave ovna i skup od četiri diska za pojas. Otkrivena je i ukrašena fibula, četiri novčića i olovna posuda, datirani u razdoblje rimske Britanije (43.-410. nove ere), kao i velika bakrena poluga težine 20 kilograma, korištena u proizvodnji bakra, vjerojatno dobivena taljenjem metala iz obližnjeg rudnika.

Volcano

Erupcija Kikai-Akahoya od prije 7300 godina bila je najjača poznata vulkanska erupcija kaldere Kikai u Japanu

japanski vulkan
© Screenshot/Youtube
Najveća vulkanska erupcija u povijesti dogodila se prije 7300 godina. Izbacila je dvostruko više stijena i pepela od čuvene erupcije indonezijskog planinskog vulkana Tambore 1815. godine. Taj razorni događaj, poznat kao erupcija Kikai-Akahoya, odigrao se južno od japanskog otoka Kyushua, na mjestu gdje Filipinska tektonska ploča klizi ispod Eurazijske.

Iako su znanstvenici već bili upoznati s tom vulkanskom erupcijom, nova istraživanja su otkrila njezinu rekordnu veličinu i utvrdila je kao najveću erupciju u sadašnjem geološkom dobu.

Nova studija japanskih znanstvenika otkriva da je podmorski vulkan Kikai u posljednjih 140.000 godina imao tri velike erupcije, od kojih je posljednja bila prije 7300 godina. Prije ovog istraživanja, znanstvenicima je bilo teško odrediti veličinu erupcije i što ju je izazvalo, zbog izazova pristupa podvodnom vulkanu.

Map

Skoro 4.000 godina stara tuba crvenog ruža za usne iskopana u Iranu

karmin
© Massimo Vidale putem Scientific ReportsDrevni crveni pigment držan je u zamršeno ukrašenoj bočici od klorita
Naučnici u Iranu su pronašli materiju tamnocrvene boje sa naznakom sjaja za koju vjeruju da je karmin iz bronzanog doba, što sugeriše da su drevni Iranci možda rumenili svoje usne od drugog milenijuma prije nove ere.

Boja za usne sadržana je u maloj ukrašenoj bočici s hloritom, koja je otkrivena u regiji Jiroft na jugoistoku Irana 2001.
Nedavno radiokarbonsko datiranje otkrilo je da je napravljena negdje između 1936. i 1687. prije nove ere što ga čini vjerovatno "najstarijim ružem za usne analitički ispitivanim" (stoji u izvještaju tima koji je pronašao ruž).

Koliko god zvučala impresivno šminka stara skoro četiri milenijuma, istraživači dodaju da poodmaklo doba ruža i nije toliko iznenađujuće "s obzirom na dugogodišnju, dobro poznatu tehničku i estetsku tradiciju u kozmetologiji u drevnom Iranu".

Info

Etruščanska grobnica otkrivena u nekropoli San Giuliano, sjeverno od Rima

Etruscan tomb
© Soprintendenza Archeologia Belle Arti Paesaggio Etruria Meridionale
Nakon godina rada, arheolozi su otkrili impresivnu etruščansku grobnicu djelomično skrivenu pod zemljom u nekropoli uklesanoj u stijenu San Giuliano in Barbarano, sjeverno od Rima.

Etruščanska nekropola San Giuliano uklesana je u crvenkaste stijene parka Marturanum, zaštićenog prirodnog područja u općini Barbarano Romano, na cesti između Rima i Viterba, u srcu južne Etrurije.

Prema arheolozima, nijedna poznata etruščanska nekropola ne predstavlja takvu raznolikost i bogatstvo tipova ukopa kao San Giuliano. Datira iz 7. stoljeća prije Krista, a nalazi se na stranama sedrene litice na kojoj se već tijekom brončanog doba nalazilo stabilno naselje.

Do otkrića je došlo dok su istraživači čistili i konsolidirali neke od najreprezentativnijih pogrebnih komora uklesanih u stijene, koje datiraju od sedmog do trećeg stoljeća prije Krista.

Hourglass

Najstarija poznata popločana cesta na svijetu prevozila je vulkansko kamenje za kraljevske sarkofage

cesta
© realfayoum.com
Godine 1994. geolozi koji su mapirali kamenolome starog Egipta identifikovali su 12-kilometarski dio ploča od vapnenca i pješčenjaka koji vode od jednog kamenoloma bazalta do jezera Moeris.

Koristeći keramiku pronađenu na tom mjestu, koju su vjerojatno ostavili radnici kamenoloma, i drevni radnički kamp, istraživači su uspjeli datirati otkriće oko 2600. do 2200. godine p.n.e, što ga čini najstarijom poznatom popločanom cestom na svijetu.

Cesta je korištena za transport vulkanskog bazaltnog kamena od kamenoloma do jezera Moeris, drevnog jezera koje je u to vrijeme bilo povezano s Nilom sezonski, omogućujući da se kamen brodom prenese u Gizu. Bazalt je korišten za popločavanje posmrtnih hramova na tom mjestu, kao i za izradu kraljevskih sarkofaga.

Gem

Detektor metala otkrio je 1500 godina star zlatni prsten u Danskoj

prsten
© Zemaljski muzeCrveni kamen zlatnog prstena daje naznake o njegovom vlasništvu
Lars Nielsen, koristeći detektor metala je u Danskoj otkrio rijedak zlatni prsten za koji se vjeruje da je pripadao dosad nepoznatoj kraljevskoj obitelji s vezama prema Francuskoj. Nielsen je pronašao veliki, bogato ukrašeni zlatni prsten s crvenim dragim kamenom dok je istraživao Emmerlev, u Južnom Jutlandu, kako prenosi Live Science. Starost prstena datira iz petog ili šestog stoljeća. "Takav jedinstven i nevjerojatan nalaz je potpuno nadrealan," izjavio je Nielsen.

Stručnjaci Nacionalnog muzeja Danske odredili su da nakit ima veliko "povijesno značenje" i mogao bi pripadati lokalnom plemstvu povezanom s Merovinzima, dinastijom Franačkih kraljeva koji su vladali dijelovima današnje Francuske, Belgije i Njemačke između petog i osmog stoljeća.

"Zlatni prsten ne samo da otkriva moguću novu plemićku lozu u Emmerlevu, već i povezuje to područje s jednim od najvažnijih europskih centara moći iz Željeznog doba," izjavila je Kirstine Pommergaard, arheologinja i kustosica u Nacionalnom muzeju Danske. "Zlatni prsten vjerojatno je pripadao ženi i mogao bi biti vjenčani dar kćeri nekog princa u Emmerlevu. Zlato je obično bio diplomatski dar, a poznato je da su brakovi sklapani radi političkih saveza."

Info

Misteriozni tekst ugraviran na 2100 godina staroj brončanoj ruci mogao bi ukazivati ​​na podrijetlo baskijskog jezika

slika
© Aiestaran, M. et al., Antiquity Journal (2024.)Ugravirana brončana ruka iz Irulegija
Urezan natpis na amajliji (talismanu) u obliku ruke, staroj 2100 godina i pronađenoj na sjeveroistoku Španjolske, čini se da je povezan s baskijskim jezikom i mogao bi predstavljati rijedak primjer drevnog jezika koji se govorio u Europi prije više od 5000 godina.

U novoj studiji, objavljenoj 20. veljače u časopisu Antiquity, istraživači su otkrili da je natpis najstariji i najduži koji je ikada pronađen na vaskonskom jeziku, skupini jezika koja uključuje suvremeni baskijski. Do sada su jedini poznati drevni tekstovi na vaskonskom jeziku uglavnom bili nekoliko riječi napisanih na kovanicama iz te regije, rekli su istraživači.

Arheolozi su pronašli amajliju 2021. godine na lokalitetu iz željeznog doba Irulegi, u španjolskoj regiji Navarra. Prva riječ natpisa, koja koristi latinsku abecedu, je "sorioneku" ili "sorioneke" — slično suvremenoj baskijskoj riječi "zorioneko", što znači "sretno". Zbog ove sličnosti istraživači vjeruju da riječi imaju isto značenje i da je amajlija možda visila izvan zgrade kao talisman za sreću.

Design

Decimalni znak je 150 godina stariji nego što su povjesničari mislili

decimala
© Heritage Image Partnership Ltd/AlamyAstronom Giovanni Bianchini predstavlja svoju knjigu Tabulae Astrologie caru Fridriku III
Decimalni znak je izmišljen oko 150 godina ranije nego što se mislilo, pokazuje analiza astronomskih tablica koje je sastavio italijanski trgovac i matematičar Đovani Bjankini tokom 1440-ih.

Istoričari kažu da ovo otkriće prepravlja poreklo jedne od najfundamentalnijih matematičkih konvencija i sugeriše da je Bjankini - čija ekonomska obrazovanost ga je uveliko razlikovala od kolega astronoma - možda imao važniju ulogu u istoriji matematike, piše Nature.

Decimalni znak je bio korak napred za čovečanstvo, omogućavajući lakoću i efikasnost kalkulacija koje su u osnovi savremene nauke i tehnologije, kaže Hose Čabas, istoričar astronomije sa Univerziteta Pompeu Fabra u Barseloni.

Ranije se za prvo poznato pojavljivanje tog znaka smatrala astronomska tablica nemačkog matematičara Klavijusa iz 1593. Međutim, sad je jasno da mu je Bjankini bio inspiracija.