Arheolozi su otkrili izvrsno očuvane ostatke dvojice muškaraca koji su poginuli u erupciji Vezuva 79. godine.

Riječ je o jednoj od najpoznatijih erupcija vulkana u povijesti, a u kojoj je uništen rimski grad Pompeji. Erupcija je stare Rimljane u gradu podno Vezuva zatekla potpuno nespremne pa su mnogi ostali okamenjeni zbog lave koja ih je prekrila.

Gotovo 2000. godina kasnije, zbog svega toga Pompeji su postali jedno od najvažnijih arheoloških nalazišta u povijesti.

Posmrtni ostaci pronađeni su u mjestu Civita Giuliana, 700 metara sjeverozapadno od središta drevnih Pompeja, u podzemnoj prostoriji velike vile na kojoj traju arheološka iskopavanja. Jedan od njih je vjerojatno bio višega društvenog statusa ii imao je između 30 i 40 godina. Ispod vrata su arheolozi pronašli ostatke vunenog ogrtača.

Drugi muškarac, vjerojatno u dobi od 18 do 23 godine, bio je odjeven u tuniku i imao je nekoliko nagnječenih kralježaka, što ukazuje na to da je bio rob koji je obavljao teške poslove.

Egipat je u subotu objavio otkriće više od 100 netaknutih sarkofaga starijih od 2,5 tisuća godina, što je najveće ovogodišnje otkriće.

Zapečaćeni drveni lijesovi pripadali su najvišim dužnosnicima Kasnog razdoblja drevnog Egipta.

Pronađeni su u tri grobnice na dubini od 12 metara u nekropoli Sakkari južno od Kaira.

Između 1900. i 1917. valovi neviđenog terora su zahvatili Rusiju. Nekoliko stranaka koje su ispovijedale nespojive ideologije natjecalo se (i surađivalo) u stvaranju kaosa. Između 1905. i 1907. godine gotovo 4.500 državnih dužnosnika i otprilike isto toliko privatnih osoba ubijeno je ili ozlijeđeno. Između 1908. i 1910. vlasti su zabilježile 19.957 terorističkih djela i revolucionarnih pljački, nesumnjivo izostavljajući mnoge iz zabačenih područja. Kao što je primijetila najistaknutija povjesničarka ruskog terorizma Anna Geifman, "pljačka, iznuda i ubojstva postali su češći od prometnih nesreća".

Svatko tko je nosio uniformu bio je kandidat za metak u glavu ili sumpornu kiselinu u lice. Seoska imanja su spaljena ("iluminiranje ruralnih područja"), a poduzeća su podvrgnuta iznuđivanju ili dignuta u zrak. Bombe su nasumce bacane u željezničke vagone, restorane i kazališta. Daleko od toga da su žalili zbog smrti i sakaćenja nevinih prolaznika, teroristi su se hvalili time da su ubijali što je više moguće, bilo zato što su žrtve vjerojatno bile buržujske klase ili zato što je bilo koje ubojstvo pomoglo srušiti stari poredak. Skupina anarho-komunista bacila je bombe pomiješane s čavlima u kafić u kojem je bilo dvjesto posjetitelja kako bi "vidjeli kako će se gadni buržuji migoljiti tijekom smrtne agonije".

Na grčkom otoku Lezbos pronađeno je 14 fosiliziranih drveća starih 18 miliona godina. Fosilizirano drveće pronađeno je u blizini naselja Sigri i okamenjene šume na ovom otoku.

Profesor Nikos Zouros, direktor Muzeja Sigri, navodi da su stabla dobro očuvana i da su položena jedna na drugo. Rekao je da su pronađena fosizilirana stabla i malih i velikih drveća s granama.

Drveća su različite starosti, a među njima ima i četinara i drveća koja rađaju voće, prenosi Tanjug, pozivajući se na Greek Reporter.

Do uništenja drveća došlo je nakon izbijanja plina prilikom erupcije vulkana, a nakon toga prekrio ih je pepeo.

Zaštićeni prirodni spomenik

Duge i jake kiše poplavile su područje, uklanjajući pepeo sa drveća, kao i pojedine dijelove njihovih stabala.

Ogroman mulj blokirao je doline i doveo do slaganja stabala u sukcesivnim slojevima, kada su se fosilizirali.

Očekuje se da će u nastavku iskopavanja biti pronađeno još drveća.

Okamenjena šuma na Lezbosu proglašena je zaštićenim prirodnim spomenikom 1985. godine.

Muzej prirodne historije okamenjene šume na Lezbosu otvoren je 1994. godine.

Tijekom iskapanja na području Kadirlija u južnoj turskoj provinciji Osmaniji, arheolozi su pronašli drevni mozaik s prikazom ženskog lika, javlja "Hurriyet Daily News".

Međunarodni tim znanstvenika iz Austrije i Sjedinjenih Država tvrdi da je otkrio dokaze o najstarijim jednojajčanim blizancima. Prema nalazima studije objavljene 6. studenog u časopisu Nature, novorođeni blizanci otkriveni u Austriji živjeli su prije oko 30 000 godina.

"Potvrđeni dokazi o blizancima u arheološkim zapisima izuzetno su rijetki i nikada nisu provjereni DNK analizom. "Analizom DNA uspjeli smo ih potvrditi kao monozigotne blizance", navodi se u studiji .

DNK test, pregled lubanje i CT snimka pokazali su da su blizanci muškog spola, što je također pomoglo točnije odrediti dob. Jedna od njih živjela je šest do sedam mjeseci, dok je druga umrla 13 do 14 tjedana nakon poroda.

Tijela u grobnici postavljena su jedno uz drugo, glava okrenuta prema istoku. Grob nije pokopan, ali je prekriven mamutskom lopaticom . Otkriven je u Krems-Wachtbergu, jednom od najvažnijih arheoloških nalazišta gravetske kulture, koje je nestalo 22.000 godina prije nove ere.

Istraživači su izjavili da su pronašli i ostatke tromjesečnog djeteta za kojega smatraju da je rođak blizanaca.

Osim ljudskih ostataka, znanstvenici su pronašli i takozvana grobna dobra - stvari koje su trebale pomoći mrtvima u zagrobnom životu ili koje se koriste kao dar bogovima.

Randall Haas, arheolog sa Kalifornijskog sveučilišta u Davisu, prisjetio se trenutka 2018. godine kada se njegov tim istraživača okupio oko 9.000 godina staru iskopanu grobnicu u peruanskim Andama kako bi se odmorili.

Promatrali su kosti koje su, kako su tada pretpostavljale, pripadale odrasloj osobi, pored koje je postavljen set kamenog oruđa. Takvi su alati drevni lovci koristili za lov na krupnu divljač, a ova grobnica sadržavala je sve - od lovačkog oružja do alata za pripremu kože.

"Sigurno je bio stvarno sjajan lovac i vrlo važna osoba u društvu", mislili su u to vrijeme Haas i njegovi kolege.

Slijedile su daljnje analize, a rezultati su iznenadili. Ostaci kostiju pronađeni pored alata pripadali su ženi, a rezultati ovog istraživanja objavljeni su 4. studenog u časopisu Science Advances .

Hassovo otkriće ponukalo je stručnjake širom svijeta da preispitaju prethodno otkrivene koštane ostatke diljem Amerike, koji su pripadali sličnom razdoblju, koristeći novu tehnologiju. Nove analize otkrile su da su između 30 i 50 posto lovaca na veliku divljač u današnjoj Americi bile žene.

Ova studija protivreči svim ranijim tvrdnjama da su se u društvu lovaca-sakupljača, lovom bavili muškarci.

Zaključci studije pokazuju da "muški i ženski poslovi, razlike u plaćama, karijeri i napredovanju između muškaraca i žena, kao što smo danas svjedoci, nisu prirodni, već društveni konstrukt", objasnio je.

Zajedno sa svojim timom, Has je proučavao koštane ostatke šest osoba, od kojih su dvoje muškarci, i pronađeni su na nalazištu Vilamaj Patjaksa u Andama.

Tajna jednog od najznačajnijih sačuvanih egipatskih spisa na papirusu koji je star više od 2.000 godina otkrivena je zahvaljujući modernoj tehnologiji.

Naučnici iz Evropske ustanove za sinhrotronsko zračenje (ESRF) u Grenoblu i sa Univerziteta Kopenhagen uspeli su da otkriju kakvo mastilo je korišćeno za pisanje po ovom papirusu.

Oni su koristili moderno rendgensko snimanje kako bi proučili crveno i crno mastilo na papirusu iz biblioteke u starom gradu Tebtunisu.

"Koristeći tehnologiju 21. veka kako bismo otkrili skrivene tajne staroegipatske tehnologije, pokušali smo da odgovorimo na pitanja o poreklu pisanja", kaže Marin Kote, naučnica u ESRF i učesnica tima koji je obavio istraživanje.

Oni su otkrili da su stari Egipćani koristili olovo ne da bi obojili mastilo, već da bi se ono brže sušilo i zadržalo na papirusu.

"Činjenica da olovo nije dodavano kao pigment, već kao element za sušenje ukazuje da su Egipćani imali kompleksan recept za mastilo i da nije mogao svako da ga pravi", kaže Tomas Kristijansen, egiptolog sa Univerziteta Kopenhagen.

Praksa starih Egipćana podudara se sa otkrićem koje se pojavilo u doba Renesanse, u 15. veku u Evropi. Tada su slikari, koji su ponovo počeli da koriste tehniku ulja na platnu, koristili olovne primese kako bi se ona brže sušila.

Gdje je pronađen najstariji astronomski prikaz neba? Prije samo nekoliko godina čak bi i stručnjaci nagađali da se radi o Indiji, Egiptu ili Mezopotamiji, ali moguće je da je odgovor: u Njemačkoj.

Takozvani nebeski disk iz Nebre ključno je otkriće za europsku prapovijest, povijest astronomije i za ranu povijest religije.

Okolnosti otkrića nalik su detektivskoj priči.

Jednog lijepog ljetnog dana 1999. godine dvojica tragača opremljenih detektorima metala pretraživala su tumul na brdu Mittelberg (u blizini gradića Nebra, u pokrajini Saska-Anhalt u istočnom dijelu Njemačke) poznat od 1986. godine. Tako su ispod same površine tla, u gustoj šumi, otkrili disk za koji su isprva mislili da je poklopac kante. Kako su nastavili kopati, pronašli su mačeve s drškama ukrašenima zlatom. Samo nekoliko dana poslije, ilegalni su kopači prodali svoj nalaz posredniku iz Porajnja za 31 000 njemačkih maraka (oko 16 000 eura). On je nalaz uglačao čeličnom vunom, pritom teško oštetivši zlatnu oplatu, i prodao ga kolekcionaru za 200 000 njemačkih maraka (oko 102 000 eura).

Vijesti o otkriću došle su do službene arheologije u proljeće 2001. godine. Govorkalo se da je čitavo blago još uvijek na okupu i da se još uvijek nalazi u Njemačkoj, tako da su Ministarstvo kulture i Ministarstvo unutarnjih poslova Saske-Anhalt te regionalne vlasti zadužene za arheologiju poduzeli brze mjere kako bi došli do nalaza. Posljednji su vlasnici početkom 2002. godine izvijestili medije, vjerojatno nastojeći povećati vrijednost blaga, ali i zbog osobnih ambicija. Međutim, vlasti su uspjele odgoditi objavu vijesti, dok su istovremeno stupile u kontakt s ilegalnim prodavačima.

Kako bi se provjerila autentičnost nalaza i neometano obavila kupoprodaja, dogovoren je sastanak u Švicarskoj. Iako je mjesto sastanka promijenjeno u posljednji trenutak, švicarska je policija u dogovoru s njemačkim vlastima uspjela izvršiti uhićenje.

Arheološka istraživanja pokrenuta posljednjih desetljeća u samom srcu Azije, u Tuvi u južnom Sibiru, donijela su senzacionalna otkrića.

Tamo je pokraj sela Arzhan, na padinama Zapadnih Sajanskih planina, otkrivena golema skitska nekropola s preko stotinu kurgana koji tvore nekoliko paralelnih lanaca.
Dok su kurgani uglavnom načinjeni od zemlje, tri tamošnja izgrađena su od kamena.

Ruski arheolog M. P. Grjaznov sa svojim je timom početkom 1970-tih istražio jedan od najvećih kurgana (Arzhan I), promjera većeg od sto metara, pod čijim se kamenim pokrovom nalazi neobična drvena konstrukcija nalik na kotač.

U grobnici je pronađeno nešto dobro očuvanih nalaza, iako je očigledno bila opljačkana. Utvrđeno je da je ovaj kurgan nastao na prijelazu IX. u VIII. st. pr.Kr. pa je to naj­stariji nalaz skitske kulture, a ovo je područje označeno njenim izvorištem.

Projekt je nastavljen tek 1997. godine u suradnji s Njemačkim arheološkim institutom iz Berlina. Nakon sustavnih priprema iskapanja su kre­nula 2000. godine na sličnom, nešto manjem kamenom kurganu (promjera osamdeset metara) nazvanom Arzhan II.

Ispostavilo se da je ovaj kurgan kasnijeg datuma, s kraja VII. st. pr.Kr., no začudo je pronađen netaknut!

Ovo je bilo prvo takvo otkriće još od vremena ruskog cara Petra Velikog (početak XVIII. stoljeća) kada su započela istraživanja kurgana, čiji nalazi danas tvore temelj skitske zbirke Muzeja Hermitage u St. Petersburgu.