Tajna povijestS


Map

'Impozantna' 4000 godina stara utvrda otkrivena oko oaze Khaybar u sjeverozapadnoj Arabiji

saudijska arabija
© Arheološki projekt Khaybar Longue Durée, M. Bussy & G. CharlouxRekonstrukcijski pogled na sjeverni dio oaze Khaybar ograđene zidinama oko 2000. pr. Kr.
Arheolozi su nedavno otkrili impozantnu utvrdu iz brončanog doba koja okružuje oazu Khaybar u srcu Sjeverne Arabijske pustinje, što predstavlja jedno od najznačajnijih arheoloških otkrića u regiji. Zidovi ove drevne tvorevine, koja se prostirala na impresivnih 14,5 kilometara, čine je jednom od najvećih otkrivenih ograđenih oaza u Saudijskoj Arabiji.

Proučavanjem ostataka utvrde, stručnjaci su shvatili da datiraju iz razdoblja između 2250. i 1950. godine prije naše ere. Tijekom tog vremenskog perioda, oaze su bile ključne za život sjedilačkih zajednica u regiji.

Unatoč tome što predstavlja jednu od najdužih fortifikacija iz tog vremena, oaza Khaybar s ovakvim zidinama nije bila prepoznata do sada, osim poznate tvrđave iz islamskog perioda smještene u središtu njenih velikih dolina. Stručnjaci smatraju da je otkriće ove oaze ostalo nezapaženo zbog ekstenzivnih promjena koje je pustinjski pejzaž doživio u protekla četiri tisućljeća.

Nakon što je pronađena, ova struktura, koju istraživači opisuju kao "značajan znanstveni izazov", otkrila je svoje izvorne impresivne dimenzije: duljinu od oko 14,5 kilometara, širinu od 1,7 do 2,4 metra i visinu od 5 metara. Međutim, danas je sačuvano manje od polovice njezine izvorne dužine.

Cross

Otkriće drevnog hrama u Italiji daje značajan uvid u prijelaz Rimskog Carstva s poganstva na kršćanstvo

mmmmm
© Fotografija Douglasa BoinaFotografija iz zraka onoga za što Douglas Boin, Ph.D. vjeruje da su unutarnji zidovi hrama Carskog kulta. Ovaj hram je odmah postao ono što Boin naziva najvećim dokazom imperijalnog kulta u Italiji u četvrtom stoljeću i kasnom Rimskom Carstvu
Douglas Boin, profesor povijesti na Sveučilištu Saint Louis, dao je veliku najavu na godišnjem sastanku Arheološkog instituta Amerike, otkrivši da su on i njegov tim otkrili drevni rimski hram koji pruža značajan uvid u društvene promjene od poganskih bogova do kršćanstva unutar Rimskog Carstva.

"Pronašli smo tri zida monumentalne strukture za koju dokazi govore da je pripadala rimskom hramu koji datira iz Konstantinovog perioda", rekao je Boin.

"Datira iz četvrtog stoljeća naše ere i činit će izniman dodatak krajoliku ovog kutka Italije. Značajno će pomoći razumijevanju antičkog grada, drevnog gradskog pejzaža i urbanog društva u kasnijem Rimskom Carstvu, budući da pokazuje kontinuitete između klasičnog poganskog svijeta i ranokršćanskog rimskog svijeta koji se često zamagljuju ili ispisuju iz širokih povijesnih narativa ".

Boin i njegov tim za iskapanja došli su do monumentalnog otkrića tijekom ljeta. Boin, stručnjak za stari Rim i njegove religijske prijelaze, vršio je iskapanja u gradu Spelo, poznatom srednjovjekovnom gradu na brežuljku udaljenom oko 20 minuta od Asiza i 2,5 sata sjeverno od Rima. Boin je odabrao grad na temelju reskripta pisma cara Konstantina iz 4. stoljeća građanima u vezi s vjerskim blagdanom.

Map

Hram povezan s Herkulom i Aleksandrom Velikim otkriven u drevnom megagradu u Iraku

hram
© Projekt Girsu i artefacts-berlin.deReplika helenističkog hrama u Girsuu posvećena Herkulu i Ningirsu koji ima poveznicu s Aleksandrom Velikim
Arheološki tim u Iraku otkrio je jedinstvene blizanačke hramove, slojevite jedan na drugome.

Noviji, helenistički hram, datiran u četvrto stoljeće prije nove ere, možda krije veze s Aleksandrom Velikim. U hramu je pronađena opeka s utisnutim aramejskim i grčkim natpisom koji spominje "darovatelja dvojice braće" - aluziju koja se moguće odnosi na makedonskog vladara, poznatog po svojim osvajanjima tijekom trinaestogodišnje vladavine od 336. do 323. godine prije Krista.

Istraživači iz Britanskog muzeja u Londonu, radeći na iskopinama u Girsu, nekoć značajnom sumerskom gradu, danas poznatom kao Tello na jugoistoku Iraka, naišli su na stariji hram. Ova istraživanja su dio šireg projekta "Girsu" koji ima za cilj dublje razumijevanje složene povijesti ovog područja.

Otkriće starijeg, sumerskog hrama, zakopanog na istoj točki gdje se nalazi i novija građevina, posvećene Herkulu te njegovom sumerskom pandanu, božanstvu Ningirsu (poznatom i kao Ninurta), nije slučajno. Sebastien Rey, arheolog i kustos odjela za drevnu Mezopotamiju Britanskog muzeja, koji je predvodio iskopavanje, ističe da ovo mjesto ima izuzetnu važnost za narode Mezopotamije.

Fire

Najbolje od Weba: Holodomor, ukrajinski genocid pod Staljinom, orkestriran od strane Zapada

Slika
Teorija o holodomoru se ponovo aktivira u medijima svaki put kada je Ukrajina na korak nazad ka Rusiji. Da podsetimo one koji nisu svesni tragedije, 1932-1933. godine širom SSSR-a vladala je teška glad koja je odnela neviđeni broj života (do 7 miliona žrtava, prema nekim diskutabilnim procenama).

Paradoksalno, glad je najviše pogodila plodna područja na Severnom Kavkazu, basenu Volge, Južnom Uralu, Zapadnom Sibiru, Ukrajini, Belorusiji i Kazahstanu. Tokom poslednje decenije angažovano je nekoliko zapadnih istoričara da razrade teoriju da je tragedija glađu namerni čin genocida nad Ukrajincima koji je izvršila Staljinova vlada. Hajde da razmotrimo istorijske činjenice i pokušajmo da se približimo istini o pitanju izvora i okolnosti te strašne gladi u SSSR-u.

Pre svega moramo da se podsetimo nečega o zlatu, koje iznenađujuće nije uvek sredstvo plaćanja...

Početkom 1920-ih nedavno proglašeni Sovjetski Savez bio je zabrinut zbog obnove svoje industrije potpuno uništene nakon Prvog svetskog rata i građanskog rata u Rusiji (1918-1921). Sovjetima su očajnički bile potrebne moderne mašine i industrijska oprema. Kako su to mogli platiti? Sovjetska vlada je bila u mogućnosti da ponudi međunarodnom tržištu tri artikla: žito, minerale i zlato.

Komentar: Hrana kao oružje, nažalost primera ne nedostaje:

Genocid drugim sredstvima [link]
"nestanak bizona bio bi najlakši i najbrži način da se pokore nomadski Indijanci ravnice"
Bengalska glad [link], [link]
Vinston Čerčil, posvećeni britanski ratni premijer koji je spasao Evropu od čudovišta poput Hitlera, bio je uznemirujuće bešćutan u vezi sa silnom glađu koja je gutala stanovništvo Bengala.
Velika glad u Irskoj [link], [link]
jedan od najranijih primera upotrebe hrane kao oružja za etničko čišćenje i genocid
Poljoprivreda Gaze desetkovana izraelskom ofanzivom [link]
proizvodnja hrane se suočava sa ozbiljnim preprekama s obzirom na pretrpljenu štetu



Treasure Chest

Koreni američkog bogatstva - najuticajnije porodice su moć stekle prodajom opijuma u Kini

opium wars
Borbe između Britanaca i Kineza uz obalu Kantona tokom Prvog opijumskog rata
Krajem 17. veka Englezi su počeli da uvoze kineski čaj, koji je brzo postao vrlo tražena roba za koju su trgovci ostrvskog kraljevstva plaćali u srebru.

U 18. i ranom 19. veku, Kina je i dalje bila civilizacijsko središte Dalekog istoka i verovatno najbogatija zemlja na planeti. Englezima i drugim Evropljanima smetala je činjenica da je ona bila ekonomski samodovoljna, odnosno, da nije potraživala veće količine ničega što su oni imali da ponude. Zbog toga su evropske države, željne ne samo čaja, već i kineskog porcelana, svile, pa i lakiranih predmeta i nameštaja, konstantno beležile deficit u trgovini s njom.

Za Engleze je stoga postao ekonomski imperativ da umanje količinu srebra koju predaju Kini, tako što će joj milom ili silom nametnuti robu koju su posedovali. U tome je posebnu ulogu trebala da odigra njihova kolonija Indija, koja je tada obuhvatala i teritorije koje danas pripadaju Pakistanu, Bangladešu i Mjanmaru.

Pod britansku vlast od sredine 19. veka potpao je i Avganistan koji je, skupa sa severnom Indijom, prostor u kojem je tradicionalno uzgajan mak i pravljen opijum.

Komentar: Britanska kolonijalna pljačka kulturnog blaga od Grčke do Dalekog istoka


Map

Arheolozi otkrili brončanu kopču pojasa povezanu s nepoznatim poganskim kultom

mmmmmmmmm
© MU Faculty of Arts
U blizini sela Lány, udaljenog otprilike 32 kilometra zapadno od Praga, pronalazak metal-detektorista otkriva intrigantan simbol na srednjovjekovnoj kopči remena, koja prikazuje nasilnu scenu u kojoj zmija ili zmaj proždire stvorenje nalik na žabu. Arheolozi tvrde da bi ovaj simbol mogao biti povezan s nepoznatim poganskim kultom.

Jiří Macháček, arheolog s Masaryk sveučilišta u Brnu, izjavio je: "Shvatio sam da promatramo dosad nepoznat poganski kult koji je povezao različite regije srednje Europe u rano srednjovjekovlje, prije dolaska kršćanstva."

Ova brončana kopča, koja se pronašla unazad dvanaest godina i u Njemačkoj, Mađarskoj i drugim dijelovima Češke, iznenađujuće podsjeća na slične motive. Studija u časopisu Journal of Archaeological Science otkriva detalje o kopči iz Lány i još tri slične kopče pronađene u Njemačkoj i Mađarskoj.

Christmas Tree

Najstarija poznata fosilna šuma na svijetu pronađena u kamenolomu u New Yorku

korjen
© WILLIAM STEIN I CHRISTOPHER BERRYNalazište je oko 2-3 milijuna godina starije od prethodno najstarije poznate fosilne šume. Ovdje vidite krupni plan korijenskog sustava stabla Archaeopteris, gledano odozgo
U dubinama pješčanog kamenoloma malog grada Cairo u državi New York, znanstvenici su otkrili mrežu fosiliziranih stabala. Vjeruje se da je ova drevna šumska zajednica nekoć obuhvaćala područje od otprilike 400 kilometara. Njezina procijenjena starost od 386 milijuna godina postavlja je kao najstariju poznatu šumu na svijetu.

"Dok hodate, gazite po korijenju drevnih stabala," objasnio je dr. Christopher Berry, paleo-botaničar s Cardiff University, u razgovoru za Science 2019. godine. "Na površini ovog kamenoloma, možemo maštovito rekonstruirati šumu koja je nekada ovdje bujala."

Prema IFLscience.com, šuma, otkrivena 2019., prostirala se na preko 3.000 kvadratnih metara devonskog perioda u podnožju planina Catskill, u dolini Hudson. Analiza je otkrila da je šuma bila stanište dvaju tipova stabala: kladoxylopsida, koji nalikuju na rane papratnjače, te Archaeopterisa, stabla s drvenastim deblima i ravno rastućim zelenim listovima izdvojenim iz frondoznih grana. Znanstvenici pretpostavljaju da su moguće otkrili i treću, dosad nepoznatu vrstu stabla, koja se razmnožavala sporama, slično kao i prve dvije.

Map

U Panamskom kanalu pronađeni ostaci "izgubljene" megaflorne šume stare 22 milijuna godina

mangrova
© Daily MailZnanstvenici s Smithsonian Tropical Research Institute pronašli su fosilizirane ostatke drveća koje je nekoć stajalo uz rub vode na otoku Barro Colorado
Znanstvenici su otkrili dugo izgubljene ostatke prašume mangrova, koji su nestali prije više od 22 milijuna godina, na otoku unutar Panamskog kanala. Tim iz Smithsonian Tropical Research Institute-a našao je 121 fosilizirani uzorak drveta u potoku na otoku Barro Colorado, smještenom u srcu umjetno stvorenog Panamskog kanala. Otkriveni fosili pripadaju dosad nepoznatoj vrsti izumrle mangrove, nazvane Sonneratioxylon barrocoloradoensis.

Mangrove su posebne zbog svoje sposobnosti rasta u slanim uvjetima uz morsku obalu, koje su tipične za toplije klimatske zone oko ekvatora. Unatoč tome što većini biljaka soli škode, ove biljke razvile su posebne mehanizme za izlučivanje soli iz morske vode, što im omogućuje preživljavanje u takvim uvjetima.

Metodom radiometrijskog datiranja utvrđeno je da su uzorci drveta stari oko 22,79 milijuna godina, što ukazuje na to da je mangrovska prašuma cvjetala tijekom rane miocenske ere. U tom razdoblju, geografska karta Zemlje bila je znatno drugačija, a Panama je bila povezana s Sjevernom Amerikom dugim, uskim poluotokom, na kojem je bila izražena intenzivna vulkanska aktivnost.

Analizom ostataka, znanstvenici su procijenili da su stabla u prosjeku narasla do visine od 25 metara, a neka su dosezala i do 40 metara. Biljke su zbog svoje iznimne veličine opisane kao "megaflora", budući da su značajno veće od današnjih mangrova.

Better Earth

Tajanstveno ranosrednjovjekovno groblje otkriveno u Walesu otkriva trgovačke mreže koje sežu do Sjeverne Afrike

medieval cemetary
U Walesu je otkriveno rijetko ranosrednjovjekovno groblje za koje se smatra da je iz 6. ili 7. stoljeća, i unijelo je zbrku među arheologe, piše u srijedu BBC.

Dosad je iskopano 18 od procijenjenih 70 grobova, u kojima neki od dobro očuvanih kostura leže u neobičnim položajima, a pronađeni su i neočekivani artefakti.

Groblje se nalazi na neupadljivoj ledini oko dvorca Fonmon, blizu zračne luke u Cardiffu.

Iskapanje tijekom dva ljeta počinje otkrivati više o toj drevnoj zajednici, ali i postavlja brojna pitanja.

Summer Courts, osteoarheologinja sa Sveučilišta u Readingu, kaže da su kosturi u dobrom stanju unatoč starosti od oko 1500 godina.

Komentar: Nedavna otkrića otkrila su opsežne trgovačke mreže diljem golemih dijelova planeta u različitim vremenskim točkama, uključujući brončano doba i rani srednji vijek, za koje se ranije smatralo da su nevjerojatni. Arheološki zapisi također pokazuju da su, naizgled koincidirajući s usponom i padom civilizacija, postojala razdoblja u kojima su te mreže bile, privremeno, prekinute.

Razdoblje o kojem se govori u članku posebno je zanimljivo jer pada neposredno nakon: 536. godina: Kuga, glad, suša, hladnoća i tajanstvena magla koja je trajala 18 mjeseci.

U vezi s Britancima, Laura Knight-Jadczyk u Meteoriti, asteroidi i kometi: štete, katastrofe, ozljede, smrti i vrlo bliski prolasci piše:
Do tog trenutka, Britanci su držali kontrolu nad post-rimskom Britanijom, držeći Anglosaksonce izoliranima i potisnutima. Nakon što su Rimljani nestali, Britanci su zadržali status quo, živeći u gradovima, s izabranim dužnosnicima i obavljajući trgovinu s Carstvom. Nakon 536. godine, godina o kojoj se govori kao o "Arturovoj smrti",Britanci, drevno kimrsko carstvo koje se nekada protezalo od Cornwalla na jugu do Strathclydea na sjeveru, gotovo je nestalo, a zamijenili su ih Anglosaksonci. Među znanstvenicima se vodi mnogo rasprava o tome jesu li Anglosaksonci pobili sve Britance ili su ih asimilirali. Ovdje moramo uzeti u obzir da su oni bili žrtve mogućih mnogih eksplozija kometa iznad glave koje su zbrisale većinu stanovništva Europe, gurnuvši je u mračni vijek koji je, i naizgled, uistinu bio MRAČNI, i atmosferski gledano.
Pogledajte također:


Info

Nebeska karta stara 2.500 godina, uklesana na površini kružnog kamena, pronađena u Italiji

Federico  and Paolo
© INAFSlijeva, arheolog Federico Bernardini i astronom Paolo Molaro u Castelliere di Rupinpiccolo, s nečim što bi mogla biti najstarija nebeska karta ikad otkrivena
Castelliere di Rupinpiccolo drevno je utvrđeno naselje, smješteno u provinciji Trst, Italija. Naselje na brdu nastalo je tijekom srednjeg brončanog doba, a arheološki dokazi ukazuju na to da je naseljavanje nastavljeno sve do željeznog doba, sve dok nije napušteno oko 5. stoljeća poslije Krista.

Prema tiskovnoj objavi Nacionalnog instituta za astrofiziku Italije (INAF), nedavno su na ulazu u utvrdu otkrivene dvije velike kružne kamene ploče promjera 50 centimetara. Paolo Molaro iz INAF-a te istraživači s Venecijanskog sveučilišta Ca' Foscari i ICTP-a navode da je jedna od kamenih ploča prikaz Sunca, dok je druga uklesana nebeska karta datirana u 4. stoljeće prije Krista.

Studija o tim kamenim pločama objavljena je u njemačkom astronomskom časopisu Astronomische Nachrichten. Autori studije identificirali su da nebeska karta prikazuje nebo iznad Rupinpiccola od prije otprilike 2.500 godina, što otkriće čini jednim od najstarijih poznatih nebeskih karata pronađenih u Italiji.