Tajna povijest
Radi se o kipu starom oko 2700 godina, izrađenom od alabastera, koji prikazuje Lamassu - asirsku božanstvenost s krilima. Ovo važno arheološko otkriće dogodilo se u sjevernom dijelu Iraka, 24. listopada, kako prenosi agencija AFP.
Kip je pronađen gotovo netaknut, osim što mu je nedostajala glava. Zanimljivo je da se glava već čuvala u Iračkom muzeju u Bagdadu, jer je bila zaplijenjena od krijumčara tijekom 1990-ih godina.
Francuski arheolog, Pascal Butterlin, koji je bio na čelu tima koji je proveo ova iskopavanja, izjavio je da je tijekom svoje karijere rijetko nailazio na takva veličanstvena otkrića. Cijela skulptura teška je čak 18 tona i prostire se na površini od 3,8 x 3,9 metara. Butterlin je naglasio da se takvi golemi artefakti obično otkrivaju u zemljama poput Egipta ili Kambodže, što čini ovaj nalaz još značajnijim.
Prvo istraživanje, koje je objavio otac Antoine Poidebard 1934., zabilježilo je niz od 116 utvrda koje su odgovarale istočnoj granici Rimskog Carstva.
Kao takve, tvrđave su smatrane linijom obrane za zaštitu istočnih provincija od arapskih i perzijskih upada.
"Od 1930-ih povjesničari i arheolozi raspravljaju o strateškoj ili političkoj svrsi ovog fortifikacijskog sustava," kaže glavni autor studije, profesor Jesse Kazana s Dartmouth Collegea, "ali malo je znanstvenika dovelo u pitanje Pojdbardovo osnovno zapažanje da je postojala linija utvrda koja definira istočna rimska granica".
Kako bi to riješili, profesor Cassana i tim istraživača s Dartmouth Collegea upotrijebili su deklasificirane špijunske satelitske snimke iz Hladnog rata kako bi procijenili jesu li Poidebardovi nalazi točni. Njihovi rezultati objavljeni su u časopisu Antika.
Arheološki lokalitet Badaling, u zapadnom dijelu Velikog zida, dio je Uneskove svjetske baštine, u pekinškom okrugu Janking. Badaling je najposećeniji dio Velikog kineskog zida, a sagrađen je tijekom dinastije Ming.
Arheolozi vjeruju da je ruševina služila za skladištenje oružja duž Velikog zida, prenosi Newsweek.
"To je prvi put da je takvo skladište oružja pronađeno duž Velikog zida", rekao je Šang Heng, jedan od arheologa koji je sudjelovao u iskopavanjima.
Ovi artefakti pružaju neke od najstarijih arheoloških dokaza na globalnoj razini za korištenje zuba morskog psa u kompozitnom oružju, poput noževa i oštrica izrađenih od više dijelova. Do sada su najstariji poznati primjerci takvih oštrica bili mlađi od 5.000 godina.
Međunarodni tim arheologa upotrijebio je znanstvenu analizu, eksperimentalnu reprodukciju i promatranje suvremenih zajednica kako bi utvrdio da su ova dva modificirana zuba tigrastog morskog psa nekoć bila pričvršćena za drške i korištena kao oštrice. Vjeruje se da su korišteni u ritualima ili u borbenim situacijama.

Karta prikazuje povijest "izgubljenog" kontinenta Argolanda. Geolozi sa Sveučilišta u Utrechtu rekonstruirali su povijest Argolanda, otkrivši da postoji u fragmentima diljem regije jugoistočne Azije
Rastrgani ostaci Argolanda, 155 milijuna godina starog kontinenta koji je nekoć bio velik poput Sjedinjenih Država, nedavno su pronađeni diljem Indijskog oceana i jugoistočne Azije.
"Pronalaženje Argolanda pokazalo se izazovnim", napisali su geolozi u studiji koja je objavljena 19. listopada u časopisu Gondwana Research.
"Proveli smo sedam godina slažući slagalicu", rekao je Eldert Advokaat, jedan od autora studije, u izjavi sveučilišta.
Vjeruje se da se Argoland odvojio od Australije tijekom kasnog jurskog razdoblja, kada su brahiosauri i stegosauri lutali Zemljom. Tijekom tisućljeća, zatim je odlutao prema jugoistočnoj Aziji prije nego što je na kraju nestao.
Istraživači su dugo sumnjali da je kontinent nekoć postojao, što dokazuje "praznina" ili bazen koji je ostavio iza sebe poznat kao Argo Abyssal Plain. Ali nikada nisu pronađeni ostaci takve kopnene mase.

Sudionik iskapanja otkriva grobnicu iz karolinškog razdoblja na području Kraljevskog Palatinata Helfta. Arheolozi su otkrili ostatke vanjskih utvrda dvorca, jame i kasnijeg dvorca u Njemačkoj na mjestu nekadašnje srednjovjekovne carske palače u istočnom gradu Helfta, u blizini Eislebena.
U dva ostatka dvorca izvan utvrđene carske palače postoje dokazi o gustom naselju s ukopanim domovima, rekao je za dpa voditelj projekta Felix Biermann iz Ureda za očuvanje spomenika i arheologiju.
Ovo je važan uvid u infrastrukturu carske palače i područja gdje su obični ljudi živjeli, radili i stvorili gospodarske temelje za karolinško središte moći, rekao je Biermann.
Osim toga, arheolozi su otkrili i dva groba dosad nepoznatog groblja iz karolinškog razdoblja.
Pokopana tijela su muškarca i žene, vjerojatno bračnog para, koji su živjeli u 9. stoljeću, rekao je Biermann.
Uz čovjeka je ležalo nekoliko željeznih grobnih predmeta, uključujući nož, remen i uredski pribor.
Dakle, čovjek je mogao biti društveno više rangirana osoba, rekao je arheolog.

Arheolog Jaime Oliveira pokazuje jednu od gravura na stijeni na obali rijeke u Praia das Lajes, Brazil
Livia Ribeiro, dugogodišnja stanovnica najvećeg grada Amazone, Manausa, čula je o kamenim rezbarijama od prijatelja i odlučila ih istražiti.
"Pomislila sam da je to laž... Nikada nisam vidjela ovo. Živim u Manausu 27 godina", izjavila je Ribeiro nakon što je vidjela očaravajuće ostatke. Kameni rezbarije obično nisu vidljive jer su pokrivene vodama rijeke Negro, čiji je protok prošlog tjedna zabilježio najnižu razinu u 121 godini.
Pojava ovih rezbarija na obalama rijeke oduševila je znanstvenike i širu javnost, ali je istodobno postavila i neka uznemirujuća pitanja.
"Dođemo, pogledamo (rezbarije) i smatramo ih prekrasnima. Ali istodobno, to je zabrinjavajuće... Također razmišljam hoće li ova rijeka postojati za 50 ili 100 godina", izjavila je Ribeiro.

Nova studija koju je vodila Sarah Tishkoff pokazuje da su neandertalci naslijedili najmanje 6% svog genoma od sada izumrle loze ranih modernih ljudi. Članovi Tishkoffova istraživačkog tima prikupljaju etnografske podatke od sudionika u Etiopiji
Istraživački tim pod vodstvom Penna, uključujući suradnike sa Sveučilišta Addis Ababa, Sveučilišta u Bocvani, Sveučilišta Fudan, Memorijalnog sveučilišta Hubert Kairuki i Sveučilišta u Yaoundéu, pokazao je da je drevna loza modernih ljudi migrirala u Euroaziju prije više od 250.000 godina gdje su križali s neandertalcima. S vremenom su ti ljudi izumrli, ostavljajući populaciju s pretežno neandertalskim podrijetlom.
"Pronašli smo ovaj odraz drevnog križanja gdje su geni tekli iz drevnih modernih ljudi u neandertalce", kaže Alexander Platt, viši znanstvenik na Medicinskom fakultetu Perelman i jedan od prvih autora studije. "Ova skupina pojedinaca napustila je Afriku prije između 250.000 i 270.000 godina. Bili su na neki način rođaci svim ljudima koji danas žive i bili su mnogo sličniji nama nego neandertalcima."
Tim je došao do ovog zaključka uspoređujući genom neandertalca s raznolikim skupom genoma modernog autohtonog stanovništva u subsaharskoj Africi.
Unatoč brojnim nalazima koji detaljno govore o njihovim genetskim i kulturnim sličnostima, naši davno izumrli 'rođaci' još uvijek se prečesto pripisuju vlastitoj vrsti, Homo neanderthalensis.
Ta se kategorizacija treba promijeniti, prema timu istraživača koji su proteklih dvadeset godina proveli kopajući po slojevima prašine i pijeska u špilji Gruta da Oliveira u središnjem Portugalu.
"Više nego o različitim vrstama, govorio bih o različitim ljudskim oblicima", kaže arheolog Sveučilišta u Trentu Diego Angelucci, vodeći autor nedavne studije koja sažima desetljeća istraživanja o tome što je bilo dom neandertalskim obiteljima prije više od 71.000 godina.
Angelucci i njegov tim detaljno su opisali okupaciju Gruto da Oliveira, gdje su neandertalci povremeno provodili vrijeme u špilji s vukovima, lavovima, smeđim medvjedima i risovima između 93.000 i 71.000 godina.
Komentar: Jedan aspekt koji tek treba biti osporen je kako su neandertalski životni stil i korištenje alata ostali relativno statični kroz golema razdoblja, a neke od tih kreativnih praksi možda potječu od ljudi, koje su oponašali, što se, uzevši zajedno, odražava na njihov relativni nedostatak domišljatosti u usporedbi s ljudima. Usporedbe radi, evolucija tehnologije ljudskog oruđa razvijala se mnogo brže: Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje
Čini se da ovaj pokušaj izjednačavanja neandertalaca s ljudima više potječe iz probuđene ideologije koja je zarazila akademsku zajednicu, nego u samim dokazima. Woke ideologija želi promovirati ideje u kojima su svi i sve jednaki, ništa nije superiorno i sve je subjektivno.
Druge studije nisu izbjegle istu sklonost, kao što je nedavna tvrdnja da su kroz povijest žene lovile u većini društava koja traže hranu i koristile veći izbor oružja i taktika od muškaraca, osim što arheološki podaci ne podupiru ovu tvrdnju, kao ni prakse trenutnih kultura traženja hrane.
Skulptura zmije datira prije više od 500 godina, iz vremena kada su Azteci kontrolirali to područje, koje je tada bilo dio cvjetajuće prijestolnice Tenochtitlan. Ova skulptura otkrivena je nakon potresa magnitude 7,6 koji je pogodio Meksiko City 19. rujna 2022. godine. Seizmički događaj prouzročio je štetu i promjene u topografiji, otkrivši skulpturu zmije ispod zgrade koja je bila dio pravne škole na Nacionalnom autonomnom sveučilištu Meksika, izvijestio je Meksiko Nacionalni institut za antropologiju i povijest (INAH) u izjavi na španjolskom jeziku.
Azteci su gradili hramove i piramide i obožavali razne božanstva, uključujući Quetzalcoatla, koji je često prikazivan kao zmija. Međutim, nije jasno je li ova skulptura prikazuje baš njega, rekli su arheolozi.
Komentar: