Dobrodošli na Sott.net
Uto, 18 Lip 2019
Svijet za ljude koji misle

Tajna povijest
Karta

Cassiopaea

Homo luzonensis: Nova ljudska vrsta otkrivena na Filipinima

luzon filipini nova ljudska vrsta
© Photograph by D. Pardo, National Geographic Your Shot
Na najvećem filipinskom otoku Luzonu znanstvenici su otkrili novu ljudsku vrstu koja je po mjestu nalaska dobila ime Homo luzonensis. Fizičke karakteristike otkrivenog čovjeka nalaze se i kod drevnih predaka ljudi i kod modernog čovjeka, piše BBC.

Ovo otkriće bi moglo ukazivati na činjenicu da su primitivni ljudski rođaci napustili Afriku i dospjeli do jugoistočne Azije, što se ranije smatralo nemogućim. Također, otkriće pokazuje da je ljudska evolucija na tom području bila izrazito kompliciran proces te da je na tom području živjelo tri ili više ljudskih vrsta.

Jedna od tih vrsta je mala, hobitska - Homo floresiensis- koja je živjela na indonezijskom otoku Flores do prije 50.000 godina. Profesor Chris Stringer iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu, rekao je:

- Nakon fantastičnog otkrića malenog Homo floresiensisa 2004., rekao sam da se eksperiment ljudske evolucije mogao dogoditi i na drugim otocima u regiji. Sumnja se potvrdila na otoku Luzon, oko 3.000 km dalje.

Nova vrsta iz spilje Callao na sjeveru Luzona opisana je u članku u magazinu Nature. Datirana je u period prije 67.000 i 50.000 godina, a nalaz obuhvaća 13 ostataka - zube, ruku i kosti stopala kao i dijelove bedrene kosti koji pripadaju najmanje troje odraslih i mladih osoba.

Homo luzonensis ima neke fizičke sličnosti s modernim čovjekom, ali u nekim karakteristikama podsjeća na rod australopiteka, majmunolikog pračovjeka uspravnog hoda koji je živio u Africi prije tri do četiri milijuna godina, kao i na druge vrste roda Homo. Prst i kosti stopala su mu zakrivljeni što sugerira da im je penjanje i dalje bila važna aktivnost.

Ako je Homo luzonensis bio u mogućnosti doseći jugoistočnu Aziju, to svakako utječe na pretpostavku tko je od naših ljudskih predaka prvi napustio Afriku. Dugo se smatralo da je to bio Homo erectus, prije oko 1,9 milijuna godina. S obzirom da se do Luzona oduvijek moglo doći samo morem, to nameće dodatna pitanja oko toga kako su praljudi došli do otoka.

Osim Homo luzonensisu, ovaj je azijski otok čini se bio dom još jednoj ljudskoj vrsti, Denisovskom čovjeku, koji se miješao s Homo sapiensom kad je stigao na to područje. Do ovog su zaključka znanstvenici došli na temelju analize DNK jer još nisu pronađeni ostaci Denisovskog čovjeka.

No Entry

Invazija vojske SAD-a na Krim 2014. propala u posljednjem trenutku zbog jedne od najbolje planiranih vojnih akcija u povijesti

sad invazija krim
Danas, pet godina nakon povratka Krima kući, kako kažu stanovnici poluotoka i Rusije, još uvijek se otkrivaju detalji o operaciji ruske vojske koja je organizirala osiguravanje provedbe referenduma i bez ispaljenog metka provela jednu od najbolje planiranih vojnih akcija u povijesti, a da nije prerasla u otvoreni oružani sukob.

O svemu što se događalo u to vrijeme znamo iz medija i iz filma "Krim, povratak kući" u kojem Vladimir Putin svjedoči kako je donio odluku o pokretanju vojno-sigurnosne akcije. Međutim, glavnog zapovjednika ruskog vojnog odjela GRU i voditelja kampanje više nema i mnoge je detalje ponio sa sobom u grob. Naime, general Igor Sergun, tada načelnik Glavne uprave generalnog štaba Oružanih snaga ruske Federacije (GRU), koji je upravljao operacijom, umro je u svom stanu u Moskvi od srčanog udara u siječnju 2016.

Sada se saznaje kako je ponovnim ujedinjenjem s Rusijom Krim spašen od napada američke vojske, koji je bio planiran u suradnji s prevratničkom vladom u Kijevu.

Rumunjski vojni stručnjak Valentin Vasilescu smatra da je tisak na vrijeme uspio uspostaviti izravnu vezu između događaja u Kijevu i na Krimu 2014. godine, uz napredovanje američkih vojnika, svjetska zajednica razumjela opasnost u kojoj se nalazio poluotok. Međutim, mediji nisu izravno povezivali prevrat na Maidanu i takozvano Rusko proljeće na Krimu, ali u Kremlju jesu.

Naime, dok je fokus bio usmjeren na Kijev i kako će se konsolidirati nova vlast, Druga udarna skupina američke ratne mornarice (Carrier Strike Group 2 / CSG-2) je 13. veljače 2014. napustila mornaričku bazu u Norfolku u nepoznatom smjeru.

CSG-2 je tada činilo 16 ratnih brodova, među kojima i 3 nuklearne podmornice, a predvodio ju je nosač zrakoplova klase "Nimitz", "USS George Bush", koji je imao 90 zrakoplova i helikoptera na brodu.

Tri broda skupine su bila dva razarača klase "Arleigh Burke", brodovi "USS Truxtun" i "USS Donald Cook", kao i razarač "USS Taylor" klase "Fletcher". Vasilescu podsjeća da su ovi brodovi prethodno provodili izviđačke operacije duž obale Krima, što su učinili pod izgovorom vježbi s bugarskom i rumunjskom mornaricom u Crnom moru, a cilj je bio izvidjeti teren za buduću invaziju, dok je Krim još uvijek bio u sastavu Ukrajine, što bi se provelo na zahtjev vlasti iz Kijeva.

Komentar: Retrospektiva: Kako je Rusija razbila američke planove na Krimu (2016.)


Cow Skull

Istra, Hrvatska: Arheolozi identificiraju drugo pretpovijesno figurativno špiljsko umijeće na Balkanu

špiljska umjetnost
© Aitor Ruiz-Redondo
Digitalni nacrt divokoze u špiljskoj umjetnosti
U Romualdovoj pećini u Istri otkrivene su paleolitičke pećinske slikarije, stare preko 30.000 godina, prve takve u Hrvatskoj. Objavio je to danas ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo zajedno sa Silviom Buttignoni, ravnateljicom javne ustanove Natura Histrica koja upravlja pećinom.

Naime, međunarodni znanstveni tim otkrio je da u Romualdovoj pećini u Limskom kanalu u Istri postoje sitne, ali očuvane prapovijesne slikarije iz razdoblja paleolitika, stare više od 30.000 godina, na kojima su prikazani bizon, divokoze i ljudske figure.

To je jučer objavljeno u travanjskom broju jednog od najuglednijih svjetskih arheoloških časopisa Antiquity, a dva hrvatska znanstvenika, Darko Komšo iz Arheološkog muzeja Istre i Ivor Karavanić s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koautori su tog članka. Rad pod nazivom "Širenje horizonata paleolitičke stijenske umjetnosti: lokalitet Romualdova pećina" ("Expanding the horizons od Palaeolithic rock art: the site of Romualdova pećina") potpisuje međunarodni tim pod vodstvom Aitora Ruiz-Redonda.

-To je jedan fenomen koji je koncentriran u jugozapadnoj Francuskoj i sjevernoj Španjolskoj. Riječ je o prapočecima ljudske umjetnosti i prvim crtežima koje su ljudi radili. Najstariji crteži su stari oko 30 tisuća godina. Osim na područjima koje sam spomenuo, gotovo da takvih slikarija nema na cijelom svijetu. Tek ima nekoliko razbacanih lokaliteta u Rusiji i Rumunjskoj.

To je prvi nalaz tog tipa u Hrvatskoj i drugi na Balkanu. Ovo otkriće stavlja Hrvatsku na globalnu kartu lokaliteta s pećinskom slikarstvom i daje Hrvatskoj jednu dodatnu vrijednost. To je naša Altamira, kazao je Komšo.

Komentar: Pogledajte i:


People

Poslušajte kako je mogao zvučati jezik Starog Egipta

egipat
© Pixabay
Egipatski je skupa sa sumerskim najstariji zapisani jezik na svetu, a lingvisti su prinuđeni da ga dele u šest hronoloških grupa jer mu je istorija trajala praktično četiri hiljade godina. Za to vreme on se menjao i evoluirao, ali uvek ostajao svoj

Egipatski je bio govorni jezik Starog Egipta, na kojem je prva celovita zapisana rečenica datirana na oko 2690. godinu pre nove ere, što ga smešta u red najstarijih pisanih jezika, rame uz rame sa sumerskim.

Klasifikuje se kao afroazijski, pa spada u istu porodicu u kojoj su i berberski, čadski, kušitski, omotski, te semitski jezici poput arapskog i hebrejskog. Ipak, drži se da je bio znatno konzervativniji od njih. Interesantno, njegov glavni takmac po pisanoj starosti, sumerski, jezički je izolat, odnosno prirodni jezik bez ikakve dokazive veze sa bilo kojim drugim; ili pak samo naučnici ne mogu još uvek da se dogovore oko tog pitanja.

Lingvbisti dele istoriju egipatskog u šest glavnih hronoloških grupa. Arhaični egipatski je korišćen tokom tzv. Ranog dinastičkog perioda, pre 2600. godine pre nove ere. Posle njega došao je staroegipatski koji se koristio tokom perioda Starog kraljevstva između 2600-2000. godine, da bi narednih šest i po vekova postojao u srednjoegipatskom obliku, tokom Srednjeg i ranog Novog kraljevstva; ova forma - koja se danas smatra klasičnim egipatskim i koju ćete čuti u priloženim klipovima - koristila se kao književni jezik sve do četvrtog veka pre nove ere.

VIDEO: Kako je zvučao egipatski jezik u njihovim svetim spisima


Sherlock

Kanibalizam neandertalaca vjerojatno je bio znak očajnih vremena

neandertalci
Iako je ovaj scenarij strašan, istraživači su željeli naglasiti da to ne čini neandertalce čudovištima. Već da su to bili ljudi koji nisu imali druge mogućnosti, ako su htjeli nastaviti živjeti

Njihove kosti pronađene su u špilji u jugoistočnoj Francuskoj u '90-ima. Šest neandertalaca: dvoje odraslih, dvoje adolescenata i dvoje djece. Diljem Europe, pronađeno je više od dvije stotine lokaliteta na kojima se nalaze ostatci neandertalaca kao što su ti, ali samo neki lokaliteti imaju istu jezivu priču kao i špilja Baume Moula-Guercy, navodi se u novoj arheološkoj analizi, piše Science Alert.

Značajna promjena za lovce-sakupljače

Tko god da su bili, način na koji su ti ljudi napustili ovaj svijet prije nekih 120-130 tisuća godina jasno je obilježen očajem, glađu i divljačkom brutalnošću. Zašto? Zato što su ti neandertalci živjeli tijekom posljednjeg među-ledenog doba, u vrijeme kada je svijet prolazio kroz brzu promjenu iz ledenog doba u značajno toplije klimu.

"Promjena klime iz ledenog doba u posljednje među-ledeno je bila iznenadna", kazao je paleontolog Emmanuel Desclaux iz Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja i dodao: "Mi ne govorimo u pojmovima geologije, već više u pojmovima života ljudi. Možda kroz nekoliko generacija, okoliš se posve promijenio."

Kako je svijet postao sve topliji, došlo je do porasta razine mora. Biljke su se promijenile, kao i životinje. Lovci-sakupljači koji su se uspješno prilagodili ekstremnoj hladnoći desecima tisuća godina, bili su suočeni s nečim nepoznatim. Znamo vrlo malo o tome kako su živjeli u tom vremenu, ali arheološki slojevi koji su sačuvali na 220 europskih lokaliteta nude neke tragove, koji se temelje na rijetkim ostatcima ljudskih ostataka, uključujući kosti, dijelove lubanje, i druge kosti.

Dokaz kanibalizma

Na većini lokaliteta, pronađeni ostaci ne izgledaju kao oni koji su pronađeni u špilji Baume Moula-Guercy (BMG) u jugoistočnoj Francuskoj. Taj lokalitet ima vjerojatno neusporedivu količinu pronađenih kostiju i očuvanog drvenog ugljena. To je omogućilo arheolozima da rekonstruiraju okoliš u kakvom su živjeli neandertalci tijekom perioda Eemian, piše u znanstvenom radu.

Komentar: Da li je očaj, aberacija unutar neandertalske skupine, izgleda jasno da kanibalizam nije bio dio normalnog neandertalskog društva:


Footprints

Prodorom nosioca jamne kulture značajno izmijenjena europska društvena ali i genetska slika

jamna kultura
Nedavno je u britanskom popularno-znanstvenom časopisu New Scientist objavljen zanimljiv članak naslovljen "Priča o najubilačkijim ljudima svih vremena razotkrivena u DNK". Članak govori o pripadnicima jamne kulture, nomadskom narodu koji je prije oko 5000 godina s područja euroazijske stepe, sjeverno od Crnog mora i Kavkaza, krenuo u osvajački pohod po Europi.

U razdoblju prije oko 4000-5000 godina, ti su ljudi i njihovi potomci kolonizirali Europu, ostavljajući genetsko nasljeđe koje traje i danas. Opremljeni novim resursima i tehnologijama, ti su nomadi bili dominantni u odnosu na europske starosjedioce. Nova elita mogla je monopolizirati žene i imati djecu s velikim brojem partnerica, što je moglo dovesti do toga da njihov genetski materijal bude dominantan.

Također, njihov dolazak poklopio se s dubokim društvenim i kulturnim promjenama. Primjerice, pogrebne prakse dramatično su se promijenile, pojavila se klasa ratnika, a čini se da je došlo do naglog porasta smrtonosnog nasilja.

- Sve sam više uvjeren da je na djelu bila neka vrsta genocida - rekao je za New Scientist arheolog Kristian Kristiansen, profesor Sveučilišta u Göteborgu u Švedskoj. U ZOOM-u uz pomoć dr. Marija Novaka, višeg znanstvenog suradnika u Institutu za antropologiju u Zagrebu, pojašnjavamo nove arheogenetičke studije koje bacaju novo svjetlo na prošlost Starog kontinenta.

Što danas znamo o jamnoj kulturi?

- Jamna kultura nije zemljopisna odrednica već je dobila naziv po specifičnom načinu ukapanja u kojem se pokojnik polagao u duboku raku iznad koje se podizao grobni humak visok nekoliko metara. Sam pokojnik najčešće je bio položen na bok i prekriven slojem crvenog okera, što je pigment željeznog oksida - rekao je Mario Novak. Dodao je kako je riječ o kasnobakrenodobnoj i ranobrončanodobnoj kulturi (razdoblje otprilike 3500.-2500. prije Krista) koja se u početku rasprostirala na području euroazijskih stepa sjeverno od Crnog mora (područje današnje Rusije i Ukrajine).

Boat

Izraelski napad na USS Liberty 8. lipnja 1967. godine - Prijateljska vatra ili namjerni napad?

Dana 8. lipnja 1967. godine, za trajanja 3. arapsko-izraelskog rata, poznatog i kao Six Day War, američki brod za elektroničko izviđanje AGTR-5 "USS Liberty" napdanut je od strane izraelskih borbenih zrakoplova i torpednih čamaca.

Napad je trajao 75 minuta, kojom prilikom je američki brod pogođen s preko 800 raketnih i topovskih zrna, jednim torpedom i napalm bombama koje su izvazvale požare na brodu. Liberty je bio naoružan samo sa četiri strojnice Browning, kalibra 12,7 mm za blisku obranu i nije imao nikakve šanse obraniti se od izraelskog napada. Stradalo je dvije trećine njegove posade, 34 mornara su poginula, a 172 ranjena tijekom napada.

Događaj se i danas službeno tretira kao stradanje od prijateljske vatre, odnosno kao napad izazvan pogrešnom identifikacijom broda. No od samog početka se provlači sumnja, potkrijepljena različitim obavještajnim izvorima, kako je zapravo riječ o namjernom napadu.

Prema nekim izvorima Izraelci u ratnom vihoru i munjevitoj brzini odvijanja svoje pobjedonosne operacije nisu htjeli gubiti vrijeme na identifikaciju broda za koji su bili sigurni da nije njihov i time svoje snage na obalnom rubu Sinajskog poluotoka izlagati nepotrebnom riziku.

Naime, predhodnoga dana jedan egipatski razarač topovskom vatrom tukao je izraelske položaje u zoni Al-Arisha. Izraelci su ga bezuspješno pokušavali pronaći i neutralizirati njegovo djelovanje u daljnjem tijeku borbenih djelovanja. Egipatski razarač je, najvjerojatnije, nakon topovskog udara odmah pobjegao u pravcu sigurnosti svoje obalne obrane . Prema drugim izvorima Izraelcima je bilo poznato da je bila riječ o američkom špijunskom brodu ali nisu željeli trpjeti nenajavljenu američku prisutnost i obavještajnu aktivnost na ratištu.

Prema nekim teorijama napadom su pokušali postići da Amerikanci za napad okrive egipatske snage i tako izazovu američku vojnu reakciju protiv Egipta ili barem dobiju podršku Izraelu u ratu u kojem su Amerikanci proklamirali neutralnost i držali se na distanci i od jedne i od druge strane. Kako bilo, ostaje činjenica da se izraelski napad na američki ratni brod dogodio u vrijeme uspješnog ofanzivnog djelovanja izraelskih kopnenih i zrakoplovnih snaga na sinajskom ratištu, koji se odvijao nevjerojatnom brzinom. Izraelske trupe su napredovale toliko brzo da ih je logistika jedva uspjevala pratiti. Iznenađena egipatska vojska napuštala je tenkove i oklopna vozila pokušavajući napustititi tada već opkoljeni Sinajski poluotok i domoći se afričke obale Sueskog kanala. Povlačenje im je bilo uglavnom u neredu, a zbog konfiguracije terena kanalizirano na uske cestovne pravce i na prijevoje Mitla i Gidi. Iz tih razloga povlačenje je bilo praktički postavljeno kao pokretne mete za napade izraelskog zrakoplovstva koje ih je desetkovalo.

Hourglass

Iskopavanja u bolivijskom jezeru otkrivaju artefakte misteriozne religije koja je bila prije Inka

artefakti bolivijsko jezero
© Teddy Seguin
Dugo prije nego što su Inke došle na vlast nad prostranim područjima koja su se protezala od Kolumbije do Čilea, još tajnovitije i drevnije društvo nastanjivalo je tu andsku regiju, piše Science Alert.

Ovo drevno carstvo povjesničari su nazvali državom Tiwanaku (Tiahuanaco kultura). O toj pretkolumbovskoj kulturi arheolozi ne znaju mnogo.

Oskudno znanje koje imamo o njima i njihovoj kulturi potječe iz arheoloških nalaza, a sada su znanstvenici u jezeru Titicaca otkrili još jedan dio slagalice.

Ponude nadnaravnim božanstvima

Tijekom prvog sustavnog arheološkog ronjenja i iskopavanja u vodama blizu otoka Sunca u jezeru Titicaca u Boliviji, istraživači su pronašli dokaze o drevnim ritualnim ponudama nadnaravnim božanstvima; što bi značilo da je religija postojala u ovom dijelu svijeta mnogo ranije nego što smo to prije mislili.
artefakti bolivijsko jezero
© Teddy Seguin

Boat

Otkriće brodoloma u Nilu dokazuje da je Herodot bio u pravu - nakon 2000 godina

egipatski brod
© YOUTUBE/PRINTSCREEN
Egipatska misterija stara 2.000 godina napokon je rešena kada su arheolozi pronašli izuzetno očuvan brod, o kome se prvi put pisalo u 5. veku pre nove ere.

Vekovima se raspravljalo da li je brod o kome je pisao čuveni antički istoričar Herodot stvaran.

Herodot je opisivao neobične brodove koje video na reci Nil tokom posete Egiptu. Posebno se čudio njihovoj konstrukciji.

Arheolozi su sada otkrili potopljene brodove i potvrdili da je ono o čemu je pisao Herodot istina.

"Tek kad smo otkrili ove olupine, shvatili smo da je istoričar bio u pravu", rekao je istraživač sa Univerziteta Oksford Demijan Robinson.

Pronalazak takozvanog "broda 17" otkrio je da ima ogroman trup u obliku polumeseca, a konstrukcija je bila sastavljena od debelih daski spojenih klinovima.

"Ovakve konstrukcije nisu pre viđene, u arheološkom smislu", kazao je Robinson.

Oko 70 odsto broda je poprilično dobro očuvano jer je vekovima proveo u mulju.

Family

Drevne migracije su promenile DNK naroda na Pirinejskom poluostrvu

Map of Basques, Spain
Od početka ljudskih migracija Iberijsko poluostrvo, na kome se danas nalaze Španija, Portugalija, Andora i Gibraltar, bilo je prostor mešanja kultura Afrike, Evrope i Mediterana. Nova istraživanja pokazuju da je u ovom delu Evrope tokom istorije došlo do mnogih genetskih mutacija.

U novom članku objavljenom u časopisu Sajens grupa od 111 genetičara i arheologa izložila je rezultate analize genetskih mutacija u ovom regionu tokom 8.000 godina, prenosi Bi-Bi-Si.

Njihovi nalazi pružaju sliku koja otkriva mnoštvo genetskih složenosti, ali ukazuju i na jednu misterioznu migraciju koja se odigrala pre oko 4.500 godina, a koja je potpuno uzdrmala DNK drevnih Iberaca.

Tim je pretražio DNK uzorke tražeći dokaze o tome kako i kada su različite populacije postale deo genetskog fonda Iberijskog poluostrva. Oni su sekvencirali genome 271 drevnog Iberca, a zatim su te podatke kombinovali sa ranije objavljenim podacima o 132 drugih drevnih stanovnika poluostrva.

Slika je bila složenija nego što su očekivali.

Počev od bronzanog doba, genetski sastav područja dramatično se promenio. Počevši od oko 2.500 godina pre nove ere u Iberskom basenu počinju da se pojavljuju geni ljudi koji su nastanjivali stepe u blizini Crnog i Kaspijskog mora, u sadašnjoj Rusiji. Tako da je DNK domaćeg stanovništva zamenjen DNK stepskih ljudi.

"Stepska hipoteza" tvrdi da se ova grupa proširila ka istoku u Aziju i ka zapadu u Evropu otprilike u isto vreme. Ova studija pokazuje da su stigli i do današnje Španije. Iako je 60 odsto DNK regiona ostao isti, ipsilon hromozomi stanovnika su skoro u potpunosti zamenjeni. To sugeriše da je došlo do masovnog priliva muškog stanovništva iz stepa, jer ipsilon hromozom nose samo muškarci.

"Izgleda da je uticaj bio veoma dominantan kod muške populacije", ističe Migel Viral, antropolog genetičar, rukovodilac projekta u Udruženju "Nešnal džiografik".