Dvije nespaljene vikinške brodske grobnice pronađene su u blizini sela Gamla Upsala, koje je jedno od najvažnijih drevnih vikinških i paganskih mjesta u Švedskoj, saopšteno je iz Nacionalnog istorijskog muzeja Švedske.

Arheolog Nacionalnog muzeja Anton Sajler izjavio je da se radi o jedinstvenom otkriću, uz podsjećanje da je posljednja slična grobnica otkrivena 1973. godine, te da nema mnogo ovakvih brodova koji su netaknuti.

On je za državnu televiziju SVT naglasio da su na ovaj način sahranjivani samo najugledniji članovi tadašnjeg društva, te da su takve grobnice bile dostupne samo za visokorangirane članove ratničke aristokratije.

Istraživači su pronašli najraniji primjer naše vrste (modernih ljudi) izvan Afrike. Lubanja nađena u Grčkoj datirana je u razdoblje prije 210.000 godina, u vrijeme kada su Europu nastanjivali neandertalci, javlja BBC.

Ovo senzacionalno otkriće daje podatke o ranim migracijama modernih ljudi iz Afrike koje nisu ostavile traga u DNK-u ljudi današnjice. Nalazi su objavljeni u časopisu Nature.

Fosili nađeni u špilji Apidima

Istraživači su otkrili dva značajna fosila u špilji Apidima u Grčkoj još u 70-im godinama 20. stoljeća. Jedan je fosil bio iskrivljen, a drugi nepotpun, no njihovo kompjutersko tomografsko skeniranje i datiranje metodom uranija i torija dalo je nove podatke.

Čini se da je kompletnija lubanja pripadala neandertalcu, no druga lubanja pokazuje jasne karakteristike modernih ljudi. Zanimljivo je da je utvrđeno da je lubanja neandertalca mlađa od lubanje modernog čovjeka.

Valovi migracija modernih ljudi iz Afrike

"Ovaj scenariji ukazuje da je u Grčkoj postojala rana moderna skupina ljudi prije 210.000 godina, možda povezana s populacijom na Levantu, ali je kasnije zamijenjena neandertalskom populacijom", kazao je suautor istraživanja prof. Chris Stringer iz londonskog Prirodoslovnog muzeja.

Današnji ljudi koji žive izvan Afrike prate svoje podrijetlo od migracija koje su se zbile 60.000 godina prije sadašnjosti. Kako su se ovi moderni ljudi širili diljem Euroazije, oni su u velikoj mjeri zamijenili druge vrste s kojima su se susretali, kao što su neandertalci i denisovci. Ali to nije bila prva migracija modernih ljudi (Homo sapiens) iz Afrike. Fosili iz Skhula i Qafzeha datirani su u 90-im godinama 20. stoljeća, u razdoblje između 125.000. i 90.000 godina prije sadašnjosti.

Posljednjih godina shvatili smo da se naša vrsta nalazila izvan Afrike i prije toga. U posljednjih nekoliko godina paleontolozi su otkrili i moderne ljudske fosile iz Daoxiana i Zhiredonga u Kini koji datiraju između 120.000 i 80.000 prije sadašnjosti.

Izraelski arheolozi utvrdili su gde se nalazio drevni filistejski grad Siklag koji se pominje u biblijskoj priči o Davidu koga je progonio prvi izraelski kralj Saul.

Siklag je bio pod vlašću filistejskog kralja iz obližnjeg Gata u vreme nakon što je drevni "Morski narod" počeo da naseljava taj region u 12. veku pre nove ere.

Prema biblijskoj priči, taj grad je postao Davidovo sedište pre nego što je krunisan u Hebronu nakon Saulove smrti.

Mesto na kojem se nalazio Siklag bilo je predmet naučne debate i pominjano je 12 mogućih lokacija na jugu Izraela.

Ni na jednom od tih mesta nije bilo neophodnih dokaza da su na njima živeli Filistejci, pa potom Izraelci, koji bi se uklapali u istorijski narativ.

Sada su međutim istražitelji te uprave, Hebrejskog univerziteta i Univerziteta Mekvajer iz Sidneja u Australiji rekli da su našli naselje iz filistejske ere ispod poljoprivredne naseobine iz istorijskog doba koje se povezuje sa biblijskim kraljem Davidom.

To ih je navelo da poveruju da je arheološko nalazište Khirbet al-Rai, nedaleko do Kirjat Gata u centralnom Izraelu, mesto na kojem se nalazio grad Siklag.

Tamo su pronađeni predmeti tipični za filistejsku civilizaciju, uključujući posuđe od gline koje datira iz vremena kralja Davida.

Dokumentarni film "Secrets of the Dead: World War Speed", nedavno emitovan na američkom kanalu PBS, javnosti je otkrio malo poznatu priču od "trci u farmaceutskom oružju" u Drugom svetskom ratu.

Nemačka je svoje trupe snabdevala Pervitinom, ranom verzijom kristal metamfetamina, koga je Vermaht koristio tokom maršu na Poljsku koju je zauzeo za samo 10 dana. Nemci, međutim, nisu bili jedini.

Saveznici su svojim trupama davali Benzedrin, amfetamin sličnog dejstva. Istoričarima je poznato da su se nemački vojnici, pod dejstvom metamfetamina žešće i neumornije borili. Novi dokumentarac otkriva kako su saveznici otkrili da su nemačke pobede bile potpomognute lekovima, kao i da iz tog razloga počeli rade na sopstvenom "ratnom dopingu".

Autori filma tvrde da su vojnici Vermahta, u maju 1940. godine, uspeli da osvoje Poljsku uglavnom zahvaljujući dejstvu Pervitina, psihostimulansa koji izaziva euforiju.

Pervitin je 1938. godine proizvela farmaceutska kompanija "Temmler Werke GmbH". To je bila rana verzija onoga što je danas poznato pod kolokvijalnim imenom "kristal met". U početku, Pervitin je davan pilotima Luftvafea, kako bi im sprečio umor i dao dodatnu energiju.

Tokom napada na Poljsku, nemački vojnici su bili u stanju da se bore i da marširaju 10 dana, prosečno 35 kilometara na dan, upravo zbog Pervitina koji su imali u organizmu. Nemačka pobeda nad britanskim trupama kod Dankirka uglavno je bila posledica uzimanja Pervitina, a do invazije na Sovjetski Savez, krajem juna 1941. godine, stotine hiljada vojnika je uzimalo tu drogu.

Između 1939. i 1945. godine, nemačke trupe su potrošile oko 200 miliona tableta Pervitina.

Drevni Filistejci, čije je porijeklo desetljećima predstavljalo zagonetku za znanstvenike, došli su na Bliski istok iz južne Europe prije više od 3000 godina, pokazalo je novo DNK testiranje.

DNK analiza je provedena na kosturima koje su iskopali arheolozi u Izraelu 2016. godine, navodi se u studiji objavljenoj u srijedu u stručnom časopisu Science Advances.

Filistejci su u Bibliji opisani kao najveći neprijatelji Izraelaca. Div Golijat bio je Filistejac kao i Dalila zbog koje je stradao legendarni ratnik Samson.

Zbog njihove loše reputacije, ime im je postalo sinonim za neciviliziranost. Unatoč tome što su bili poznati, otkuda su došli prije nego što su se naselili na području koje je sada južni Izrael i Gaza ostalo je zagonetkom.

Bilo je različitih teorija, od toga da su im preci s Egeja ili sjevernog Levanta ili da su zapravo lokalna kultura.

"Naša studija pokazala je po prvi put da su Filistejci došli u ovu regiju u 12. stoljeću prije Krista", rekao je Daniel Master, voditelj arheološkog tima u Aškelonu, priobalnome gradu u kojemu je otkriveno prvo filistejsko groblje.

Više od stotinu uzoraka kostura poslano je njemačkom Institutu Max Planck. DNK je pronađen kod njih 10, uglavnom u unutarnjim kostima uha.

Iako DNK sugerira da potječu iz južne Europe, ipak treba uzeti u obzir da postoje neka ograničenja vezano uz testiranje 3000 godina stare DNK, kaže Michal Feldman, arheo-genetičarka kojia je radila na studiji.

"Komponenta naslijeđena od predaka potječe iz Europe, ili konkretnije iz južne Europe, tako da su preci Filistejaca morali prijeći Sredozemlje i došli su u Aškelon negdje između kraja brončanog doba i početka željeznog doba", istaknula je ona.

"Puno bi više mogli reći da smo imali još podataka, mogli bi na primjer preciznije ukazati na izvor ove migracije", kazala je.

Kada je gen neandertalaca prvi put sekvenciran u 2010. godini i upoređen sa našim, naučnici su primetili da se njihovi geni takođe pojavljuju u našoj DNK. Zaključak je bio neizbežan: naši preci su se razmožavali sa drugom vrstom, sada izumrlih ljudi, koji danas žive u našim genima.

Ubrzo posle, 2012. godine, sekvenciran je gen Denisovana, koji je otkrio slične slučajeve ukrštanja. Rezultat je da je naša DNK danas prošarana delovima drevnih ljudskih grupa koje nisu preživele do današnjih dana. Geni iz Denisovana i Neandertalaca nisu prisutni u svim DNK - na primer, neki afrički narodi ih nemaju, dok Evropljani imaju samo neandertalske gene.

S jedne strane, nije šokantno to što DNK drugih ljudskih grupa postoje u nama. Današnji čovek je rezultat milionskih godina evolucije; možemo nabrojati brojne drevne vrste među našim precima. Međutim, neandertalski i denisovanski doprinosi našoj genetičkoj strukturi dogodili su se nedavno, nakon što se H. sapiens već odvojio od drugih ljudskih grupa. Ta zbijanja, koja se nazivaju i introgresijama, nisu stvorila novu vrstu ljudskog bića nego su obogatili već postojeću. Neke od osobina koje smo stekli i dalje su relevantne za naš današnji život.

Neki dokazi takođe ukazuju na to da u našoj DNK može biti gena više od dve grupe ljudi, koje istraživači ponekad nazivaju "loza duhova".

Njemački i kurdski arheolozi otkrili su, zahvaljujući suši, 3400 godina staru palaču u koritu Tigrisa, objavilo je njemačko sveučilište.

Kompleks koji se prostire na najmanje dvije tisuće kvadratnih metara bio je dio kraljevstva Mitani, drevne države koja je vladala današnjom Sirijom i Anadolijom, otkrilo je Sveučilište u Tuebingenu.

Arheolozi su palaču otkrili prošle jeseni te su potom imali samo tri tjedna da ju istraže prije nego što vodostaj rijeke ponovno poraste.

Ruski znanstvenici su u pećini blizu obale Crnog mora našli ostatke divovske prethistorijske ptice koja je moguće živjela pored prvih ljudi na tom području.

Procjenjuje se da je ptica nalik noju živjela prije 1,5 do dva milijuna godina i najveća je otkrivena ptica na sjevernoj polutci, po istraživanju objavljenom u časopisu Vertebrate Paleontology.

Bila je viša od 3,5 metra i izgleda da nije mogla letjeti ali je brzo trčala iako je bila teška oko 450 kilograma.

Naučnici su uspjeli da ponovo identifikuju 16 geoglifa iz misterioznih Naska linija. Jedan crtež, za kojeg se ranije mislilo da predstavlja kolibrija ponovo je klasifikovan kao ptica "Hermit thrush". Istraživači su otkrili još jedan dio slagalice koji se odnosi na drevne Naska linije, i ne, još uvjek ne misle da su ih napravili vanzemaljci.

Koristeći poboljšane tehnike iz različitih disciplina, grupa japanskih naučnika za životinje preispitivala je i ponovo identifikovala 16 ptica geoglifa koji se protežu preko pustinjskih ravnica u Peruu i utvrdile da su mnoge ptice prikazane na drevnim geoglifima zapravo vrste koje su strane za ovu zemlju. Što nas čini korak bliže otkrivanju zašto su ove ptice isklesane na Zemlji prije 2 000 godina.

Do sada su ptice na ovim crtežima identifikovane na osnovu opštih osobina prisutnih na svakoj slici, istakao je koautor studije Masaki Eda iz Univerzitetskog muzeja Hokkaido. Da bismo identifikovali ptice pažljivo smo uočili oblike i relativne veličine kljunova ptica, glave, vrata, tijela, krila, repa i stopala i uporedili ih sa onima modernih ptica u Peruu.

Naska linije se često smatraju 8. čudom svijeta i sagrađene su od strane Naska naroda između 400 i 1000 godine Nove ere.

To su spektakularne linije koje se prostiru kilometrima i kilometrima daleko da bi formirale različite geometrijske obrasce i životinje, toliko velike da se mogu potpuno vidjeti jedino sa neba. Neke linije su dugačke i po 50 kilometara.

Naska linije obuhvataju 800 ravnih linija i 300 geometrijskih figura kao što su spirale, trokuti i najpoznatije, prikazi 70 biljaka i životinja, uključujući pauke, kaktuse, kitove,... i naravno ptice.

Ovi drevni prikazi ptica su prvobitno identifikovani kao lokalne vrste flaminga, patke, rugalice i guano ptice. Međutim, prema ovoj novoj studiji mnoge ptice su možda bile vrste koje nisu porijeklom sa područja Peruakao što su pelikan ili papiga.

Zbog svoje duge i tanke krošnje, kratkih nogu, ti prsta i dugog repa s izduženim srednjim dijelom geoglif PB68A-cf1 ponovo je klasifikovan kao pustinjak. U Peruu, dugi i šiljati repovi javljaju se samo u pustinjama, dok su rašljasti repovi u obliku popatica. Nova studija je objavljena u časopisu Journal of Archaeological Science: Reports.

U dalekoj prošlosti sjevernih britanskih otoka drevni ljudi nisu živjeli samo na kopnu. Izgradili su tisuće misterioznih umjetnih otočića diljem današnje Škotske, Irske i Walesa, piše Science Alert.

Otočiće koje na engleskom govornom području nazivaju crannog (umjetan otok), gradile su prapovijesne ruke u hladnim vodama rijeka, jezera i morskih uvala.

Stariji od Stonehengea

Arheolozi su do sada iznosili samo pretpostavke o njihovoj starosti. Smatrali su da potječu iz željeznog doba i da su prvi put konstruirani oko 800 godina pr. n. e. No prema najnovijoj studiji, čini se da su ove tajanstvene formacije nastale mnogo ranije, odnosno tisućama godina prije nego što se to mislilo.

Znanstvenici su pomoću datiranja ugljikom-14 otkrili da neki od tih umjetnih drevnih otočića potječu još iz 3640. do 3360. godine pr. n. e. To bi značilo da su stari oko 5500 godina i da su napravljeni čak prije svjetski poznatog Stonehengea.

"Ti otočići ukazuju na to da su prije nekoliko tisuća godina drevni ljudi uložili golem trud kako bi izgradili malene otoke. Radili su ih tako da su na jedno područje gomilali puno tona stijenja i kamenja'', rekao je arheolog Fraser Sturt sa Sveučilišta Southampton.

Bogato podvodno nalazište

Sve je krenulo 2012. godine kada je Chris Murray, bivši ronilac Kraljevske mornarice, istraživao područje oko umjetnog otočića Loch Arnish koje se nalazi usred jezera u Škotskoj. Naišao je na neočekivano podvodno nalazište, odnosno na velik broj vrlo dobro očuvanih neolitskih posuda.

Uskoro su arheolozi krenuli u svoju potragu i uz taj otočić, istražili i druge na tom području. Našli su oko 200 keramičkih posuda, a pored umjetnog otoka Loch Bhorgastail, uočili su i drvene grede koje su drevni ljudi vjerojatno koristili kako bi stabilizirali kamenu konstrukciju.

Ponekad je do otočića izgrađen pristup od kamena, a ponekad ne.