Neolitski ljudi proizvodili su so na britanskim ostrvima pre skoro 6.000 godina, mnogo pre nego što je napravljen njihov znameniti spomenik Stounhedž i više od dva milenijuma pre nego što se pretpostavljalo da je počela prerada soli, sugerišu nalazi novog istraživanja.

Radovi na iskopavanjima na farmi "Strit haus" u severnom Jorkširu iznedrili su dokaze koji se odnose na najraniju lokaciju za proizvodnje soli ikad pronađenu u Velikoj Britaniji. To je, ujedno i jedna od najstarijih "fabrika soli" ove vrste u zapadnoj Evropi.

Tokom rada na lokaciji, arheolozi su otkrili brojne upečatljive predmete, poput rova u kome su bila tri ognjišta, slomljeni komadi neolitske keramike u kojima još uvek postoje naslage soli, jama za skladištenje i još mnogo toga.

Šigirski idol, totem visok 2,80 metara, sastavljen od 10 delova ukrašenih geometrijskim rezbarijama i impoznatim ljudskim licima, najstarija je drvena skulptura na svetu i jedini preživeli drveni artefakt kamenog doba. Zahvaljujući novim istraživanjima, naučnici sada sumnjaju da je stariji nego što se prvobitno mislilo.

Šigirski idol jedan je od najznačajnijih eksponata regionalnog zavičajnog muzeja Sverdlovska. Otkrivena je 1890. godine prilikom razvoja rudnika zlata. Spomenik drevne umetnosti, koji je ležao hiljadama godina pod zemljom, nije odmah dobio svetsku slavu i priznanje.

Njegova starost ostala je misterija čak i za stručnjake sve do 1997. godine, kada su ruski naučnici koristeći radiokarbonsko datiranje otkrili da je stara devet i po hiljada godina. Neočekivano otkriće u početku je izazvalo skepticizam kod nekih stručnjaka, s obzirom na sofisticiranu prirodu dela, za koje se sada veruje da je najranija poznata ritualna umetnost.

Međutim, 2018. godine, netaknuto jezgro statue od ariša, a ne površina koja je bila tretirana brojnim konzervatorskim postupcima tokom više od 100 godina od otkrića, testirano je naprednom tehnologijom masene spektrometrije akceleratora i utvrđeno je da je još starija, to jest da ima 11.600 godina.

Nova studija objavljena u časopisu Quaternary International pomerila je taj datum za dodatnih 900 godina - čineći ga više nego dvostruko starijim od Stounehendža ili egipatskih piramida, prenosi RTS.

Prije deset godina, 19. ožujka 2011., američke / NATO snage pokrenule su bombardiranje Libije s nosača aviona. Rat su vodile Sjedinjene Države, prvo kroz zapovjedništvo Afrike, a zatim NATO pod američkim zapovjedništvom.

U sedam mjeseci američko / NATO zrakoplovstvo izvršilo je 30 000 misija, uključujući 10 000 napada, s više od 40 000 bombi i projektila. Italija - s višestranačkim konsenzusom Parlamenta (Partito democratico u prvom redu) - sudjeluje u ratu sa 7 zračnih baza (Trapani, Gioia deL Colle, Sigonella, Decimomannu, Aviano, Amendola i Pantelleria); s Tornadom, Eurofighterom i drugim borbenim bombarderima, s nosačem aviona Garibaldi i drugim ratnim brodovima.

Čak i prije zračno-pomorske ofenzive, plemenski sektori i islamističke skupine neprijateljski raspoložene prema vladi financirane su i naoružane u Libiji, a posebne snage, posebno katarski infiltratori, infiltrirane su kako bi širile oružane sukobe unutar zemlje.

Tako je srušena ova afrička država koja je, kako je dokumentirala Svjetska banka 2010. godine, održala "visoku razinu gospodarskog rasta", s godišnjim rastom BDP-a od 7,5 %, i zabilježila "visoke pokazatelje socijalnog-obrazovnog razvoja" među kojima je bio i univerzalni pristup osnovnom i srednjem obrazovanju i to za više od 40 % sveučilišta.

Unatoč razlikama, prosječni životni standard u Libiji bio je viši nego u drugim afričkim zemljama. Tamo je posao pronašlo oko dva milijuna useljenika, uglavnom Afrikanaca. Libijska država, koja je imala najveće rezerve nafte u Africi, plus ostale u prirodnom plinu, ostavila je ograničenu maržu stranim tvrtkama. Zahvaljujući izvozu energije, trgovinska bilanca Libije imala je godišnji suficit od 27 milijardi dolara. S takvim je resursima libijska država uložila oko 150 milijardi dolara u inozemstvo. Libijska ulaganja u Africi bila su presudna za plan Afričke unije o stvaranju tri financijske organizacije: Afrički monetarni fond sa sjedištem u Yaoundéu (Kamerun); Afrička središnja banka sa sjedištem u Abuji (Nigerija); Afrička investicijska banka, sa sjedištem u Tripoliju.

Ostaci zlatne maske stare 3.000 godina pronađeni su na arheološkom nalazištu u kineskoj provinciji Sichuan.

"Maska je teška oko 280 grama, a procjenjuje se da je izrađena od 84 posto zlata. Svečana maska jedna je od preko 500 predmeta iskopanih iz šest novootkrivenih 'žrtvenih jama'," prema podacima Nacionalne uprave za kulturno nasljeđe.

Nalazi su pronađeni u Sanxingduiju, području od 4,6 kilometara od glavnog grada provincije Chengdu. Neki stručnjaci kažu da bi predmeti mogli dodatno osvijetliti drevnu državu Shu, kraljevinu koja je vladala zapadnim slivom Sichuana sve dok nije osvojena 316. godine prije nove ere, piše CNN.

Pored zlatne maske, arheolozi su otkrili i zlatne folije i artefakte izrađene od slonovače.

Obilne kiše u južnoj Grčkoj dovele su do otkrića male bronzane figure bika za koju se vjeruje da je bila zavjetni dar bogu Zeusu u drevnoj Olimpiji još prije 3.000 godina.

Grčko Ministarstvo kulture saopštilo je danas da je mala, netaknuta figurina pronađena nakon što je arheolog primjetio jedan rog kako viri iz zemlje nakon nedavnih padavina u tom području, javlja AP.

Odlično očuvana figurina prebačena je u laboratoriju i prvo ispitivanje ukazuje da potiče iz geometrijskog perioda drevne grčke umjetnosti, otprilike između 1050. i 700. godine p.n.e.

Tim arheologa iz Francuske i Norveške otkrio je ostatke kršćanskog samostana iz 5. stoljeća u pustinji na zapadu Egipta, što će dodatno pridonijeti stjecanju uvida u svakodnevni život pravoslavnih koptskih redovnika u tom razdoblju.

Ostaci samostana otkriveni su na mjestu Tal Ganub Kasr el Aguz u oazi Bahari.

"Riječ je o nekoliko bazaltnih zgrada, o jednoj strukturi uklesanoj u stijene i nekoliko objekata izgrađenih od blata", saopćeno je iz egipatskog Ministarstva starina, prenosi Tanjug.

Samostanski kompleks sastoji se od šest sektora u kojima su bile izgrađene tri crkve, samostanske ćelije i zidovi sa simbolima koji nose odilježja egipatskih Kopta, izjavio je Osama Talat inačelnik odjeljenja za islamske, koptske i židovske starine u ministarstvu.

Suprotno uvriježenom vjerovanju, istraživanje neandertalaca nastoji pokazati intelektualnu blizinu ove vrste s onom suvremenih ljudi.

Istraživanje objavljeno 2013. godine već je predložilo hipotezu prema kojoj su neandertalci imali jezik, a nedavno je istraživanje njihove sposobnosti sluha upravo pokazalo da su "neandertalci razvili slušne sposobnosti sposobne da uključe i sustav glasovne komunikacije jednako učinkovite poput modernog ljudskog govora ".

NEANDERTALCI SU IMALI STVARNE INTELEKTUALNE KAPACITETE

Prije deset godina, tim s Instituta Max Planck u Leipzigu predvođen Svanteom Pääbom sekvencirao je svoj genom i otkrio da moderni ljudi imaju mali udio neandertalskih gena, pokazujući da je došlo do hibridizacije između obje vrste. Tijekom posljednjeg desetljeća mnoga su otkrića omogućila bolje razumijevanje njihovih brojnih intelektualnih sposobnosti (kao što je, na primjer, sposobnost samoliječenja). Najnovije istraživanje odnosi se na njihovu sposobnost komunikacije, što je središnje pitanje u proučavanju ljudske evolucije.

Ovog ožujka, članak objavljen u znanstvenom časopisu Nature pokazuje kako je tim istraživača modelirao i vanjska / srednja uha modernih ljudi, neandertalaca i drugih starijih hominida (s paleolitskog nalazišta Sima de los Huesos) kako bi analizirao raspon frekvencija na koje je uho osjetljivo.

Hrvatski arheolozi su pronašli masovnu grobnicu za koju su pretpostavljali da potječe iz Drugog svjetskog rata, međutim genetska studija je pokazala da su ostaci mnogo stariji i da potječu iz prahistorijskog masakra kod Požege od prije 6.200 godina.

Posmrtni ostaci skupine ljudi koji su umrli prije 6.200 godina u masakru u istočnom dijelu Hrvatske su genetski analizirani kako bi se otkrila njihova dob, spol i porijeklo.

Mario Novak iz Instituta za antropološka istraživanja u Zagrebu i njegove kolege pronašli su DNK od 38 od 41 osobe u masovnoj grobnici u Potočanima u Hrvatskoj. Preostala tri ostatka nisu sadržavala dovoljno genetskog materijala za sekvenciranje.

Aksum (također se piše Axum ili Aksoum) naziv je moćnog urbanog željeznog doba u Etiopiji koje je procvjetalo između prvog stoljeća prije Krista i 7./8. stoljeća poslije Krista. Kraljevstvo Aksum ponekad je poznato i kao civilizacija Axumite.

Aksumitska civilizacija bila je koptska pretkršćanska država u Etiopiji, otprilike od 100-800. Axumiti su bili poznati po masivnim kamenim stelama, bakarnim kovanicama i važnosti njihove velike, utjecajne luke na Crvenom moru, Aksum. Aksum je bila opsežna država s poljoprivrednim gospodarstvom i duboko uključena u trgovinu do prvog stoljeća nove ere s Rimskim carstvom. Nakon što se Meroe ugasio, Aksum je kontrolirao trgovinu između Arabije i Sudana, uključujući robu poput slonovače, kože i luksuzne robe. Axumitska arhitektura spoj je etiopskih i južnoarapskih kulturnih elemenata.

Suvremeni grad Aksum smješten je u sjeveroistočnom dijelu današnjeg središnjeg Tigraya u sjevernoj Etiopiji, na rogu Afrike. Leži visoko na visoravni 2200 m (7200 ft) nadmorske visine, a u doba svog procvata područje utjecaja obuhvaćalo je obje strane Crvenog mora. Rani tekst pokazuje da je trgovina na obali Crvenog mora bila aktivna već u 1. stoljeću prije Krista. Tijekom prvog stoljeća nove ere, Aksum je počeo brzo rasti do izražaja, trgujući svojim poljoprivrednim resursima i svojim zlatom i bjelokošću preko luke Adulis u trgovačku mrežu Crvenog mora i odatle u Rimsko carstvo. Trgovina preko Adulisa povezivala se istočno s Indijom, pružajući Aksumu i njegovim vladarima profitabilnu vezu između Rima i istoka.

Gotovo netaknuta procesijska kočija ukrašena erotskim scenama pronađena je u ruševinama kod Pompeja, objavili su u utorak arheolozi.

Željezno vozilo s četiri kotača za jednu do dvije osobe jedinstveno je, ističu stručnjaci Arheološkog parka Pompeji.

Kočija je pronađena u vili u mjestu Civita Giuliana, sjeverno od Pompeja, a koristila ju je rimska elita za ceremonijalne prigode. Ima brončane ukrase u obliku erotskih scena muškaraca i žena.

Prije nekoliko godina na toj su lokaciji pronađeni ostaci triju konja, od kojih je jedan još bio zauzdan. Lokalitet su obišli i lopovi, iskopavši nekoliko tunela kako bi ga opljačkali.

"Pompeji nas i dalje zadivljuju svojim otkrićima i tako će biti još puno godina jer još treba iskopati 20 hektara", rekao je talijanski ministar kulture Dario Franceschini u vezi otkrića.

Pompeji se nalaze u podnožju Vezuva. Prilikom erupcije 79 godine nove ere, pepeo, blato i lava prekrili su tamošnja naselja i njihove stanovnike, koji su otkopani u 18. stoljeću.