Uprkos činjenici da su se pandemije kuge pojavile kako u Srednjem veku tako i u savremenom svetu, najokorelija i najdestruktivnija je bila ona koja je harala Evropom u XIV veku i koja je ubila trećinu populacije Evrope u tom trenutku - što će reći, oko 25 miliona ljudi! Ali ona sa sobom nije donela samo smrt: po završetku pandemije, Evrope je počela da se menja toliko znatno da posledice tih dešavanja imaju i danas uticaja na naše živote.

Mi smo u i dalje u neverici sa time koliko su pojedini istorijski događaji isprepletani, a pandemija crne smrti i njene posledice su sjajan primer toga.

Žene u proseku postaju niže

Doktor Sharon N. DeWitte sa Univerziteta South Carolina (SAD) je zajedno sa grupom naučnika istraživali ostatke 800 ljudi koji su živeli pre pojave epidemije kuge i posle njenog završetka. Rezultati su pokazali da je kuga znana kao crna smrt u proseku učinila da populacija bude zdravija i da je produžila očekivani životni vek: sledeća generacija je počela da doživljava i 70-80 godina što je pre nje bilo izuzetno retko. Ovo se može objasniti činjenicom da je bolest uglavnom ubijala ljude koji su imali slabiji imuni sistem, a da su oni koji su preživeli imali jače mehanizme odbrane, pa su dali i zdravije potomstvo.

Uz to, naučnici su otkrili da je kuga imala uticaja i na pubertet devojčica - zbog nje se počeo dešavati ranije. Ovo je takođe moglo doprineti činjenici da su žene danas niže jer se rast kostiju tokom puberteta usporava.

Kuga je pomogla popularizaciji engleskog jezika

Godine 1066. Normani koji su govorili normanskim dijaletkom francuskog jezika su osvojili Englesku, te je njihov jezik postao zvanični jezik države. Skoro u celosti je zamenio engleski u obrazovnim krugovima. Ali seljaci su i dalje govorili engleski.

Po kraju pandemije kuge, engleski se vraća u gradove ponovo zajedno sa seljacima u obliku u kom ga i danas znamo. Seoske populacije nisu toliko bile pogođene crnom smrću kao građani. Zato što ih je toliko mnogo umrlo, nije bilo dovoljno ljudi koji bi radili i pređašnji stanovnici sela su imali bolje šanse za pronalazak posla u gradu jer su time zamenjivali ljude koji su umrli.

Jezik se vratio svom prethodnom dijalektu jer seljani nisu govorili normanski. 1362. godine donesen je zakon koji je tražio da svi zakoni ubuduće budu pisani i čitani na engleskom jeziku i pola veka kasnije kralj Henri V je počeo da piše pisma na engleskom.

Jednostavno rečeno, da nije bilo pandemije kuge, međunarodni jezik kakav danas poznajemo bi možda bio jezik Normana. Zamislite samo to: svi bismo govorili ovim dijalektom francuskog!

Kuga je možda bila prvo biološko oružje

Prema mišljenima nekih, kuga u Evropi je počela 1346. godine pošto je Kan Jani Beg podbacio u opsadi tvrđave Kafa (koja se nalazi u savremenoj Teodosiji, na Krimu) i zbog toga je doneo tela preminulih od kuge na tu teritoriju. Kuga je ušla u Evropu zahvaljujući trgovcima iz Đenove koji su imali trgovačke ispostave na Crnom moru. Dakle, prema ovoj teoriji, Kan Jani Beg je prvi koji je u istoriji koristio biološko oružje time što je pokrenuo mehanizam smrti koji je ubio mnoge ljude u Evropi.

Žarište kuge, veruje se, je bila pustinja Gobi koja je pripadala Kini i Mongoliji (odakle je ovaj osvajač). Glavni razlog za ovo su bile klimatske promene: suše su naterale glodare i druge životinje koje su prenosile kugu bliže ljudskim naseobinama. Situacija je dodatno pogoršana jer je meso mrmota (koji su jedan od glavnih prenosilaca kuge) smatrano delikatesom. Sve te stvari su dovele do crne smrti i njenog širenja Azijom i potom i Evropom.

Pismo ispisano na drevnoj tablici od krečnjaka iz perioda starog Babilona danas se čuva u Britanskom muzeju. U njemu se izvjesni Nani žali Ea-naziru zbog nepoštovanja trgovinskog dogovora i isporuke bakra lošeg kvaliteta.

Prijevod ovog zanimljivog pisma objavljen je u knjizi Lea Openhajma "Pisma iz Mezopotamije". Nani je, čini se, bio izuzetno nezadovoljan isporučenom robom i uslugom.

Arheolozi su u arheološkom rimskom nalazištu Viminacium u Srbiji pronašli tri sarkofaga od olova, za koje se pretpostavlja da su u njima sahranjene osobe porijeklom s Bliskog istoka.

U sarkofazima pronađenim ovih dana u Viminaciumu, udaljenom 12 kilometara od Požarevca, bila su sahranjena djeca uzrasta od osam mjeseci do desetak godina, a reljefni motivi na sarkofazima su identični onima koji se mogu vidjeti na olovnim kovčezima pronađenim u Siriji i Palestini.

Rimski sarkofazi od olova rijetkost su i neodgonetnuta misterija za nauku i svaki primjerak koji se pronađe smatra se senzacijom, pišu "Večernje novosti".

Sa Bliskog istoka je od polovine drugog vijeka u prijestonicu provincije Gornja Mezija, koja se prostirala na prostoru današnje Srbije, stigao veliki broj doseljenika.

Arheolog iz Naučnog centra Viminacium Bebina Milovanović rekla je da su ukrasi na ovim kovčezima, u obliku kvadrata, deltoida, zrakasto ukrštenih linija sa strelicama i astragala tipični geometrijski motivi koji su se razvili u jerusalimskim radionicama i širili tokom drugog i trećeg vijeka širom Rimskog carstva, ali da sahrane pokojnika u sarkofazima od olova nisu bile praksa Rimljana.

"U olovnim sarkofazima su uglavnom sahranjivani deca i žene. Pokojnici su nesumnjivo pripadali višem društvenom staležu jer su porodice mogle da priušte kovčeg od metala", dodala je Milovanovićeva.

Zamenik predsednika Saveta bezbednosti Rusije i lider partije Jedinstvena Rusija Dmitrij Medvedev je povodom godišnjice napada Gruzije na Južnu Osetiju izjavio da je Rusija još 2008. godine, odbranom Abhazije i Južne Osetije, sprečila da se Zakavkazje pretvori u bure barute.

Kako je rekao Medvedev, takav scenario za Rusku Federaciju bio je apsolutno nedopustiv.

"Danas se navršava 12 godina od trenutka kada je naša zemlja odgovorila na zločinačko ponašanje tadašnjeg predsednika Gruzije. Upravo sam iz tog razloga i doneo izuzetno tešku ali i jedinu moguću odluku - da stanemo u odbranu Abhazije i Južne Osetije. Na početku da ih odbranimo od agresije, a potom, na njihovu molbu, da priznamo njihovu punu nezavisnost", istakao je.

Medvedev je ukazao na to da, u slučaju da Rusija nije reagovala, ceo taj region bi se pretvorio u bure baruta, što je za Rusiju bilo apsolutno neprihvatljivo, budući da se Moskva uvek zalagala za očuvanje mira u svim susednim zemljama.

Naglasio je i da Rusija nikada nije dozvolila u susednim zemljama da bilo ko napadne njene građane.

"Naš odgovor je oduvek bio adekvatan, u datim okolnostima i u cilju očuvanja stabilnosti i bezbednosti naše zemlje i celog sveta", dodao je.

Brojni su kameni artefakti iz drevnoga svijeta izrađeni od najtvrđih tipova kamena na planetu poput granita i diorita, koji su izrezani i oblikovani tako kvalitetno, precizno i točno, da standardna objašnjenja njihove proizvodnje jednostavno nisu dovoljna.

Uzmimo za primjer granitni sarkofag Kraljeve odaje u Keopsovoj piramidi, koji je izdubljen s takvom apsolutnom preciznošću da je proslavljeni engleski kriptolog Flinders Petrie vjerovao da je umješnost starih zanata iz doba Keopsove (Kufuove) vladavine morala imati pristup alatu "...takvom kakvog bismo mi sami tek sad ponovno izumili".

Petrie je bio zapanjen neuobičajeno modernim tehnikama rezanja kamenja na izložbi u Egiptu i napisao: "Karakter rada, zasigurno, djeluje kao da je predmet rezan dijamantom, a na putu ovome zaključku stoji jedino činjenica kako je ovaj materijal općenito vrlo rijedak, i ne nalazi se u Egiptu".

Dokaz je urezan u kamenu: uvjerljiv dokaz o izgubljenoj visokoj tehnologiji u drevnom Egiptu.

Prisutnost tako neobično izrađenih kamena koji datiraju unatrag gotovo 5000 godina i danas još uvijek ostaje zagonetka "u onome što mi zazivamo zorom ljudske civilizacije, prije više od 4500 godina, drevni Egipćani stekli su ono što djeluje kao bušilice iz industrijskog doba".

Ne samo da je kvaliteta rezanja zbunila istražitelje, nego i čista veličina nekih od kamenih gromada korištenih da se izgrade brojne monumentalne konstrukcije. Ovo je izazvalo stoljećima debatu između znanstvenika, pa čak i danas stručnjaci ne mogu sa sigurnošću objasniti kako su neki od ovih masivnih blokova tako savršeno rezani, transportirani i i smješteni na trenutnu poziciju.

Da spomenemo samo neke od tih enigmatičnih arheoloških nalazišta - to su Baalbek u Libanonu, Sacsayhuaman, Ollantaytambo i Machu Picchu u Peruu, Tiahuanaco i Pumapunku u Boliviji, Uskršnji otok, Stonehenge u Engleskoj i, naravno, velike piramide i hramovi Egipta.

Sredozemno more bilo je 2 stupnja Celzijeva toplije od prosjeka za trajanja Rimskog Carstva. Period od početka naše ere pa do 500. godine bio je najtopliji razdoblje u posljednjih 2000 godina.

to studije nazvanoj "Persistent warm Mediterranean surface waters during the Roman period" objavljenoj u znanstvenom časopisu Nature Scientific Reports. Španjolski i talijanski znanstvenici koji potpisuju ovu studiju izmjerili su količinu magnezija kod ostataka ameba pronađenih u naslagama morskog dna u Sicilijanskom kanalu što je, kako kažu, prilično pouzdan indikator temperature morske vode.

Pad zlatnog razdoblja

Tvrde i kako je sasvim moguće da je zatopljenje u Sredozemlju imalo veze s promjenom s Rimske Republike u Carstvo, koje je osnovao Oktavijan August 27. g. pr. Kr. U studiji nastoje prikazati ključne informacije o interakciji klimatskih promjena te evoluciji ljudskog društva koje se na njih nastojalo adaptirati. Postoji, međutim, jedna bitna razlika između zatopljenja koje se počelo odvijati prije dvije tisuće godina i ovoga što imamo danas. Tada je zatopljenje bilo posljedica intenzivne sunčeve aktivnosti, a danas su krivac za zatopljenje staklenički plinovi.

Znanstvenici su riješili tajnu Stonehengea pronašavši mjesto na kojem je nastala većina megalita koji čine taj popularni spomenik u Wiltshireu u Engleskoj, zahvaljujući uzorku jezgre kamena koji se desetljećima čuvao u SAD-u.

Geokemijsko istraživanje ukazuje da 50 od 52 golema svijetložuta kamena bloka, poznatih kao sarseni, potječu iz 25 kilometara udaljenog nalazišta West Woods na rubu područja Wiltshire Marlborough Downs, rekli su istraživači u srijedu.

Kršćanska crkva, stara 1300 godina s bogatim mozaicima, vjerojatno dio samostana, pronađena je prilikom radova u selu Kfar Kama, osnovanom u bizantinskom razdoblju, nedaleko od gore Tabor, koja ima važnu ulogu među kršćanima - kao mjesto Preobraženja Isusa Krista.

Biskup dr. Youssef Abedallah Matta, čelnik grko-katoličke crkve u Izraelu, osobno je posjetio to mjesto i bio je ushićen ovim pronalaskom, koji se dogodio tijekom obavljanja pripremnih radova za izgradnju dječjeg igrališta.

"Crkva dimenzija 12×36 metara ima veliko unutarnje dvorište, ulaz i središnju dvoranu. Posebnost te crkve je postojanje triju apsida (molitvenih niša), dok je većina crkava imala samo jednu apsidu. Zidovi su obloženi mozaicima, dio kojih je očuvan. ... Posebni pronalazak je maleni relikvijar, kamena kutija, koja je služila za čuvanje svetih relikvija", rečeno je u priopćenju voditelja iskapanja Nurita Feiga.

Prema pokazateljima dobivenim radarskim ispitivanjima, pokraj crkve se nalaze i drugi prostori koje još treba istražiti, a moguće je i da je crkva dio velikog samostana.

60.-ih godina prošloga stoljeća u istom je selu pronađena mala crkva s dvije kapelice, koja potječe iz prve polovice 6. stoljeća.

Dve minijaturne mumije, koje su otkrivene u Egiptu, prvi put su snimljene CT skenerom, čiji je snimak pokazao da u njima nisu ljudski ostaci, kako su arheolozi očekivali.

Dve mumije dužine 45 centimetara, u obliku ljudskog tela, smeštene su već decenijama u muzeju u Haifi, ali do sada nisu detaljnije proučavane, jer se verovalo da se u njima nalazi srce preminulog u čijem sarkofagu su nađene, piše Lajvsajens.

Pošto su prvi put snimljene CT skenerom, otkriveno je da u njima nisu ljudski ostaci. U jednoj je bila smeša žita i blata, a u drugoj mumificirana ptica, najverovatnije soko.

"Ptica nema levu nogu, ali niko ne zna zašto", rekla je dr Marsia Džavit, koja je snimila mumije.

Do sada se zna da su mumije stare više od 2.000 godina, kaže Ron Hilel iz muzeja u Haifi, gde se one čuvaju.

Proučavanje mumija počelo je sasvim slučajno, jer su u muzeju u toku klasifikovanja onoga čime raspolažu, otkrili da ništa ne znaju o njima.

Ljudi su se naselili u Americi mnogo ranije nego što se ranije mislilo, pokazuje nova studija nalaza iz Meksika.

Ovi nalazi sugerišu da su ljudi tamo živjeli prije 33.000 godina, dvostruko više od prihvaćene starosti za najstarije naselje Amerike, piše BBC.

Rezultati se zasnivaju na istraživanju pećine Čikuihuite u centralnom Meksiku.

Arheolozi su pronašli hiljade kamenih alata koji su sugerisali da su pećinu ljudi koristili najmanje 20.000 godina.

Tokom druge polovine 20. vijeka, među arheolozima Sjeverne Amerike se pojavio konsenzus o ljudima iz Klovisa, u Nju Meksiku, koji su prvi stigli do Amerike, prije oko 11.500 godina.

Smatralo se da su Klovisi prešli kopneni most koji povezuje Sibir sa Aljaskom tokom poslednjeg ledenog doba.

Ovaj kopneni most - poznat kao Beringija - kasnije je nestao pod vodom dok se led topio.

Ali osamdesetih godina prošlog vijeka pojavili su se čvrsti dokazi za 14.500 godina ljudskog prisustva u Monte Verdeu u Čileu. A od 2000-ih, druge lokacije prije Klovisa postale su široko prihvaćene - uključujući i 15.500-godišnje nalazište u centralnom Teksasu.

Sada su Siprijan Ardelin sa Univerziteta u Meksiku, Tom Higam sa Univerziteta u Oksfordu, i njihove kolege pronašli dokaze ljudskog prisustva daleko prije tog datuma, na lokalitetu Čikuihuite u centralnom dijelu Meksika.

Rezultati su objavljeni u časopisu "Nature".