Dobrodošli na Sott.net
Pon, 19 Lis 2020
Svijet za ljude koji misle

Tajna povijest
Karta

Magnify

U Španjolskoj pronađen fosil sisavca star 125 milijuna godina

Slika
© Georg Oleschinski. With permission of Nature Publishing Group
Poskakujući između nogu dinosaurusa u močvarnim predjelima Španije prije oko 125 miliona godina, živjelo je malo krznato stvorenje sićušnih bodlji i krljušatog oklopa koje je patilo od neprijatne gljivične infekcije.

Pomoću ove neustrašive zvjerke naučnici danas mogu da saznaju mnogo više o sisarima koji su živjeli u doba mezozoika, eri dinausaurusa.

Naučnici su danas objavili da je u blizini grada Kuenka, na istoku Španije, otkriven zapanjujuće dobro očuvan fosil sisara iz perioda krede, nazvan Spinolestes xenarthrosus. Fosil se sastoji od kompletnog skeleta, krzna očuvanog na ćelijskom nivou, bodlji sličnih ježevim, keratinskih pločastih struktura, nalik krljuštima, okruglog uveta, kožnih pora i mekih tkiva jetre i pluća.

Camera

Je li ova 2 dolara vrijedna fotografija iz starinarnice zapravo 5 milijuna dolara vrijedno "blago Billyja Kida"?

Slika
© Kagin's
Billy the Kid legenda je Divljeg zapada, o njemu su pisane knjige, snimani filmovi, no njegove su fotografije nevjerojatno rijetke. Zapravo, do sada se znalo samo za jednu, a sada je u javnost dospjela i druga.

Fotografija je zrnata, detalji nejasni. Međutim, tvrtka iz Kalifornije koja se bavi preprodajom rijetkih novčića zaključila je da je riječ o autentičnoj fotografiji legendarnog odmetnika kako igra kriket. Tvrtka o kojoj je riječ, Kagin’s, trenutno pregovara o prodaji fotografije dobivene tehnikom ferotipije jednom privatnom kolekcionaru, a vjeruje da bi mogla dobiti čak pet milijuna dolara, odnosno 33,4 milijuna kuna, piše Independent.

Još je luđa činjenica da je fotografija kupljena u staretinarnici u Fresnou za svega dva dolara!

"Kada smo prvi put vidjeli fotografiju bili smo razumljivo skeptični - originalna fotografija Billyja the Kida je Sveti gral Americane", rekao je David McCarthy, Kagin’sov stručnjak i prezimenjak poznatog odmetnika. "Morali smo biti sigurni da možemo provjeriti gdje, kada, kako i zašto je fotografija snimljena. Sličnost lika na slici u ovakvom slučaju nije dovoljna. Okupili smo čitavu ekipu stručnjaka koji su provjerili svaki detalj na fotografiji".

Stručnjaci su proučavali fotografiju više od godinu dana, a pronašli su i mjesto gdje snimljena te vjeruju da imaju puno dokaza da je autentična.
Slika
© Kagin's

Blue Planet

Zaboravljene civilizacije: Kultura Dilmun

Slika

Arheološko nalazište u Bahreinu, civilizacija Dilmun se spominje i u Epu o Gilgamešu, gdje ga Sumerani nazivaju rajskim vrtom
Ozelenjeno i palmama prekriveno ostrvo Bahrein, šeikat u Arapsko-persijskom zalivu, već godinama je jedno od najvećih arheoloških nalazišta u svijetu.

Više od 100.000 nadgrobnih humki i grobnica počinju da otkrivaju tajnu po tajnu, nagovještavajući senzacionalnu spoznaju da je ovo ostrvo, smješteno između Saudijske Arabije i Katara, u davnoj prošlosti bilo središte moćne i bogate imperije Dilmun. I, po svoj prilici, u ovim prostorima igralo je značajnu ulogu, možda onakvu kakvu je u Mediteranu imala Fenikija, kontrolišući trgovačke puteve od dolina Indije i Pakistana do Mezopotamiji i današnje Turske.

Arheolozi su već raspršili veliku zabludu da je Bahrein, u davna vremena, bio zapravo - ritualno groblje Mezopotamije. Uvid u tajne nekoliko stotina grobova izgrađenih između 2.200 i 1.700. godine prije nove ere pokazao je da je ostrvo naseljavala posve autohtona civilizacija koja je sa okolnim narodima održavala bogate odnose, prije svega trgovačke, i na neki način bila njihova ‘izvozno-uvozna kompanija’.

Ipak, grobnice su dale samo dio odgovora na tajne Dilmunaca - otkriven je dio sakralnih običaja i načina sahrane. Ali naučnicima tek predstoji da saznaju - kako su živjeli. Izgleda da ova saznanja nagovještava otkriće 4.000 godina starog grada Saar u oazi na sjevernom dijelu ostrva.

People

Fosili ljudskih zuba ukazuju na prve moderne ljude u južnoj Kini

Slika
© Reuters
47 ljudskih zubi pronađenih u špilji Fuyan u Daoxianu, Kina
Moderni čovek (homo sapiens) živeo je u Kini pre više od 80.000 godina, a potom je otišao u Evropu, navodi se u danas objavljenoj studiji u Parizu, čime se dovode u pitanje ranija saznanja da je on u Evropu došao iz Afrike, odnosno njegova migraciona staza po Zemlji.

Naučnici su u jednoj pećini u Kini otkrili na desetine fosila ljudskih zuba, što predstavlja dokaz da je čovek bio prisutan u južnoj Aziji još pre 80.000 godina, što je 30.000 godina više nego što je ustanovljeno dosad otkrivenim fosilima.

"To je mnogo ranije od onoga što smo prvobitno mislili o migraciji homo sapiensa", izjavio je Frans presu autor studije, kineski naučnik Vu Liu je dodao da je prema preliminarnim saznanjima homo sapiens iz Kine otišao u Evropu.

Naučnici, čija je studija objavljena u časopisu "Nature", navode da su pronašli 47 zuba starih između 80.000 i 120.000 godina.

Prvi fosili modernog čoveka pronađeni u Evropi stari su oko 45.000 godina. Evropski kontinent je tada bio naseljen "neandertalcima".

To otkriće ukazuje da je homo sapiens, koji se pojavio u istočnoj Africi pre oko 190.000 godina, "napustio Afriku mnogo, mnogo ranije", navodi se u studiji.
Map of where teeth were found
© Y-J Cai, X-X Yang and X-J Wu
Karta područja gdje su pronađeni zubi

Boat

Arheolozi počeli istraživati 2000 godina star rimski brod pronađen u rijeci Kupi kod Karlovca

Slika
© Dnevnik.hr
U rijeci Kupi na Kamenskom kod Karlovca u rujnu su podvodni arheolozi počeli istraživati dobro očuvan rimski brod s teretom iz antičkog vremena, a taj su vrijedan nalaz u ponedjeljak na tiskovnoj konferenciji u Karlovcu predstavili javnosti Giulia Boetto u ime istraživačkog centra "Camille Jullian" s francuskoga sveučilišta Aix‐Marseille i Krunoslav Zubčić, arheolog Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskoga restauratorskog zavoda.

Brod je na pet metara dubine pronašao i stručnjacima prijavio prije gotovo trideset godina pjeskar Ante Maslov, te se sada pokazalo da se radi o starorimskom riječnom brodu, najvjerojatnije s kraja 1. stoljeća, koji je potonuo kod Kamenskog, ostao sačuvan u mulju, s tim da je teret ostao uglavnom lijepo poslagan, a ne rasut. Usisavanjem mulja i svih sitnih predmeta pomoću tzv. mamut usisnih crpki nakon više od 19 stoljeća otvorio se pogled na detalje brodoloma te je brod s teretom ovjekovječen podvodnim kamerama, a u naredne dvije i tri godine provodit će se arheološka istraživanja.
Slika
© Patrick Macek/Pixsell
"Za početak nam je želja istražiti, kvalitetno i dobro taj lokalitet što će trajati barem dvije do tri godine, ako ne i duže. Nakon toga i ovisno o rezultatima, imat ćemo dovoljno materijala da možemo napraviti djelomično rekonstrukciju, rekonstrukciju cijelog broda, ali to ćemo vidjeti u budućnosti", ističe arheolog Krunoslav Zubčić iz HRZ-a.

U ime Ministarstva kulture i karlovačkih konzervatora Krešimir Raguž rekao je da je nalaz bitan u širemu kontekstu, križanja vodenih i cestovnih putova i veze mora s kopnom, odnosno istokom i sjeverom, te u smislu brodograditeljskih spoznaja i utjecaja.
Nalaz je i temelj za produbljavanje teze da se upravo Kupa koristila za transport teških kamenih sarkofaga i drugih predmeta od kamena na važnim iskopinama iz doba Rimskog carstva, jer je poznato da je na prostoru današnje Karlovačke županije bilo najmanje dvanaest kamenoloma u doba Antike, a roba je završavala u većim centrima, poput onoga u Sisku.

Palette

Pronađeni ostaci Mona Lise?

Mona Lisa
© Reuters
U potrazi za lubanjom surpuge firentinskog trgovca koja je Leonardu da Vinciju poslužila kao model za Monu Lisu talijanski su znanstvenici na mjestu bivšeg samostana u kojem je bila pokopana pronašli bedrenu kost za koju pretpostavljaju da je ostatak Lise Gherardini.

Kako su iskapanja završila stručnjaci su zaključili da je lubanja Lise Gheardini nestala zbog čega su razočarani jer im je cilj bio rekonstruirati lice te žene i usporediti ga s portretom.

Rođena 1479., Lisa Gherardini se udala za firentinskog trgovca svilom Francesca del Gioconda i pretpostavlja se da je on 1503. naručio portret slavnog renesansnog slikara. Kada je obudovjela, Gherardini se povukla u samostan u kojem su dvije njezine kćeri bile redovnice i vjerojatno je u njemu i pokopana kada je umrla 1542.

U tom velikom napuštenom kompleksu u središtu Firence, radovi su počeli 2011., a stručnjaci su dosad pronašli ostatke dvanaestak osoba. Prvih osam bili su dobro očuvani kosturi, no datiranje ugljikom 14 pokazalo je da su prestari, a da bi ijedan odgovarao Moni Lisi.

Četiri druga skeleta pronađena su u zajedničkoj grobnici korištenoj do 1545. godine. Ugljikom 14 utvrđeno je da je jedna od osoba od koje su očuvani ostaci butne kosti, potkoljenice i gležnja, živjela u istome razdoblju kao Lisa Gherardini.

Cow Skull

SAD: Farmer u Michiganu pronašao kosti dlakavog mamuta

Slika
Dio skeleta mamuta koji je živio prije više od 15.000 godina otkriven je u američkoj saveznoj državi Michigan, izvijestili su američki mediji.

Neobičan predmet pronašao je lokalni farmer dok je sa prijateljem kopao za plinovod na imanju koje je kupio nekoliko mjeseci ranije. Tim paleontologa sa Univerziteta Michigan iskopao je ove sedmice 20 posto skeleta životinje u gradiću Lima u okrugu Washtenaw, prenio je AP.

Pronađene kosti

Osim karlične kosti, paleontolozi su pronašli lobanju, dvije kljove, kao i brojne pršljenove, rebra i obje lopatice.

"Mislimo da su ljudi bili ovdje i da su raskomadali i sakrili meso kako bi se kasnije vratili po njega", rekao je Daniel Fisher, naučnik koji je predvodio iskopavanje. Proučavanje kostiju moglo bi da baci svjetlo na to kada su ljudi došli na američki kontinent, što je predmet debate među arheolozima, prenosi Tanjug.

Mamuti i mastodonti sa područja Sjeverne Amerike nestali su prije gotovo 11.700 godina. U Michiganu su dosad pronađeni ostaci 300 mastodonata i 30 mamuta.


Komentar: Iz Zaboravite na globalno zatopljenje, na jedan korak smo od izumiranja! autora Laure Knight-Jadczyk:
Nazad u 1940-im godinama, Dr. Frank C. Hibben, profesor arheologije na Sveučilištu u New Mexicu, SAD, je vodio ekspediciju na Aljasku kako bi tražio ljudske ostatke. Nije našao ljudske ostatke; našao je milje i milje ledenog mulja nakrcanog samo s mamutima, mastodontima, te nekoliko vrsta bizona, konja, vukova, medvjeda i lavova. Odmah sjevernije od Fairbanksa, Aljaska, SAD, članovi ekspedicije su u užasu gledali dok su buldožeri gurali poluotopljeni mulj u provodne kutije za ekstrakciju zlata. Životinjske kljove i kosti skupljene ispred oštrica “kao strugotine ispred divovske tokarilice”. Leševi su pronađeni u svim stadijima smrti, većina njih “rastrgana nekim neobjašnjivim pretpovijesnim katastrofalnim poremećajem”. [Frank Hibben, The Lost Americans, New York: Thomas & Crowell Co., 1946.]

Vidljivo nasilna smrt ovih masa životinja, zajedno sa smradom raspadajućeg mesa, je bila skoro nepodnošljiva za gledati, te razmatrati što je mogao biti uzrok. Polja smrti su se protezala doslovno stotinama milja u svim smjerovima. [ibid] Bilo je stabala i životinja, slojeva treseta i mahovine, uvrnutih, zapletenih i raskomadanih zajedno kao da ih je neki kozmički mix master sve usisao prije 12 000 godina, a zatim ih odmah zaledio u čvrstu masu. [Ivan T. Sanderson, Riddle of the Frozen Giants, Saturday Evening Post, br. 39, 16. siječanj 1960.]

Odmah sjeverno od Sibira čitavi otoci su formirani od kostiju pleistocenskih životinja koje su pometene sjeverno od kontinenta u smrzavajući Arktički ocean. Jedna procjena predlaže da je nekih deset milijuna životinja možda zakopano uz rijeke sjevernog Sibira. Tisuće i tisuće kljova su stvorile masivnu trgovinu bjelokosti za stručne klesare Kine, sve od smrznutih mamuta i mastodonata Sibira. Poznati Berezovka mamut je prvi privukao pažnju na zaštitne karakteristike brzog zaleđivanja kad su našli cvijeće u njegovim ustima.

Kakav grozni događaj je pogodio milijune ovih bića u jednom danu? Pa, dokazi sugeriraju na ogromni tsunami koji je poharao kopnom, prevrćući životinje i vegetaciju zajedno, kako bi se na kraju brzo zaledili na sljedećih 12 000 godina. Ali izumiranje nije bilo ograničeno na Arktik, iako je smrzavanje na hladnijim područjima očuvalo dokaze bijesa Prirode do sadašnjeg vremena.

Masovne gomile kostiju mastodonata i sabljastih tigrova su otkrivene na Floridi, SAD. [Valentine, citirao Charles Berlitz, The Mystery of Atlantis, New York, 1969.] Mastodonti, toksodonti, veliki ljenivci i druge životinje su pronađene u Venezueli u brzo zamrznutom stanju u planinskim ledenjacima. Dlakavi nosorozi, divovski pasanci, divovski dabrovi, divovski jaguari, kopneni ljenivci, antilope i brojne druge čitave vrste su potpuno izbrisane u isto vrijeme, na kraju pleistocena, prije približno 12 000 godina.

Događaj je bio globalan. Mamuti Sibira su izumrli u isto vrijeme kao i divovski nosorozi Europe; mastodonti Aljaske, bizoni Sibira, azijski slonovi i američke deve. Očito je da je uzrok ovih izumiranja morao biti zajednički objema hemisferama, te da nije bio postupan. “Uniformitarijanska glacijacija” ne bi uzrokovala izumiranja, jer bi razne životinje jednostavno migrirale na bolje pašnjake. Ono što se vidi je iznenađujući događaj nekontrolirane nasilnosti. [R. Cedric Leonard, Dodatak A u A Geological Study of the Mid-Atlantic Ridge, Posebni članak br. 1, Bethany: Cowen Publishing, 1979.]

Drugim riječima, prije 12 000 godina, vrijeme koje smo upoznali prije i koje ćemo susresti ponovo i ponovo, nešto se grozno dogodilo - tako grozno da je život na Zemlji skoro izbrisan u jednom danu.
Odgovor na pitanje što je uzrokovalo ovu katastrofu globalnih razmjera potražite slijedeći gore navedeni link.


Cow Skull

U zapadnom Sibiru otkrivena grobnica vunastih mamuta

Slika
© Thinkstock
Masovna grobnica vunastih mamuta otkrivena je u zapadnom Sibiru, u blizini rijeke Ob i peta je po redu pronađena u autonomnoj regiji Hanti-Mansi.

U najnovijem groblju mamuta pronađeni su ostaci barem 11 vunastih mamuta, ali moguće je da daljnja iskopavanja otkriju još. Na istome su mjestu pronađene i kosti izumrlih vunastih nosoroga i pretpovijesnih jelena.

Prve procijene govore da su kosti stare između 10.000 i 30.000 godina, ali detaljnije će analize podrobnije odrediti starost, kao i zašto su sve te životinje umrle zajedno.

“Sudjelovao sam u ekspediciji. Još smo davno prije bili obaviješteni o postojanju tog mjesta, ali nismo mogli točno odrediti njegovu lokaciju”, kaže Anton Rezvi, voditelj paleontološkog odsjeka Muzeja prirode i čovjeka u Hanti-Mansisku.

“Stigli smo, i srećom brzo pronašli točno mjesto. Dio je već odnijela rijeka, i kosti su ležale na ravnoj obali.”

Rezvi kaže kako su sakupili preko 500 kostiju, jednu od vunastog nosoroga, tri od jelena, a ostatak od mamuta.

Komentar: Pogledajte također:


People

Zaboravljene civilizacije: Kultura Ćavin

Slika

Područje uticaja Ćavin kulture
Kultura Ćavin jedna je od najstarijih kultura Južne Amerike. Kulturni horizont Ćavin možemo pratiti od 1500 - 400. godine p.n.e. u isto vreme kad i olmečki kulturni horizont u Mezoamerici.

Najvažnije arheološko nalazište je Ćavin de Uantar. On je predstavljao ceremonijalni centar podignut u srcu Anda, u dolini reke Mosne, na visini od 3200 metara i potpuno je nepoznato kom je narodu pripadao.Da bi se stiglo na arheološko nalazište Ćavin potrebno je preći dva planinska lanca visine 5000 metara, Crne i Bele Kordiljere.

Ovaj lokalitet danas čini niz razrušenih ostataka okrnjenih piramida, platformi, terasa, trgova i jedan hram poznat po imenu Kastiljo (tvrđava).

U Ćavinu su najznamenitiji podzemni prolazi koji sačinjavaju pravi lavirint. Još uvek nije otkrivena svrha ovih prolaza niti se zna gde započinju i gde završavaju.Obloženi su velikim kamenim pločama od neke vrste sivog granita, a poduprti su malim potpornim lukovima od istog materijala.

Geološka istraživanja u krugu od 50 kilometara oko Ćavina nisu otkrila mesto odakle bi ovo kamenje moglo da potiče, odnosno, 50 kilometara oko Ćavina nije pronađen kamenolom iz koga je moglo biti izvađeno. To nam govori, ukoliko je istraživanje bilo temeljno, o visokom tehničkom stepenu razvoja i o zaista izvanrednoj ljudskoj veštini.

To ne bi bio tako težak posao da su imali današnja sredstva transporta. Ali, zamislimo kako je bilo prenositi tako velike blokove preko planinskih lanaca kad nije bilo puteva, kad je postojala samo ljudska snaga! Ne zna se čak ni jesu li imali zaprežne životinje. Ako se zna da ovakvih kamenih blokova ima na stotine, a jedan takav kameni blok teži više desetina tona, problem se dodatno komplikuje i postaje gotovo nemoguće da se shvati kako su mogli da načine ove građevine. To je prava zagonetka.

Ćavin je nešto zaista izvanredno. U njegovom lavirintu smeštena je takozvana stela Lanzon,
Slika

Hram Ćavin ili Castillo de Chavin
za koju takođe nije jasno kako je tamo postavljena. To je monolit, odnosno monolitna statua božanstva visoka 4,53 metra, nazvana Veliki nož ili Veliki idol koplje. Po svoj prilici, u skladu je sa starim religijskim verovanjima, kakva nalazimo kod svih naroda, prema kojima ne postoje samo izvori prirodne vode, nego i izvori energije, odnosno magnetskih ili teluričkih snaga na nekim tačkama Zemljine kore.

Drevni narodi su verovali da će se postavljanjem određenog kamenja na određena mesta ovi izvori lakše otvoriti i pomoći vernicima u njihovim metafizičkim doživljajima ili da će učiniti zemlju plodnom. Isto značenje ima i u zemlju položeno kamenje koje nalazimo po Evropi i severnoj Africi.

Hourglass

Arheološko istraživanje u Jajcu, BiH: Pronađeno sedam grobova i jedan od najljepših srednjovjekovnih sarkofaga

Slika
© Anadolija
Kraljevski grad Jajca, arheološko istraživanje stećaka na nekropoli Potkriž u mjestu Divičani
Stećci, nadgrobni spomenici ili kako mnogi vole reći grobovi naših predaka su, prema riječima arheologa i stručnjaka, veoma zapostavljeni.

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, stari i do 500 godina, podsjetnik su na jedno vrijeme, kraljeve, vlasteline koji su djelovali i vladali na ovom području prije nekoliko stotina godina. Srednjevjekovna Bosna je bila i ostala zemlja stećaka. Obično su ukrašeni srednjovjekovnim simbolima koji su uklesani kao plitki ili rjeđe ulegnuti reljef.

Motivi su vjerski, poput krsta, ljiljana, polumjeseca, prstena, ali postoje i svjetovni prikazi poput plesa, lova, viteških turnira...Mnogi su i uništeni, ali ima i onih koji su u jako dobrom stanju i to, uglavnom zahvaljujući brizi stanovništva na čijem području se nalaze.

Prema današnjim evidencijama, u BiH se nalazi više od 60.000 stećaka, a u okolnim zemljama, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, nešto više od 10.000.

Posljednjih sedmica se na području kraljevskog grada Jajca sprovodi i prvo poslijeratno arheološko istraživanje stećaka na nekropoli Potkriž u mjestu Divičani.