Prema rečima arheologa, otkriveni mozaik je najzbudljiviji mozaik pronađen na tlu Velike Britanije u poslednjih 50 godina.

Arheolozi u Velikoj Britaniji su poslednje tri godine u projekat iskopavanja i istraživanja tri rimska nalazišta blizu sela Boksford u Zapadnom Berkširu uključili i volontere.

Dve nedelje pre završetka programa, jedan od volontera je napravio neočekivano i potpuno zadivljujuće otkriće pronašavši veliki, šareni mozaik koji predstavlja dramatičnu priču o mitskom heroju.

Mozaik je dugačak više od šest metara, navodi se u saopštenju Cotswold Archaelogy koja nadgleda program u saradnji sa Istorijskim projektom Boksford i Istraživačkom grupom arheologa Berkšir.

Za sada je iskopana samo jedna strana. Otkriveno je da mozaik prikazuje priču o grčkom heroju Belerofontu, poznatom po mitu o zarobljavanju krilatog konja Pegaza i ubistvu Himere, strahovitog čudovišta sa telom i licem lava, glavom koze na leđima i repom koji se završava u zmijskoj glavi.

Na delu mozaika koji je otkriven, vidi se Belerofont kako jaše Pegaza i pojavljuje se na dvoru kralja i napada Himeru. Intrigantno je da čudovište uzvraća udarce, što je neobično jer drugi prikazi mita u Britaniji uglavnom prikazuju Himeru kako beži.

Mozaik datira otprilike iz 380. godine nove ere i veoma je dobro očuvan te je najuzbudljiviji pronađeni mozaik u Velikoj Britaniji u poslednjih 50 godina, kažu arheolozi.

Arheolozi na jugu Grčke pronašli su netaknutu grobnicu iz bronzanog doba.

Iz grčkog Ministarstva kulture saopšteno je da je grobnica, stara 3.500 godina, pronađena u blizini Orhomena, nekada važnog centra iz doba Mikenske civilizacije.

Istraživači sa Sveučilišta Uppsala i Sveučilišta Stockholm otkrili su nove DNK dokaze koji pokazuju da su postojale ženske vikinške ratnice. Ostaci ikoničnog groba švedskog vikinškog doba sada otkrivaju da rat nije bila isključivo muška aktivnost - žene su znale biti i višeg ranga na bojnom polju.

Istraživanje je provedeno na jednom od najpoznatijih grobova iz vikinškog doba, grob iz sredine 10. stoljeća u švedskom vikinškom gradu Birka. Grob je iskopan 1880-ih, kad su otkriveni ostaci osobe okružene oružjem, uključujući sjekiru, mač, koplje, oštre strelice, par štitova i kosti kobile i pastuha. Pronađen je i set igraćih figura i igraća ploča.

U egipatskom gradu Luksoru otkrivena je faraonska grobnica kraljevskog zlatara koji je živeo prije više od 3.500 godina tokom vladavine 18. dinastije.

Grobnica se nalazi na zapadnoj obali rijeke Nil na groblju gdje su sahranjivani plemići i državni zvaničnici.

U podmorju otoka Mljeta otkriveno je jedno od najvećih nalazišta amfora starih dvije tisuće godina, javlja HRT.

Na dvadesetak metara ispod mora otkriveno je jedno od najvećih nalazišta amfora. Sami stručnjaci priznaju, ovakvo otkriće je pravo iznenađenje.

"Kao lokalitet koji je pronađen nedevastiran i u svojoj cjelovitosti. Riječ je o 150 amfora, 3 različita tipa, koje potječu s kraja prvog stoljeća", objasnio je voditelj Odjela za podvodnu arheologiju iz Hrvatskog restauratorskog zavoda Igor Miholjek.

Zaštita amfora

Amfore u dubini zapravo je zaštitio pijesak, odnosno mulj. Prekrivene pijeskom ostale su nepromijenjene gotovo dva tisućljeća.

Istraživanje je sufinancirao i Nacionalni park Mljet. Osim od kradljivaca čelnici parka željeli su baštinu zaštiti i od nautičara jer dolaze sve veći brodovi sa sve većim sidrima.

Većina amfora ostaje na svom mjestu. Sve će pokriti zaštitnim mrežama i otvoriti javnosti.

Iako danas nema ničega neobičnog u tome da žene putuju svijetom, dok muškarci ostaju kod kuće, nekada je to bilo nezamislivo. Ili smo samo imali pogrešna saznanja.
Nedavnom studijom došlo se do saznanja da su u bronzanom dobu muškarci bili ti koji su ostajali kod kuće, dok su za putovanje i širenje kulture i ideja zapravo bile zadužene žene.

Dvije su stvari za Gale najvrednije: slava i duh.
Katon

Kada bismo u povijesnim udžbenicima potražili ono što je napisano o keltskoj kulturi i civilizaciji, naišli bismo na opise "kulture polja sa žarama", na "animizam" u njihovu vjerovanju, na to da su dobro poznavali metalurgiju, imali razvijen kovački i lončarski obrt, da su izrađivali razne ukrase, nakite i tome slično. Naišli bismo na ogoljeli prikaz kulture koji nas nikako ne bi mogao potaknuti na daljnje istraživanje. Tim više što su razvijeni narodi mediteranskog područja o Keltima ili Galima (kao ogranku Kelta) oblikovali predodžbe koje bi se u većini slučajeva mogle svesti na to da su Kelti bili samo barbari. Međutim, zapisi keltskih suvremenika, bez obzira na njihovu sažetost, pružaju drukčiji uvid u njihovu stvarnost. Tako grčki povjesničar i geograf Strabon bilježi:

Sav rod kojeg danas zovemo Galima ili Keltima, sklon je ratovanju; razdražljiv je i spreman za bitku, ali jednostavne prirode i nimalo pakostan... Kad su izazvani, bez obzira na to gdje to bilo i kada, pa i zbog najmanjeg povoda, odmah su spremni prkositi opasnosti i upustiti se u bitku, oslonivši se samo na svoju snagu i hrabrost. Ako je vjerovati, posvećuju se korisnim poslovima, čak i učenju znanosti i književnosti. Njihova snaga temelji se dijelom na visokom stasu, a dijelom na brojnosti ljudstva. Ako se s lakoćom mogu okupiti u velikom broju, to je zbog njihove jednostavnosti i osobnog ponosa, pa su stoga uvijek povezani uz gnjev onih koji su žrtve neke nepravde.

Diodor će u svojoj Općoj povijesti isto tako govoriti o njihovom stasu, snazi, hrabrosti i golemom samopouzdanju...

U ovom članku pokušat ćemo doprijeti do maglovitog horizonta keltskog svijeta. Nastojat ćemo proučiti i oživjeti duh tih ljudi koji su vidjeli, doživljavali i oblikovali stvarnost na njima svojstven način.

Podrijetlo Kelta

Kelti su indoeuropski narod koji se početkom I. tisućljeća prije Krista naselio na području današnje istočne Francuske, južne Njemačke, Švicarske i Austrije. Bili su prvi "povijesni" narod na području Europe, sjeverno od Sredozemlja. Zlatnim dobom Kelta označava se razdoblje od VI. do II. st. pr. Kr. kada vode uspješne ratove i utječu na tijek južnoeuropske povijesti. U VI. st. pr. Kr. keltska plemena kreću prema Pirinejima i današnjoj Španjolskoj, u V. i IV. st. pr. Kr. jedan se val otisnuo na Britansko otočje, a drugi prema francuskoj obali Sredozemnog mora. Oko 400. g. pr. Kr. dolaze u Italiju i osvajaju Padsku nizinu koja se od tada naziva Cisalpinska Galija (Gallia Cisalpina). Tamo osnivaju svoje gradove Milano (Mediolanum), Bresciu, Vicenzu, Modenu, Veronu i Bolognu. Godine 387. pr. Kr. osvajaju Rim (osim Kapitolija), ali se povlače primivši otkupninu. Prema predaji, Rimljani su se prilikom vaganja plemenite kovine za otkupninu tužili na utege koje su napravili Kelti, na što je Bran, vođa Gala, povikao: Vae victis! (Jao pobijeđenima!) bacivši na vagu i svoj mač. U rimskom je kalendaru dan poraza ostao zapisan kao dies ater - crni dan.

Fosilizovani tragovi stopala stari 5.7 miliona godina koji su pronađeni na Kritu, mogli bi da uzdrmaju široko prihvaćene teorije o ranoj ljudskoj evoluciji, piše Daily Mail.

Tragovi imaju oblik ljudskog stopala, sa jasno izraženim palcem i udubljenjem na tabanu kakvo se ne može naći kod majmuna.

Datiranje je pokazalo da je otisak nastao u ono vrijeme kada se mislilo da su prvobitni ljudi još naseljavali samo Afriku i imali majmunolika stopala..

Sve studije u poslednjih nekoliko decenija ukazivale su na to da su svi ljudski preci, čiji su pronađeni fozilizovani tragovi bili stariji od 1.8 miliona godina, živjeli i evoluirali u Africi.

Istraživači navode da sada postoje šanse da su rani Hominidi, prije nego što se Krit odvojio od glavnog grčkog kopna i Sahara uopšte postojala, možda naseljavali ne samo Afriku, već i jugoistočnu Evropu..

Veliko starorimsko naselje staro 1.700 godina otkriveno je blizu obala Tunisa poslije nekoliko godina arheološke potrage.

Vjeruje se da je grad Neapolis potopljen pošto ga je uništio cunami koji je zabilježio rimski vojnik i istoričar Amijan Marcelin. Ta prirodna katastrofa je nanijela veliku štetu Aleksandriji i Kritu.

O tom gradu ima jako malo zapisa budući da je u Trećem punskom ratu između Rima i Kartagine stao na stranu Kartagine. Rat je trajao od 149. do 146. prije nove ere i završio se rušenjem Kartagine i potpadanjem njene teritorije pod vlast Rima.

Vikinški mač nazvan Ulfberht izrađen je od metala toliko čistog da današnjim naučnicima naprosto nije jasno kako je tako nešto uopšte moglo biti napravljeno u doba u kojem je, piše "Ancient Origins".

Naime, do sada je pronađeno oko 170 primeraka Ulfberhtova, koji su nastali u razdoblju od 800. do 1.000. godine nove ere, a tehnologija potrebna za njegovu enigmatski metalurški sastav, ljudima je bila nepoznata sve do industrijske revolucije.

Kako su Vikinzi znali tehnologiju budućnosti? U procesu kovanja gvožđa, ruda mora da bude zagrejana do 1.650 stepena Celzijusa kako bi postala tekuća, omogućujući kovaču uklanjanje nečistoća. Takođe, u rudu se dodaje uglalj da bi krhko gvožđe postalo jače i otpornije. Srednjovekovna tehnologija nije omogućavala da se gvožđe zagreva do te temperature.

No, Ulfberht gotovo nema nečistoća, a sadržaj uglja je čak trostruko veći od drugih mačeva tog doba - po čemu se on nalazi 1.000 godina ispred svog vremena. Opšte je prihvaćeno kako su peći izumljene za vreme industrijske revolucije bili prvi alati za grejanje gvožđa u ovoj meri.

Moguća veza s istokom

Kovači širom Azije su proizvodili najbolje mačeve u istoriji, od kojih je jedan od primera čelik iz Damaska, koji je po hemijskom sastavu sličan Ulfbreht mačevima. Mnogi artefakti koji vode poreklo iz Azije, Indije i drugih istočnih delova sveta su pronađeni u modernoj Skandinaviji. Stručnjaci veruju da gvožđe upotrebljeno u Ulfbreht mačevima zapravo potiče iz modernog Irana. Istraživači ukazuju na to da su Vikinzi došli do materijala preko trgovaca, menjajući skandinavska dobra kao što je recimo krzno, piše avaz.ba.