Kada je Vlada SAD-a prije 70 godina uvjerila stanovnike atola Bikini na Maršalovim Otocima da napuste svoje domove,
rekli su im da će se moći vratiti čim završe s nuklearnim testiranjem. Od tog je obećanja prošlo 70 godina, a radijacija je još toliko velika da da je naseljavanje i dalje - nemoguće.
Nuklearna testiranja
Bikini se sastoji od 23 otoka koji okružuju duboku lagunu koja se nalazi na krajnjem sjeveru otočja Ralik - oko 87 kilometara sjeverozapadno od atola Ailinginae i 850 kilometara od otoka Majuro. Najveće kopno atola, otok Bikini, je sjeveroistočni otočić duljine 4 kilometra koji uokviruje lagunu. Oko 12 kilometara sjeverozapadno od Bikinija nalazi se otočić Aomen na kojemu je izvedeno 67 probnih eksplozija nuklearnog oružja.
Tijekom Drugog svjetskog rata, u veljači 1944. godine 40 000 Amerikanaca se iskrcalo na Maršalovim Otocima i nakon snažnih borbi osvojili suvojarnu Kwajalein pri čemu je poginulo svih 8000 japanskih vojnika. Nakon rata Maršalovi otoci su potpali u Starateljsko područje Pacifičkih Otoka kojim su od 1947. do 1990. godine upravljale SAD.
Po završetku Drugog svjetskog rata i u začetku Hladnog rata, SAD su započele s nuklernim testiranjima u Tihom oceanu i to upravo na atolu Bikini Maršalovih Otoka. Oko 1000 stanovnika je preseljeno u ožujku 1946. godine na susjedni atol Rongerik i započele su opsežne pripreme za nuklearna testiranja.
Nakon preseljenja lokalnog stanovništva na atolu Bikini su od 1946. do 1958. godine izvedena
23 nuklearna testa, uključujući i eksploziju prve termonuklearne bombe (poznatije kao hidrogenska bomba ili H-bomba) 1954. godine, pri čemu je nastao ogromni Bravo krater koji je vidljiv i dan danas na sjeverozapadnom dijelu atola. Pored njega,
na Bikiniju se nalaze i drugi ostaci nuklearnih testiranja, uključujući brodove na dnu lagune koji su potopljeni prilikom testiranja 1946. godine.
Komentar: Kambodža: Nova tehnologija otkriva skrivene gradove u Angkor regiji