Buđenje nemačke nacije, koje su od nje zahtevali nacisti, odlučni da pokore Evropu, osim fanatizma, kom su mnogi pripisivali zasluge za njihovu “delotvornost”, potpomogli su i metamfetamini.

Pad Francuske otpočeo je samim izdavanjem Hitlerove direktive snagama Vermahta da sprovedu veliku vojnu operaciju osvajanja Holandije, Belgije i Luksemburga, što je za cilj imalo otvaranje puta ka Francuskoj.

U maju 1940. Nemci su rešili da provere da li su Ardeni, planine na jugoistoku Belgije, koje svojim rubnim delovima pripadaju i Nemačkoj i Francuskoj, stvarno neosvojivi.

Kakva god da je bila, na tolikom otvorenom prostoru, belgijska strategija odbrane podrazumevala je frontalno suočavanje sa nemačkom vojskom, što je bilo ravno samoubistvu.

Upravo na ovakav rezon Nemačka i jeste računala, nimalo iznenađena kada su se Belgijanci povukli. Ipak, u narednim satima, za svaki slučaj, 60.000 Nemaca prešlo je reku Mezu na 22.000 vozila i 850 tenkova, da bi tri dana kasnije proglasili kako su došli do francuske granice.

- Bili smo u izuzetnom stanju; sedeli u svojim vozilima, prekriveni prašinom, iscrpljeni i napeti - rekao je jedan od učesnika ove akcije, koji, poput mnogih svojih saboraca, nije oka sklopio za sve vreme njenog trajanja.

Istraživači u Argentini otkrili su fosilne ostatke pterosaura, letećeg reptila koji je živeo pre oko 170 miliona godina, prenela je danas agencija Sinhua.

"Svastiku" ili "kukasti krst" mnogi vezuju za ozloglašenu nacističku ideologiju, dok je ovaj znak milenijumima ranije simbolizovao Sunce ili solarna božanstva i kao takav nalazi se na mozaiku niškog arheološkog nalazišta Medijana, objašnjava istoričar Nebojša Ozimić.

Svastika je univerzalni simbol koji datira skoro iz praistorije, iz drevnih vremena kada je, kažu stručnjaci, označavala solarni kult, odnosno kretanje Sunca. Taj simbol se zadržao čak i posle antike, pa je na mozaicima i građevima iz srednjeg veka takođe česta predstava. Simbol je rasprostranjen širom sveta, pa se može naći na ostacima starih civilizacija u južnoameričkim Andima ili u Kini.

U najvećem broju slučajeva kraci su okrenuti suprotno simbolu koji je korišćen u nacizmu. Radi se o solarnom kultu, zamenjuje predstavu sunca, to je nešto što ćete naći u svakoj civilizaciji Južne Amerike, Afrike, Azije, Okeanije - kaže Ozimić.

Povelja Kulina Bana najstariji je bosanski državni dokument napisan narodnim jezikom i pismom bosančicom, a u vrijeme nastanka bio je pravni zapis kojim se reguliraju trgovački odnosi između srednjovjekovnog bosanskog kraljevstva i Dubrovačke Republike.

Povelja je napisana 1189. godine, u vrijeme kada se srednjovjekovno bosnako kraljevstvo počinje oblikovati u državnu strukturu nalik onima koje je okružuju i kada se bosanski vladari pokušavaju na aktivniji način uključiti u političke procese vremena.

Znanstvenici su u Rimu pronašli veliko otkriće. Naime, ispod obeliska u Rimu pronađen je tekst iz vremena režima Benita Mussolinija, koji pokazuje kako je Mussolini želio da ga vide buduće generacije fašista, javlja BBC.

Tekst je napisan na latinskom jeziku na pergamentu, a bio je skriven zajedno sa zlatnicima u temeljima Mussolinijevog obeliska u sportskom kompleksu Foro Italico u Rimu.

Poruku su prvi proučili znanstvenici Bettina Reitz-Joosse sa Sveučilišta Groningen i Han Lamers, koji radi na Humboldtovom sveučilištu u Berlinu i Katoličkom sveučilištu Leuven. Tekst je nazvan "Codex Fori Mussolini".

Oni su, kako vjeruju, sastavili točnu verziju teksta, do kojeg i dalje ne može doći jer se nalazi ispod 300 tona teškog spomenika, iz tri izvora pronađena u rimskim bibliotekama i arhivama.

"Tekst nije bio namijenjen suvremenicima tog vremena. Obelisk je predstavljao veliki spektakl, ali o postojanju teksta nitko tada nije izvještavao.

On je bio namijenjen javnosti u dalekoj budućnosti", izjavila je dr. Reitz-Joosse.

Govor u slavu Mussolinija i njegovog režima, koji sadrži 1.200 riječi i sastoji se od tri dijela, napisao je klasičar Aurelio Giuseppe Amatucci.

U prvom dijelu sadržana je opća povijest postignuća fašizma te opis uspona Mussolinija.

Također je tu i opis Italije koja se nakon Prvog svjetskog rata nalazila na rubu katastrofe, a koju je spasio fašistički diktator "tako što je pomoću svog nadljudskog uvida i odlučnosti preporodio zemlju", istaknuo dr. Lamers.

Serđo Frau, pisac "Herkulesovih stubova" rekao je za Sputnjik Italia da je trag ka rešenju zagonetke lokacija tih stubova, koji su prvi put opisani u antičko doba i koji se povezuju sa Gibraltarskim moreuzom.

Frau veruje da su Herkulesovi stubovi zapravo bili smešteni u Sicilijanskom moreuzu, a ne kod Gibraltara.

Sve teorije
Frau je samo jedan od istraživača koji su se bavili otkrivanjem stvarne lokacije Atlantide. Prema mišljenju nemačkog istraživača Majkla Habnera, ostrvo koje je Platon opisivao, nalazilo se u današnjem Maroku, južno od Kazablanke. Drugi veruju da je Platon opisivao Santorini na kom je vulkanska erupcija 1500. godine pre nove ere uništila Minojsku civilizaciju.

- Platon je govorio o ostrvu Atlas, tamo gde se uzdigla grčka civilizacija. Atlas je imao brata Prometeja, koji je živeo zavezan za stenu na Kavkazu. Dakle, postojao je jedan brat koji je živeo u planinama gde sunce izlazi i jedan koji je živeo usred mora gde sunce zalazi - objasnio je Frau.

Prema Platonovim dijalozima, prvo što vidimo u Sicilijanskom moreuzu je Sardinija. Platon kaže da je "prva stvar s druge strane Herkulesocvih stubova ogromno ostrvo, s kog možete doći do drugih ostrva".

Impresivna privatna kolekcija artefakata nedavno je predata Izraelskoj agenciji za antikvitete (IAA), među kojima je hiljadu godina stara izrezbarena ručna granata iz doba krstaških pohoda.

Predmete je 1973. godine našao Marsel Mazlijah iz Hadere, grada na severozapadnoj obali Izraela. Radeći na elektrani „Orot Rabin“, Mazlijah je našao većinu predmeta u moru, gde su najverovatnije bili izgubljeni u brodolomima. Nakon njegove smrti njegova porodica kontaktirala je IAA i predala njegovu kolekciju arheološkog blaga.

Stručnjaci austrijske Geološke savezne ustanove su u vinskoj četvrti Beča (Weinviertel) u okviru pripremnih radova za izgradnju autoputa A5 sredinom augusta pukim slučajem otkrili ostatke mamuta.

Pronađene su dvije velike kljove i nekoliko kičmenih kostiju životinje koje su preuzeli paleontolozi Prirodnjačkog muzeja u Beču.

Što je dovelo do izumiranja dinosaura? Pitanje je to koje znanstveni svijet već dugo intrigira. Prema dosad dostupnim informacijama, postoji više uzročnih čimbenika, ali ključni, slažu se znanstvenici, jest udar asteroida otprije 66 milijuna godina na mjestu današnjeg meksičkog poluotoka Yucatana, gdje je kao uspomena ostao krater Chicxulub.

Što je u jezgri broj 40?

Novo istraživanje moglo bi dodatno rasvijetliti te krucijalne dane Zemljine povijesti. Naime, znanstvena ekipa predvođena Seanom Gulickom sa Sveučilišta u Teksasu i Joannom Morgan s londonskog Imperial Collegea u travnju je, u sklopu takozvane Ekspedicije 364, započela prvo bušenje u samom srcu tog 200 kilometara širokog kratera. Stali su u svibnju, na 1335 metara ispod dna mora - cilj je bio 1500 metara, ali su sredstva presušila. Ekipa će se u rujnu ponovno okupiti, ovaj put u Bremenu, kako bi započela otvaranje ukupno 303 izvučene “jezgre”, cilindrična uzorka stijena. Znanstvenici se nadaju da će tako dobiti jasniju sliku o snazi i posljedicama udara, uključujući i nove informacije o tome kako se život nakon njega oporavio. Žrtve udara asteroida, koji je označio kraj krede i početak paleogena, nisu bili samo dinosauri već i oko 75 posto svih živih bića na Zemlji. Strašan udar doveo je do niza drugih katastrofa, kao što su požari, potresi i tsunamiji. Sam udar možda nije uništio dinosaure, ali njegove su posljedice utjecale na njihovo izumiranje.

Bušotina Ekspedicije 364 pozicionirana je u današnjem moru Meksičkog zaljeva, iznad više stotina metara visoko izbočenog prstena, sagrađenog od krhotina udarom razorenih stijena unutar udarnog kratera, a koji je danas zatrpan s više stotina metara debelim slijedom mlađih naslaga.

- U samom vrhu tog prstena nađene su i krhotine granitne stijene, koje dokazuju silinu udara, jer je ta dubinska magmatska stijena, koja je tipična za kontinentalnu koru Zemlje, prije udara bila zatrpana više tisuća metara debelim slijedom mlađih, pretežno karbonatnih stijena, u području tadašnje Jukatanske karbonatne platforme - objašnjava dr. sc. Tvrtko Korbar iz Hrvatskog geološkog instituta, koji se i sam bavi istraživanjem posljedica udara asteroida.

Na plaži Vaianae na havajskom ostrvu Oahu, pomeranje peska je otkrilo neverovatne petroglife za koje stručnjaci iz Instituta za prirodne resurse veruju da su stari više od 400 godina.

Petroglifi su slike urezane u kamenu, i veoma su retke.

U julu ih je pronašao par iz Teksasa, SAD, koji su došli na plažu kako bi posmatrali zalazak sunca.