Tajna povijest
Kostur je iskopan 1982. između ostalih 72 skeletona iz doba Neolitika pokraj Stuttgart-Mühlhausena na jugozapadu Njemačke, piše DiscoveryNews.
‘Ova je osoba imala ozbiljan slučaj karijesa s alveolarnom upalom, rekla je voditeljica tima Heike Scherf, sa Sveučilišta Tuebingen u Njemačkoj.
Tragovi leukemije
Korištenjem CT-a visoke rezolucije Scherf i njezini kolege otkrili su obrazac dubokog gubitka spužvastih kosti u tkivima obe nadlaktične i prsne kosti. Prema istraživačima, resorpcija središnje spužvaste kosti značajno je veća u odnosu na druge pronađene skeletone na istom mjestu iz istog razdoblja.
‘Naši rezultati snažno ukazuju na leukemiju u početnoj fazi koja je zahvatila homeopatske matične stanice u koštanoj srži, a isključili smo druge bolesti poput osteoporoze, tumora kostiju i hiperparatiroidizma’, rekla je Scherf.
Andske mumije nosile virus povezan s leukemijom
Virus povezan s posebnom vrstom leukemije (T-stanična leukemija) prethodno je pronađen kod andskih mumija. No, ovo je vjerojatno prvi poznati slučaj leukemije u arheološkom smislu, rekla je Scherf.
No, temeljiti ovakvu izjavu sa stopostotnom sigurnošću na ovakvom paleopatološkom otkriću na temelju CT skena nije sasvim sigurno, oprezan je Frank Rühli s Instituta za evolucijsku medicinu Sveučilišta u Zürichu.
‘Iz tog razloga, imati indikaciju za najstariji paleopatološki zabilježen slučaj, moderne frekventne bolesti s takvim udarom kao što je leukemija vrlo je važno iz perspektive evolucije bolesti’.
Istraživanje je bilo organizirano u okviru dvije sekcije, speleološke, koja je obuhvatila bazna speleološka i speleoronilačka istraživanja te znanstvene, koja uz speleološka i biospeleološka, obuhvaća: geografska, geološka, hidrološka, arheološka, biološka, agronomska i druga istraživanja.
Tijekom ovog speleološkog istraživanja koje već sedam godina kontinuirano traje na području Tomislavgrada prvi put se ove godina uključila i arheološka ekipa studenata sa Sveučilišta iz Mostara pod vodstvom arheologa i kustosa Franjevačkog muzeja iz Tomislavgrada, Stipana Dilbera.
Terenski su sa speleolozima i speleoroniocima obilazili speleološke objekte i jame na putu od izvora Ričine u Vrilu odnosno od Zelenoga jezera uzvodno prema istraženih 2 km od Ponora u Kovačima.
U jednoj od tih jama, kako to opisuje kustos Dilber, pronašli su predmete i alatke koji su napravljeni ljudskom rukom a koji datiraju iz vremena početka gornjega paleolitika.
“Starost tih predmeta datira 40 tisuća godina prije Krista do 10 tisuća godina prije Krista a što je potvrđeno od strane profesora Darija Vujevića sa prapovijesti na Sveučilištu u Zadru, koji je te predmete pregledao, istražio te dao svoj sud o njima“, za Fenu je kazao Dilber.
Ovaj drevni megalitski kompleks je star najmanje hiljadu godina, što ga čini jednim od najstarijih kompleksa na planeti.
Graditelji ovog drevnog nalazišta su iza sebe ostavili precizno isečene blokove kamena, čiji način obrade predstavlja izazov čak i za današnje graditelje.
Prema studijama, stručnjaci veruju da je kultura Kilke izgradila starije delove nalazišta pre oko hiljadu godina. Što je još zanimljivije, Inke su verovale da je nalazište sagradila neka prethodna neimenovana civilizacija, koju je vodio moćni Bog sa nebesa.
Kao i na drugim nalazištima poput Puma Punku, Tihuanaka ili Stounhendža, u Saksejvamanu se takođe mogu naći kameni blokovi teški oko stotinu tona. Na sva ta mesta je kamenje transportovano sa neke prilično udaljene lokacije, a niko još uvek ne zna kako. Danas su za to potrebne ogromne mašine. Kako je onda drevni čovek uspeo to da uradi pre nekoliko hiljada godina?

Australski paleontolog dr. Jim Gehling s fosilima Ediakarana u muzeju South Australian
Paleontolozi koji su radili ovu studiju tvrde kako je za prvo masovno izumiranje u povijesti Zemlje odgovoran dolazak nove vrste.
Prije 579 milijuna godina na zemlji su živjeli tzv. ediakarani - vrsta cjevastog oblika bez ikakvog oklopa ili kralježnice što ih je učinilo ranjivima i bespomoćnima u slučaju pojave neke druge vrste.
A ta druga vrsta koja je doslovce pojela ili pregazila zapravo su bili 'ekološki inženjeri' koji su mijenjali okoliš tako da je ediakaranima bilo teško prilagoditi se novonastalim uvjetima.
Ta nova vrsta na koncu je uzrokovala izumiranje još mnogih drugih vrsta.
Do tog zaključka autori studije došli su promatranjem novootkrivenih fosila iz Namibije a koji datiraju otprije 545 milijuna godina, 1-2 milijuna godina prije izumiranja ediakarana.
Vrsta koja je istrijebila ediakarane je imala veliku prednost pred njima jer se, za razliku od njih, mogla kretati.
"Postoji snažna analogija između Zemljinog prvog masovnog izumiranja i ovoga što se događa danas. Izumiranje ediakarana pokazuje da evolucija novih oblika ponašanja iz temelja mijenja cijeli planet, a mi smo najjači 'inženjeri ekosustava' koji su ikada postojali", rekao je dr. Simon Daroch s vašingtonskog Smithsonian instituta.
Komentar: Ovdje možete pogledati iznimnu prezentaciju čiji naslov glasi: "Živi sistemi, evolucija, smisao života i šesto izumiranje"
Vrstu su nazvali Homo naledi, a ime je dobila po spilji Rising Star u kojoj su pronašli 15 djelomičnih kostura, odnosno više od 1550 fosilnih ostataka ljudi u raznoj dobi, od male djece do odraslih članova zajednice. Ovo je otkriće s nalazišta Dinaledi najveće ovakvog tipa u Africi, a ostatke su otkrili još prije dvije godine.
Lee Berger, koji je vodio istraživanje, za BBC je rekao kako vjeruju da je naledi među prvim pripadnicima naše vrste i da je mogao živjeti u Africi i do prije tri milijuna godina. Također, smatra se da bi naledi mogao biti 'most' između dvonožnih primata i ljudi. Ono što je najviše iznenadilo znanstvenike je upravo otkriće o onome što su radili u spilji.
Grad sada nastoji pretvoriti ove tunele u turističku atrakciju.
Podzemni prolazi, koji su prosječno sedam metara visoki i tri metra široki, otkriveni su tijekom izvođenja javnih radova u gradu.
"Urbane legende spominju tunele u Puebli, ali nitko nije znao gdje se točno nalaze, niti ih je itko dosad vidio", rekao je Sergio Vergara Bermejo, rukovoditelj Centra za kulturno nasljeđe i povijest Pueble.
Otkrivena su četiri zasebna ulaza u tunele. Podzemni putevi vode od tvrđave Loreto do tvrđave Gvadalupa, kao i od tvrđave Loreto do okruga San Jose, i od tvrđave Gvadalupa do crkve Los Remedios, gdje je 1862. godine došlo do bitke u kojoj je Puebla odbranjena od invazije francuske armije.
Smatra se da su tuneli prokopani oko 1531. godine, kada je sam grad utemeljen. Isto tako, smatra se da osim pronađenih, ima još mnogo sličnih tunela.
"Oni potječu još iz doba izgradnje grada", rekao je Vergara, dodavši da je vrlo moguće da su u pitanju veoma stari drenažni tuneli.
Otkrila ih je arheologinja Louise Schofield koja je u Etiopiju stigla u potrazi za kraljicom od Sabe.
Unutar otkrivenog groba Schofield i njezin tim pronašli su kostur žene položen u položaj za odmaranje, a brada joj je bila nježno položena na jednu ruku. Ispred lica joj je postavljeno brončano ogledalo, a tijelo je okruženo staklenim posudama kojima je svrha bila da hvataju suze umrlih, piše CNN.
"Mora da je bila vrlo bogata, a vjerojatno je voljela biti u tom položaju", rekla je Schofield.
Otkriveno je i nekoliko drugih grobova, a u nekima od njih bila su tijela ratnika sa željeznim rukavicama.
Neobično otkriće sugerira da je trgovina između Rima i Aksuma počela najmanje 200 godina ranije nego se smatralo.
A o dami će se tek saznati još mnoštvo informacija. Stručnjak za kosti nije mogao utvrditi njezinu točnu dob u trenutku smrti jer su zdjelicu koja mu je za to potrebna uništili temiriti. Schofield se nada da će analiza zuba dati neke odgovore.
Neimenovani inženjer rekao je da koristi georadar kako bi pronašao lokaciju kamiona na koje je natovareno blago Smoljenske banke, koju su sovjetske snage tokom Drugog svetskog rata ispraznile kako bi sprečile naciste da je opljačkaju.
Nemački tabloid „Bild“ javio je juče ujutru u vesti sa fotografijom:
„Čovek je inženjer i preko svog advokata je poručio da je otkrio nestali kamion rizikujući sopstveni život“.
Po njegovoj izjavi, sve kamione je preuzela sovjetska tajna služba. Posle spaljivanja papirnog novca i umetničkih dela vozila su zakopana u rudnicima u blizini Vjazme, a onda su rudarska okna minirana.
„U kamionima je navodno 100 tona zlata“, preneo je „Bild“ izjavu neimenovanog čoveka koji je navodno rekao da je ukupno šest kamiona sakriveno u dva okna koja su udaljena jedno od drugog nekoliko milja i nalaze se na dubini od 15 do 17 metara.
„Bild“ piše da ovaj čovek namerava da narednih dana javnosti predstavi „dokaze“ o postojanju „zlatnih kamiona“.
Zanimljivo je da se ova vest pojavila vrlo brzo nakon prošlonedeljne priče o čuvenom nacističkom „zlatnom vozu“ koji je navodno, natovaren blagom, otkriven u napuštenom tunelu.
Grobne jame koje izgledaju poput velikih keramičkih posuda, prema mišljenju arheologa, pripadaju drevnom kraljevstvu Uratua, koji su na području Turske vladali sredinom devetog stoljeća prije Nove ere, piše Daily Mail.
Mjesto Van bio je glavni grad kraljevstva Urartu, koja je poznato i pod nazivom Kraljevstvo Van, sve do šestog stoljeća prije Krista. Oko pedeset arheologa nalazi se na mjestu pronalaska grobnica u nadi da će uskoro otkriti tajne koje to mjesto skriva.
"Zbog ovog nalazišta smo iznimno uzbuđeni. Velike tajne se nalaze ispod površine ove drevne civilizacije čiji su gradovi i utvrde opstali unatoč brojnim potresima i prirodnim nevoljama", rekao je voditelj iskapanja dr. Mehmed.
Na području Phonsavana u Laosu, nalazi se 'dolina posuda', najimpresivnija megalitska atrakcija i kako primjećuje novinar BBC-a - područje gotovo pa lišeno turista. Jer za razliku od svojih susjeda Tajlanda i Vijetnama, turisti Laos ne doživljavaju, piše BBC.
A upravo se ondje nalazi 2.500 godina star misterij - 'dolina posuda', nepoznata većini posjetitelja. Radi se o nekoliko tisuća kamenih urni nastalih u vrijeme željeznog doba. Posude su rasute na nekoliko stotina kvadratnih kilometara na području koje okružje Phonsavan.
Pojedine su posude visoke i do tri metra, a široke metar te teže više od nekoliko tona. U blizini urni također su pronađene ljudske kosti što daje otprilike uvid u to za što su one davnim stanovnicima mogle služiti.
No, koja je bila svrha kamenih posuda i tko ih je napravio, ostaje misterij. Zbog veličine kostiju pronađenih u blizini, pojedini arheolozi povezuju urne s prethistorijskim mjestima za sahranjivanje pripadnika davne civilizacije koja je putovala zaboravljenim kopnenim trgovačkim putem između rijeke Mekong i zaljeva Tonkin.
Drugi vjeruju da su urne korištene u ranoj fazi pogrebnih obreda. U nju se, vjeruje se, stavljalo tijelo te ostavljalo unutra da se raspadne, a potom se odnosilo u krematorij ili na neku drugu lokaciju za pohranjivanje.
Komentar: Skelet je bio položen pokraj posude okruglog dna povezane s kulturom Linearne keramike zapadne i središnje Europe, 5500-4800 prije Krista. To je rana poljoprivredna kultura koja je proizvodila keramiku ukrašenu linearnim oznakama.