Tajna povijest
Pretpostavlja se da su za zid korišćene lobanje vojnika susednih carstava koje su Asteci osvojili. Zarobljenike su žrtvovali u astečkim hramovima, zatim su glave odvajali od ostalog tela i ugrađivali u zid.
Zid lobanja, compantli na jeziku nauatl, izgrađen je u periodu 1485-1502. Njegova visina dostiže 8 metara, a dužina 32 metra. Lobanje su bile vezane drvenim gredama. Ovakvi zidovi su demonstrirali snagu Asteka, kaže arheolog Raul Barera, rukovodilac iskopavanja u Meksiku.
Astečka imperija obuhvatala je značajan deo savremenog Meksika do dolaska španskih osvajača, koji su pokorili zemlju 1519-1521. godine. Asteci su bili poznati po svojoj ratobornosti i stalnim ratovanjem sa susedima. Njihovi religiozni obredi su bili praćeni velikim ljudskim žrtvovanjima. Neki bogovi panteona Asteka tražili su svakodnevno ljudsku krv.
Arheolozi koji su proučavali kosti 26 muškaraca, žena i dece sahranjenih na lokalitetu iz kamenog doba Šonek-Kilianštaten u blizini Frankfurta kažu da su pronašli otiske udarca tupim predmetom u glavu, rane od strela i namerno polomljene potkolenice kod nekih žrtava - kako bi ih ili sprečili da pobegnu ili da prenesu sumornu poruku preživelima.
"Bilo je to ili mučenje ili sakaćenje. Ne možemo sa sigurnošću da kažemo da li su žrtve bile žive", rekao je Kristijan Mejer, jedan od autora studije objavljene juče u listu Proceedings of the National Academy of Sciences.
Mejer kaže da njihova otkrića daju na značaju teorijama koje su se pojavile kada su nedavno pronađena još dva grobna mesta u Nemačkoj i Austriji. Na sva tri lokaliteta, žrtve i počinioci su dolazili iz kulture linearne keramike (LBK), koju su činili farmeri koji su u centralnu Evropu stigli 5.500 godina pre nove ere. Kultura je nazvana po linearnim trakama kojima su ukrašavali svoju keramiku.
Zanimljivo je i da sva tri nalazišta potiču s kraja 600-godišnjeg prisustva LBK što sugeriše na to da su se pripadnici ove kulture - koja se razvijala u današnjoj Mađarskoj i duž Dunava - okrenuli jedni protiv drugih.
"Reč je o pronalaženju šablona. Jedna masovna grobnica jeste spektakularna, ali je to samo jedna grobnica. Ali ima nekoliko nalazišta iz istog perioda - tada se šablon pojavljuje", rekao je Mejer.
"Vrlo je vjerojatno da se piramida oslanja na podzemnu komoru i da je u opasnosti da bi se sve moglo urušiti", upozorava geofizičar Rene Chavez, a prenosi Guardian.
Podzemna špilja koja je otkrivena ispod piramide duboka je 20 metara, a prekrivena je kamenjem. Takve podzemne rijeke obično su povezane s jezerima kojih ima mnogo na Jukatanskom poluotoku.
Arheolog Guillermo de Anda ističe da je to otkriće važno jer bi ono moglo potvrditi da su Maje astronomske karte i simbole uvrštavali u svoje hramove i sveta mjesta. Naime, jezera koja okružuju piramidu mogla bi predstavljati četiri strane svijeta. Rijeka u centru mogla bi predstavljati centar svijeta Maya koji su oni zamišljali kao drvo sa dubokim korijenima.
Istovremeno s ovim otkrićem, Nacionalni institut za antropologiju i povijest priopćio je da je na drugom mayanskom lokalitetu, Uxmalu, pronađena velika količina ljekovitog bilja u blizini građevine poznate kao vladarova palača. To je bio svojevrsni ljekoviti vrt Maya. Na nalazištu se nalazi oko 150 vrsta biljaka koje se koriste za liječenje zmijskih ujeda, trbušne infekcije i groznicu.
Rivs kaže da je do otkrića došao nakon analize skeniranja zidova Tutankamonovog groba u Dolini kraljeva koja je otkrila da izvan prostorije u kojoj je počivao mladi kralj postoje još dve - sa zapadne i severne strane. U severnoj se nalazi “netaknuto mesto na kom počiva originalna vlasnica grobnice - Nefertiti”, tvrdi dr Rivs.
“Ako se digitalni prikaz prevede u fizičku realnost, deluje ne samo da smo pronašli novu prostoriju iz Tutankamonove ere, nego i samu Nefertiti kraljicu, jednu od vladarki i na posletku naslednicu faraona Akhenatena.
Ako je njegova teorija tačna, to će rešiti niz nedoumica koje su mučile stručnjake kada je reč o Tutankamonovoj grobnici.
Na primer, pronađeno blago izgledalo je kao da je ostavljeno u žurbi. Sama grobnica pozicionirna je desno od ulaza, iako su u egipatskoj kulturi sa te strane češće sahranjivane kraljice, nego kraljevi. Osim toga, Tutankamonova grobnica nije ništa veća od njenog predvorja, što je takođe bilo neuobičajeno.
Komentar: Pogledajte također:
- Otkrivene murale u egipatskim grobnicama ljudsko oko ponovno vidjelo nakon 3000 godina
- Arheolozi otkrili da je mumifikacija mrtvih u drevnih Egipćana starija nego se mislilo
- U Egiptu otkriveno milijun mumija u samo jednoj grobnici
- Ruski arheolozi pronašli ostatke "bijelog zida" drevnog egipatskog grada Memfisa
Po njegovim riječima, ovaj lokalitet, uz tri groba s nedavnih istraživanja na otoku Korčuli, predstavlja jedinstven primjer na čitavoj istočnoj obali Jadrana.
Tokom istraživanja groba pronađena je brojna fragmentirana helenistička (grčka) keramika, pristigla najvjerovatnije iz obližnjeg grčkog, a poslije i rimskog trgovačkog središta u Naroni (Vid).
U grobu je pronađena i srebrena grčke drahma koja datira iz 3. stoljeća prije Krista, a kovala se u Apoloniji i Dirahiju. Osim keramike i stakla, uz bočne zidove pronađena su dva cjelovita željezna koplja i ukrasne igle od bjelokosti kao prilozi za muškarce, dok su uz ženske pokojnice pronađene perle (dijelovi ogrlica) izrađene od jantara, kamena i staklene paste te bronzane aplike.
Kao iznimno rijedak i važan nalaz, Rašić izdvoja pronađeni zlatni nakit, tj. naušnica iz razdoblja helenizma s likom lava te sa stražnje strane stiliziranom rozetom izrađenoj u filigran tehnici.
Ovaj gotovo umjetnički savršen nalaz, helenistička te ilirska keramika govore u prilog vrlo ranoj i uspješnoj trgovini između grčkog i autohtonog stanovništa. Također, ovo nalazište promijenit će percepciju ilirskih zajednica kao marginalaca koje žive na ovom prostoru u vremenu kasnog željeznog doba, dodaje se u saopćenju.
Iskopavanja su u samim začecima i na volonterskoj osnovi, a već su elementarna iskopavanja polučilo iznimne rezultate koji direktno utječu na razumijevanje povijesti određenih ilirskih zajednica.
Voditelji istraživanja je magistar arheologije Mirko Rašić, asistent na odjelu za antičku arheologiju, te tajnik odjela i asistent za prapovijesnu arheologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru Tino Tomas.
Na iskopavanju sudjeluje i student arheologije Tomislav Mihalj, te kustos Franjevačkog muzeja na Humcu fra Milan Jukić.
Istraživači su analizirali DNK iz mandibule (donje čeljusti) stare između 37 i 42 tisuće godine koja je pronađena u rumunjskoj pećini Oase. Rezultati su pokazali kako je osoba imala između 6 i 9 posto neandertalskog genoma što je najveći do sada pronađeni postotak. Takav postotak ukazuje da su neandertalski preci osobe živjeli prije 4 do 6 generacija.
Današnji ljudi koji svoje korijene vuku izvan afričkog kontinenta nose od 1 do 3 posto neandertalske DNK u svojem genomu. Do sada, znanstvenici su vjerovali kako su se rani moderni ljudi i neandertalci križali na području Bliskog istoka prije 50 do 60 tisuća godina, a nakon toga se raširili svijetom. Ipak, radiokarbonska istraživanja na ostatcima pronađenima diljem Europe sugeriraju da su moderni ljudi i neandertalci paralelno živjeli oko 5 tisuća godina i da je do križanja došlo i na našem kontinentu.
Godine 2002. u rumunjskoj pećini Oase pronađena je 40 tisuća godina stara mandibula. DNK iz kosti su analizirali znanstvenici sa instituta Max Planck, sveučilišta Harvard i kineskog laboratorija za istraživanje podrijetla čovjeka. Procjenjuju da 5 do 11 posto genoma očuvanog u kostima potječe od neandertalskih predaka. Zanimljivo je kako osoba iz pećine Oasa danas nema direktnih potomaka u Europi pa znanstvenici vjeruju da je pripadala grupi ranih modernih ljudi koji su bili bliski s neandertalcima, ali da su eventualno izumrli.
Znanstvenici su oduševljeni sa tim novim nalazima i nadaju se da će i drugi nalazi iz vremena prije izumiranja neandertalaca pomoći u rekonstrukciji međusobnih odnosa.
Komentar: Pogledajte također: Drevna lubanja svjedoči o migraciji čovjeka iz Afrike, a za pronicljivu rekonstrukciju međusobnih odnosa neandertalaca i "modernih ljudi" i o dalekosežnim posljedicama po čovječanstvo, pogledajte: Zlatno doba, psihopatija i šesto izumiranje.
Ogromni kameni totem polomljen na dva dela nalazi se u Sicilijanskom moreuzu između Tunisa i Sicilije i to na oko 300 metara od oblasti koja je nekada bila kopno. Sada se nalazi 40 metara pod vodom.
Nova studija objavljena u Journal of Archaeological Science pokazuje da je oblast potopljena pre oko 9.350 godina (plus-minus 200 godina) krajem poslednjeg ledenog doba.
Pre toga na tom mestu bila je neka vrsta arhipelaga sa nizom ostrva koja su povezivala Evropu i Severnu Afriku preko plitkog mora.
“Monolit je isečen iz jednog dela, a zatim transportovan do tog mesta”, stoji u studiji. “Procenjujemo na osnovu njegovih dimenzija da je težak oko 15 tona”.
"Hamin Mangha je jedno od najbolje očuvanih nalazišta. No, problem je što ljudski kosturi koji su do sada otkriveni na sjeveroistoku Kine uglavnom imaju samo lubanje, dok udovi nedostaju. Pronašli smo ih razbacane, izmiješane i spaljene", naveli su stručnjaci koji pokušavaju što se točno dogodilo ljudima čiji su ostaci pronađeni.
Vrijedna srebrna naušnica
Naime, ovaj je tjedan pronađen posljednji od četiri groba na lokalitetu Kopila na Korčuli, u kojemu su se s vremenom izmiješale ljudske kosti sa slomljenim posudama iz razdoblja antičke Grčke, kao i dobro sačuvana koplja koja su služila za borbe. Među pronađenim predmetima vrlo je vrijedna naušnica s likom lava, iz razdoblja helenizma, iskucana u srebru, kakvoj nema paralela u dosadašnjim istraživanjima, kako tvrdi Radić, uz kojeg je sva istraživanja vodio Igor Borzić. Iako su uz njih pokopani grčki predmeti, riječ je ustvari o ilirskim grobovima.
Žene su bile pokapane s nakitom, a muškarci s oružjem, te i jedni i drugi s helenističkim vazama. "Smatram da će otkrića na Kopili promijeniti način na koji promatramo povijest na ovim prostorima. Ilire često percipiramo kao marginalce, posebno u odnosu na istovremene grčke naseljenike, međutim, naša su istraživanja pokazala da je uloga Ilira na ovim prostorima puno veća nego što se do sada mislilo i prikazivalo, pa čak i u političkom životu.
Latinskog naziva Tetrapodophis amplectus, nadimka "grleća zmija", ovo je prvi otkriveni dokaz o postojanju četveronožne zmije.
Kostur od 20-ak centimetara, za koji se vjeruje da potječe iz Brazila, ima vrlo malo glavu, veličine ljudskog nokta na palcu. Također, s prednje strane ima dvije vrlo male noge sa zglobovima, laktovima i dlanovima, dok su stražnje noge nešto duže.
Ovo otkriće pokazuje prilagodbu životinje na rupičanje, odnosno kopanje rupa, prije nego na plivanje, čime je ojačana teza da su se zmije razvile na kopnu.
Dr. Dave Martill, koji je otkrio do sada neviđeni fosil u njemačkom muzeju, navodi kako je riječ o 'nevjerojatno važnom primjerku'.
"Općeprihvaćeno je da su se zmije u jednom trenutku razvile od guštera. Ono što znanstvenici još ne znaju je kada su se razvile, od koje vrste te zašto. Ovaj fosil odgovara na vrlo važna pitanja. Na primjer, sada se čini da su zmije evoluirale od guštera rupičara, a ne morskih", objasnio je Martill.
Komentar: Pogledajte također: