Arheolozi su pronašli spaljene ostatke hljeba koji datiraju iz perioda od prije više od 12.000 godina, sjeveroistočno od Jordana, rekavši kako se radi o najstarijem hljebu na svijetu.

Ovo otkriće pokazuje da su ribari na istoku Sredozemnog mora pravili hljeb mnogo prije nego što su se ljudi počeli baviti poljoprivredom.

Vjeruje se da je ovaj hljeb bio napravljen od pšenice, zobi i ječma, a u to su još dodavali i korijenje biljaka.

Ovi ostaci beskvasnog hljeba su pronađeni na arheološkom nalazištu poznatom kao Shubayqa, koje se nalazi na sjeveroistoku Jordana.

Egipatski arheolozi su objavili detalje o drevnoj pogrebnoj dvorani s mumijama i radionici za balzamiranje koji su otkriveni na dubini od 30 metara, nedaleko od nekropole Sakare, južno od Kaira. Arheolozi se nadaju da će radionica za balzamiranje otkriti nova saznanja o kemijskom sastavu ulja koja su drevni Egipćani koristili za mumificiranje svojih mrtvih.

Arheolozi su otkrili drevni hram skriven u meksičkoj piramidi, nakon što su je skenirali zbog štete uzrokovane zemljotresom, objavljeno je danas. Potres jačine 7,1 Rihtera pogodio je područje u državi Morelos prošlog septembra.

Stručnjaci veruju da hram, pronađen u piramidi Teopanzolko u Kuernavaki početkom juna, datira iz 1150-te godine. Smatra se da pripada kulturi Tlahuika, astečkog naroda koji je živeo u centralnom Meksiku.

Hram, čije su mere bile šest sa četiri metra, bio je posvećen bogu kiše Tlaloku. Ovo otkriće menja hronologiju Teopanzolko piramide.

"Da, imam vanjsku politiku: moj cilj je postati savjest svijeta", 2002. je izjavio George Soros.

Nažalost, ovo u njega nije bio slučaj akutnog narcizma, nego primjer kako George Soros pridonosi širenju američke hegemonije u svijetu. Sorosove institucije i njegove financijske makinacije su djelom odgovorni za uništavanje socijalizma u istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu, kojeg je vidio kao smrtnog neprijatelja. Također se fokusirao i na Kinu i sudjelovao u svim operacijama koje su dovele do raspada Jugoslavije, nakon čega su njegove nevladine udruge nastavile provoditi zadaću sijanja mržnje među državama i stvaranja podjela unutar naroda koji žive u republikama nastalim na razvalinama SFRJ.

Predstavljajući se kao filantrop, uloga milijardera Georgea Sorosa je učvrstiti ideologiju globalizacije i Novog svjetskog poretka, što mu osigurava ogromnu financijsku dobit. Sve Soroseve komercijalne i "filantropske" operacije su ilegalne, kontradiktorne i koaktivne. Što se tiče gospodarskih aktivnosti, sam priznaje kako on nema savjesti, jer je kapitalizam apsolutno amoralan. Majstor nove prevare sustavno obmanjuje svijet, uz pomoć državnika koji ga slušaju. Bilo je blizak Henryu Kissingeru, Vaclavu Havelu i poljskom generalu Wojciechu Jaruzelskom. Podržava Dalaj Lamu, čiji institut se nalazi u Presidiu u San Franciscu, gdje se nalazi, između ostalog, zaklada koju vodi Sorosev prijatelj, bivši sovjetski vođa Mihail Gorbačov.

Soros je vodeća figura u Vijeću za inozemne odnose, Svjetskom gospodarskom forumu i Human Rights Watchu (HRW). 1994. godine, nakon susreta sa svojim filozofskim guruom Karlom Popperom, Soros je svojim tvrtkama naredio da ulažu u komunikaciju u srednjoj i istočnoj Europi. Federalna uprava za radio i televiziju Češke Republike je prihvatila ponudu za nastavak rada i financiranje arhiva Radija Slobodna Europa. Soros je svoju arhivu preselio u Prag i potrošio više od 15 milijuna dolara za svoje nastupe. Zajedno s Washingtonom, Soroseva zaklada sada vodi Radio Slobodna Europa / Radio Liberty, koji je svoje pipke proširio sve do Kavkaza. Ponovimo i da je Soros osnivač i financijer Instituta Otvoreno društvo.

On je stvorio i podupire Međunarodnu kriznu skupinu (International Crisis Group) koja, između ostalog, djeluje na Balkanu nakon raspada Jugoslavije. Soros otvoreno radi s Američkim institutom za mir, tijelom kojeg službeno nadzire CIA.

Arheolozi su u Grčkoj otkrili, kako vjeruju, najstariji poznati ulomak Homerova epa Odiseja.

Skupina grčkih i njemačkih arheologa našli su graviranu glinenu ploču u drevnoj Olimpiji, rodnom mjestu Olimpijskih igara na Peloponezu, objavilo je grčko ministarstvo kulture u utorak.

Pločica sadrži 13 stihova 14. pjevanja gdje se Odisej obraća svom prijatelju Eumeju. Prve procjene nalaz datiraju u doba Rimskog carstva, vjerojatno prije trećeg stoljeća.

Egipatski arheolozi otkrili su misteriozni džinovski sakrofag u Aleksandriji, najveći do sada pronađeni kovčeg od crnog granita.

Kraj sarkofaga pronađena je i velika glava od gipsa, koja je najverovatnije predstavljala čoveka koji je u tom kovčegu sahranjen.

Ljudska tela starosti 11 godina pa naviše bila su poređana u bizarnom rasporedu okolo velike kamene grobnice. Osam mladih ljudi leže pokraj nogu dvoje dece u strukturama nalik kovčezima.

Ostali ostaci leže okolo grobnice okruženi ekstravagantnim grobnim predmetima.

Na nekim ostacima jasno su uočljivi tragovi ubodnih rana, ali istraživači nisu potpuno sigurni kako su svi pronađeni pojedinci umrli. Na jednom muškom skeletu vidljive su nasilne povrede na glavi i kuku, slične povredama na drugim ritualnim žrtvama iz Mesopotamije.

"Malo je verovatno da su ova deca i mladi stradali u masakru ili sukobu" rekla je Brena Haset iz londonskog Natural Histori muzeja.

"Pažljivo pozicioniranje tela i dokazi nasilne smrti sugerišu da se ova sahranjivanja podudaraju sa obrascem žrtvovanja ljudi na drugim mestima u regionu".

Većina ljudi zamišlja vikinge kao izuzetno mišićave ratnike sa šljemovima koji imaju rogove, kao brutalne divljake koji su samo pljačkali i ratovali, kao prljavu hordu koja je došla sa sjevera i opustošila sve što je našla ispred sebe.

No, većina mitova o vikinzima, koji su popularni i danas, nastala je kroz propagandu, nakon što su spalili i opljačkali britanske crkve.

Sve do vladavine Viktorije, kraljice Velike Britanije, prikazivani su kao nasilan i barbarski narod. Tokom 19. i 20. vijeka percepcija se promijenila do tačke gdje su doživljavani kao pleme divljaka s rogatim kacigama, bez imalo kulture, prljavi neljudi, nepobjedivi ratnici... Ipak, danas imamo mnogo više uvida u njihov život te uz brojne istorijske zapise i arheološke dokaze imamo priliku da pogledamo iza paravana propagande i saznamo mnogo više o vikinškom dobu, periodu evropske, odnosno skandinavske istorije, koji je trajao od 8. do 11. vijeka.

Dok su neki vikinzi bili vođeni željom za bogatstvom, većina je ipak tražila mirnije ekonomske odnose s okolnim narodima. I nikada nisu nosili šljemove s rogovima.

Nova 3D rekonstrukcija glave Julija Cezara jedinstvena je prilika da vidimo kako je čuveni rimski general izgledao - uključujući i bizarne proporcije njegove lobanje.

Bista je predstavljena u petak, na promociji nove knjige o Cezaru ahreologa Toma Bajtendorpa u Nacionalnom muzeju antikviteta u Lajdenu (Holandija).

Bajtendorp je došao na ideju da rekonstruiše Cezarovu glavu pomoću mermerne biste rimskog vođe koja se čuva u muzeju.

Arheolog i antropolog Maja de Holoži snimila je mermernu bistu 3D skenerom, da bi se zatim poslužila postojećim Cezarovim portretima i popunila šupljine na oštećenim delovima biste.

Nakon toga je od gline napravljena glava, koja ukazuje na to da je mu je lobanja imala neobičan oblik, verovatno zbog teškoća na porođaju.

- Na primer, ima čudnu izbočinu na glavi - rekao je Bajtebdorp.

- Jedan lekar je rekao da se takve stvari događaju tokom teškog porođaja.

Rekonstrukcija Cezarove glave biće izložena u muzeju u Lajdenu do avgusta.

Iako je Jerusalem postao novo sjedište američke ambasade, što je dovelo do eskalacije sukoba, novog nasilja izraelskih sigurnosnih snaga kao i različite reakcije međunarodnih zvaničnika, uzrok ovakve odluke Trumpove administracije ima dugogodišnju pozadinu. Možda se čini da su zapravo ovim činom SAD priznale Jerusalem kao glavni grad Izraela, zanemarujući i rušeći decenijske napore u postizanju sporazuma oko postojanja dvije države i podjele Jerusalem na istočni i zapadni, SAD je, zapravo, već mnogo ranije Jerusalem fokusirao kao izraelski glavni grad. Ono što prošle američke administracije nisu uspjele uraditi, kako kaže Trump, sada je on pretvorio u stvarnost.

Ipak malo je vjerovati da je Trump donio ovakvu odluku u kratkom vremenskom roku. Izraelski lobi proteklih decenija nastojao je učiniti značajniji korak u pritisku na američke administracije da pokrenu pitanje Jerusalema, iako je u mnogim mirovnim pregovorima Jerusalem posmatran kao posebno pitanje, pored pitanja Palestinske državnosti i granica. Geneza gledanja Jerusalema kao isključivo izraelskog ili palestinskog glavnog grada potječe još od vremena uspostave Izraela, a to je posebno stavljeno u fokus nakon Šestodnevnog rata 1967. godine.

Historijski kontinuitet proizraleske politike

Dvdesetog i trećeg oktobra 1995. godine, tokom treće godine Clintonovog mandata, Akt o ambasadi u Jerusalemu (Jerusalem Embassy Act) prošaao je Senat i Zastupnički dom Sjedinjenih Američkih Država, da bi bez predsjedničkog potpisa zvanično postao zakon u novembru iste godine. U Aktu, odjeljak 2, Jerusalem je zvanično priznat kao glavni grad Izraela od 1950. godine. Nadalje, navodi se da je nakon Šestodnevnog rata 1967. godine Jerusalem postao nepodijeljen grad, uvažavajući sveta mjesta svih religija, te da kao takav treba ostati.

Članovi Zastupničkog doma su 1993. godine pisali državnom sekretaru da premještaj ambasade ne treba početi prije 1999. godine, a 1995. godine članovi Senata su također uputili pismo državnom sekretaru da započne premještanje ambasade. U konačnici, Aktom se obrazlaže da Sjedinjene Države priznaju Jerusalem kao glavni grad Izraela, da Jerusalem ostaje nepodijeljen grad, te da premještanje ambasade započne 1999. godine.

Najznačajniji detalj ovog akta, koji je na kraju postao zakon, jeste predsjedničko izuzeće. Predsjednik je imao pravo da odgodi izvršenje ovog zakona na period od šest mjeseci u slučaju da postoji procjena da bi njegova realizacija narušila nacionalnu sigurnost. Također, pri isteku roka, mogao je opet produžiti odgodu na period od šest mjeseci. To je ono što su Bill Clinton, Georg W. Bush i Barack Obama upravo činili tokom svojih dvostrukih mandata.