Krajem 13. veka Kina je prolazila kroz drastične društvene promene, možda najbolje ilustrovane na primeru jezive prakse podvezivanja ženskih stopala.
Neki od najstarijih dokaza ovog neobičnog postupka, pronađeni su u grobnici Huang Šeng, supruge carskog službenika koja je umrla 1243. godine. Arheolozikoji su iskopali grobnicu, otkrili su da je Huang imala neverovatno mala stopala, koja su i nakom smrti ostala obmotana gazom i spakovana u takozvane "lotosove cipelice".
Podvezivanje stopala navodno je inspirisala dvorska plesačica Jao Nijang, koja je bila veoma poznata u 10-vekovnoj Kini po svojim stopalima podvezan u oblik mladog Meseca. Nijang je zabavljala cara Li Jua egzotičnim plesom, obučena u kostim u obliku zlatnog lotosa.
Osim promene oblika stopala, praksa podvezivanja dovela je do specivičnog načina hoda pri kojem se telo oslanja na bočne mišiće i zadnju ložu. Usled ovog očigledno estetski privlačnog hoda i asocijacije na čuvenu dvorsku igračicu, podvezivanje stopala je od starta nosilo erotske konotacije.
Vremenom, dvorske dame koje su imale dovoljno novca i vremena, pretvorile su podvezivanje stopala u statusni simbol elite. Malo stopalo postalo je za Kinu, isto što i patološki uzak struk za viktorijansku Englesku - pokazatelj prefinjenosti žeske lepote.
Veličina stopala praktično je postala "valuta" za udaju. Najpoželnije mlade imale su "zlatni lotos", odnosno stopalo do 7.5 santimetara dužine; ženesa stopalom do 10 santimetara imale su "srebrni lotos", a one sa stopalima većim od 10 santimetara"gvozdeni lotos". Potencijalne prilike za udaju "gvozdenog lotosa" bile su veoma male.
Komentar: Povezano: