Dobrodošli na Sott.net
Sre, 02 Pro 2020
Svijet za ljude koji misle

Tajna povijest
Karta

Palette

Pronađeni ostaci Mona Lise?

Mona Lisa
© Reuters
U potrazi za lubanjom surpuge firentinskog trgovca koja je Leonardu da Vinciju poslužila kao model za Monu Lisu talijanski su znanstvenici na mjestu bivšeg samostana u kojem je bila pokopana pronašli bedrenu kost za koju pretpostavljaju da je ostatak Lise Gherardini.

Kako su iskapanja završila stručnjaci su zaključili da je lubanja Lise Gheardini nestala zbog čega su razočarani jer im je cilj bio rekonstruirati lice te žene i usporediti ga s portretom.

Rođena 1479., Lisa Gherardini se udala za firentinskog trgovca svilom Francesca del Gioconda i pretpostavlja se da je on 1503. naručio portret slavnog renesansnog slikara. Kada je obudovjela, Gherardini se povukla u samostan u kojem su dvije njezine kćeri bile redovnice i vjerojatno je u njemu i pokopana kada je umrla 1542.

U tom velikom napuštenom kompleksu u središtu Firence, radovi su počeli 2011., a stručnjaci su dosad pronašli ostatke dvanaestak osoba. Prvih osam bili su dobro očuvani kosturi, no datiranje ugljikom 14 pokazalo je da su prestari, a da bi ijedan odgovarao Moni Lisi.

Četiri druga skeleta pronađena su u zajedničkoj grobnici korištenoj do 1545. godine. Ugljikom 14 utvrđeno je da je jedna od osoba od koje su očuvani ostaci butne kosti, potkoljenice i gležnja, živjela u istome razdoblju kao Lisa Gherardini.

Cow Skull

SAD: Farmer u Michiganu pronašao kosti dlakavog mamuta

Slika
Dio skeleta mamuta koji je živio prije više od 15.000 godina otkriven je u američkoj saveznoj državi Michigan, izvijestili su američki mediji.

Neobičan predmet pronašao je lokalni farmer dok je sa prijateljem kopao za plinovod na imanju koje je kupio nekoliko mjeseci ranije. Tim paleontologa sa Univerziteta Michigan iskopao je ove sedmice 20 posto skeleta životinje u gradiću Lima u okrugu Washtenaw, prenio je AP.

Pronađene kosti

Osim karlične kosti, paleontolozi su pronašli lobanju, dvije kljove, kao i brojne pršljenove, rebra i obje lopatice.

"Mislimo da su ljudi bili ovdje i da su raskomadali i sakrili meso kako bi se kasnije vratili po njega", rekao je Daniel Fisher, naučnik koji je predvodio iskopavanje. Proučavanje kostiju moglo bi da baci svjetlo na to kada su ljudi došli na američki kontinent, što je predmet debate među arheolozima, prenosi Tanjug.

Mamuti i mastodonti sa područja Sjeverne Amerike nestali su prije gotovo 11.700 godina. U Michiganu su dosad pronađeni ostaci 300 mastodonata i 30 mamuta.


Komentar: Iz Zaboravite na globalno zatopljenje, na jedan korak smo od izumiranja! autora Laure Knight-Jadczyk:
Nazad u 1940-im godinama, Dr. Frank C. Hibben, profesor arheologije na Sveučilištu u New Mexicu, SAD, je vodio ekspediciju na Aljasku kako bi tražio ljudske ostatke. Nije našao ljudske ostatke; našao je milje i milje ledenog mulja nakrcanog samo s mamutima, mastodontima, te nekoliko vrsta bizona, konja, vukova, medvjeda i lavova. Odmah sjevernije od Fairbanksa, Aljaska, SAD, članovi ekspedicije su u užasu gledali dok su buldožeri gurali poluotopljeni mulj u provodne kutije za ekstrakciju zlata. Životinjske kljove i kosti skupljene ispred oštrica “kao strugotine ispred divovske tokarilice”. Leševi su pronađeni u svim stadijima smrti, većina njih “rastrgana nekim neobjašnjivim pretpovijesnim katastrofalnim poremećajem”. [Frank Hibben, The Lost Americans, New York: Thomas & Crowell Co., 1946.]

Vidljivo nasilna smrt ovih masa životinja, zajedno sa smradom raspadajućeg mesa, je bila skoro nepodnošljiva za gledati, te razmatrati što je mogao biti uzrok. Polja smrti su se protezala doslovno stotinama milja u svim smjerovima. [ibid] Bilo je stabala i životinja, slojeva treseta i mahovine, uvrnutih, zapletenih i raskomadanih zajedno kao da ih je neki kozmički mix master sve usisao prije 12 000 godina, a zatim ih odmah zaledio u čvrstu masu. [Ivan T. Sanderson, Riddle of the Frozen Giants, Saturday Evening Post, br. 39, 16. siječanj 1960.]

Odmah sjeverno od Sibira čitavi otoci su formirani od kostiju pleistocenskih životinja koje su pometene sjeverno od kontinenta u smrzavajući Arktički ocean. Jedna procjena predlaže da je nekih deset milijuna životinja možda zakopano uz rijeke sjevernog Sibira. Tisuće i tisuće kljova su stvorile masivnu trgovinu bjelokosti za stručne klesare Kine, sve od smrznutih mamuta i mastodonata Sibira. Poznati Berezovka mamut je prvi privukao pažnju na zaštitne karakteristike brzog zaleđivanja kad su našli cvijeće u njegovim ustima.

Kakav grozni događaj je pogodio milijune ovih bića u jednom danu? Pa, dokazi sugeriraju na ogromni tsunami koji je poharao kopnom, prevrćući životinje i vegetaciju zajedno, kako bi se na kraju brzo zaledili na sljedećih 12 000 godina. Ali izumiranje nije bilo ograničeno na Arktik, iako je smrzavanje na hladnijim područjima očuvalo dokaze bijesa Prirode do sadašnjeg vremena.

Masovne gomile kostiju mastodonata i sabljastih tigrova su otkrivene na Floridi, SAD. [Valentine, citirao Charles Berlitz, The Mystery of Atlantis, New York, 1969.] Mastodonti, toksodonti, veliki ljenivci i druge životinje su pronađene u Venezueli u brzo zamrznutom stanju u planinskim ledenjacima. Dlakavi nosorozi, divovski pasanci, divovski dabrovi, divovski jaguari, kopneni ljenivci, antilope i brojne druge čitave vrste su potpuno izbrisane u isto vrijeme, na kraju pleistocena, prije približno 12 000 godina.

Događaj je bio globalan. Mamuti Sibira su izumrli u isto vrijeme kao i divovski nosorozi Europe; mastodonti Aljaske, bizoni Sibira, azijski slonovi i američke deve. Očito je da je uzrok ovih izumiranja morao biti zajednički objema hemisferama, te da nije bio postupan. “Uniformitarijanska glacijacija” ne bi uzrokovala izumiranja, jer bi razne životinje jednostavno migrirale na bolje pašnjake. Ono što se vidi je iznenađujući događaj nekontrolirane nasilnosti. [R. Cedric Leonard, Dodatak A u A Geological Study of the Mid-Atlantic Ridge, Posebni članak br. 1, Bethany: Cowen Publishing, 1979.]

Drugim riječima, prije 12 000 godina, vrijeme koje smo upoznali prije i koje ćemo susresti ponovo i ponovo, nešto se grozno dogodilo - tako grozno da je život na Zemlji skoro izbrisan u jednom danu.
Odgovor na pitanje što je uzrokovalo ovu katastrofu globalnih razmjera potražite slijedeći gore navedeni link.


Cow Skull

U zapadnom Sibiru otkrivena grobnica vunastih mamuta

Slika
© Thinkstock
Masovna grobnica vunastih mamuta otkrivena je u zapadnom Sibiru, u blizini rijeke Ob i peta je po redu pronađena u autonomnoj regiji Hanti-Mansi.

U najnovijem groblju mamuta pronađeni su ostaci barem 11 vunastih mamuta, ali moguće je da daljnja iskopavanja otkriju još. Na istome su mjestu pronađene i kosti izumrlih vunastih nosoroga i pretpovijesnih jelena.

Prve procijene govore da su kosti stare između 10.000 i 30.000 godina, ali detaljnije će analize podrobnije odrediti starost, kao i zašto su sve te životinje umrle zajedno.

“Sudjelovao sam u ekspediciji. Još smo davno prije bili obaviješteni o postojanju tog mjesta, ali nismo mogli točno odrediti njegovu lokaciju”, kaže Anton Rezvi, voditelj paleontološkog odsjeka Muzeja prirode i čovjeka u Hanti-Mansisku.

“Stigli smo, i srećom brzo pronašli točno mjesto. Dio je već odnijela rijeka, i kosti su ležale na ravnoj obali.”

Rezvi kaže kako su sakupili preko 500 kostiju, jednu od vunastog nosoroga, tri od jelena, a ostatak od mamuta.

Komentar: Pogledajte također:


People

Zaboravljene civilizacije: Kultura Ćavin

Slika

Područje uticaja Ćavin kulture
Kultura Ćavin jedna je od najstarijih kultura Južne Amerike. Kulturni horizont Ćavin možemo pratiti od 1500 - 400. godine p.n.e. u isto vreme kad i olmečki kulturni horizont u Mezoamerici.

Najvažnije arheološko nalazište je Ćavin de Uantar. On je predstavljao ceremonijalni centar podignut u srcu Anda, u dolini reke Mosne, na visini od 3200 metara i potpuno je nepoznato kom je narodu pripadao.Da bi se stiglo na arheološko nalazište Ćavin potrebno je preći dva planinska lanca visine 5000 metara, Crne i Bele Kordiljere.

Ovaj lokalitet danas čini niz razrušenih ostataka okrnjenih piramida, platformi, terasa, trgova i jedan hram poznat po imenu Kastiljo (tvrđava).

U Ćavinu su najznamenitiji podzemni prolazi koji sačinjavaju pravi lavirint. Još uvek nije otkrivena svrha ovih prolaza niti se zna gde započinju i gde završavaju.Obloženi su velikim kamenim pločama od neke vrste sivog granita, a poduprti su malim potpornim lukovima od istog materijala.

Geološka istraživanja u krugu od 50 kilometara oko Ćavina nisu otkrila mesto odakle bi ovo kamenje moglo da potiče, odnosno, 50 kilometara oko Ćavina nije pronađen kamenolom iz koga je moglo biti izvađeno. To nam govori, ukoliko je istraživanje bilo temeljno, o visokom tehničkom stepenu razvoja i o zaista izvanrednoj ljudskoj veštini.

To ne bi bio tako težak posao da su imali današnja sredstva transporta. Ali, zamislimo kako je bilo prenositi tako velike blokove preko planinskih lanaca kad nije bilo puteva, kad je postojala samo ljudska snaga! Ne zna se čak ni jesu li imali zaprežne životinje. Ako se zna da ovakvih kamenih blokova ima na stotine, a jedan takav kameni blok teži više desetina tona, problem se dodatno komplikuje i postaje gotovo nemoguće da se shvati kako su mogli da načine ove građevine. To je prava zagonetka.

Ćavin je nešto zaista izvanredno. U njegovom lavirintu smeštena je takozvana stela Lanzon,
Slika

Hram Ćavin ili Castillo de Chavin
za koju takođe nije jasno kako je tamo postavljena. To je monolit, odnosno monolitna statua božanstva visoka 4,53 metra, nazvana Veliki nož ili Veliki idol koplje. Po svoj prilici, u skladu je sa starim religijskim verovanjima, kakva nalazimo kod svih naroda, prema kojima ne postoje samo izvori prirodne vode, nego i izvori energije, odnosno magnetskih ili teluričkih snaga na nekim tačkama Zemljine kore.

Drevni narodi su verovali da će se postavljanjem određenog kamenja na određena mesta ovi izvori lakše otvoriti i pomoći vernicima u njihovim metafizičkim doživljajima ili da će učiniti zemlju plodnom. Isto značenje ima i u zemlju položeno kamenje koje nalazimo po Evropi i severnoj Africi.

Hourglass

Arheološko istraživanje u Jajcu, BiH: Pronađeno sedam grobova i jedan od najljepših srednjovjekovnih sarkofaga

Slika
© Anadolija
Kraljevski grad Jajca, arheološko istraživanje stećaka na nekropoli Potkriž u mjestu Divičani
Stećci, nadgrobni spomenici ili kako mnogi vole reći grobovi naših predaka su, prema riječima arheologa i stručnjaka, veoma zapostavljeni.

Srednjovjekovni nadgrobni spomenici, stari i do 500 godina, podsjetnik su na jedno vrijeme, kraljeve, vlasteline koji su djelovali i vladali na ovom području prije nekoliko stotina godina. Srednjevjekovna Bosna je bila i ostala zemlja stećaka. Obično su ukrašeni srednjovjekovnim simbolima koji su uklesani kao plitki ili rjeđe ulegnuti reljef.

Motivi su vjerski, poput krsta, ljiljana, polumjeseca, prstena, ali postoje i svjetovni prikazi poput plesa, lova, viteških turnira...Mnogi su i uništeni, ali ima i onih koji su u jako dobrom stanju i to, uglavnom zahvaljujući brizi stanovništva na čijem području se nalaze.

Prema današnjim evidencijama, u BiH se nalazi više od 60.000 stećaka, a u okolnim zemljama, Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori, nešto više od 10.000.

Posljednjih sedmica se na području kraljevskog grada Jajca sprovodi i prvo poslijeratno arheološko istraživanje stećaka na nekropoli Potkriž u mjestu Divičani.

Question

Misteriozno blago pronađeno u blizini Stonehengea i dalje zbunjuje istraživače

Slika

Artefakti su iskopani prije 200 godina u blizini drevnog kamenog kruga u Wiltshireu
Mi se svi možemo složiti da je Stonehenge bez sumnje, jedan od najmisterioznijih i najljepših antičkih lokaliteta na planeti. Njegova tajna ga čini prekrasnim. Niko ne zna za sigurno kako su drevni graditelji uspjeli da transportuju i konstruišu ovaj drevni spomenik koji je sagrađen prije nekoliko hiljada godina.

Mnogi stručnjaci smatraju da je Stonehenge bio astronomski opservatorij, ali drugi čvrsto vjeruju da je svrha ovog drevnog mjesta bila svetište i mjesto za bogomolju drevnog čovječanstva.

Iako se mnogo zna o Stonehenge-u, ima još mnogo misterija koje čekaju da budu otkrivene. Stručnjaci čvrsto vjeruju da tajne Stonehenge-a leže ispod njega.

Jedno od najnevjerojatnijih otkrića koja posredno imaju veze sa Stonehenge-om je pronađeno misteriozno blago kralja Stonehenge-a. Njega je pronašao oko milju daleko u Bush Barovu William Cunnigton 1808. godine.
Slika

Blago iz Bush Barrowa, uključujući i ovu zlatnu ploču, izrađeno je u brončano doba
Unutar 4000 godina stare grobnice, pronađen je bezbroj komada nakita i relikvija koje su zbunjivale historičare i arheologe. Među predmetima je bila i zlatna ploča u obliku dijamanta koju je David Dawinson direktor muzeja Wiltshire opisao kao „rad bogova“. Mnogi stručnjaci vjeruju da je ovaj zagonetni komad imao svrhu astronomskog instrumenta, dok drugi ukazuju da ovaj složeni geometrijski uzorak imao ulogu astronomskog pisanja prošlosti. Njegova prava svrha ostaje misterija.

Komentar: Britanski arheolozi pronašli ogromni ritualni spomenik u blizini Stonehengea




USA

Diego Garcia: Američka vojska prisilno preselila stanovništvo i ubila njihove kućne ljubimce plinom kako bi zauzeli otok

Slika
Prema naslovu, ova priča bi mogla biti zvonka najava za, recimo, nadolazeće Barsino fudbalsko čudo. Mogla bi biti i podsjećanje na nehajno zaboravljenog latinoameričkog poetu ili romantičnog heroja iz španskog građanskog rata. Na žalost, ništa od toga. U prirodno nasmijani, ljetnji ritam ovog naslova utopili su se neizrecivi bol i nepravda koji traju decenijama. I sve to u poznatoj režiji neprevaziđenih ”šampiona” vladavine prava i humanističkih tradicija.

Šezdesetih godina prošlog vijeka, Dijego Garsija je bilo jedno od onih nepoznatih, idiličnih ostrva u Indijskom okeanu. Ujedno, to je i najveće ostrvo Šago arhipelaga koje se sastoji od nekoliko desetina malih tropskih ostrva. Po kolonijalnom nasleđu, arhipelag je ostao u sastavu Velike Britanije. U glamuroznoj ljepoti Dijega Garsije živjelo je oko 2000 ljudi. Imali su svoju crkvu, školu, poštu, bolnicu, željezničku stanicu, divna sela i opušten, muzikalan život. Naivna turistička propaganda tih godina, u sporim kadrovima iskrzanih slika, prikazuje tamnopute stanovnike Dijega Garsije kako razdragano mašu i pozivaju goste u svoj rajski kutak.

A onda su jednog dana, naježeni NATO generali raširili hladnoratovske karte i zlokobno pokazali prstom na ostrvo. Dijego Garsija je označeno kao jedinstveni prirodni nosač aviona i buduća baza ”strateške prednosti”. Pod tim dugim NATO prstima, zakotrljala se zlehuda sudbina ostrvljana. Naime, britanska vlada je u punoj tajnosti, zaobišavši parlament i javnost, 1966. potpisala ugovor sa vojskom SAD o korišćenju Dijega Garsije na 50 godina. Cijena - zbilja sitnica: tričavi popust prilikom kupovine američke mornaričke opreme i oružja. Jedini američki uslov, britak i nacistički uprošćen, je bio: očistiti ostrvo!

Od tog trenutka, iz dana u dan, kopnio je prostodušni i vedri život Dijega Garsije. Počeo je organizovani zločinački poduhvat bestijalnog protjerivanja njegovih stanovnika. Došli su mjeseci patnje i straha. Najprije su ”saveznici” pobili sve kućne ljubimce na ostrvu. Gasom! Prostruje žmarci od neizbježnih, užasavajućih asocijacija, zar ne? Potom su beživotna tijela ljupkih stvorenja zapaljena na zajedničkoj lomači naočigled istraumirane djece i njihovih roditelja. Cilj je potpuno ostvaren - uselio se paničan strah u srca dobrih ljudi. Uporedo, Britanci su prekinuli svaku dostavu hrane i ljekova svojim građanima na ostrvu. Jedan po jedan, a ubrzo potom i stotinu po stotinu, stanovnici Dijega Garsije su nasilno utrpavani u brodove. Odredište: Mauricijus. Ti brodovi, utonuli pod teretom prognaničke patnje, postali su uobičajena slika ovih dana. Kako tada, tako i danas, isti akteri dosoljavaju svjetska mora ljudskom nesrećom. Samo su, u međuvremenu, usavršili ”tehniku”, odnosno učinili je perfidnijom. Umjesto njih, protjerivanja i ubijanja obavljaju lokalni ”teroristi po ugovoru”, obučeni u njihovim bazama i plaćeni njihovim novcem. Za to vrijeme, medijsko i ideološko prepakivanje terorista u ”borce za slobodu”, po uvježbanom obrascu, vrši lokalni NVO #grant #NATO #bagra sektor.

Komentar:

David Vine, autor knjige Island of Shame: the Secret History of the U.S. Military piše da je otok Diego Garcia strateška lokacija za SAD kao bi održali svoju globalnu dominaciju.

Pogledajte također i dokumentarac John Pilgera o stravičnim događajima na otoku Diego Garcia:




Green Light

Ruski arheolozi otkrili najstariju ulicu u Moskvi

Slika
© archaeolog.ru
Arheolozi su u Moskvi otkrili najstariju ulicu u ruskom glavnom gradu, izjavio je šef Odjeljenja za arheologiju Moskovske stare Rusije pri Ruskoj akademiji znanosti i vođa iskopavanja Leonid Beljajev. Kako je priopćio arheolog, ulica koja je pronađena zvala se Velika i nastala je još u 12. stoljeću, prenosi Metronews.

Beljajev je izjavio da se radi o jedinstvenom pronalasku. „Pronašli smo slojeve starih kolovoza. Svakih 50-100 godina ulica pokrivena balvanima propada, a preko se slaže novi sloj, dok ispod njega ostaje stara ulica u manje ili više očuvanom stanju. Tako ulica raste. U Novgorodu se može naći i do 28 slojeva na jednom mjestu.”

Ova ulica je zanimljiva, jer je nastala od puta koji je vodio od pristaništa do Kremlja. Zatim se put u razdoblju od 12. do 14. stoljeća počeo pretvarati u ulicu, tako što su oko njega počele nicati kuće. Velika ulica je postojala sve do 16. stoljeća, kada je podignut kameni Kitaj-grad. Tada su se trase promijenile i ona je pretvorena u malu ulicu, objašnjava stručnjak.

Ulica je otkrivena na mjestu porušenog hotela „Rusija”.
Slika
© Sergey Pyatakov / RIA Novosti

Magnify

Ekshumirani posmrtni ostaci posljednjeg ruskog cara, ponovno otvorena istraga o ubojstvu obitelji Romanov

Russian Emperor Nicholas II
© Wikipedia
Ruski car Nikolaj II. (drugi s lijeva) i njegova obitelj.
Ruski su istražitelji ekshumirali ostatke posljednjeg ruskog cara i njegove supruge u nadi da će nova istraga razjasniti njihovo ubojstvo iz 1918. godine. Uzorci su uzeti s tijela cara Nikolaja II i njegove supruge Aleksandre, te s krvave uniforme Aleksandra II, Nikolajevog djeda, ubijenog 1881.

Članovi kraljevske obitelji Romanov, koje su ubili Boljševici tijekom revolucije, pokopani su u katedrali u Sankt-Peterburgu. Ortodoksna crkva želi ponovo provjeriti ostatke Romanovih kako bi potvrdila veze s preostalim članovima obitelji na drugim mjestima.

Dugogodišnja istraga ubojstva zatvorena je 1998., nakon što su DNK testovi potvrdili kako je riječ o ostacima obitelji Romanov pronađenima u masovnoj grobnici na Uralu 1991.

Cara Nikolaja II, Aleksandru, njihove četiri kćeri, Anastaziju, Mariju, Olgu i Tatjanu, te njihovog sina carevića Alekseja, kao i četiri člana kraljevske posluge, Boljševici su streljali u podrumu kuće u Ekaterinburgu 1918.
Obavljena DNK testiranja nisu uvjerila neke članove Ruske ortodoksne crkve. Naime, ostaci carevića Alekseja i nadvojvotkinje Marije, pronađeni su tek 2007. i to na potpuno drugoj lokaciji na Uralu. Sada su potrebna nova ispitivanja ne bi li se potvrdila i njihova autentičnost.

Question

Na kosturu starom 7000 godina otkriveni tragovi leukemije

Slika

Skelet žene star 7.000 godina sa tragovima leukemije
Njemački su znanstvenici otkrili nešto što bi mogao biti prvi slučaj leukemije ikad zabilježen. Kostur star sedam tisuća godina pripadao je ženi, umrloj u svojim tridesetim ili četrdesetim godinama.

Kostur je iskopan 1982. između ostalih 72 skeletona iz doba Neolitika pokraj Stuttgart-Mühlhausena na jugozapadu Njemačke, piše DiscoveryNews.

‘Ova je osoba imala ozbiljan slučaj karijesa s alveolarnom upalom, rekla je voditeljica tima Heike Scherf, sa Sveučilišta Tuebingen u Njemačkoj.

Tragovi leukemije

Korištenjem CT-a visoke rezolucije Scherf i njezini kolege otkrili su obrazac dubokog gubitka spužvastih kosti u tkivima obe nadlaktične i prsne kosti. Prema istraživačima, resorpcija središnje spužvaste kosti značajno je veća u odnosu na druge pronađene skeletone na istom mjestu iz istog razdoblja.

‘Naši rezultati snažno ukazuju na leukemiju u početnoj fazi koja je zahvatila homeopatske matične stanice u koštanoj srži, a isključili smo druge bolesti poput osteoporoze, tumora kostiju i hiperparatiroidizma’, rekla je Scherf.

Andske mumije nosile virus povezan s leukemijom

Virus povezan s posebnom vrstom leukemije (T-stanična leukemija) prethodno je pronađen kod andskih mumija. No, ovo je vjerojatno prvi poznati slučaj leukemije u arheološkom smislu, rekla je Scherf.

No, temeljiti ovakvu izjavu sa stopostotnom sigurnošću na ovakvom paleopatološkom otkriću na temelju CT skena nije sasvim sigurno, oprezan je Frank Rühli s Instituta za evolucijsku medicinu Sveučilišta u Zürichu.
‘Iz tog razloga, imati indikaciju za najstariji paleopatološki zabilježen slučaj, moderne frekventne bolesti s takvim udarom kao što je leukemija vrlo je važno iz perspektive evolucije bolesti’.


Komentar: Skelet je bio položen pokraj posude okruglog dna povezane s kulturom Linearne keramike zapadne i središnje Europe, 5500-4800 prije Krista. To je rana poljoprivredna kultura koja je proizvodila keramiku ukrašenu linearnim oznakama.

Slika