Dobrodošli na Sott.net
Uto, 23 Tra 2019
Svijet za ljude koji misle

Tajna povijest
Karta

People

Poslušajte kako je mogao zvučati jezik Starog Egipta

egipat
© Pixabay
Egipatski je skupa sa sumerskim najstariji zapisani jezik na svetu, a lingvisti su prinuđeni da ga dele u šest hronoloških grupa jer mu je istorija trajala praktično četiri hiljade godina. Za to vreme on se menjao i evoluirao, ali uvek ostajao svoj

Egipatski je bio govorni jezik Starog Egipta, na kojem je prva celovita zapisana rečenica datirana na oko 2690. godinu pre nove ere, što ga smešta u red najstarijih pisanih jezika, rame uz rame sa sumerskim.

Klasifikuje se kao afroazijski, pa spada u istu porodicu u kojoj su i berberski, čadski, kušitski, omotski, te semitski jezici poput arapskog i hebrejskog. Ipak, drži se da je bio znatno konzervativniji od njih. Interesantno, njegov glavni takmac po pisanoj starosti, sumerski, jezički je izolat, odnosno prirodni jezik bez ikakve dokazive veze sa bilo kojim drugim; ili pak samo naučnici ne mogu još uvek da se dogovore oko tog pitanja.

Lingvbisti dele istoriju egipatskog u šest glavnih hronoloških grupa. Arhaični egipatski je korišćen tokom tzv. Ranog dinastičkog perioda, pre 2600. godine pre nove ere. Posle njega došao je staroegipatski koji se koristio tokom perioda Starog kraljevstva između 2600-2000. godine, da bi narednih šest i po vekova postojao u srednjoegipatskom obliku, tokom Srednjeg i ranog Novog kraljevstva; ova forma - koja se danas smatra klasičnim egipatskim i koju ćete čuti u priloženim klipovima - koristila se kao književni jezik sve do četvrtog veka pre nove ere.

VIDEO: Kako je zvučao egipatski jezik u njihovim svetim spisima


Sherlock

Kanibalizam neandertalaca vjerojatno je bio znak očajnih vremena

neandertalci
Iako je ovaj scenarij strašan, istraživači su željeli naglasiti da to ne čini neandertalce čudovištima. Već da su to bili ljudi koji nisu imali druge mogućnosti, ako su htjeli nastaviti živjeti

Njihove kosti pronađene su u špilji u jugoistočnoj Francuskoj u '90-ima. Šest neandertalaca: dvoje odraslih, dvoje adolescenata i dvoje djece. Diljem Europe, pronađeno je više od dvije stotine lokaliteta na kojima se nalaze ostatci neandertalaca kao što su ti, ali samo neki lokaliteti imaju istu jezivu priču kao i špilja Baume Moula-Guercy, navodi se u novoj arheološkoj analizi, piše Science Alert.

Značajna promjena za lovce-sakupljače

Tko god da su bili, način na koji su ti ljudi napustili ovaj svijet prije nekih 120-130 tisuća godina jasno je obilježen očajem, glađu i divljačkom brutalnošću. Zašto? Zato što su ti neandertalci živjeli tijekom posljednjeg među-ledenog doba, u vrijeme kada je svijet prolazio kroz brzu promjenu iz ledenog doba u značajno toplije klimu.

"Promjena klime iz ledenog doba u posljednje među-ledeno je bila iznenadna", kazao je paleontolog Emmanuel Desclaux iz Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja i dodao: "Mi ne govorimo u pojmovima geologije, već više u pojmovima života ljudi. Možda kroz nekoliko generacija, okoliš se posve promijenio."

Kako je svijet postao sve topliji, došlo je do porasta razine mora. Biljke su se promijenile, kao i životinje. Lovci-sakupljači koji su se uspješno prilagodili ekstremnoj hladnoći desecima tisuća godina, bili su suočeni s nečim nepoznatim. Znamo vrlo malo o tome kako su živjeli u tom vremenu, ali arheološki slojevi koji su sačuvali na 220 europskih lokaliteta nude neke tragove, koji se temelje na rijetkim ostatcima ljudskih ostataka, uključujući kosti, dijelove lubanje, i druge kosti.

Dokaz kanibalizma

Na većini lokaliteta, pronađeni ostaci ne izgledaju kao oni koji su pronađeni u špilji Baume Moula-Guercy (BMG) u jugoistočnoj Francuskoj. Taj lokalitet ima vjerojatno neusporedivu količinu pronađenih kostiju i očuvanog drvenog ugljena. To je omogućilo arheolozima da rekonstruiraju okoliš u kakvom su živjeli neandertalci tijekom perioda Eemian, piše u znanstvenom radu.

Komentar: Da li je očaj, aberacija unutar neandertalske skupine, izgleda jasno da kanibalizam nije bio dio normalnog neandertalskog društva:


Footprints

Prodorom nosioca jamne kulture značajno izmijenjena europska društvena ali i genetska slika

jamna kultura
Nedavno je u britanskom popularno-znanstvenom časopisu New Scientist objavljen zanimljiv članak naslovljen "Priča o najubilačkijim ljudima svih vremena razotkrivena u DNK". Članak govori o pripadnicima jamne kulture, nomadskom narodu koji je prije oko 5000 godina s područja euroazijske stepe, sjeverno od Crnog mora i Kavkaza, krenuo u osvajački pohod po Europi.

U razdoblju prije oko 4000-5000 godina, ti su ljudi i njihovi potomci kolonizirali Europu, ostavljajući genetsko nasljeđe koje traje i danas. Opremljeni novim resursima i tehnologijama, ti su nomadi bili dominantni u odnosu na europske starosjedioce. Nova elita mogla je monopolizirati žene i imati djecu s velikim brojem partnerica, što je moglo dovesti do toga da njihov genetski materijal bude dominantan.

Također, njihov dolazak poklopio se s dubokim društvenim i kulturnim promjenama. Primjerice, pogrebne prakse dramatično su se promijenile, pojavila se klasa ratnika, a čini se da je došlo do naglog porasta smrtonosnog nasilja.

- Sve sam više uvjeren da je na djelu bila neka vrsta genocida - rekao je za New Scientist arheolog Kristian Kristiansen, profesor Sveučilišta u Göteborgu u Švedskoj. U ZOOM-u uz pomoć dr. Marija Novaka, višeg znanstvenog suradnika u Institutu za antropologiju u Zagrebu, pojašnjavamo nove arheogenetičke studije koje bacaju novo svjetlo na prošlost Starog kontinenta.

Što danas znamo o jamnoj kulturi?

- Jamna kultura nije zemljopisna odrednica već je dobila naziv po specifičnom načinu ukapanja u kojem se pokojnik polagao u duboku raku iznad koje se podizao grobni humak visok nekoliko metara. Sam pokojnik najčešće je bio položen na bok i prekriven slojem crvenog okera, što je pigment željeznog oksida - rekao je Mario Novak. Dodao je kako je riječ o kasnobakrenodobnoj i ranobrončanodobnoj kulturi (razdoblje otprilike 3500.-2500. prije Krista) koja se u početku rasprostirala na području euroazijskih stepa sjeverno od Crnog mora (područje današnje Rusije i Ukrajine).

Boat

Izraelski napad na USS Liberty 8. lipnja 1967. godine - Prijateljska vatra ili namjerni napad?

Dana 8. lipnja 1967. godine, za trajanja 3. arapsko-izraelskog rata, poznatog i kao Six Day War, američki brod za elektroničko izviđanje AGTR-5 "USS Liberty" napdanut je od strane izraelskih borbenih zrakoplova i torpednih čamaca.

Napad je trajao 75 minuta, kojom prilikom je američki brod pogođen s preko 800 raketnih i topovskih zrna, jednim torpedom i napalm bombama koje su izvazvale požare na brodu. Liberty je bio naoružan samo sa četiri strojnice Browning, kalibra 12,7 mm za blisku obranu i nije imao nikakve šanse obraniti se od izraelskog napada. Stradalo je dvije trećine njegove posade, 34 mornara su poginula, a 172 ranjena tijekom napada.

Događaj se i danas službeno tretira kao stradanje od prijateljske vatre, odnosno kao napad izazvan pogrešnom identifikacijom broda. No od samog početka se provlači sumnja, potkrijepljena različitim obavještajnim izvorima, kako je zapravo riječ o namjernom napadu.

Prema nekim izvorima Izraelci u ratnom vihoru i munjevitoj brzini odvijanja svoje pobjedonosne operacije nisu htjeli gubiti vrijeme na identifikaciju broda za koji su bili sigurni da nije njihov i time svoje snage na obalnom rubu Sinajskog poluotoka izlagati nepotrebnom riziku.

Naime, predhodnoga dana jedan egipatski razarač topovskom vatrom tukao je izraelske položaje u zoni Al-Arisha. Izraelci su ga bezuspješno pokušavali pronaći i neutralizirati njegovo djelovanje u daljnjem tijeku borbenih djelovanja. Egipatski razarač je, najvjerojatnije, nakon topovskog udara odmah pobjegao u pravcu sigurnosti svoje obalne obrane . Prema drugim izvorima Izraelcima je bilo poznato da je bila riječ o američkom špijunskom brodu ali nisu željeli trpjeti nenajavljenu američku prisutnost i obavještajnu aktivnost na ratištu.

Prema nekim teorijama napadom su pokušali postići da Amerikanci za napad okrive egipatske snage i tako izazovu američku vojnu reakciju protiv Egipta ili barem dobiju podršku Izraelu u ratu u kojem su Amerikanci proklamirali neutralnost i držali se na distanci i od jedne i od druge strane. Kako bilo, ostaje činjenica da se izraelski napad na američki ratni brod dogodio u vrijeme uspješnog ofanzivnog djelovanja izraelskih kopnenih i zrakoplovnih snaga na sinajskom ratištu, koji se odvijao nevjerojatnom brzinom. Izraelske trupe su napredovale toliko brzo da ih je logistika jedva uspjevala pratiti. Iznenađena egipatska vojska napuštala je tenkove i oklopna vozila pokušavajući napustititi tada već opkoljeni Sinajski poluotok i domoći se afričke obale Sueskog kanala. Povlačenje im je bilo uglavnom u neredu, a zbog konfiguracije terena kanalizirano na uske cestovne pravce i na prijevoje Mitla i Gidi. Iz tih razloga povlačenje je bilo praktički postavljeno kao pokretne mete za napade izraelskog zrakoplovstva koje ih je desetkovalo.

Hourglass

Iskopavanja u bolivijskom jezeru otkrivaju artefakte misteriozne religije koja je bila prije Inka

artefakti bolivijsko jezero
© Teddy Seguin
Dugo prije nego što su Inke došle na vlast nad prostranim područjima koja su se protezala od Kolumbije do Čilea, još tajnovitije i drevnije društvo nastanjivalo je tu andsku regiju, piše Science Alert.

Ovo drevno carstvo povjesničari su nazvali državom Tiwanaku (Tiahuanaco kultura). O toj pretkolumbovskoj kulturi arheolozi ne znaju mnogo.

Oskudno znanje koje imamo o njima i njihovoj kulturi potječe iz arheoloških nalaza, a sada su znanstvenici u jezeru Titicaca otkrili još jedan dio slagalice.

Ponude nadnaravnim božanstvima

Tijekom prvog sustavnog arheološkog ronjenja i iskopavanja u vodama blizu otoka Sunca u jezeru Titicaca u Boliviji, istraživači su pronašli dokaze o drevnim ritualnim ponudama nadnaravnim božanstvima; što bi značilo da je religija postojala u ovom dijelu svijeta mnogo ranije nego što smo to prije mislili.
artefakti bolivijsko jezero
© Teddy Seguin

Boat

Otkriće brodoloma u Nilu dokazuje da je Herodot bio u pravu - nakon 2000 godina

egipatski brod
© YOUTUBE/PRINTSCREEN
Egipatska misterija stara 2.000 godina napokon je rešena kada su arheolozi pronašli izuzetno očuvan brod, o kome se prvi put pisalo u 5. veku pre nove ere.

Vekovima se raspravljalo da li je brod o kome je pisao čuveni antički istoričar Herodot stvaran.

Herodot je opisivao neobične brodove koje video na reci Nil tokom posete Egiptu. Posebno se čudio njihovoj konstrukciji.

Arheolozi su sada otkrili potopljene brodove i potvrdili da je ono o čemu je pisao Herodot istina.

"Tek kad smo otkrili ove olupine, shvatili smo da je istoričar bio u pravu", rekao je istraživač sa Univerziteta Oksford Demijan Robinson.

Pronalazak takozvanog "broda 17" otkrio je da ima ogroman trup u obliku polumeseca, a konstrukcija je bila sastavljena od debelih daski spojenih klinovima.

"Ovakve konstrukcije nisu pre viđene, u arheološkom smislu", kazao je Robinson.

Oko 70 odsto broda je poprilično dobro očuvano jer je vekovima proveo u mulju.

Family

Drevne migracije su promenile DNK naroda na Pirinejskom poluostrvu

Map of Basques, Spain
Od početka ljudskih migracija Iberijsko poluostrvo, na kome se danas nalaze Španija, Portugalija, Andora i Gibraltar, bilo je prostor mešanja kultura Afrike, Evrope i Mediterana. Nova istraživanja pokazuju da je u ovom delu Evrope tokom istorije došlo do mnogih genetskih mutacija.

U novom članku objavljenom u časopisu Sajens grupa od 111 genetičara i arheologa izložila je rezultate analize genetskih mutacija u ovom regionu tokom 8.000 godina, prenosi Bi-Bi-Si.

Njihovi nalazi pružaju sliku koja otkriva mnoštvo genetskih složenosti, ali ukazuju i na jednu misterioznu migraciju koja se odigrala pre oko 4.500 godina, a koja je potpuno uzdrmala DNK drevnih Iberaca.

Tim je pretražio DNK uzorke tražeći dokaze o tome kako i kada su različite populacije postale deo genetskog fonda Iberijskog poluostrva. Oni su sekvencirali genome 271 drevnog Iberca, a zatim su te podatke kombinovali sa ranije objavljenim podacima o 132 drugih drevnih stanovnika poluostrva.

Slika je bila složenija nego što su očekivali.

Počev od bronzanog doba, genetski sastav područja dramatično se promenio. Počevši od oko 2.500 godina pre nove ere u Iberskom basenu počinju da se pojavljuju geni ljudi koji su nastanjivali stepe u blizini Crnog i Kaspijskog mora, u sadašnjoj Rusiji. Tako da je DNK domaćeg stanovništva zamenjen DNK stepskih ljudi.

"Stepska hipoteza" tvrdi da se ova grupa proširila ka istoku u Aziju i ka zapadu u Evropu otprilike u isto vreme. Ova studija pokazuje da su stigli i do današnje Španije. Iako je 60 odsto DNK regiona ostao isti, ipsilon hromozomi stanovnika su skoro u potpunosti zamenjeni. To sugeriše da je došlo do masovnog priliva muškog stanovništva iz stepa, jer ipsilon hromozom nose samo muškarci.

"Izgleda da je uticaj bio veoma dominantan kod muške populacije", ističe Migel Viral, antropolog genetičar, rukovodilac projekta u Udruženju "Nešnal džiografik".

Sun

Na ledu u Grenlandu otkrivena je 2700 godina stara masivna solarna oluja

solarna oluja
© Solar Dynamics Observatory/ESA/NASA
Solarne baklje na Suncu 2014. godine
Dokazi o neobično snažnoj solarnoj oluji koja je pogodila Zemlju 660. godine pre nove ere otkriveni su u ledenom pokrivaču Grenlanda i pokazuju da imamo još mnogo da učimo o ovom ometajućem fenomenu.

Ekstremni oblik solarne oluje, poznat kao solarni protonski događaj ili protonska oluja (SPE), pogodio je plavu planetu pre 2.678 godina. Da se događaj te jačine dogodi danas, verovatno bi uzrokovao štetu na našoj tehnološkoj infrastrukturi, uključujući navigaciju i komunikacije.

Geolog Univerziteta Lund Rajmund Mušeler i njegove kolege pronašli su u drevnim ledenim pokrivačima Grenlanda izotope berilijum-10 i hlor-36, što im je otkrilo da se 660. godine p.n.e. dogodio treći masovni SPE poznat naučnicima. Ostala dva dogodila su se 1245. i 1025 godine. Poslednje otkriće znači da se solarne oluje ove jačine događaju češće nego što se prethodno mislilo - možda svakih 1.000 godina, ali je za ovakav zaključak potrebno više podataka.

Protonska oluja događa se uoči masivne sunčeve baklje ili izbacivanja koronalne mase sa Sunca. Tada se ka Zemlji šalju mlazevi čestica, uključujući nabijene protone, koji interakcijom sa našom atmosferom izazivaju povećanje stope proizvodnje radioizotopa, uključujući ugljenik-14, berilijum-10 i hlor-36. Obično se protonska oluja detektuje kao naglo povećanje ugljenika-14 u godovima drveća, ali mogu se uočiti i kao nagli skokovi berilijuma-10 i hlora-36 u drevnim ledenim pokrivačima.

Protonske oluje mogu privremeno da oštete Zemljin ozonski omotač, što dalje omogućava većoj količini ultraljubičaste radijacije da dođe do površine. To je loše za živa bića, ali ne može da uzrokuje masovno izumiranje. Što se tiče rizika, protonske oluje su mnogo veći problem za našu tehnologiju - dovoljno jaka SPE je pretnja za komunikacije i navigacione sisteme, svemirske tehnologije i avionske letove. Ovakvo ekstremno svemirsko vreme može naštetiti i astronautima na Međunarodnoj svemirskoj stanici koji nisu zaštićeni Zemljinom atmosferom.

Protonske oluje su detektovane i ranije, uključujući onu u Kvebeku 1989. i Švedskoj 2003, ali naučnici kažu da je novootkrivena drevna SPE bila jača od bilo čega viđenog našim modernim instrumentima u proteklih 70 godina. Danas postoje alatke za detektovanje ovih događaja u trenutku u kom se dešavaju, ukazuje "Gizmodo".

Dig

Peru: Kosturi više od 140 djece i 200 ljama sugerira da su bili žrtovani nakon velike oluje u 15. stoljeću, kažu znanstvenici

skeleti djece peru
© John Verano
Arheolozi su otkrili kosture više od 140 djece i 200 ljama kojima su iščupana srca kako bi se zadovoljilo bogove u masovnom žrtvovanju u Peruu u 15. stoljeću, objavljeno je u časopisu Plos One.

Tijela djece od pet do 14 godina starosti i ljama pronađena su na nalazištu Huanchaquito-Las Llamas u Peruu. Područje je bilo dio carstva naroda Chimu, dominantne kulture uz peruansku obalu prije nego što su ih porazile Inke.

Najveće poznato žrtvovanje djece

Arheolozi su na nalazištu radili punih pet godina i otkrili stotine tijela pokopanih na području veličine 700 četvornih metara.

Radi se o najvećem poznatom žrtvovanju djece u Novome Svijetu, tvrde stručnjaci.
mjesto pronalaska skeleta

Sherlock

U špilji, na ruševinama majanskog grada, pronađeno više od 200 keramičkih posuda u gotovo netaknutom stanju

špilja meksiko
© Karla Ortega/Mexico's National Institute of Anthropology and History via AP
Arheolozi su otkrili više od 200 komada keramike i drugih predmeta u podzemnoj špilji u Chichen Itzi, jednom od najvažnijih arheoloških nalazišta u Meksiku, objavio je istraživački tim u ponedjeljak.

Na mjestu pronalaska na poluotoku Yucatanu nekad je bio smješten veliki pretkolumbijski grad koji su izgradile Maje.

"Pronašli smo izvanredan materijal u skoro netaknutom stanju", rekao je arheolog Guillermo de Anda na konferenciji za novinare.
majanska špilja
© Karla Ortega/Mexico's National Institute of Anthropology and History via AP