Dobrodošli na Sott.net
Pet, 21 Sij 2022
Svijet za ljude koji misle

Tajna povijest
Karta

Eye 1

Belgija je sudjelovala u ubojstvu popularnog afričkog vođe princa Louisa Rwagasorea, tvrdi knjiga

Princ Louis Rwagasore
© AFP / BELGA
Princ Louis Rwagasore
Novi dokazi pokazuju da je Belgija zatvorila oči dok su njeni zvaničnici planirali ubistvo premijera Burundija princa Louisa Rwagasora 1961.

Belgija ima "ogromnu odgovornost" za ubistvo princa Louisa Rwagasora, popularnog burundijskog lidera koji je nastojao da ujedini etničke grupe u zemlji kad je stekla slobodu od kolonijalne sile, pokazuju novi dokazi.

Nekoliko nedjelja nakon što je izabran za premijera, Rwagasore, 29-godišnji sin bivšeg kralja, ubijen je u oktobru 1961. Vladajuća belgijska elita je organizovala ubistvo dok je Brisel zatvarao oči, prema arhivskim zapisima koje je otkrio Flamanski sociolog Ludo De Witte.

Iako su ubica, grčki državljanin i pet saučesnika pogubljeni, De Witte je rekao da su istrage belgijskog kolonijalnog suda, vlade nezavisnog Burundija i UN zanemarile ulogu Belgije u ubistvu, što je dovelo do decenija rata, etničkih tenzija i nestabilnosti.

Objavljujući svoje nalaze u knjizi pod naslovom "Ubistvo u Burundiju", De Witte je primijetio da je tadašnji belgijski guverner Roberto Regnier rekao na postizbornom kriznom sastanku visokih belgijskih zvaničnika i saveznika u Demohrišćanskoj partiji koja je naklonjena Belgiji (CDC) da "Rwagasore mora biti ubijen."

Book 2

Trajna relevantnost "Zarobljenog uma" Czesława Miłosza

milosz
Svakome tko je u posljednje vrijeme pratio manevriranja New York Timesa moglo bi se oprostiti što je pomislio da se radi o modernoj inscenaciji "Vještice iz Salema" ili sovjetskoj čistki. Američke centralne "rekordne novine" (osnovane 1851.) nedavno su se, čini se, odrekle svake uredničke ravnoteže i autonomije.

Bari Weiss, urednica kolumni koja je tamo dala otkaz prošlog kolovoza, rekla je u pismu ostavke da uredništvo časopisa zapravo više nije na vlasti: "Twitter je postao njegov krajnji urednik". Govorila je i o "stalnom maltretiranju" od strane kolega, "građanskom ratu ... između (uglavnom mladih) "woke" pojedinaca i "(uglavnom 40+) liberala" i kulturi "sigurnosti" koja sada prevladava u novinama. "Pravo ljudi da se osjećaju emocionalno i psihički sigurno", napisala je, "nadilazi ono što se ranije smatralo temeljnim liberalnim vrijednostima, poput slobode govora".

Defenestracija Donalda McNeila, veteranskog znanstvenog izvjestitelja koji je radio za novine od 1976. i bio je nominiran za Pulitzera za svoje izvještavanje o pandemiji, primjer je toga. A McNeilov odlazak nije prvi put da se ovako nešto dogodilo. Prošlog ljeta je šef uredničke stranice James Bennet bio prisiljen hodati po dasci nakon što je tiskao članak senatora Toma Cottona (Arkansas). Osam stotina djelatnika NYT-a požalilo se, rekavši da ih je Cottonov članak doveo u "opasnost".

Radikalni slom uredničkog autoriteta u NYT-u bio bi od ograničenog interesa da nema odjeka drugdje. Od prisilne ostavke urednika Stana Wischnowskog u Philadelphia Enquireru prošle godine zbog loše sročenog naslova do otpuštanja učitelja Eton Collegea Willa Knowlanda zbog prekršaja u vezi sa slobodom govora, čini se da su institucije, jedna za drugom, u engleskom govornom području kapitulirale pred novom radikalnom ortodoksijom, s neslaganjem kažnjivim prisilnom ostavkom ili raskidom.

Komentar: Ono što je Miłosz opisao elegantnom prozom, Lobaczewski je opisao kliničkim detaljima.

Pogledajte:

"Wokeness": Povratak srednjovjekovnog ludila

Pomna kritika ljevice Dostojevskog - još uvijek relevantna!

Liberalni fašizam: Zašto je fašizam oduvijek bio ljevičarski pokret i kako ga prepoznati

Iskušenja tiranije

Ponavlja se povijesna amnezija na koju nas je upozorio Milan Kundera


Hourglass

Arheolozi kažu da su rogate 'vikinške' kacige zapravo iz druge starije civilizacije

kaciga
© Nacionalni muzej Danske
Kacige iz Veksoa s rogovima povezuju se sa srednjovjekovnim Vikinzima. Ali nova studija fiksira njihov datum na oko 900 godina prije Krista - više od tisuću godina prije bilo kakvih Vikinga
Stručnjaci se slažu da je kod vikinških kaciga naglasak bio na funkciji, a ne na estetici, što znači da im je temeljna namjena bila - zaštita glave u borbi, a ne dekoriranje rogovima, perjem i sl.

Vikinške su kacige bile kupolastog oblika i vjerojatno su prekrivale cijelu gornju polovicu glave kako bi zaštitili ratnika od udaraca neprijateljskog oružja poput mačeva, sjekira, strijela i kopalja. Ploče ili grebeni bili su ugrađeni u prednji dio kacige za zaštitu očiju. Ponekad su mogle imati i okomiti komad nalik prstu za zaštitu nosa.

Kod grada Veksøa u istočnoj Danskoj, 1942. otkrivene su dvije kacige s rogovima za koje se dugo smatralo da su pripadale Vikinzima.

Sherlock

Pogreške američkih obavještajnih službi pomogle su u stvaranju mita o nacističkoj alpskoj utvrdi, kaže povjesničar s pristupom povjerljivim zapisima

film
© Mgm/Entertainment Pictures/Profimedia
Clint Eastwood i Richard Burton u filmu 'U orlovom gnijezdu' iz 1968. godine
Jedan je američki špijun nehotice pomogao nacistima da razviju jednu od najučinkovitijih dezinformacijskih kampanja u Drugom svjetskom ratu tako što je proširio glasine da se Hitler planira utvrditi negdje visoko u Alpama, piše Guardian. Otkrio je to povjesničar koji je imao pristup tajnim spisima američke vojske.

Mit da nacisti u proljeće 1945. u austrijsko-bavarskim alpama gomilaju naoružanje i trupe od 100.000 fanatičnih vojnika uopće nije bio utemeljen u činjenicama, no snažno je utjecao na maštu američkih i britanskih vojnih zapovjednika koji su se bojali da će to produžiti rat za još nekoliko godina.

Thomas Boghardt, njemački povjesničar iz američkog Centra za vojnu povijest u Washingtonu, kaže u novoj knjizi da mit o njemačkom utvrđivanju u Alpama nije bio ključni faktor prilikom donošenja odluke da Amerikanci umjesto prema Berlinu krenu na jug, no kaže da je stvaranju tog mita pomogao jedan američki špijun.

Nacističko vodstvo je 1944. prvi put doznalo da se saveznici boje eventualne posljednje bitke na vrhu planine, nakon što je SS-ova obavještajna služba presrela poruku poslanu iz američkog veleposlanstva u Bernu u Švicarskoj.

Komentar: Pogledajte također:


Boat

Stručnjaci predlažu dokaze da se biblijski Potop zapravo temeljio na stvarnim događajima

potop
Biblijska priča o Potopu je svima poznata. O njoj se mnogo sporilo. Dugo se smatralo da priča o prirodnoj katastrofi nije jedinstvena i da su njene razmere preuveličane. Međutim, naučnici sada tvrde da se globalna katastrofa zaista dogodila.

Kineska legenda

Prema Bibliji, nekoliko vekova nakon stvaranja sveta počeo je da "raste broj ljudi na zemlji, rodile su im se kćeri. Tada su sinovi Božji (anđeli) videli da su kćeri lepe i uzeli ih za žene". Gospod je bio ljut i odlučio je da istrebi čovečanstvo i sve živo na Zemlji.

Bog je pomilovao samo pravednika Noja i njegovu porodicu. Rekao mu je da sagradi barku i da sa sobom ponese od svake vrste par. Nakon toga je počela snažna kiša koja je trajala 40 dana. Voda se podigla više od najviših planina. Svi su poginuli osim onih koji su bili u Nojevoj barci.

To je najpoznatija priča. Ipak, kako su pojasnili naučnici, to nije jedina priča. Mit o Potopu je poznat kod velikog broja naroda od Japana do Bliskog istoka, u Africi i Americi. Mada, nije poznato čije se predanje pojavilo ranije i da li se kataklizma dogodila.

Komentar: Pierre Lescaudron, u svom članku Je li Zemlja 'ukrala' Marsovu vodu?, predlaže događaj koji je uzrokovao Veliki potop na Zemlji.
Gore prikupljeni podaci omogućuju nam da pretpostavimo scenarij drugog događaja (oko 12.500 BP) koji uključuje sljedeće korake:
  1. Venera, kometarno tijelo, ulazi u Sunčev sustav i slijedi tipičnu ekscentričnu kometarnu orbitu oko Sunca i Jupitera
  2. Komet Venera prolazi pored Marsa i remeti njegovu orbitu
  3. Marsova poremećena orbita dovodi ga vrlo blizu Zemlji
  4. Neposredna blizina Marsa i Zemlje pokreće ogromno električno pražnjenje, prenoseći Marsov materijal, uključujući veći dio njegova okeana, na Zemlju
Pogledajte također još jedno, vrlo interesantno, istraživanje: Sedam destruktivnih prolaza komete Venere pokraj Zemlje


Book

Lingvist Francesco Carotta dokazuje da je pravi identitet 'Isusa Krista' Julije Cezar

carotta
Carotta: 'Sve iz Isusove priče može se pronaći u Cezarovoj biografiji.'
Talijansko-njemački jezikoslovac i filozof Francesco Carotta u svojoj knjizi Isus je bio Cezar dokazuje da priča o Isusu Kristu ima svoje podrijetlo u rimskim izvorima. Nakon više od petnaest godina istraživanja, Carotta je pronašao tragove koji vode do julijanskog podrijetla kršćanstva. Zaključuje da se priča o Isusu temelji na pripovijesti o životu Julija Cezara.
Carotta:
''Za Evanđelje se pokazalo da je ono zapravo povijest rimskog građanskog rata, 'pogrešno pripovijedanje' o Cezarovom životu - od Rubikona do njegova ubojstva, što je mutiralo u pripovijest o Isusu - od Jordana do njegova raspeća.
Isus je istinska povijesna ličnost, živio je kao Gaj Julije Cezar, a uskrsnuo je kao Divus Julije. ''
Kult koji okružuje Isusa Krista, sina Božjega i začetnika kršćanstva, pojavio se tijekom drugog stoljeća. Rani povjesničari, međutim, nikada nisu spominjali Isusa, pa čak ni do danas nije bilo povijesnih dokaza o njegovom postojanju. Julije Cezar, 'Venerin sin' i osnivač Rimskog Carstva, je nakon svoje nasilne smrti uzdignut u status Carskoga Boga - Divus Julius. Kult koji ga je okruživao se rastvorio s izlaskom kršćanstva.

Komentar: Ovdje i ovdje pogledajte naš SOTT Talk Radio o ovoj temi.

Za detaljnu analizu Novog Zavjeta, te lika i djela Isusa Krista, pročitajte novu knjigu Laure Knight-Jadczyk: From Paul to Mark: PaleoChristianity (hrv. Od Paula do Marka: Paleokršćanstvo)

from paul to mark
© RedPillPress
Prije gotovo dvije tisuće godina, sjeme nove religije posijano je na istočnim rubovima Rimskog carstva. Apostol po imenu Pavao pisao je pisma svojim malim skupštinama nudeći podršku, prijekore i nacrt evanđelja koje će kasnije postati poznato kao Kršćanstvo. U desetljećima nakon toga došlo je Evanđelje po Marku, nakon čega je slijedilo više pisama i više evanđelja, kontroverzi i rasprava, frakcija i sukoba, sve dok konačno Kršćanstvo nije postalo carstvo.

Ali što ako je gotovo sve što ste mislili da znate o ranom kršćanstvu bilo pogrešno? Kada se čitaju bez predrasuda, dostupni suvremeni izvori govore sasvim drugačiju priču, ispunjenu 'šarenim' likovima, okorjelim revolucionarima, političkim manevriranjem i ideološkim sukobima. U ovoj revolucionarnoj studiji, Laura Knight-Jadczyk uklanja stoljetne pretpostavke i dogme kako bi preispitala osnove onoga što uistinu možemo znati o ranim kršćanima, kako to znamo i kako to mijenja našu sliku onoga što se stvarno događalo u prvim stoljećima u Judeji.

Zašto nema povijesnih referenci na Isusa i kršćanstvo sve do desetljeća nakon što su se događaji iz Evanđelja trebali dogoditi? Zašto se čini da prvi nekršćanski povjesničari koji spominju Isusa ovise o evanđeljima? Zašto Pavao ne upućuje nedvosmisleno na Isusa iz Nazareta iz Evanđelja? O čemu je Pavao govorio? Odgovori Laure Knight-Jadczyk na ova pitanja su revolucionarni. Nakon što pročitate ovu knjigu, nikada više nećete vidjeti podrijetlo kršćanstva na isti način.
"Što će se s Vama dogoditi ako pročitate ovu knjigu? Rado ću vam reći. Vaša će se paradigma početi mijenjati, možda u početku samo postupno. Vaše pretpostavke, čak i vaši aksiomi, bit će dovedeni u pitanje, ali ovaj puta se više nećete moći nervozno vratiti na poznati put. A sve će se to dogoditi jer ćete vidjeti pojavu nove uzbudljive faze biblijske kritike. Laura Knight-Jadczyk ovdje je sintetizirala rad nove generacije znanstvenika koji se ne boje ići dalje od konvencija i konsenzusa. Pokazala je da radovi Wellsa, Dohertyja, Doughtyja, Carriera, Deteringa, Pervoa i mene nisu samo izolirani vatrometi, već odsjaji nove zore. I u tom svjetlu ona nastavlja s vlastitim upečatljivim koracima. Zar joj se nećeš pridružiti?"

-- Robert M. Price, voditelj podcasta The Bible Geek, autor knjiga Jesus Christ Prastition i The Amazing Colossal Apostle
"Poprilično oduševljavajuće, dobro napisano, dobro istraženo."

- Russell Gmirkin, autor knjige Platon i stvaranje hebrejske Biblije i Berosusa i Postanka, Manetona i Izlaska
Evo i recenzije čitatelja:
Ne mogu preporučiti ovu knjigu dovoljno visoko za biblijske povjesničare i laike.

Da li je Isus bio stvarna osoba? Što se zapravo dogodilo u ranoj Crkvi? Koja je bila Paulova uloga u svemu tome? A kako i zašto je prvo evanđelje stvarno napisano?

Kada se pristupa ovim važnim pitanjima, čovjek mora imati nepopustljivu ljubav prema istini. Ne samo da je to potrebno za nastavak mukotrpnog rada na pronalaženju puta kroz labirint koji okružuje rano kršćanstvo, već je i preduvjet da se ne skrene s puta zbog emocionalne vezanosti za jedno ili drugo vjerovanje ili jednu školu mišljenja. Laura Knight-Jadczyk donosi ovu ljubav prema istini, i više.

Problem s mnogim drugima koji su pokušali sintetizirati postojeća istraživanja o "Isusovom pitanju", ranoj Crkvi, Pavlu i Marku, jest to što su i oni kršćani koji vjeruju te čija su dogmatska polazišna točka ta da evanđelja i Djela moraju biti povijesno točni, barem na osnovni način - ili su ateisti koji pokušavaju "razotkriti" kršćanstvo. Dok se čini da su vjernici nesposobni čak ni pretpostaviti da su evanđelja i Djela poprilično izmišljena, a zatim pogledati stvarne povijesne tragove i kontekst, ateisti ne mogu shvatiti duhovnu prirodu i značenje onoga što se dogodilo i duhovne bitke koja se dogodila otkako je Pavao počeo propovijedati svoje sasvim drugačije evanđelje, privlačeći obožavatelje i sljedbenike, ali i ogorčene neprijatelje. Ono što je uslijedilo bilo je masovno iskrivljavanje, pa čak i krivotvorenje povijesti ranog kršćanstva, pogotovo što se odnosi na navodno Isusovo vrijeme i prvo stoljeće.

Srećom, Laura Knight-Jadczyk ne spada ni u jednu kategoriju - nije vezana ni za jednu dogmu koja proglašava Isusovu povijesnost kako je prikazano u evanđeljima, ali je također jasno da je duboko religiozna osoba koja razumije da na ovom svijetu postoji mnogo više nego što bi materijalisti i ateisti htjeli da vjerujemo. To ovdje daje neophodan poticaj i kontekst za poniranje kroz ovu iznimno tešku temu.

Jedan od najimpresivnijih aspekata knjige je to što autor uzima u obzir gotovo SVE glasove, bilo da se radi o religioznim bibličarima, ateističkim povjesničarima, sociolozima itd., pokušavajući pronaći naznake i bolje razumijevanje svih povijesnih likova koji su uključeni, čak i ako se ona ne slaže s većinom bilo kojeg konkretnog autora. Da, ne može odoljeti povremenom podsmijehu (što je razumljivo s obzirom na neke gluposti koje su napisane o kršćanskoj povijesti), ali kroz cijelu knjigu pokazuje izuzetnu poniznost u smislu da ništa ne uzima zdravo za gotovo, pogotovo ne ideje koje ona sama njeguje. Time ona postavlja izvrstan primjer za svakog istraživača koji želi saznati istinu, a ne (svjesno ili ne) samo pojačati postojeći plan.

Malo upozorenje za laike: uvjeren sam da je ova knjiga izvrsno štivo i za laike, samo imajte na umu da je prva trećina knjige vrlo gusta s dubinskim povijesnim istraživanjima. Predlažem da nastavite čitati čak i ako vam neke informacije i reference prolaze kroz glavu, kasnije ćete biti nagrađeni vrlo razumljivom sintezom, kao i fascinantnim uvidima u Pavlovu teologiju i vjerojatnu priču zašto je Marko napisan da stvori "Isusa iz Nazareta" kakvog ga danas poznajemo.

Dakle - koji su najzanimljiviji nalazi i zaključci Laure Knight-Jadczyk? Morate sami pročitati knjigu da biste saznali! Dovoljno je reći da postoji PUNO više u ranom kršćanstvu nego što obje skupine, religiozni vjernici i ateisti, misle. A s obzirom na vrijeme u kojem trenutno živimo, istinsko razumijevanje naše tradicije i povijesti potrebnije je više nego ikad.



Blue Planet

Gnjide na mumijama s Anda starim između 1500 i 2000 godina bacaju svjetlo na amazonsko podrijetlo

mumija
© Universidad Nacional de San Juan
Mumificirani odrasli čovjek kulture Ansilta, iz Anda San Juana, Argentina, star oko 2000 godina
Gnjide koje opstaju na artefaktima dugo nakon što su njihovi vlasnici zaboravljeni, sada postaju neprocenjiv resurs za učenje o njihovim drevnim vlasnicima.

Svako ko je ikada imao vaške zna koliko efikasno ženke ovih stvorenja pričvršćuju svako svoja jajašca za ljudsku kosu. Tajna leži u lepku koji vaške luče iz žlezda u svojim reproduktivnim organima. Istraživači su sada otkrili da je taj lepak toliko efikasan da jaja vaški opstaju na glavama mumija hiljadama godina.

Još jedno otkriće kaže da je ovaj lepak odličan u hvatanju i zadržavanju svega što dotakne, uključujući ljudsku DNK.

Naime, istraživači su naišli na gnjide u kosi mumija sa argentinskih Anda starih između 1500 i 2000 godina, i ispostavilo se da su te vaške u svom lepku sačuvale i ćelije kože glave ljudi. Naučnici su zahvaljujući tome uspeli da sekvencioniraju genome ovih ćelija kože i otkriju da su ovi Južnoamerikanci prvobitno došli iz prašuma južne Venecuele i Kolumbije.

Štaviše, otkrili su da lepak sadrži čak više DNK nego što se obično izdvaja iz zuba i mnogo više nego što se ekstrahuje iz drugih izvora, kao što je kost lobanje. To znači da bi uzorci drevne kose, odeće i drugih tkiva mogli na kraju dati neprocenjivu DNK koja identifikuje njihove domaćine, čak i ako su njihovi ostaci nestali. Dovoljno je samo pronaći vaške!

Komentar: Pogledajte također: I pogledajte SOTT radio: MindMatters: Amerika prije: Kometi, katastrofe, humci i mitologija


Pharoah

Mumija Amenhotepa I prvi je put 'digitalno razmotana': CT skenovi otkrivaju da je egipatski faraon imao nekih 35 godina i bio obrezan kada je umro prije 3500 godina

faraon

Stručnjaci pod vodstvom Sveučilišta u Kairu, međutim, uspjeli su upotrijebiti skeniranje kompjuterizirane tomografije (CT) kako bi napravili 3D rekonstrukciju čovjeka ispod zavoja
Egipatski znanstvenici 'digitalno su razmotali' mumificirane ostatke faraona Amenhotepa I. te tako otkrili zanimljive detalje o životu i smrti egipatskog vladara, piše The Guardian. Riječ je o jedinoj egipatskoj kraljevskoj mumiji pronađenoj u 19. i 20. stoljeću koju u moderno doba nije bilo moguće odmotati da bi se mogla proučavati.

Ukrašena cvjetnim vijencima i zanimljivom drvenom maskom za lice mumija je bila toliko krhka da se arheolozi dosad nisu usudili izložiti je.

Koristeći neinvazivnu digitalnu tehnologiju skeniranja, egipatski su znanstvenici trodimenzionalnom kompjuteriziranom tomografijom (CT) ) razmotali 3500 godina staru mumiju i prvi put uspjeli proučiti njezin sadržaj.

- Sa svojom uskom bradom, malim nosom i kovrčavom kosom fizički podsjeća na svog oca - rekla je radiologinja Sahar Saleem.

- Iznenađujuće, za nekoga tko je živio prije oko 3500 godina, ima zapanjujuće dobre zube - dodala je Saleem, ujedno i profesorica radiologije na Sveučilištu u Kairu, koje je i provelo istraživanje.

Sherlock

Kaligulina velika rimska utvrda otkrivena u blizini Amsterdama

rimsko utvrđenje
Na severu Holandije, oko 30 kilometara od Amsterdama, arheolozi su otkrili veliko rimsko utvrđenje.

Veruje se da su u pitanju ostaci vojnog logora koji je korišćen tokom osvajanja Britanije 43. godine. Rimska legija koja je brojala "nekoliko hiljada" vojnika spremnih za borbu bila je stacionirana na obalama Oer-IJ. S obzirom na veličinu i poziciju utvrđenja, arheolozi veruju da je imalo ključnu ulogu u ovoj uspešnoj invaziji.

Arheolog, dr Arjen Bosman kaže da dokazi sugerišu da je u pitanju Velsen, ili Flevum na latinskom, koji je bio najsjevernija tvrđava u carstvu izgrađena da drži germanska plemena na bezbednoj udaljenosti, dok su se rimske snage pripremale da pređu iz Francuske na južne plaže Engleske.

Dig

Intrigantno otkriće najstarijeg obiteljskog stabla na svijetu otkriveno u DNK studiji neolitskog grobnog mjesta u Britaniji

Naučnici su sastavili najstarije porodično stablo na svetu pomoću DNK izvučenog iz ljudskih kostiju sahranjenih u grobnici staroj 5.700 godina u Kotsvoldsu u Velikoj Britaniji.

Long Barrow
© Corinium Museum, copyright Cotswold District Council
Hazleton Long Barrow: Ljubaznošću muzeja Corinium, autorsko pravo Okružnog vijeća Cotswolda.
Analiza DNK sahranjenih u grobnici staroj 5.700 godina u Kotsvoldsu u Velikoj Britaniji, pokazala je da su ti ljudi bili članovi pet kontinuiranih generacija jedne proširene porodice.

Većina pronađenih u grobnici potiču od četiri žene koje su sve imale decu sa istim muškarcem.

Pravo korišćenja grobnice zasnivalo se na poreklu od jednog čoveka.

Komentar: Ova studija pružila je obilje uvida, a ostatak možete pronaći ovdje: New genetic study of Late Bronze Age Britain reveals insights on ancestry, kinship, language, milk

Pročitajte također: Pogledajte i SOTT podcaste: