Naša priča počinje
in medias res i završava
in nihilo.
Johnny promatra kako se pepeo doma njegovog najvećeg neprijatelja Jimmyja uzdiže u nebesa, a plamen ocrtava oblik malog Peteya u oštroj silueti dok on gasi šibicu. Vrisci obitelji, sada jedva čujni, ugušeni su u urliku proždiruće vatre.
"Ali Petey, nisam slutio da ovo smjeraš!"
"Ali Johnny, rekao sam da bogati mogu gorjeti u paklu, a ti si se složio."
Johnny čvrsto drži stolicu dok mali Petey namješta omču oko vrata oca Johnsona. Improvizirana vješala koja su napravili ispod golemog hrasta gospođe Montgomery su čvrsta. Podnijet će težinu svećenika iz susjedstva.
"Ali Petey, nisam slutio da ovo smjeraš."
"Ali Johnny, rekao sam da je Bog tiranin, i da su njegovi svećenici korumpirani, i ti si se složio."
Johnny drži pištolj, ruke su mu ispružene i drhte. Nasuprot njega su njegovi roditelji koji su vezani za stolice. Ruka položena na njegovo rame daje nježno ohrabrenje. Mali Petey strpljivo stoji pokraj njega.
"Ali Petey, nisam slutio da ovo smjeraš..."
"Ali Johnny, rekao sam da su roditelji tlačitelji, a ti si se složio."
Johnny gleda u zacrnjeli krajolik. Oči mu suze od smrada smrti i raspadanja. Odsutnost bilo kakvog zvuka života je alarmantna. Samo čuje teško disanje malog Peteya, koji je blizu njega, a blijeda zora se odražava u njegovim hladnim sivim očima.
"Što sada, Petey? Ništa nije ostalo."
"Što sad, Johnny? Pa, Johnny, sada možemo raditi što god želimo."
Komentar: