SOTT
SIGNS
OF THE
TIMES
OF THE
TIMES
Dobrodošli na Sott.net
Svijet za ljude koji misle
Znanost o duhuS
Uspešni ljudi:
1. Cene ono što imaju
Razmišljanje o tome na čemu ste zahvalni smanjuje hormon stresa za čak 23%. Ljudi koji ovo rade svakodnevno poboljšavaju raspoloženje, energiju i fizički se osećaju bolje.
2. Izbegavaju sumnju
I naročito izbegavaju pitanje ’Šta bi bilo...’? Takva pitanja su ulje na vatru. Počećete da smišljate milion različitih loših varijanti u glavi i nećete imati dobar fokus da držite stvari pod kontrolom.
Redovno čitanje je dobro za vašu memoriju. U toku celog života. Ni to nije sve. Čitanje pre spavanja je odlično za borbu protiv insomnije.
Istraživači sa University of Sussex su otkrili da samo šest minuta čitanja smanjuje stres za 68 posto.
Doktor David Lewis objašnjava da knjiga nije samo puko skretanje pažnje, već je aktivnost koja vam unapređuje maštu i samosvest.
Postoji još jedna korist od čitanja. Tako nećete gledati u telefon pred spavanje, što je u više navrata dokazano kao veoma štetno za vas. Naučnici ističu da nije bitno kakvu knjigu čitate, dokle god ste mentalno angažovani...
Naime, osobe koje su bile izložene takvom ponašanju ili su doživele nepristojnosti, vremenom prestanu da reaguju na tu negativnu društvenu pojavu. I ne samo to, one veoma često i same počnu da se ponašaju loše prema drugima, šireći agresivno raspoloženje na okolinu.
Trevor Foulk, Endru Vulum i Amir Erez sa Univerziteta Florida, pokušali su da otkriju uzroke jedne druge pošasti - nevaspitanja.
U nizu studija, Foulk i njegove kolege pokazali su da žrtve nepristojnog ponašanja postaju i same vinovnici istih destruktivnih postupaka.
Kako prenosi "Njuzvik", američki istraživači su raznim testovima otkrili da nisu zarazni samo ekstremni oblici negativnog ponašanja (poput maltretiranja, udaranja) već i oni "bezazleniji", kao što su verbalne neučtivosti, s kojima se svakodnevno susrećemo na poslu, u prevozu, u prodavnici, školi...
Oni su ustanovili da ljudi "usklađuju" svoje ponašanje prema ponašanju drugih, te da se zaraza, kao i kod gripa, najčešće širi nezavisno od naše svesti, pa čak i od naše volje.
Izloženost nepristojnom ponašanju, navode istraživači, ne samo da jasno utiče na naše vladanje i način na koji reagujemo na nekulturu drugih, već nas podstiče da se i sami tako ponašamo, te širimo zarazu na sve oko sebe, zaključuju autori studije.
Komentar: Ovaj pravac ponašanja prema većoj zlobi i bezosjećajnosti na nivou društva se može nazvati ponerizacijom:
Ponerizacija (od drevne grčke riječi poneros - zlo) je ponerološki termin kojeg je skovao dr. Andrzej M. Łobaczewski. Ponerizacija je utjecaj patoloških ljudi na pojedince i skupine koje pod tim utjecajem počnu prihvaćati patološki način razmišljanja i vrijednosti.Intervju s dr. Andrzejom M. Łobaczewskim možete pogledati ovdje.
Rezultati studije prvi su put pokazali da usamljenost može negativno utjecati na imunosni sustav, odnosno da može izazvati imunodeficijenciju.
Otprije su poznati negativni učinci izolacije na moral osoba koje su bile prisiljene živjeti kao da su "odsječene od svijeta" te kobne psihološke posljedice takvoga stanja ili drugi zdravstveni problemi koji su, po statistici, u 14 posto slučajeva rezultirali preuranjenom smrću.
Dosad se nije znalo što je pokretač ovog fenomena pa su znanstvenici sa Sveučilišta u Chicagu i sa Sveučilišta u Kaliforniji istraživanju podvrgli grupu muškaraca i žena starijih od 50 godina. Ponudili su im niz testova. Istraživanjem su ustanovili da usamljenost u njihovu organizmu potiče fiziološke procese koji rezultiraju raznim bolestima, odnosno da potiče stres koji pak utječe na proizvodnju vrste bijelih krvnih stanica - monocita te istodobno povećava aktivnost gena. Taj proces opet potiče upalne procese u organizmu, a poznato je da se organizam protiv bolesti bori smanjenjem aktivnosti gena.
Noradrenalin, prekursor adrenalina, hormona srži nadbubrežne žlijezde i prijenosna supstancija u živčanom tkivu, može potaknuti proizvodnju
monocita, a znanstvenici su pronašli vrlo visoke vrijednosti te vrste bijelih krvnih stanica u krvi usamljenih osoba podvrgnutih testiranju.
Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod odličnog pregleda glavnih naznaka ako vas muči pitanje jeste li potekli iz "narcističke obitelji". Kako na početku samog članka kaže: Jednom kad ovo shvatite, mnoge stvari će vam postati jasne.
© GETTY IMAGES
Za ljude izvan vaše obitelji, vaš otac je "veći od života" socijalni magnet koji privlači sve vrste ljudi. Ili je vaša majka savršena žena koja uvijek pokušava ugoditi i sve probleme rješava vrlo lako.
No, iza zatvorenih vrata, sve maske padaju. Samo vi, njihovo dijete, znate kako je to podnositi nedostatak ramena za plakanje ili podnositi teret konstantnih, godinama neprimjerenih zahtjeva savršenosti i snage. Vama je dobro poznato kako je to kad vas odgaja roditelj narcis.
Komentar: Za dublje razumijevanje ove teme pročitajte: „Narcisoidna obitelj: Dijagnoza i tretman“, Stephanie Donaldson-Pressman i Robert Pressman.
U ovoj uvjerljivoj knjizi, autori prezentiraju inovativni terapeutski model za razumijevanje i liječenje odraslih od emocionalnog zlostavljanja ili zanemarivanja u obitelji - obitelji koje autor naziva narcisoidnom. Takve obitelji imaju roditeljski sustav koji je, iz nekog razloga (stres na poslu, alkoholizam, drogiranje, mentalne bolesti, tjelesni invaliditet, nedostatak roditeljskih vještina, sebična nezrelost), prvotno stvoren za ispunjavanje vlastitih potreba. Djeca u takvim narcisoidnim obiteljskim sustavima pokušavaju zaslužiti ljubav, pažnju i odobravanje, pokušavajući zadovoljiti potrebe svojih roditelja, te zbog toga nikada ne razviju sposobnost prepoznavanja vlastitih potreba i kreiranje strategije kako bi ih dobili. Razotkrivajući teoretski okvir njihovog modela i korištenje desetaka ilustrativnih kliničkih primjera, autori jasno osvjetljavaju specifične, praktične smjernice za liječenje ovih osoba. Stephanie Donaldson-Pressman je terapeut, konzultant i trener. Poznata je po svom radu s disfunkcionalnim obiteljima, posebno sa žrtvama incesta. Robert M. Pressman je glavni urednik i predsjednik zajedničke komisije za razvoj tretmana u Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders.
© CROPIX
Odrastanje u obiteljima vjernika bilo je i češće povezano s kaznama kao odgovorom na antisocijalno ponašanje, utvrdili su američki znanstvenici.
Oni su istraživanjem obuhvatili 1170 djece u dobi od pet do 12 godina iz šest zemalja - Kanade, Kine, Jordana, Južnoafričke Republike, Turske i SAD-a. Istraživanje je pokazalo da širom svijeta postoje sličnosti u tome kako vjera utječe na altruizam kod djeteta.
Mnoge obitelji smatraju da vjera igra ključnu ulogu u moralnom razviju djeteta, ali djeca mnogih roditelja vjernika nisu onoliko altruistična kako im roditelji misle, pokazalo je to međunarodno istraživanje objavljeno u časopisu Current Biology.
Tim razvojnih psihologa pod vodstvom Jean Decety proučio je percepciju i ponašanje djece iz šest zemalja i procijenio namjeru djece da dijele - kao mjeru njihova altruizma, i njihovu sklonost da sude i kažnjavaju druge zbog lošeg ponašanja.
Rezultati su pokazali da će djeca iz vjerničkih obitelji imaju manje sklonosti dijeliti s ostalima, u usporedbi s djecom iz obitelji koje ne prakticiraju vjeru. Vjerski odgoj bio je također povezan s većim sklonostima kažnjavanju kao odgovoru na antisocijalno ponašanje.
© Alamy
Oni kažu kako se sjećanja možda prenose kroz generacije uz pomoć kemijskih promjena na DNK što može biti podloga fobija, odnosno taj mehanizam omogućava potomcima da naslijede iskustva svojih predaka.
Znanstvenici s medicinskog fakulteta sveučilišta Emory u Atlanti utvrdili su da miševi mogu prenijeti informacije o traumatskim iskustvima, u ovom slučaju usađenog straha od mirisa cvatućih trešanja, na potomke.
Rezultat bi mogao objasniti zašto ljudi pate od naizgled iracionalnih fobija koje mogu proizlaziti iz naslijeđenih iskustava predaka.
Strah od paukova može zapravo biti naslijeđeni mehanizam obrane koji se prenosi genima nakon zastrašujućeg iskustva pretka s tom životinjom.
I to možda uopće neće biti svjesna, svojevoljna odluka. Izbjegavanje emocija je možda navika koju smo stekli tijekom godina, i sada je poput starog džempera. Udoban. Pouzdan. Naša sigurnosna pokrivka. Kad nam je hladno, jednostavno je navučemo na sebe.
No, bol koju ignoriramo i dalje ostaje u nama.
Psihoterapeutkinja Monette Cash, licencirani socijalni radnik, najčešće radi s klijentima koji se ne znaju nositi s bolnim emocijama. Ona vjeruje da ovaj problem proizlazi iz samoosuđivanja, kako klijenata, tako i drugih osoba. Cash navodi primjer kako bi potkrijepila svoju tvrdnju: klijent joj je rekao da se osjeća opterećen poslom i krivim jer ne može sve zadatke rješavati na vrijeme. Kao rezultat toga, osuđuje samoga sebe da je neadekvatan i nedovoljno kvalificiran za posao.
Možete biti zabrinuti i možete osuđivati sebe, smatrajući kako ste slabi. Jer samo slabići osjećaju zabrinutost, naročito za stvari koje su tako smiješne. Možete biti ljutiti te smatrati kako je vaša ljutnja neprikladna. Jer je sigurno kako dobre cure i dečki nikada ne postaju ljutiti. Zbog takvih stanovišta gurate neželjene osjećaje sve dublje i dublje, sve dok vam se ne učini kako su „nestali“.
Umjesto da osuđujemo naše osjećaje (i nas same), ključ je u priznavanju i prihvaćanju naših osjećaja kakvi jesu, što nam zapravo donosi olakšanje zbog neugodnih osjećaja, Cash tvrdi. Toleriranjem emocija dopuštamo osjećajima da dolaze - ne opiremo im se i ne osuđujemo ih - i tada ih otpuštamo.
Mi izbjegavamo, ignoriramo, osuđujemo, pružamo otpor ili bježimo od naše boli - namjerno ili nenamjerno - u nadi da ćemo uspjeti izbjeći patnju. No, paradoks je da upravo na takav način zapravo stvaramo veću patnju. Još više sami sebe činimo nesretnima.
No, kontrolori su svuda oko nas. Oni žele kontrolirati sve; ono što govorite, kako se ponašate, čak i ono o čemu potiho razmišljate u svom umu. To može biti vaš šef, vaš suprug/a pa čak i vaš roditelj. Nemoguće se opustiti i biti svoj pored takvih ljudi. Oni inzistiraju da budu vaš glavni prioritet i da utječu na vaš život što je više moguće. Vjerojatno će pritiskati vaše “dugmiće” kako bi dobili emocionalnu reakciju od vas koju će kasnije iskoristiti kao vašu slabost. Ne posjeduju niti trunku poštovanja za vas niti za vaše granice.
Postoje mnoge teorije o tome zašto bi vas netko želio kontrolirati. Jedna od tih teorija je da će se ljudi koji ne mogu kontrolirati sami sebe okrenuti kontroliranju drugih. Ovo se događa na emocionalnoj razini. Osoba prepuna nesigurnosti stalno traži pozitivan osjećaj o sebi od drugih jer je njihovo samopouzdanje toliko nisko da to ne mogu učiniti sami za sebe.
Možda ljudi kontroliraju jer se boje da će biti napušteni. Oni se ne osjećaju sigurno u svojim vezama i često testiraju osobu s kojom su u vezi kako bi provjerili hoće li će biti prevareni. Paradoksalno je da upravo taj njihov strah stvara situaciju u kojoj im se takvo nešto i dogodi.
Možda je kontrola ljudi narcističko viđenje kontroliranja njihova okružja, sa svim mogućim raspoloživim sredstvima. To zapravo znači da su za njih drugi ljudi obični pijuni. Oni su korisno oruđe u narcističkom svijetu, te se koriste kako to narcisu odgovara. To nije ništa osobno - ti si samo dobar pijun. Problem s ovom perspektivom je što se zlostavljana žrtva u ovoj priči uvijek pita: “Ali zašto ja?” Ako to zaista nije ništa osobno, “Zašto se onda ja osjećam kao meta?”
Komentar: Kontrolori najčešće vrebaju osobe koje su nesigurne i osjetljive, koje još nisu naučile kako postaviti zdrave granice i limite prema takvim toksičnim ljudima.
- Learning to set healthy boundaries
- 6 subtle signs your boundaries are being broken
- Empathic people are natural targets for sociopaths - protect yourself
Komentar: Pogledajte također: Stres i depresija ne utječu samo na mentalno zdravlje, već i na našu DNK