Donald Rumsfeld, bivši američki ministar obrane
O aspartamu, umjetnom šećeru koji se nalazi u mnogim vrstama hrane i pića polemizira se već godinama. Neki tvrde da je potpuno bezopasan, drugi ga povezuju sa smrtonosnim oboljenjima, uključujući tumor na mozgu. Ako postoji sumnja da je opasan, kako to da je aspartam uopće dobio dozvolu za široku upotrebu? Priča seže unazad nekoliko desetljeća, a jedan od ključnih ljudi je
Donald Rumsfeld, nekadašnji američki ministar obrane. On je zaslužan za trenutni legalan status aspartama.
Aspartam je popularni zaslađivač, prisutan je u više od šest tisuća prehrambenih proizvoda, možda je najpoznatiji kao sastojak light verzija gaziranih pića poput Coca-Cole ili Pepsija, čije su standardne verzije krcate šećerom. Primjerice, pola litre kole sadrži oko 65 grama šećera, što je kao da konzumirate trinaest vrećica šećera odjednom.
U zadnjih nekoliko godina u medijima su se pojavili brojni članci i istraživanja koja idu u korist aspartamu. Prije dvije godine,
New York Times je, recimo, objavio tekst pedijatra
Aarona E. Carrolla koji tvrdi kako je aspartam toliko siguran da ga on redovito daje svojoj djeci. Isti je čovjek 2013. godine za
CNN napisao sličan tekst u kojem također brani umjetno sladilo. Međutim, brojni ugledni znanstvenici, poput endokrinologa i pedijatra
Roberta Lustiga sa Sveučilišta Kalifornija u San Franciscu, tvrde da ne postoji dovoljno dokaza koji bi ukazali na navodnu bezopasnost aspartama.
Mnogi znanstvenici počeli su tvrditi da je opasanOvaj ne-saharidni zaslađivač 1960-ih godine stvorila je i patentirala čikaška farmaceutska kompanija GD Searle, a 1974. Američka agencija za hranu i lijekove FDA (Food and Drug Administration) odobrila je njegovo korištenje u komercijalnim prehrambenim proizvodima. No, javljali su se znanstvenici koji se protilivili korištenju aspartama, poput
Adriana Grossa k
oji je radio za GD Searle i koji je javno progovorio o činjenici da kroz svih petnaest istraživanja na štakorima koje je njegova firma provela postoje ozbiljne nedosljednosti.Primjerice, neki štakori su uginuli odmah nakon pokusa, no uopće nije ispitan uzrok. U drugim slučajevima, aspartam nije bio dovoljno izmiješan s hranom, tako da su štakori pojeli hranu, ali ne i aspartam, a u kasnijim studijima zabilježen je i tumor mozga kod štakora koji su konzumirali taj zaslađivač. Grossove tvrdnje, zajedno s pritiskom koji su stvarali drugi znanstvenici, rezultirali su osnivanjem javnog odbora za istragu početkom 1980. godine, koji se sastojao od tri nezavisna znanstvenika.
Komentar: Za više informacija o štetnosti glutena na naš organizam možete pročitati ovdje.
Ostali članci na temu: