Analizom uzoraka prašine prikupljenih u domovima Amerikanaca iz 14 saveznih država, znanstvenici su otkrili 45 toksičnih kemijskih komponenata proizašlih iz kućanskih proizvoda široke potrošnje, a deset među njima iznimno štetno utječe na zdravlje, osobito kod sasvim male djece.

Opsežno istraživanje znanstvenika s američkog Institute Milken pri Sveučilištu George Washington rezultat je sinteze 26 ranijih istraživanja obavljenih na temelju uzoraka kućne prašine.

U 90 posto analiziranih uzoraka pronađeno je 10 iznimno štetnih kemijskih spojeva. Među njima je najzastupljeniji dietilheksil ftalat (DEHP), odnosno vrsta ftalata.

Ftalati su organski kemijski spojevi, esteri ftalatne kiseline i alifatskih alkohola koji su poznati kao plastifikatori ili omekšivači. To su hlapljive tekućine koje se dodaju plastici polimera za povećanje njihove mobilnosti. Ne koriste se sami, već su uvijek uključeni u konačni proizvod (PVC). Čine osnovnu komponentu svih vrsta plastičnih ambalaža. Koriste se i u građevinskim materijalima, ljepilima, pesticidima, tekstilu, sredstvima za čišćenje, kozmetičkim preparatima, dječjim igračkama, medicinskim uređajima, ambalaži...

Mnoge studije upozoravaju na štetnost i učinak ftalata koji na ljudski organizam djeluju kao hormonski disruptori, što znači da remete ravnotežu hormona u živim bićima. Dokazana je i njihova kancerogenost, koja se prvenstveno manifestira u obliku zloćudnog raka dojke i raka testisa. Ftalati uzrokuju razne malformacije na tkivu testisa i slabiju plodnost muške populacije.

Pozitivni ioni iz soli vežu se uz negativne ione molekule vode i obrnuto. Rezultat je nova struktura koju tijelo izvrsno apsorbira. Voda time više nije čista voda, a sol nije samo sol. Ova kombinacija je korisna za vaše zdravlje.

Znanstvenici se slažu da samo jedna čaša posoljene vode ima veliki pozitivan učinak na ljudsko tijelo. Radi se o čistom detoksikantu koji pomaže tijelu da se regenerira. U Indiji je već dugo vremena poznata ova praksa ispijanja slane vode ujutro, a zapadni svijet ju je odbacio pod pretpostavkom da je sol štetna za čovjekovo tijelo. "Stvar" je u tome da vodu treba posoliti prirodnom, čistom morskom solju. U tom slučaju je njezin zdrav učinak zajamčen.

Neke od mnogih dobrobiti ispijanja posoljene vode su uravnoteženost šećera u krvi, snažnije kosti, regulacija metabolizma, snažniji imunosni sustav, snažniji hormonalni sustav, povoljan utjecaj na proširene vene i još mnoge druge. Čaša posoljene vode ima nutritivnu vrijednost i bogata je mineralima koje tijelo brzo prepoznaje i prihvaća. Pozitivni ioni iz soli vežu se uz negativne ione molekule vode i obrnuto. Rezultat je nova struktura koju tijelo apsorbira. Voda time više nije čista voda, a sol nije samo sol. Ova kombinacija je korisna za vaše zdravlje.

Sve što trebate učiniti jest uzeti čašu čiste tople vode i u nju staviti jednu čajnu žličicu morske soli. Evo nekoliko razloga zašto biste to trebali činiti:

Premalo ljudi zna da je stanje probave, odnosno, način na koji crijeva funkcioniraju jedan od najznačajnijih i najozbiljnijih indikatora cjelokupnog zdravstvenog stanja organizma. Naime, stanje crijeva može spriječiti ili, s druge strane, prouzročiti razne tegobe pa i vrlo ozbiljne bolesti koje nam inače ne bi palo na pamet povezati s probavnim traktom. Srčane bolesti, karcinom, autoimune bolesti, nesanica, depresija, astma, dijabetes i artritis mogu biti posljedica oštećenih, propusnih ili iritiranih crijeva.

„Tegobe koje muče mnoge ljude - kao što su umor, bolovi, alergije, nagle promjene raspoloženja, izostanak libida, zadah iz usta, neugodan tjelesni miris, ekcem i zatvor - također mogu biti povezane s poremećajem funkcije crijeva. Osim toga, oštećena crijeva uzrokuju prijevremeno starenje. Problemi povezani sa starenjem obično se pripisuju neizbježnom trošenju i propadanju organizma koji dolaze s godinama, ali su zapravo izravno povezani sa zdravljem crijeva i moguće ih je ukloniti primjenom programa oporavka crijeva”, piše u knjizi Zdrava probava svjetski poznat urugvajski liječnik sa stalnom adresom i medicinskom praksom u Los Angelesu, dr. Alejandro Junger.

Hipokratovu tvrdnju da “smrt vreba u crijevima“ i da je „loša probava uzrok svega zla“, dr. Alejandro Junger, američki kardiolog i autor priručnika “Zdrava probava” koji je proglašen bestselerom “New York Timesa” (upravo je izišao i na hrvatskom u izdanju Planotopije), i svjetskog bestselera “Clean”, prepoznao je kao iznimno važan koncept koji ima posljedice u svakom aspektu našeg života, a ne samo u fizičkom tijelu, samo ga treba osuvremeniti.

Kakve asocijacije kod svakoga od vas pobuđuje spominjanje crijeva teško je pobrojiti, ali gotovo je sigurno da o njima nikada niste razmišljali kao o svom ‘drugom mozgu’ ili ‘ministarstvu domovinske sigurnosti’. Stoga će Jungerova sasvim originalna definicija crijeva mnogima biti zanimljivo otkriće i dobar razlog da se prema njima ubuduće odnose s mnogo više pažnje i poštovanja i počaste ih jednostavnim i ukusnim receptima iz ovog priručnika.

„Vaše tijelo ima dva mozga, jedan u vašoj glavi i drugi u crijevima. Kad nešto pomislite, u neuronima u vašoj glavi opažaju se malene iskre elektriciteta. Mozak u vašoj glavi je hardware za vaše misli. Ali kad iskusite spoznaju iz dubina utrobe, ili intuiciju, majušne iskre elektriciteta zaiskre u vašem drugom mozgu. Dok vaš prvi mozak služi kao vaš intelektualni hardware, vaš je drugi mozak - crijeva - vaš duhovni i emocionalni navigacijsku sustav“, pojasnio je dr. Junger, te ustvrdio da čista crijeva znače savršeno zdravlje, a da biste uživali istinsko doživotno zdravlje, morate naučiti održavati njihovu čistoću.

Svjedoči da se razumijevanjem i popravljanjem crijeva rješio vlastite depresije, a to mu je bio i temelj od kojeg je tijekom svog bogatog liječničkog iskustva započinjao liječenje bolesnika i mnogima pomogao da se oslobode raznih simptoma i bolesti. Različite funkcije crijeva toliko su zamršeno povezane da će vam razmišljanje o njima kao cjelini pomoći donositi bolje izbore u pogledu vlastitog zdravlja i razotkriti tajnu superzdravlja. I što je još važnije pomoći će vam shvatiti što nije u redu s današnjom medicinom i omogućiti da postanete sam svoj liječnik.

Kao bebe u materici po pravilu smo sasvim bez klica. Devet meseci niko nas ne dotiče osim majke. Naša hrana je prethodno svarena, naš kiseonik prethodno udahnut. Tako majčina pluća i utroba filtriraju sve što dolazi do nas. Jedemo i dišemo kroz majčinu krv, koju njen imunološki sistem drži bez klica. Obavijeni smo vodenjakom i ograđeni mišićavom maternicom zapušenom debelim zapušačem kao kakav veliki krčag. Tako ne može da nas dodirne ni parazit, ni virus, ni bakterija, ni gljivica, pa ni čovek. Čistiji smo od operacionog stola posle dezinfikovanja.

Ovo stanje je neuobičajeno. Nikada više u svom životu nećemo biti tako zaštićeni i tako sami. Kada bismo takvi bili van materice, bez klica, bili bismo drugačije građeni. Ovako, svako veliko stvorenje ima najmanje jedno drugo stvorenje koje mu pomaže, za šta kao protivuslugu ovo drugo stiče pravo da živi u njemu. Zbog toga imamo ćelije čija je površina veoma pogodna za usidrenje bakterija koje se hiljadama godina razvijaju zajedno s nama.

Čim vodenjak postane propusan, počinje naseljavanje. Iako smo ljudi od sto posto ljudskih ćelija, naseljavaju nas mnoga sićušna bića, tako da smo od tada po broju ćelija samo deset procenata ljudi i devedeset procenata mikrobi. Kako su naše ljudske ćelije znatno veće od ćelija naših novih sustanara, oni se samo ne vide.

Za zdravlje zuba najvažnija je pravilna oralna higijena, koja podrazumeva redovno pranje zuba, upotrebu konca i interdentalnih četkica.

Uz odgovarajuću higijenu usta važna je i zdrava ishrana, pa se tako ne preporučuju gazirani sokovi i prizvodi sa mnogo šećera. Sa jedne strane, važno je ono što činimo za zdravlje zuba, dok, sa druge strane, usna duplja sama radi na tome da se zaštiti.

Nova studija pokazala je da određene bakterije mogu zaustaviti, ili makar ograničiti, propadanje zuba. Iako „korisne bakterije" prirodno žive na zubima i oko njih, nemamo ih svi dovoljno. Naučnici stoga pokušavaju da proizvedu probiotike koji će podsticati razvoj dobrih bakterija.

Marsel Nasimento i Robert Burn, istraživači Univerziteta u Floridi, ispituju mikroorganizme usne duplje koji služe kao probiotici za zube. Kako bi ih pronašli i izolovali, uzimali su briseve bakterija kod dece, uzrasta 2‒7 godina.

Testirali su različite vrste bakterija sa namerom da utvrde koja od njih ima potencijal da spreči propadanje zuba. Šupljine u zubima, poznate kao karijes, formirale su se samo kod neke dece.

Najperspektivnije rezultate dobili su kod dece sa zdravim zubima. Naime, kod njih je izolovana bakterija A12, koja ima sve osobine potrebne za „borbu" protiv karijesa.

Pre nekoliko godina, dvanaestogodišnji sin Majkla Kinča naglo se razboleo. Otac ga je odveo u obližnju bolnicu zbog visoke temperature. Dok su pokušavali da dijagnostifikuju bolest, lekari su detetu dali najpre jednu, a kasnije drugu vrstu antibiotika.

Nedugo zatim, lekari su ustanovili da je detetu puklo slepo crevo i da je došlo do trovanja krvi. „Stvari su se odvijale jako brzo - do trovanja krvi došlo je pre nego što je osetio simptome puknuća slepog creva“, kaže Kinč. Njegov sin prebačen je u medicinski centar gde je „stavljen“ na još četiri vrste antibiotika.

Kad su došli prvi nalazi, pokazalo se da su bakterije reagovale na samo dva od šest antibiotika koje je pio. Antibiotici koji su delovali bila su ona prva dva koja je dobio u prvoj bolnici. „Da smo odmah otišli u drugu bolnicu, verovatno mi sin ne bi preživeo.“ Kinč objašnjava kako njegov sin nije često pio antibiotike, nego je stvar u tome što su bakterije oko nas otporne na većinu antibiotika.

Tri nedelje kasnije, Majkl je bio pozvan da se priključi neprofitnoj organizaciji Institut za saradnju životnih nauka koja se bavi razvojem novih lekova. Dok su članovi razmišljali šta će biti fokus njihova istraživanja, Kinč je svoj glas dao antibioticima.

Kao direktor Centra za molekularna otkrića na Univerzitetu Jejl, Kinč je imao pristup opsežnoj bazi podataka o otkriću i razvoju različitih lekova u farmaceutskoj industriji. Pregledanjem tih dokumenata, Kinč je shvatio da je smanjivanje efikasnosti antibiotika veliki problem koji bi promenio svaki segment medicinske prakse.

Procijenjeno je da naše tijelo sadrži deset trilijuna ljudskih stanica, a da u njemu živi oko 100 trilijuna mikroba. Dakle, 90% posto nas čine mikrobi, a 10% stanice sisavaca.

Mikrobiom čovjeka

Mikrobni dio nazivamo našim mikrobiomom, a to su svi organizmi koji žive u ljudskom tijelu: bakterije, gljivice, virusi, protozoe. To su organizmi koji žive u i na nama, i kojima smo mi dom. Znanstvenici procjenjuju da oko 1000 vrsta živi u našim crijevima, oko 700 u ustima, oko 300-400 u rodnici, oko 700 u koži.

Odnos između bakterija i ljudskih stanica baziran je na kooperaciji i suradnji. Mi tim bakterijama pružamo dom, stanište, a bakterije nama zauzvrat pružaju zaštitu. Njihova važna pomoć u tome da funkcioniramo kao ljudska bića ne bi se trebala podcjenjivati. Bakterije pomažu u regulaciji našeg metabolizma i one igraju ključnu ulogu uspostavljanja našeg imunološkog sustava.

Narušena ravnoteža

Život je u svom najzdravijem obliku ekosustav, raznolikost vrsti koje koegzistiraju, koje žive u ravnoteži. No kad je sklad poremećen i ravnoteža narušena, ili kad se raznolikost vrsta smanji, ekosustav je podložniji bolestima. Način na koji živimo dramatično se promijenio te znanstvenici sada pretpostavljaju da to utječe na naš ekosustav i smanjuje raznolikost mikroba čija je važna uloga bila da nas štite. Naš drevni mikrobiom koji nas je štitio od mnogih bolesti propada, a jedan od uzroka je moderan način života: klorirana voda, malobrojne obitelji, rođenje carskim rezom, pretjerana upotreba antibiotika i antibakterijskih sredstava za pranje i čišćenje.

Znanstvenici Sveučilišta Harvard prije nekoliko dana su objavili istraživanje evolucijskih mogućnosti bakterije Escherichie Coli. Tim je istraživao utjecaj različitih količina antibiotika na bakteriju. Istraživanje je trajalo 11 dana te je rezultiralo poražavajućim rezultatima.

Znanstvenici su napravili eksperimentalnu posudu koju su podijelili na devet dijelova. Rubni dijelovi posude nisu sadržavali antibiotik, dok su dijelovi prema središtu sadržavali antibiotike u različitim količinama. U prvom danu eksperimenta je bakterija zauzela vanjske dijelove posude, te kako su dani odmicali zauzela je cjelokupnu posudu. U roku od 11 dana bakterija je uspjela evoluirati i kolonizirati cijelu posudu.

Razlog zabrinutosti znanstvenika zbog ovog eksperimenta je brzina kojom se bakterija množi te njena mogućnost prilagodbe različitim uvjetima. Escherichia Coli svakih 20 minuta udvostruči svoju populaciju, te se sa svakim novim povećanjem bolje prilagođava različitim uvjetima staništa.

Escherichia Coli normalni je stanovnik ljudskog probavnog sustava, ali također i najčešći uzročnik raznih infekcija i upala. Bakterija unutar 40 sati nakon rođenja djeteta kolonizira probavni trakt, te služi kao sloj koji oblaže sluznicu crijeva.

- Ono što me najviše uzbuđuje je upravo evolucija koja nam se događa pred očima a nismo je ni svjesni - izjavio je za „Science alert" Michael Baym, jedan od znanstvenika uključenih u istraživanje.

Svake godine, oko 700.000 ljudi umire diljem svijeta zbog bakterijskih infekcija, otpornost na djelovanje antibiotika mogla bi u budućnosti rezultirati smrću 10 milijuna ljudi godišnje. Ukoliko žele utjecati na smanjenje smrtnosti od infekcija, znanstvenici će morati do sredine 21. stoljeća naći novo rješenje u borbi protiv bakterija.

Šezdesetih godina prošlog veka, kada nije postojala obaveza da se obelodani eventualni sukob interesa u naučnom istraživanju, industrija zaslađene hrane i sokova sponzorisala je studije u kojima je mast proglašena za glavnog uzročnika bolesti srca i krvnih sudova, objavio je „Njujork tajms”, pozivajući se na izveštaj objavljen u jednom naučnom časopisu.

U vreme kada su kardiovaskularne bolesti bile u porastu među Amerikancima, istraživači su počeli da upiru prstom u šećer kao u mogućeg krivca. Onda je udruženje proizvođača „kupilo” svoje naučnike da skrene pažnju na nekog drugog, u ovom slučaju zasićene masti.

U studiji objavljenoj 1967. godine u uglednom Medicinskom žurnalu Nove Engleske kao krivci za bolesti srca proglašeni su holesterol i mast, a nisu pomenuti dokazi iz pedesetih godina da je i šećer povezan s istom vrstom oboljenja. Prepiska između profesora Marka Hegsteda sa Harvarda i njegovih kolega otkriva da je Fondacija za istraživanja o šećeru, kako se zove udruženje proizvođača, odredila cilj naučnog rada, finansirala istraživanja i kontrolisala nacrt teksta.