Situacija se pogoršava ‒ analize pokazuju da bi do 2050. godine od infekcija moglo da umre čak deset miliona ljudi godišnje. U tom smislu, cinicima može da se „progleda kroz prste" kada kažu su taj argument čuli ranije.
Otkako su velike količine antibiotika počele da se upotrebljavaju kasnih četrdesetih godina 20. veka, zabrinutost postoji. Mišljenje da je epidemija bakterijskih infekcija moguća ipak je bilo preuranjeno, jer je, pored penicilina, došlo do razvoja infrastrukture, obezbeđeni su bolji uslovi života i čistija voda. Danas je ta realna pretnja finija, ali i dalje vrlo opasna.
Činjenica je da je napretkom u razvoju zdravstvenih sistema smanjen broj slučajeva tuberkuloze u Indiji. Ipak, bez obzira na to, 60 000 novorođenčadi godišnje umre od infekcija za koje kao da nema leka. Kakva god endemska infekcija bila, otporna je na terapiju. Ta istina važi i u bogatom svetu, otporne varijacije organizama postoje svuda, poput bakterije ʼStaphylococcus aureusʼ koja povećava rizik od postoperativnih infekcija.
I sad, možemo da zamislimo svet u kojem ljudi umiru od običnih infekcija, gde ne postoji transplantacija organa, tumori ne mogu da se leče, i u kojem čak i rutinske operacije slepog creva, na primer, imaju visoku smrtnost.
Takav svet mogao bi da postane stvarnost, otkriva istraživanje objavljeno u specijalizovanom izdanju časopisa „Lanset" („Lancet Infectious Diseases Journal"); uz napomenu da se starih bolesti treba pribojavati, a ne novih.
Reč je o scenariju „bakterijske apokalipse", odnosno trenutku kada nijedan antibiotik kojim svet raspolaže neće moći da zaustavi štetne bakterije. Većina ljudi veruje da su bakterije „pokorena vrsta", da ih je moderna medicina zaustavila i da je to „gotova priča" ‒ čak i ako neka bakterija razvije otpornost na postojeće antibiotike, pronaći će se novi lek, zar ne? Nažalost ‒ ne.
Komentar: Čak i da alkohol ne uzrokuje izravno rak, vjerojatno je najbolje prestati ga piti: