Nakon prethodnog posta, ovdje ću uključiti malu tablicu koja navodi datume raznih kozmičkih katastrofa na Zemlji na temelju četiri glavna izvora o kojima se raspravljalo. Postoje i drugi znanstvenici koji istražuju i pišu o ovoj temi o kojoj ja raspravljam drugdje, ali jako se trudim (teško je) da ovaj prikaz bude što je moguće sažetiji.

Tablica ispod je kratki popis viđenja kometa uglavnom iz kineskih zapisa. Ova bi viđenja mogla biti povezana s destruktivnim događajem negdje na planetu. Ovaj popis je izveden iz Kometi: Kronološka povijest promatranja, znanosti, mita i folklora, Donald K. Yeomans (1991.), znanstveno izdanje Wiley.

Ne samo da virusi predstavljaju jednu od najstarijih, ako ne i najstariju vrstu organizama, već su i daleko najbrojniji organizmi na našem planetu^[1].

U atmosferi se procjenjuje da postoji 1031 virus; u tlu ima 2,5 x 10 e31 virusa; a u oceanima ima 1.2 x 10 e30 virusa. Ukupno, procijenjeni^[2] broj virusa na našem planetu je 10 e32, što ih čini daleko najuspješnijom vrstom. To je stotinu milijardi više od procijenjenog broja zvijezda u svemiru (1021),^[3] što zauzvrat značajno premašuje broj zrnaca pijeska na našem planetu^[4].

Znam da sam u prethodnom postu rekla da ću odmah prijeći na raspravu o filozofima i filozofiji u ovom postu, ali kako pregledavam svoj tekst od 400 stranica, shvaćam da bih prvo trebala pokriti još nekoliko drugih stvari. Postat će jasno zašto je bitno znati što se događalo da bismo u potpunosti razumjeli što su grčki filozofi bili i čime su se bavili.

Virusi su jedni od najstarijih organizama prisutnih na Zemlji, ako ne i najstariji. Njihova prisutnost je konzervativno potvrđena na najmanje 550 MG^[1], ali neki istraživači smještaju pojavu virusa mnogo ranije: tijekom^[2] arhajskog doba^[3] ili čak i prije^[4]. Smatra se da su bakteriofagi, različiti virusi koji se hrane bakterijama, stari najmanje 3 milijarde godina^[5].

Kometni događaji uzrokuju masovna izumiranja tijekom kojih su neke vrste iskorijenjene, dok su druge vrste pošteđene i iznenada evoluiraju.

Kao što je opisano u prethodnom poglavlju^[1], virusi imaju destruktivno djelovanje specifično za vrstu, ali postoji razlika između virusa koji uzrokuje bolesti kod određene vrste i virusa koji odlučujuće pridonosi izumiranju te iste vrste.

Osim njihove uloge u specijaciji, virusi bi također mogli objasniti zagonetnu značajku većine masovnih izumiranja: njihovu očitu diskriminaciju vrsta.

Iako mehanički učinci udara kometa, bilo da se rado o mega tsunamiju, ledenom dobu ili induciranom masovnom vulkanizmu, mogu i jesu odgovorni za većinu razaranja uočenih tijekom masovnih izumiranja, to nije dovoljno za objašnjavanje njihove dimenzije koja je specifična za vrstu: dok je jedna određena vrsta iskorijenjena, druge blisko srodne vrste koje dijele slično stanište, ishranu, fiziologiju su pošteđene:

Većina onoga što je uključeno u ovaj post izravno dolazi iz knjige Kometi i Mojsijevi rogovi, ali je odabrano i uređeno radi sažetosti. Namjeravam da moj glavni fokus bude na filozofima, ali smatram da bi ono što sam napisala o toj temi bilo neshvatljivo bez pozadine i konteksta. Čini mi se da se ništa od onoga što su razni rani filozofi govorili, radili ili pisali ne može lako shvatiti ako se dobro ne razumije povijest tog vremena. I ta povijest nije samo društvena i politička, ona je i povijest okoliša. Hendikepirani ste čak i s takvim znanjem, jer su se kršćanski pisari, koji su stoljećima bili glavni u književnosti, pobrinuli da njihova priča bude što dosljednija, koliko su to mogli. Na sve se treba obratiti pozornost kako bi se moglo iznijeti bilo što razumno o povijesnim stvarima.

Opća tema Mojsijevih rogova jest ta da su cikličke, kozmičke katastrofe odigrale veliku ulogu u oblikovanju povijesti našeg planeta i njegovih civilizacija. Mnoga znanstvena istraživanja obrađena su u prvoj polovici ove knjige. Osvrnut ćemo se na to što je kraće moguće. To se ne može izbjeći, jer su činjenice na terenu bile važne i imale su značajan utjecaj na razmišljanje grčkih filozofa.

Iako je postojao veliki otpor ideji katastrofizma (vjerojatno uglavnom od strane znanstvenika autoritarno-sljedbeničkog tipa), prije nekoliko godina Proceedings of the National Academy of Science objavio je studiju međunarodnog tima znanstvenika koji su se općenito složili da je oluja meteorita ili krhotina kometa pogodila Zemlju prije nešto više od 12.000 godina i da je ona vjerojatno odgovorna za izumiranje megafaune i mnogih pretpovijesnih naroda koji su tada živjeli. Također se sada govori da su dokazi o ekstremnoj vrućini, koju bi proizveo ekvivalent tisuća nuklearnih eksplozija iznad glave, pronađeni na najmanje dva kontinenta.

Dio III: Virusi su pokretači života​



Poglavlje 9: Enigma specijacije​

Zaključili smo poglavlje pod naslovom "Ostale eksplozije života" sljedećom izjavom: gore navedeno sugerira da veliki udari kometa nisu samo destruktivni činovi koji uklanjanju zastarjele oblike života tijekom masovnih izumiranja, već su to i kreativni činovi kroz uvođenje složenijih oblika života. Ali koji je to mehanizam koji je iznad ovih iznenadnih životnih eksplozija?

Začudo, dugo vremena ova neobičnost nije privlačila veliku pozornost znanstvene zajednice:

[...] izumiranje dinosaura i mnogih drugih skupina životinja na granici između krede i tercijara (KT) bila je posljednja od šest velikih epizoda masovnog izumiranja identificiranih oko 1960. iz fosilnog zapisa, a one ranije (kronološkim redom) bile su blizu ili na kraju razdoblja kambrija, ordovicija, devona, perma i trijasa. Međutim, vrlo malo evolucijskih biologa ili paleontologa (istraživača fosila) vidjelo je ikakav razlog za mišljenje da je za te događaje potrebno posebno objašnjenje. Do tog vremena, moderna sinteza, koja spaja tradicionalni darvinizam s populacijskom genetikom, postala je nadmoćno dominantna evolucijska paradigma, i vjerovalo se da se cijeli tijek života na Zemlji može objasniti kroz mehanizam adaptivne mutacije.^[1]

"Reći ću da je ovo avantura koju svako ljudsko biće mora proći - naučiti biti anksiozan...Tko je naučio biti anksiozan na pravi način, naučio je ono što je najviše".

― Soren Kierkegaard

Jako često se o anksioznosti govori kao o nepoželjnom stanju koje zahvaća pojedinca i s kojim se ta osoba onda mora nekako naučiti nositi, bilo kroz uporabu farmaceutskih lijekova, posjeta psiholozima ili primjenu određenih alternativnih metoda. Postoji pregršt članaka koji daju savjete o tome kako se riješiti anksioznost i osoba koja od nje pati će ih lako pronaći. Iako ti savjeti mogu biti vrijedni, posebno ako smo preplavljeni tim osjećajima i ne možemo normalno funcionirati, ovakav pogled i pristup tom stanju izostavlja kontekst unutar kojega se pojavljuje anksioznost, uključujući i njen potencijal da potakne unutarnji rast te osobe. Kontekst je sam pojedinac i njegovo postojanje, način života, ono što jest, njegovo trenutno stanje razvoja i potencijal za rast koji posjeduje. Preokupacija sa samim simptomom nas lako može zaslijepiti i navesti na to da se fokusiramo na olakšavanje tjeskobe, uništavajući time potencijal koji se krije u njoj.

Doživljaj anksioznosti nije jednolik. Anksioznost koja se javlja kod osobe koja se brine oko zadovoljavanja vlastitih bioloških potreba ili osobne taštine (jer ne zna da li će te potrebe uspjeti zadovoljiti ili ne) nije iste vrste ili kvalitete kao anksioznost kod osobe koja teži prema nečemu višem i koja želi izgraditi vlastiti karakter i anksiozna je oko toga da li će to uspjeti ostvariti. Anksioznost kod prve osobe je usmjerena prema vani i na okolinu jer brine oko toga kako će održati vlastiti status. Anksioznost kod druge osobe je usmjerena prema unutra, jer brine oko toga da ne podbaci u vlastitim vrijednostima, da njome ne upravlja okolina i mentalitet stada.

U primjeru iznad, kod prve osobe prevladavaju "niži" biološki nagoni ili utjecaj i pritisak okoline, dok kod druge osobe vidimo nešto što je više ljudski i plemenitije. Radi se o razlici u stanju bića pojedinca i sam simptom nije isti jer mu je narav promijenjan stanjem razvoja osobe u kojoj se pojavljuje. Stoga, kad govorimo o anksioznosti, ne govorimo o nečemu jasno definiranom i specificiranom, umjesto toga moramo uzeti u obzir širu sliku. Bez šire slike, sam simptom (anksioznost) nam ne govori previše.

Rekordne padaline i poplave širom svijeta obilježile su i ovaj mjesec, ali treba istaknuti neke rijetke snježne događaje:

U nekim dijelovima Jaspera u Alberti palo je više od 100 mm kiše i više od 51 cm snijega tijekom tjedna ljetnog solsticija. U Nacionalnom parku Jasper zatvorene su dvije ceste, a 60 posjetitelja spašeno je nakon što su ostali nasukani. U zapadnoj Kanadi mnoga su skijališta bila prekrivena neuobičajeno velikim snijegom za lipanj.

Isti sustav ispustio je 15,2 cm snijega u odmaralištima Tamarack, Idaho, i odmaralištima Beaver Creek, Colorado. Ovu američku planinu također je pogodila iznenadna mećava koja je donjela rekordnu količinu snijega za lipanj i zaustavivši sav promet u tom području jer je vidljivost pala na nulu u samo nekoliko minuta.

Santa Cruz u Boliviji, najvećoj poljoprivrednoj regiji u zemlji, pripremio se za iznenadni val snijega i leda koji je prouzročio trajnu štetu na usjevima i stoci. Olujne kiše također su uzrokovale poplave u istom području, što je dovelo do zatvaranja cesta i evakuacije zračnim putem.