"Reći ću da je ovo avantura koju svako ljudsko biće mora proći - naučiti biti anksiozan...Tko je naučio biti anksiozan na pravi način, naučio je ono što je najviše".

― Soren Kierkegaard

Jako često se o anksioznosti govori kao o nepoželjnom stanju koje zahvaća pojedinca i s kojim se ta osoba onda mora nekako naučiti nositi, bilo kroz uporabu farmaceutskih lijekova, posjeta psiholozima ili primjenu određenih alternativnih metoda. Postoji pregršt članaka koji daju savjete o tome kako se riješiti anksioznost i osoba koja od nje pati će ih lako pronaći. Iako ti savjeti mogu biti vrijedni, posebno ako smo preplavljeni tim osjećajima i ne možemo normalno funcionirati, ovakav pogled i pristup tom stanju izostavlja kontekst unutar kojega se pojavljuje anksioznost, uključujući i njen potencijal da potakne unutarnji rast te osobe. Kontekst je sam pojedinac i njegovo postojanje, način života, ono što jest, njegovo trenutno stanje razvoja i potencijal za rast koji posjeduje. Preokupacija sa samim simptomom nas lako može zaslijepiti i navesti na to da se fokusiramo na olakšavanje tjeskobe, uništavajući time potencijal koji se krije u njoj.

Doživljaj anksioznosti nije jednolik. Anksioznost koja se javlja kod osobe koja se brine oko zadovoljavanja vlastitih bioloških potreba ili osobne taštine (jer ne zna da li će te potrebe uspjeti zadovoljiti ili ne) nije iste vrste ili kvalitete kao anksioznost kod osobe koja teži prema nečemu višem i koja želi izgraditi vlastiti karakter i anksiozna je oko toga da li će to uspjeti ostvariti. Anksioznost kod prve osobe je usmjerena prema vani i na okolinu jer brine oko toga kako će održati vlastiti status. Anksioznost kod druge osobe je usmjerena prema unutra, jer brine oko toga da ne podbaci u vlastitim vrijednostima, da njome ne upravlja okolina i mentalitet stada.

U primjeru iznad, kod prve osobe prevladavaju "niži" biološki nagoni ili utjecaj i pritisak okoline, dok kod druge osobe vidimo nešto što je više ljudski i plemenitije. Radi se o razlici u stanju bića pojedinca i sam simptom nije isti jer mu je narav promijenjan stanjem razvoja osobe u kojoj se pojavljuje. Stoga, kad govorimo o anksioznosti, ne govorimo o nečemu jasno definiranom i specificiranom, umjesto toga moramo uzeti u obzir širu sliku. Bez šire slike, sam simptom (anksioznost) nam ne govori previše.

Rekordne padaline i poplave širom svijeta obilježile su i ovaj mjesec, ali treba istaknuti neke rijetke snježne događaje:

U nekim dijelovima Jaspera u Alberti palo je više od 100 mm kiše i više od 51 cm snijega tijekom tjedna ljetnog solsticija. U Nacionalnom parku Jasper zatvorene su dvije ceste, a 60 posjetitelja spašeno je nakon što su ostali nasukani. U zapadnoj Kanadi mnoga su skijališta bila prekrivena neuobičajeno velikim snijegom za lipanj.

Isti sustav ispustio je 15,2 cm snijega u odmaralištima Tamarack, Idaho, i odmaralištima Beaver Creek, Colorado. Ovu američku planinu također je pogodila iznenadna mećava koja je donjela rekordnu količinu snijega za lipanj i zaustavivši sav promet u tom području jer je vidljivost pala na nulu u samo nekoliko minuta.

Santa Cruz u Boliviji, najvećoj poljoprivrednoj regiji u zemlji, pripremio se za iznenadni val snijega i leda koji je prouzročio trajnu štetu na usjevima i stoci. Olujne kiše također su uzrokovale poplave u istom području, što je dovelo do zatvaranja cesta i evakuacije zračnim putem.

Prethodno poglavlje pružilo je obilje primjera evolucijskih skokova nakon masovnih izumiranja. Kada pregledamo prošle eone, može se vidjeti da svako geološko razdoblje označava pojavu novih oblika života koji su znatno razvijeniji od oblika života koji pripadaju prethodnom razdoblju.

Ovaj pojam evolucije nije bio stran prošlim misliocima. Još prije više od dva tisućljeća, grčki filozof Anaksimandar^[1] postavio je iznenađujuće dobru teoriju evolucije:

Između 5. lipnja 2022. i 4. lipnja 2023. Britanija je zabilježila 1.059 više smrtnih slučajeva na milijun ljudi. Čudna stvar u vezi ovoga je da je stopa smrtnosti u Britaniji 2023. viša od stope smrtnosti u istom razdoblju 2020.-21. u 13 od 27 zemalja EU! piše Nick Rendell.

Ako su ljudi u Austriji, Cipru, Danskoj, Estoniji, Finskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Irskoj, Luksemburgu, Malti, Nizozemskoj i Švedskoj bili toliko zabrinuti zbog mogućnosti svoje smrti da su se pomirili sa zatvaranjem, dobrovoljno preokrenuli svoja gospodarstva i ispisali svoju djecu iz škole 2020.-21. (dobro, ne Švedska, ali svi drugi jesu), zašto ne osjećamo potrebu učiniti isto sada? Sada imamo više smrtnih slučajeva nego što su te zemlje imale tada.

Kad bi YouGov sutra napravio anketu s pitanjem trebamo li se odmah vratiti u izolaciju, koliko bi palaca gore dobili? Vrlo malo, nadam se. Ali ako građani Ujedinjenog Kraljevstva sada ne misle da je to dobra ideja, zašto su Nijemci, Finci ili Grci mislili da je to dobra ideja 2020. i 2021.? Je li moguće da su izmanipulirani? Da im nije data cjelovita slika? Da su 'uhvaćeni između?'

Eksplozija života nakon K/T granice je najnovija i najviše dokumentirana. Kambrijska eksplozija je najdramatičnija. Ali to nisu dva izolirana slučaja. Praktično sva masovna izumiranja bila su popraćena eksplozijama života i obilježena pojavom novih i složenijih oblika života koji pokazuju fiziološke značajke koje nikad prije nisu bile uočene.

Po uzoru na svog slavnog prethodnika Josefa Goebbelsa, gospođa Ursula Von der Leyen, neizabrana predsjednica "Četvrtog Reicha", uvela je cenzuru. U beskrajnoj mudrosti svog malog mozga, gospođa Von der Leyen odlučila je da stanovnici EU-a, koji su preživjeli ili izbjegli smrtonosna covid cijepiva koje im je pokušala nametnuti sa svojim prijateljima iz Pfizera, ne smiju biti izloženi ruskoj propagandi. Za njihovo dobro, naravno, jer to je ono što autokrati uvijek ističu kao glavno opravdanje za uvođenje cenzure. "Mi odlučujemo što je dobro za vas", ti ljudi vole reći. Poput Von der Leyenovinih partnera u zločinu, Blofeld nam poručuje iz svog švicarskog skloništa: "nećete posjedovati ništa, ali ćete biti sretni." Međutim, EU cenzura još nije potpuna, ali napreduje. Marš cenzora i njihovih kolona kukavičkih kolaboracionista može se čuti po cijelom krajoliku društvenih medija. Sve vijesti koje nisu po volji vladajućima nazivaju se "lažnim vijestima" ili "dezinformacijama".

Kada se toliko ljudi toliko dugo drži u neznanju o toliko tema, nije iznenađujuće da većina Europljana nema pojma o tome što se zapravo događa u Ukrajini. Naravno, Rusija već dobija vojni sukob, ali europski državni i korporativni mediji nepokolebljivo održavaju lažljivu priču i svakodnevno šire velike doze lažnih vijesti i dezinformacija. Ako se ponavlja dovoljno često, svaka će laž na kraju zvučati kao istina. Dr. Goebbels je to znao, a zna i gospođa Von der Leyen. Nepotrebno je reći da to stvara određeni duševni mir, iako lažan.

** Ispričavamo se što video sažetaka zemaljskih promjena za svibanj kasni - svi kroničari Sott.net-a su bili na vjenčanju! **

Ako ste mislili da će neuobičajeni snijeg i niske temperature prestati u travnju, prevarili ste se. U svibnju su se nastavili obarati rekordi na obje hemisfere, a mnoge su zemlje pretrpjele teške poplave zbog tona snijega koji se otopio.

Herodot (Povijest, knjiga 1.53) priča priču o Krezu, kralju Lidije 585.-546. pr. Kr. u današnjoj zapadnoj Turskoj i jonskoj obali Sredozemnog mora. Krez je osvojio Efez, Milet i susjedna područja u kojima se govorilo grčki, dobivši danak i plijen koji ga je učinio jednim od najbogatijih vladara svog vremena. Ali te pobjede i bogatstvo doveli su do arogancije i oholosti. Krez je okrenuo pogled prema istoku, ambiciozan da osvoji Perziju, kojom je vladao Kir Veliki.

Nakon što je obdario kozmopolitski hram u Delfima značajnim srebrom i zlatom, Krez je upitao proročicu hoće li biti uspješan u osvajanju koje je planirao. Svećenica Pitija je odgovorila: "Ako krenete u rat protiv Perzije, uništit ćete veliko carstvo."

Krez je stoga krenuo u napad na Perziju 547. pr. Kr. Marširajući prema istoku, napao je perzijsku vazalnu državu Frigiju. Kir je pokrenuo specijalnu vojnu operaciju kako bi otjerao Kreza, porazio Krezovu vojsku, zarobio ga i iskoristio priliku da ugrabi zlato Lidije kako bi predstavio vlastiti perzijski zlatni novac. Dakle, Krez je doista uništio veliko carstvo, ali ono je bilo njegovo.

Kambrijska eksplozija života dogodila se prije otprilike 541 MG (milijuna godina), ubrzo u geološkom smislu, nakon masovnog izumiranja koje je vjerojatno bilo posljedica udara kometa^[1]. Dva značajna udarna kratera su istovremena s ovim masovnim izumiranjem: Acraman i Beaverhead^[2]. Hipoteza o udaru kometa dodatno je ojačana otkrićem tipičnih markera udara kometa kao što su iridij, osmij i porast platina^[3] na granici pretkambrija i kambrija.

Tijekom ove iznimne životne eksplozije gotovo svih današnjih 31 koljena životinja^[4] pojavilo se sasvim iznenada^[5]:

Kambrijske životinje otkrivaju razinu složenosti^[6] usporedivu s modernim životinjama, iako se njihove morfologije razlikuju. Ovaj evolucijski skok je tim više zapanjujući što je prije kambrijske eksplozije većina organizama bilo jednostanično zajedno s manjinom od nekoliko vrlo jednostavnih višestaničnih organizama.

Nedavno deklasificirani britanski dosjei bacaju uznemirujuće svjetlo na podrijetlo i unutarnje djelovanje operacije Gladio, tajne NATO-ove zavjere koja raspoređuje fašističke terorističke milicije diljem Italije. Jesu li špijuni u Londonu primijenili ove lekcije u Ukrajini?

Nedavno deklasificirani dosjei britanskog Ministarstva vanjskih poslova dodali su uznemirujuće detalje u povijest operacije Gladio. Tajna operacija otkrivena je 1990. godine, kada je javnost saznala da su CIA, MI6 i NATO obučavali i upravljali podzemnom vojskom fašističkih paravojnih postrojbi diljem Europe, raspoređujući svoja sredstva da potkopaju političke protivnike, uključujući terorističke napade pod lažnom zastavom.

Među njima je bio i mladi Silvio Berlusconi, medijski oligarh koji je bio talijanski premijer u četiri odvojene vlade između 1994. i 2011. Naveden kao član P2, tajne grupe političkih elita iz doba Hladnog rata posvećene ciljevima Gladija, Berlusconi je nedvojbeno odnio neke teške tajne u grob kada je umro ovog 12. lipnja.

Gotovo je nemoguće povjerovati da nezgodne istine nisu izbačene iz britanskog dokumentarnog zapisa o operaciji Gladio prije deklasifikacije. Unatoč tome, nedavno objavljeni materijal je vrlo poučan. Pokrivajući naporno dvanaestomjesečno razdoblje nakon prvog javnog otkrivanja postojanja Gladia, novine ilustriraju kako je londonski vanjski obavještajni aparat pažljivo pratio kontinent dok su se događaji odvijali.

Novine ne samo da bacaju novo svjetlo na zavjeru, već i naglašavaju Gladiovu relevantnost, jer se britanska obavještajna služba pridružuje svojim američkim kolegama u suvremenim zavjerama koje uključuju tajne gerilske snage od Sirije do Ukrajine.