Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 12. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk, čime ujedno "zatvaramo" njen prvi dio: "Elektricitet i plazma".


Naslovnica ECHCC
© Sott.netZemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza
Skrivena povijest svijeta III
Birkelandove struje i spiralno kretanje dvostrukih vlakana su blisko povezani s jednim drugim konceptom: homopolarnim motorima. Još znani i kao Faradayevi motori, homopolarni motori se temelje na sili koju generira interakcija između električne struje i magnetskog polja (Lorentzova sila ili Laplaceova sila). Dakle, u prirodi, dvije vrste nevidljive energije - magnetska polja i električne struje - mogu međudjelovati i proizvesti vrlo opipljivu mehaničku silu - Lorentzovu silu.

Lorentzova sila je proporcionalna električnoj struji i magnetskom polju. Što je jača struja i elektromagnetsko polje, to je snažnija posljedična Lorentzova sila. To je princip koji pogoni homopolarne motore, najjednostavniji tip motora. To je također osnovni princip u pozadini većine drugih vrsta električnih motora.

Lorentzova sila
© Sott.netSmjer Lorentzove sile u odnosu na električnu struju i odgovarajuće magnetsko polje.
Lorentzova sila je okomita na ravninu koju zatvaraju električna struja i elektromagnetska polja. Ako ispružite desnu ruku kao na gornjoj slici, Lorentzova sila (F) će biti usmjerena iz dlana vaše ruke, ako električna struja (I) teče preko vašeg dlana u smjeru ispruženog palca, dok magnetsko polje (B) izlazi prema gore u smjeru kažiprsta.
Homopolarni motor
© Sott.netPrikaz homopolarnog motora s magnetskim poljem, intenzitetom struje, posljedičnom Lorentzovom silom i induciranom vrtnjom.
Gornja slika prikazuje homopolarni motor sastavljen od, od gore prema dolje, jedne baterije, jednog vijka i jednog magneta. Električna žica zatvara krug i povezuje vrh baterije s magnetom. Preklapanje magnetskog polja (B - ljubičasto) i intenziteta struje (I - crveno) generira Lorentzovu silu (F - zeleno), to jest elektromotivnu silu koja vrti magnet. Rezultirajuća vrtnja se predstavlja narančastom bojom.
Birkelandov eksperiment
© Sott.netBirkelandov eksperiment "terella".
Svaki provodnik prožet električnom strujom i elektromagnetskim poljem je izložen istoj Lorentzovoj sili. To se također odnosi na nebeska tijela. Kristian Birkeland je modelirao električno stanje nebeskih tijela svojim eksperimentom "terrella" (lat. "mala Zemlja"; vidi gornju sliku), gdje je ubacio električno nabijenu elektrodu oblika kugle u vakuum. Ovo je izvještaj prve demonstracije "terrelle":
Jednom kad je bio zadovoljan što elektroni teku iz katode, Birkeland je okrenuo prekidač pored komore čime je pokrenuo napajanje elektromagneta u "terrelli". U samo nekoliko sekundi, ljubičasti sjaj se mogao vidjeti kako okružuje Zemlju oko ekvatora. Kako je Birkeland dodatno povećavao jačinu magnetskog polja oko Zemlje, krug se podijelio, a dva novonastala kruga su se počela kretati prema polovima. Publika je utihnula dok su dva spiralna prstena sjajnog fosforescentnog svjetla lebdjela nad polovima Zemlje, čudnovato i čarobno. Nakon par minuta Birkeland je isključio magnet i katodu u "terrelli"; sjaj je nestao, a publika je kolektivno ponovno počela disati.1
Birkeland je opazio da prije nego što se krug izboja podijelio, izboji su bili većinom lokalizirani u ekvatorijalnim i polarnim regijama elektroda, kako se to prikazuje na gornjoj slici. To snažno ukazuje da je većina struje koja je bila ubačena u elektrodu u području njenih polova, pobjegla kroz ekvatorijalnu regiju. To je dosljedno s promatranjima Sunca koje pokazuje prevladavajući sjaj i veću brzinu rotacije2 u ekvatorijalnoj regiji.

Povlačeći analogiju i primijenjujući principe homopolarnog motora na nebeska tijela poput zvijezda i planeta, vidimo da "unutarnji" magnet nebeskog tijela ima ulogu cilindričnog magneta motora. Vanjski izvor napajanja nebeskog tijela služi kao baterija. Djelomični vakuum koji čini svemirski prostor je ekvivalentan djelomičnom vakuumu koji se stvara u laboratoriju. A Birkelandova struja prolazeći plazmom koja okružuje nebeska tijela ima ulogu električne žice koja zatvara strujni krug povezujući bateriju s magnetom.

Ako je nebesko tijelo provodnik kroz koji prolaze električna struja i elektromagnetsko polje, također će biti podložno Lorentzovoj sili. U tom smislu, zvijezde i planeti su divovski homopolarni motori, što objašnjava njihovu vrtnju. Prema tome, kada električna struja i/ili magnetsko polje opadaju u snazi, brzina rotacije također opada.

Valja primijetiti da se Mjesec jedva vrti oko svoje osi. Kao što je ranije objašnjeno, Mjesec nema dvosloj (DL). Nema nikakvu plazmasferu jer je njegov električni potencijal jednak potencijalu okolnog prostora. Budući da su električni potencijali jednaki, Mjesec nije izložen nikakvoj električnoj struji, stoga se ne može stvoriti Lorentzova sila, te stoga skoro nema ni vrtnje.

Međutim, Mjesec rotira jednom tijekom svoje orbite oko Zemlje, što iznosi 27 dana, dok mu isto vrijeme treba da se okrene jednom oko svoje osi. To je razlog zašto Mjesec uvijek pokazuje istu stranu Zemlji.

Stoga je Mjesec prije "zaključan" nego što se u biti vrti, moguće zbog svog preostalog magnetizma3 ima "zaključanu" svoju vidljivu stranu u odnosu na Zemlju.

Za kozmologe plazme, pokretajuća sila rotirajućih zvijezda je uistinu elektricitet:
... u vidljivom svemiru opažamo da magnetska polja povezuju galaksije, što pokazuje da su galaksije "nanizane poput perli na uzici", duž kozmičkih dalekovoda. Galaksije i pripadajuće im zvijezde su natjerane na rotaciju poput najjednostavnijih električnih motora, poznatih kao "homopolarni" ili Faradayevi motori. Sveprisutni spiralni krakovi galaksija označavaju sadašnje puteve između galaktičke jezgre i njene periferije. ... Gledajući s električnog stajališta, dolazimo do jednostavnog opažanja da povećanje dotoka električne struje u zvijezde rezultira povećanjem najvećih brzina rotacije.4
U 3. dijelu knjige ćemo vidjeti kako Lorentzova sila (rezultat međudjelovanja električne struje i magnetskog polja) ima ulogu u brojnim prirodnim fenomenima na Zemlji.

Dosad smo u 1. dijelu ove knjige iznijeli neke osnovne koncepte teorije Električnog svemira i kozmologije plazme: primarnu ulogu električno nabijene plazme, način na koji se različiti električni potencijali formiraju oko nebeskih tijela i stvaraju električni gradijent kojim struja može teći, relativne naboje tijela u našem Sunčevom sustavu, te ulogu elektriciteta (posebice Lorentzove sile) u strukturiranju galaksija i zvjezdanih sustava - uzrokujući njihovu vrtnju. Sada, u 2. dijelu knjige, pobliže ćemo se osvrnuti na teoriju o Nemesisu i kako bi se ona mogla uklopiti u okvir kojeg čine dosad izneseni koncepti.

Reference:

1L. Jago, The Northern Lights, Alfred A. Knopf, 2001.
2Prema kretanju Sunčevih pjega, Sunce se vrti jednom svakih 27 dana na ekvatoru, ali jednom u 31 dan na svojim polovima.
3No, kako je već ranije rečeno, Mjesec nije uvijek bio lišen magnetosfere. Mjesečeva površina zaista nosi ostatke magnetizma. Kamenje koje se donijelo na Zemlju u misijama Apollo pokazuje ostatke tog magnetizma. Pogledajte: D. E. Scott, The Electric Sky, str. 214 (na engleskom jeziku).
4Ibid., str. 130.