Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni prijevod 13. poglavlja knjige Earth Changes and the Human Cosmic Connection ("Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza") Pierra Lescaudrona i Laure Knight-Jadczyk. Ovo je ujedno i prvo poglavlje 2. dijela: "Sunčev pratitelj i njegovo pripadno jato kometa".


Naslovnica ECHCC
© Sott.net
Zemaljske promjene i ljudsko-kozmička veza
Skrivena povijest svijeta III
Sada kada znamo nešto više o plazmi, usredotočit ćemo se na električna svojstva i ponašanje Sunca. Kao što je prethodno spomenuto, par Sunce-heliopauza se može povezati s divovskom kondenzatorom. Uz stalnu struju curenja, u solarnom kondenzatoru se povremeno događaju izboji koje poznamo pod imenom "Sunčeva aktivnost". Ti izboji su zapravo Birkelandove struje koje probijaju fotosferu (svijetlu i vruću ovojnicu koja okružuje našu zvijezdu), stvaraju Sunčeve pjege koje omogućuju hladnijoj unutarnjoj tamnoj solarnoj materiji da postane vidljiva.

Obris Sunčeve pjege
© SST
Rub Sunčeve pjege. Ova fotografija je jedan od najoštrijih prikaza Sunca ikad snimljen. Slika je napravljena 2002. godine, pomoću Švedskog solarnog teleskopa.
Kao što se to vidi na gornjoj slici, Sunčeva fotosfera je granulirana. Ove "granule" nazivaju se "anodni lukovi" ili "anodne perjanice". Budući da sve te perjanice imaju isti polaritet, filamenti struje se organiziraju na način da izbjegavaju jedni druge, stoga njihov granulirani izgled.

Solarne baklje i koronini izbačaji mase (eng. Coronal Mass Ejection, CME) povezani su sa Sunčevim pjegama.1 Uobičajeno, porast u solarnoj aktivnosti rezultira masivnim izbacivanjem čestica iz unutrašnjosti Sunca (donja slika). Te čestice najprije probiju fotosferu (stvarajući Sunčevu pjegu), a zatim slijede svoju putanju izvan Sunca, obično kao baklje,2 ili CME-ovi u slučaju kada je izbačaj dovoljno snažan.
Sunčeva baklja
© NASA
Solarna baklja koju je snimio Solar Dynamics Observatory 8. rujna 2010.
Što uzrokuje porast u solarnoj aktivnosti? Što izaziva solarne izboje? Sunčeva heliopauza, vanjska granica heliosfere, udaljena je gotovo 100 astronomskih jedinica (eng. Astronomical Unit, AU), odnosno 100 udaljenosti od Sunca do Zemlje,3 od Sunca. Prisjetite se da se, gledano električki, par Sunce-heliopauza ponaša kao divovski kondenzator u kojem je Sunce pozitivna elektroda (anoda) - relativno govoreći - a najdalji dijelovi heliosfere, također poznati kao "heliopauza", predstavljaju negativnu elektrodu (katodu).

Tijela u Sunčevoj heliosferi, poput kometa i planeta, mogu pokrenuti solarne izboje (Sunčeve baklje, pjege, CME-ove) na isti način kako komarac koji leti između dvije žice uređaja protiv komaraca pokreće električni izboj, kao što je već spomenuto. U oba slučaja, otpor između dvije elektrode kondenzatora se smanji zbog stranog tijela i omogućava se električni izboj.

Utjecaj nebeskog tijela na solarne izboje ovisi o nekoliko faktora: njegovoj veličini, njegovom električnom naboju, njegovoj putanji i lokaciji.

Što je tijelo krupnije i negativnije nabijeno, to je vjerojatnije da će pokrenuti izboj (relativno) pozitivno nabijenog Sunca. Iz te perspektive, Jupiter, Saturn i kometi su glavna tijela koja pokreću solarne izboje. Jupiter i Saturn su glavni igrači jer su masivni i jako nabijeni planeti. Na primjer, Jupiterovo magnetsko polje je oko 10 puta jače od Zemljinog, doseže jakost i do 14 gausa na polovima,4 što ga čini najjačim planetarnim magnetskim poljem u Sunčevom sustavu.

U odnosu na Saturn ili Jupiter, kometi su majušni. Međutim, njihovi plazmatski repovi visoke gustoće mogu se protezati preko više milijuna kilometara i sadržavati izuzetno visoke električne naboje, dijelom zbog ekscentriciteta njihovih orbita.5 To se pokazuje jakim sjajem kojeg kometi imaju, te njihovom sposobnosti da zadrže divovski Langmuirov omotač (DL) oko sebe.6

Nebeska tijela također mogu djelovati zajedno kako bi modulirali Sunčevu aktivnost. Tipično, poravnanja planeta će uvećati potencijal električnog izboja (mogućnost za izazivanje pražnjenja) svakog pojedinog planeta.7 Naravno, ako su električki aktivni planeti poput Jupitera i Saturna uključeni u takvo poravnanje, izboj će biti još snažniji. Ako se dogodi da je Zemlja dio takvog poravnanja planeta, ili da mu je dovoljno blizu, može se naći na putanji jakih Sunčevih emisija.8 To dovodi do nekoliko zemaljskih učinaka, od kojih su aurore na polovima jedan od njih gdje velika količina solarnih čestica ulazi u Zemljinu atmosferu kroz njene najtanje dijelove (polarne regije) i ionizira nebo, stoga dolazi do tih sjajnih svjetala koje se uočava na većim geografskim širinama.
Aurora
© NASA
Aurora australis (iznad Antarktike) snimljena satelitom 2005. godine.
Geomagnetske oluje su još jedna izravna posljedica uznemirene Sunčeve aktivnosti. "Solarna super-oluja" iz 1859. godine je jedan od najpoznatijih primjera:
U rujnu 1859., došlo je do najveće zabilježene geomagnetske oluje. Od 28. kolovoza do 2. rujna 1859. godine, brojne Sunčeve pjege i solarne baklje su uočene na Suncu. Taj se događaj naziva solarna superoluja iz 1859. ili Caringtonov događaj. Može se pretpostaviti da se masivni koronarni izbačaj mase (CME), povezan s bakljom, dogodio na Suncu i stigao do Zemlje u roku od osamnaest sati - putovanje koje obično traje tri do četiri dana. Telegrafske žice u Sjedinjenim Američkim Državama i u Europi iskusile su induciranu elektromotornu silu, što je u nekim slučajevima čak i šokiralo telegrafske operatore i uzrokovalo požare. Aurora se vidjela daleko na jug sve do Havaja, Meksika, Kube i Italije - pojavu koju se obično vidi samo u blizini polova.9
Struje koje je na Zemlji inducirala ta super-oluja bile su toliko jake da su srušile cijelu električnu mrežu u SAD-u. Iako su telegrafske linije izgubile napajanje, one su i dalje radile, napajajući se isključivo strujom koju je inducirala Sunčeva oluja:
Ovaj gotovo nevjerojatan podvig se dogodio žicama američke telegrafske kompanije između Bostona i Portlanda, žicama Old Colony i Fall River željezničke kompanije između South Braintreea i Fall Rivera, te na ostalim linijama u različitim dijelovima zemlje. Takvo je bilo stanje veze 2. rujna 1859., kada su više od jednog sata komunicirali preko žica samo uz pomoć nebeskih baterija.10
Čak i tijelo malo kao Mjesec može imati vrlo osjetne učinke na Zemlju, posebice u pogledu vremenskih prilika. U stvari, neki promatrači vremena11 uzimaju u obzir pozicije Sunce-Mjesec-Zemlja prilikom donošenja svojih vremenskih prognoza koje su često iznenađujuće točne.

Mladi Mjeseci (mlađak) su vrijeme kad se događaju poremećaji vremenskih prilika. Neposredno prije nego se pojavi mlađak, Mjesec se nalazi točno između Sunca i Zemlje, štiteći Zemlju od Sunčeve aktivnosti. Zatim, tijekom nekoliko dana nakon pojave mladog Mjeseca, Zemlja više nije zaštićena od dolaznog solarnog vjetra i odjednom dobiva ogromni pritok solarnih čestica što dovodi do pojačanih vremenskih događaja.

Slika 30 pun Mjesec
© Sott.net prilagođeno od SOHO / NASA
Za vrijeme uštapa Mjesec se nalazi u plazmatskom repu Zemlje, te je njegov utjecaj uvećan.
Puni Mjeseci (uštap) se često povezuju s vremenskim poremećajima i katastrofama jer, kao što se to prikazuje na gornjoj slici, u toj fazi Mjesec ulazi u plazmatski rep Zemlje (magnetorep) i narušava njegovu elektromagnetsku aktivnost.12 U takvim slučajevima Mjesec djeluje unutar Zemljine plazmasfere kao što prethodno spomenuti kometi djeluju unutar Sunčeve heliosfere. Kao takav, uštap djeluje kao tijelo koje izaziva pražnjenje (izboj) Zemljinog kondenzatora. Osim toga, za vrijeme punog Mjeseca, Mjesec i Zemlja su poravnati i zbrajaju svoje kapacitete pražnjenja, izazivajući povećanje Sunčeve aktivnosti, te stoga postoji korelacija između faza punog Mjeseca i povećane solarne aktivnosti.13

Na sličan način, Venera također može imati snažan utjecaj na Zemlju (vidi donju sliku) zbog svoje velike blizine. Doista se plazmatski rep Venere proteže nekih 45 milijuna kilometara u smjeru Zemljine orbite.14 Taj plazmatski rep gotovo doseže Zemlju kad se dva planeta nalaze najbliže jedan drugom, dakle on može značajno poremetiti Zemljino električno stanje. To "dodirivanje" ("okrznuće") predstavlja isprekidani strujni krug za prijenos naboja između dva susjedna planeta.15 Osim toga, u tom slučaju, Venera i Zemlja se nalaze u liniji sa Suncem i zbrajaju svoj kapacitet pražnjenja (izboja).
Slika 31 Venerin magnetoreop

Plazmatski rep Venere gotovo doseže Zemljinu orbitu.
Reference:

1D. H. Hathaway, "The Solar Cycle", Solar Physics. Pogledajte: solarphysics.livingreviews.org/open?pubNo=lrsp-2010-1&page=articlesu9.html (na engleskom jeziku).
2Jedna solarna baklja može sadržavati energiju kao dvije i pol milijarde hidrogenskih bombi od jedne megatone. Pogledajte: R. W. Felix, Magnetic reversals and evolutionary leaps, str. 77 (na engleskom jeziku).
3Za usporedbu, Pluton koji je najudaljeniji planet u Sunčevom sustavu, u prosjeku je samo 40 AU od Sunca.
4"Jupiter’s Magnetic Field", Hyperphysics. Pogledajte: hyperphysics.phy-astr.gsu.edu/hbase/solar/jupmag.html (na engleskom jeziku).
5Pogledajte 18. poglavlje: "Kometi ili asteroidi?"
6J. McCanney, Planet X, Comets & Earth changes, str. 53-57 (na engleskom jeziku).
7J. R. Gribbin, Beyond the Jupiter effect, str. 38-52 (na engleskom jeziku).
8Ibid., str. 47 i 136 (na engleskom jeziku).
9"Astronomer Q&A", University of Arlington. Pogledajte: www.uta.edu/planetarium/astronomy-101/ask-the-astronomer/qa.php?tag=43 (na engleskom jeziku).
10G. B. Prescott, History, Theory and Practice of the Electric Telegraph, str. 320-323 (na engleskom jeziku).
11Neki od njih su: Tony Philips (spaceweather.com), Piers Corbyn (weatheraction.com), John L. Casey (spaceandscience.net), James McCanney (jmccanneyscience.com), Mitch Barros (earthchangesmedia.com).
12D. E. Scott, The Electric Sky, str. 106 (na engleskom jeziku).
13D. I. Radin, Lunar Correlates Of Normal, Abnormal And Anomalous Human Behavior, Subtle Energies (1994) 5(3): 220 (na engleskom jeziku).
14R. Van der Sluijs, "Venus’ Tail of the Unexpected", Thunderbolts. Pogledajte: www.thunderbolts.info/tpod/2008/arch08/080220venustail.htm (na engleskom jeziku).
15W. Thornhill, "Newton’s Electric Clockwork Solar System", Holoscience. Pogledajte: www.holoscience.com/wp/newtons-electric-clockwork-solar-system/ (na engleskom jeziku).