Komentar: Ovaj uradak je iskrena, osobna i dramatična ilustracija psihopatije na djelu u „normalnom“ obiteljskom okruženju. Mnogi će pronaći sebe u većini, ako ne i u cijeloj ovoj priči i bit će im poznato iz vlastitog nesretnog, ali neprocijenjivog iskustva, kako samo jedan jedini psihopat može izmučiti toliko drugih ljudi, manipulirati zakonima i socijalnim sustavom, te namjestiti sve tako da izgleda kako je njegova žrtva ona s kojom u cijeloj priči nešto nije u redu. Vidina priča o tome kako je preživjela jasno otkriva podmuklost psihopatije na interpersonalnom nivou, i trebala bi nas sve navesti da razmislimo o šteti koju mogu prouzročiti moćniji psihopati na pozicijama autoriteta i vlasti.
Tako sam bila prisiljena suočiti se sa svojim vlastitim demonima i postaviti teška pitanja: Kako moja starija djeca mogu zaboraviti tko sam i sve ono što predstavljam? Na koji način njegovateljski odnos može odjednom postati otrovan? Kako zakonski i pravni sustav može biti nasamaren? Trebale su mi godine da shvatim kakve su to mračne i brutalne sile promijenile moj život, veze i okolnosti. Morala sam preispitati i istražiti svoja najdublja uvjerenja jer sam vjerovala u urođenu dobrotu u svim ljudima. To je bez sumnje bila najveća pogreška u mom odgoju. Sada razumijem da psihopati uživaju u nanošenju boli i pravljenju štete, pronalazenje lakog plijena je njihov sport.
Tragajući za istinom, dobila sam informacije iz knjiga koje su pojasnile i potvrdile ono što sam već znala i osjećala u dubini duše. Dr. Robert Hare tvrdi da će sa barem 2 milijuna psihopata u Sjevernoj Americi zapravo svatko, barem jednom u svom životu, biti žrtva predatora (Without Conscience, str. 2). Kevin Hogan i James Speakman objašnjavaju tehnike Prikrivenog uvjeravanja (Covert Persuasion), dok je Amy J. L. Baker u knjizi Breaking the Ties that Bind objasnila kako se djeca mogu programirati i uvjetovati da djeluju kao mala vojska protiv ciljanog roditelja. Čini se da psihopati jako dobro poznaju ove strategije, možda su im čak i urođene. Zbog toga se smatrajte upozorenima: predatori će vas izabrati kad vam je pomoć najviše potrebna, on ili ona će tada osjetiti što vam treba i to će vam omogućiti. On ili ona će koristiti strategiju umne manipulacije u formama subliminacije (nepoželjne stvari postat će poželjne i obrnuto), neuro-jezičnog programiranja (Neuro Linguistic Programming (NLP)) i ostalih retoričkih oruđa. Vaše vlastite moralne vrijednosti i norme će se iskoristiti kako bi vas se kontroliralo i držalo u zatočeništvu. Jednom kad vas zarobi i odvede u klopku, psihopat će se vama hraniti tako što će uzrokovati nepopravljivu štetu i devastaciju: više nikad nećete biti isti. Ovo je priča moje vlastite nesreće.
Moje iskustvo počelo je kad sam imala 26 godina i bila samohrana majka troje djece. Dolazim iz teško poremećene obitelji, moj otac je bio shizofrenik, a majka je patila od bipolarnog poremećaja; to će kasnije iskoristiti psihopat kako bi podupro svoje tvrdnje o mojoj mentalnoj nestabilnosti. Da sve bude još gore, u periodu od 1981. do 1983. godine umrli su moja majka, moj zaručnik i najbolja prijateljica. Moj svijet se tada srušio, bila sam slomljena i ranjena. Krv privlači predatore, kao i novac i imovina. Budući da je moja majka dolazila iz bogate obitelji, novčana ostavština je bila nesređena i zapletena, te su trebale godine da se sve to uredi. Uskoro je privlačan muškarac, koji je tvrdio da je umjetnik, kao i moja sestra, ušao u moj život, te je baš kao i moja sestra bio šarmantan, govorljiv, zabavan i vrlo inteligentan. Činilo se da zna sve o stvarima u svijetu, ženskim problemima i kako da zabavi djecu. Mogao je obogatiti svaku konverzaciju jer se činilo da zna nešto o svemu. Komentirao je kako ga jedna od mojih djevojčica podsjeća na njegove kćeri blizanke. Činilo se da ga sretala po cijelom gradu. Rekao je da je to sudbina i da bi se trebali vjenčati, molio me da mu dozvolim da ukloni tugu iz mog srca. Rekao je da mu se čini kao da mene i moju djecu poznaje cijeli život i da sve što želi jest da nam osigura sreću i sigurnost koju zaslužujemo. Onda nas je pozvao u posjet svojim rođacima, dobrim i poštenim ljudima sa sela, zdravima i čilima kao i zemlja koju su obrađivali. Pogrešno misleći da je anđeo, pristala sam i udala se za poznato; naposlijetku, bio je poput moje sestre.
Šest godina našeg braka proteklo je na vrlo izoliranom mjestu u preriji. Odveo me tamo u stanju otupljenosti nakon smrti naše prve bebe. Ondje sam rodila još dvoje djece, sina i kćer. Ja sam također radila većinu posla u našoj seoskoj prodavaonici dok se on brinio za „odnose s javnošću“. Naš se brak počeo pokazivati u pravom svijetlu nakon diobe imanja mojih roditelja. Tvrdio je da je impotentan i ostajao je vani po cijele noći, a nakon što je godinu dana odbijao bračno savjetovanje, on mi je predložio da si nađem ljubavnika. Uskoro su zlokobna ogovaranja počela kružiti gradom. Iako je naš brak završio, Simon je tvrdio da me još uvijek voli i molio me za zajedničko skrbništvo nad djecom. Nadajući se mirnom razvodu kakav je on imao sa svojom prvom ženom i vjerujući da otac mora imati stalno mjesto u životu djece, pristala sam.
Nakon detaljnog brakorazvodnog ugovora kojeg su sastavili odvjetnici, dozvolila sam Simonu da ode s djecom u trajanju od jedne školske godinu kako bi djecu poštedjela seoskog ogovaranja i zadirkivanja u školi, kako bi pokazala dobru volju za zajedničko skrbništvo, kako bi se stabilizirala i kako bih pripremila naš budući dom na imanju. Međutim, ubrzo nakon što su djeca krenula u školu u drugom okrugu, Simon me je počeo ocrnjivati pred djecom, obitelji i prijateljima. Bio je toliko uvjerljiv da su mnogi povjerovali u njegove laži. Jedna od njegovih strategija je bila da uznemiri djecu do suza, te im usred noći da telefon u ruke kako bi uvjerili ciljane ljude da sam prolupala. Onda bi one koji su povjerovali iskorisio da uvjere djecu u njegove laži! Moj odvjetnik mi je rekao da ćemo morati ići na sud kako bi dobila djecu nazad, jer nam je ugovor o rastavi takav kakav je. Kao što neki od vas znaju, to je jako dug proces. Tako je Simon iskoristio tu cijelu školsku godinu kako bi ograničio moj pristup djeci (iako u našem ugovoru jasno stoji „slobodan pristup“) i kako bi nastavio svoju kampanjom protiv mene. Također je iskoristio djecu kao pijune da bi od mene iznudio novac i razne potrepštine. Ne razumijevajući njegovo ponašanje, i na savjet jedne od njegovih zabrinutih tetki, počela sam pričati s njegovim prijateljima i otkrila da su žena i djeca za koje je tvrdio da su njegova bivša žena i kćeri blizanke, te s kojima je periodično razgovarao telefonom, u stvari samo prijatelji i da se on pretvarao. Taj svoj privid je uspješno održavao cijelih šest godina! Uz to je uzeo sav novac koji sam dobila od naslijeđa. Dok sam bila trudna i hospitalizirana zbog ostatka posteljice iz prethodne trudnoće (placenta previa), stavila sam svoj novac od naslijeđa na zajednički račun da bi on mogao ostati kući, plaćati račune i brinuti se o djeci. Nakon što sam se vratila, objasnio mi je da nije ostalo više ništa novca jer je platio sve naše dugove. Kasnije se otkrilo na ih je ostalo i da nisu bili redovito plaćani nakon njegova odlaska!
Na kraju školske godine, na osnovi svega što je o meni čuo, istražitelj kojeg je dodijelio sud je preporučio da se Simonu da puno skrbništvo nad svom mojom djecom iako je on bio biološki otac samo dvoje od moje petero djece. Zbog nedoličnog ponašanja kojem sam imala prilike prisustvovati za vrijeme jako ograničene posjete, sumnjala sam da ih Simon seksualno uznemirava. Iako znam da neke neskrupulozne žene igraju na ovu kartu kako bi stekle prednost u borbi za skrbništvo nad djecom, uvjeravam vas da to nije bio moj primarni motiv. Bila sam prevarena i izmanipulirana, i uistinu sam strahovala za dobrobit svoje djece kad sam shvatila da Simon nije čovjek kakav se pretvarao da je. Suočila sam svoju najstariju kćerku i pitala je da li ju je Simon ikada dirao na seksualan način. Ušutila je. Nastavila sam govoriti da će nakon što Simon dobije puno skrbništvo nad djecom, seksualno iskorištavanje sigurno eskalirati i da ću ja ostati potpuno nemoćna da joj pomognem. Ona je tada iznijela brojne slučajeve kad bi on nenajvljano ušao u kupaonicu ili njenu sobu i tada bi neprijatno komentirao njen seksualni razvoj. U dva odvojena navrata milovao je njene grudi dok je ona spavala. Pozvala sam policiju koja je napravila dugačak zapisnik. Međutim, optužbe su došle na sud tek nakon godinu dana nakon što sam sama obavila posao policije. Otkrila sam da zato što su me vidili kao „ogorčenog sudionika u procesu dobivanja skrbništva“, policija je radije vjerovala Simonu, i zato nisu provjerili pri Uredu za zaštitu djece, gdje je u stvari zabrinuta nevezana stranka već dala pritužbu. Iako je Simon bio u dobitnoj poziciji, nestao je, i bez sumnje bio upleten u kriminalni život ispod radara policije...
Sada, 20 godina nakon svega toga, otkrila sam da je došlo do „zastoja u proceduri“. To postavlja određena pitanja:
- Je li zlostavljač djece uspio pobjeći jer ga policija ne može pronaći??
- Čini li ga to išta manje opasnim u blizini djece?
- Zašto me nisu obavijestili?
Nisam znala o PAS-u (Parental Alienation Syndrom - sindrom otuđenja roditelja) do prije par godina. Međutim, točno opisuje što je Simon uradio djeci. Moja djeca poslije toga više nikada nisu bila ista; još uvijek vjeruju u mnoge laži i izokrenute istine, i vide me kao da sam nerazumna. Misle da je moje shvaćanje cijele situacije pogrešno. To još uvijek utječe na naše odnose. Sada znam da PAS programiranje postaje dio dječjeg sustava sjećanja/uvjerenja i, nažalost, može ostati s njima cijeli njihov život. To mi barem omogućuje da budem strpljivija i s više razumijevanja jer znam da su i oni sami žrtve. Međutim, sada sam zabrinuta da će Simonovo zlostavljanje preći dalje na moje unuke. I drugi rođaci također imaju mnoge od spomenutih simptoma jer su bili programirani na isti način s istim programiranim uvjerenjima.
Nekoliko PAS strategija koje je Simon koristio:
- Uznemiravanje djece, prisiljavanje na telefoniranje kako bi uznemirili rodbinu, i onda iskorištavanje tih ljudi da otuđe djecu od roditelja tako da preispituju moje motive, integritet i ubrojivost.
- Uvjeravanje djece da ih financijskim ne podupirem iako sam plaćala velike Simonove račune i velikodušno podupirala djecu iako to sud nije tražio.
- Navođenje djece da od mene iznuđuju novac i optužuju me da ne doprinosim - radeći tako za njega.
- Prikazivanje djeci da sam drolja unatoč njegovom vlastitom promiskuitetu; te zime kad je tvrdio da pati od „impotencije“ napravio je dijete jednoj 20-godišnjoj djevojci!
- Prijetnje da će napustiti 8-godišnje dijete ako me ona posjeti u isto vrijeme kad je i moj novi partner u blizini.
- Zapošljavanje djece izlascima i aktivnostima za vrijeme dogovorenog vremena mojih poziva.
- Ograničavanje mojih posjeta djeci i, ponovno, korištenje djece u ulozi vojnika kako bi to opravdao...
- Iskvarivanje djece i učenje da su laganje, prevara i manipulacija „dozvoljeno i normalno ponašanje“.
Lako se postaje ogorčen i ciničan kada se iskuse izdaja i zlostavljanje. Također je lako posumnjati u vlastite percepcije i mentalne sposobnosti kad vas oni koje volite pokušavaju uvjeriti da ste „paranoidni i trebate pomoć!“
Međutim, nikad ne nasjedajte na takve stvari. Istražujte, idite kroz proces, ostanite jaki i vjerujte svojim instinktima. I vi ćete preživjeti i postati mudriji i jači jer ste sve to preživjeli. Oh, i usput, ako ste izdržali takve nepravde i ako razumijete što sam preživjela, onda vam želim dobrodošlicu među probuđene i prosvijetljene. Opstat ćemo!
Citirani radovi
- Robert D. Hare, Without Conscience, The Guilford Press, 1999.
- Kevin Hogan i James Speakman, Covert Persuasion, New Jersey, John Wiley & Sons Inc., 2006.
- J. L. Amy Baker, Breaking the Ties that Bind, New York, W.W. Norton & Company, 2007.
Komentar: U pomoć razumijevanju da se u slučaju psihopata radi o suštinski drukčijem pogledu na svijet i životnim vrijednostima, kao da se ne radi o istoj biološkoj vrsti, uskače i sama moderna znanost: