'Behold, your new God!'
"Evo vašeg novog Boga!"
Nedavna konferencija UN-a o globalnom zatopljenju pod pokroviteljstvom obmanjujućeg imena Međunarodnog panela o klimatskim promjenama (IPCC), zaključila je sastanak u Južnoj Koreji o raspravi kako drastično ograničiti globalni porast temperature. Glavni mediji predvidljivo prodaju razne panične scenarije "predviđanja" katastrofalnih klimatskih promjena zbog emisija stakleničkih plinova, osobito CO2, za koje je kriv čovjek, ako se hitno ne poduzmu drastične promjene u našem životnom stilu. Samo jedno je pogrešno u svemu tome. To se temelji se na lažnoj znanosti i korumpiranim modelarima klimatskih promjena koji su do sada zaradili milijarde iz državne potpore za istraživanje kako bi potkrijepili argumente za radikalne promjene u našem životnom standardu. Možemo uzgred upitati: "Šta je poenta toga?" Odgovor nije pozitivan.

Južnokorejski sastanak UN-ovog IPCC-a razmatrao je mjere koje su potrebne, prema njihovim računalnim modelima, da se globalni porast temperature ograniči na ispod 1,5 Celzijevih stupnjeva iznad razine predindustrijske ere. Jedan od članova panela i autor najnovijeg IPCC-ovog posebnog izvješća o globalnom zatopljenju, Drew Shindell, sa sveučilišta Duke, izjavio je novinarima kako će, kako bi se zadovoljio proizvoljni cilj od 1,5 stupnjeva, zahtjevati da emisije CO2 u svijetu padaju za nevjerovatnih 40% u slijedećih 12 godina. IPCC poziva na drakonsku "nultu neto emisiju" CO2 do 2050. To bi značilo potpuno zabranu plinskih ili dizel motora za automobile i kamione, bez elektrana na ugljen, preobrazbu svjetske poljoprivrede na sagorjevanje hrane kao biogoriva. Shindell je skromno rekao: "Ovo su ogromne, velike smjene".

Novo IPCC izvješće, SR15, objavljuje da će globalno zagrijavanje od 1,5 °C "vjerojatno" dovesti do izumiranja vrsta, ekstremnih vremenskih prilika i rizika za opskrbu hranom, zdravlje i gospodarski rast. Kako bi to izbjegli, procjene IPCC potrebne samo za investicije u energiji iznosit će 2,4 bilijuna dolara godišnje. Je li to moglo objasniti interes velikih svjetskih banaka, osobito u gradu Londonu, u guranju karte globalnog zagrijavanja?

Ovaj scenarij pretpostavlja još veću nevjerojatniju dimenziju, budući da je stvorena lažnim znanostima i medicinskim podacima usko povezanoj skupini klimatskih znanstvenika na međunarodnoj razini koji imaju tako polarizirani znanstveni diskurs da označavaju kolege znanstvenike koji pokušaju proturječiti, kao ne samo skeptike globalnog zatopljenja, nego kao "negiraoce klimatskih promjena". Što sugerira to malo neuro-lingvističko programiranje? Negiraoci holokausta? Primer o tome kako ubiti legitimnu znanstvenu raspravu, bit istinske znanosti. Nedavno je čelnik IPCC-a UN-a proglasio: "Rasprava o znanosti o klimatskim promjenama je već završena."

Ono što je odbor UN-a odlučio ignorirati bila je činjenica da je rasprava bila sve osim "završena". Projekt peticije o globalnom zagrijavanju, potpisan od strane preko 31.000 američkih znanstvenika, kaže:
"Nema uvjerljivih znanstvenih dokaza da ljudsko oslobađanje ugljičnog dioksida, metana ili drugih stakleničkih plinova uzrokuje ili će, u doglednoj budućnosti, izazvati katastrofalno zagrijavanje Zemljine atmosfere i poremećaja Zemljine klime. Osim toga, postoji znatan znanstveni dokaz da povećanje atmosferskog ugljičnog dioksida proizvodi mnoge blagotvorne učinke na prirodne biljne i životinjske okoline Zemlje".
"Alarmisti"

Najzanimljivije o strašnim upozorenjima o globalnoj katastrofi ako se ne poduzmu žurne dramatične promjene našeg životnog standarda, to je da su strašna upozorenja uvijek pokušaji zastrašivanja na temelju budućih predviđanja. Kada se "kritična točka" takozvane nepovratnosti prođe bez očite katastrofe, oni izmisle novu buduću točku.

Godine 1982. Mostafa Tolba, izvršni direktor UN-ovog programa zaštite okoliša (UNEP), upozorava "da se svijet suočava s ekološkom katastrofom konačnom kao nuklearni rat u nekoliko desetljeća, osim ako vlade ne djeluju sada". Predvidio je kako će nedostatak akcije dovesti "do kraja stoljeća, do ekološke katastrofe koja će svjedočiti da je devastacija potpuna, nepovratna kao i bilo koji nuklearni holokaust". Godine 1989. Noel Brown, iz UN-ovog programa zaštite okoliša (UNEP), izjavio je da bi cijele države mogle biti izbrisane s lica zemlje uz povećanje razine mora ako se trend globalnog zatopljenja ne poništi do 2000. godine. James Hansen, ključna osoba u scenariju sudnjega dana objavljuje u to vrijeme da je gornja granica 350 ppm CO2 za "očuvanje planeta slična onoj na kojoj se razvila civilizacija i na kojoj se prilagođava život na Zemlji". Rajendra Pachauri, tadašnji šef UN-ovog IPPC-a, izjavila je da je 2012. bio klimatski rok u kojem je bilo neophodno djelovati: "Ako nema akcije prije 2012., to je prekasno". Danas je mjerena razina 414.

Kao što britanski znanstvenik Philip Stott bilježi:
"U biti, Zemlja je pedeset ili više godina redovito upozoravana na 10-godišnje preživljavanje... Naše postmoderno razdoblje klimatskih promjena vjerojatno se može pratiti do kasnih 1960-ih... Do 1973, i straha od "globalnog hlađenja", bilo je u punom zamahu, s predviđanjima neposrednog kolapsa svijeta u roku od deset do dvadeset godina... Ekolozi su upozoravali da će do 2000. godine stanovništvo SAD-a pasti na samo 22 milijuna. U 1987, zastrašivanje se naglo mijenja u "globalno zatopljenje", a IPCC (Međuvladina komisija o klimatskim promjenama) je osnovana (1988.)..."
Manjkavi podaci

Centralni nedostatak računalnih modela koje navodi IPCC je činjenica da su oni samo teorijski modeli, a ne pravi. Hipoteza u potpunosti ovisi o računalnim modelima koji generiraju scenarije budućnosti, bez empirijskih zapisa koji mogu potvrditi ili ove modele ili njihova pogrešna predviđanja. Kao što je zaključila jedna znanstvena studija, "Računalni klimatski modeli na kojima se temelji 'globalno zatopljenje izazvano ljudskim bićima' imaju znatne nesigurnosti i izrazito su nepouzdani. To ne čudi, jer klima je povezan, nelinearni dinamički sustav. To je vrlo složeno." Povezan se odnosi na fenomen da oceani uzrokuju promjene u atmosferi, a atmosfera zauzvrat utječe na oceane. Oboje su kompleksno povezani sa solarnim ciklusima. Niti jedan model koji predviđa globalno zatopljenje ili "kritičnu točku" 2030. je u mogućnosti ili čak pokušava integrirati najdublji utjecaj na Zemljinu klimu i vrijeme, aktivnost sunca i cikluse sunčevih erupcija koji određuju oceanske struje, aktivnost zračnih struja, El Ninja i naše svakodnevno vrijeme .

Australski IT stručnjak i nezavisni istraživač, John McLean, nedavno je podrobno analizirao IPCC klimatsko izvješće. Primijetio je da je HadCRUT4 primarni skup podataka koji koristi Međuvladin odbor za klimatske promjene (IPCC) kako bi svoje dramatične tvrdnje o "ljudskom globalnom zatopljenju" opravdao svojim zahtjevima da se trilijuni dolara potroše na "borbu protiv klimatskih promjena." Ali McLean ukazuje na izuzetne pogreške u HadCRUT4 koje koristi IPCC. Primijetio je: "Vrlo je nemaran i amaterski. Otprilike standard univerzitetskog studenta prve godine." Među pogreškama, on navodi lokacije na kojima su izračunati temperaturni prosjeci skoro bez informacija. Već dvije godine temperature na kopnu na južnoj hemisferi procjenjivane su s jedne lokacije u Indoneziji." Na drugom mjestu je otkrio da je za Karibski otok, St Kitts temperatura zabilježena na 0 stupnjeva C tijekom cijelog mjeseca, u dva navrata. TheHadCRUT4 skup podataka je zajednička produkcija Met Office-ovog Hadley centra u Velikoj Britaniji i Klimatske istraživačke jedinice na Sveučilištu u istočnoj Angliji.To je grupa u Istočnoj Angliji koja je prije nekoliko godina bila razotkrivena zbog zloglasnog Climategate skandala o lažiranju podataka i brisanju neugodnih elektronskih poruka da bi ga sakrili. Glavni mediji odmah su zakopali priču, usmjeravajući pažnju na "tko je ilegalno hakirao e-poštu Istočne Anglije."

Dovoljno zapanjujuće kada napravimo malo osnovno istraživanje, otkrivamo da IPCC nikad nije proveo istinsko znanstveno istraživanje mogućih slučajeva promjene klime na Zemlji. Proizvoljno je utvrđeno da su ljudi izvor promjena, i igra je mogla početi.

Maltuzijski Maurice Strong

Nekolicina je međutim svjesna političkog i čak geopolitičkog podrijetla teorije globalnog zatopljenja. Kako se to dogodilo? Takozvana klimatska promjena, tzv. Globalno zatopljenje, jest neo-maltuzijski program deindustrijalizacije koji su početkom 1970-ih razvili krugovi oko Rockefellerove obitelji kako bi spriječili rast nezavisnih industrijskih konkurenata, baš kao i Trumpovi trgovinski ratovi danas. U mojoj knjizi Mitovi, laži i naftni ratovi, detaljno opisujem kako je izuzetno utjecajna Rockefellerova skupina poduprla stvaranje Rimskog kluba, Instituta Aspen, Worldwatch Instituta i MIT-ovog izvještaja "Ograničenja za rast". Ključni rani organizator Rockefellerovog programa "nultog rasta" ranih sedamdesetih godina bio je dugogodišnji prijatelj Davida Rockefellera, kanadski naftaš imenom Maurice Strong. Strong je bio jedan od ranih propagatora znanstveno neutemeljene teorije da emisije emitirane od prijevoznih sredstava, ugljena i poljoprivrede izazvane čovjekom uzrokuju dramatično i ubrzano globalno povećanje temperature koje prijeti civilizaciji, takozvanom globalnom zatopljenju.

Kao predsjednik UN-ove Stockholmske konferencije o Danu planeta Zemlje 1972. godine, Strong je promovirao program smanjenja broja stanovnika i smanjenja životnog standarda širom svijeta kako bi "spasio okoliš". Nekoliko godina kasnije, isti Strong ponavlja svoj radikalni ekološki stav: "Zar nije jedina nada za planetu da se industrijalizirane civilizacije sruše? Nije li naša odgovornost dovesti do toga?" Suosnivač Rockefellerovog kluba u Rimu, dr. Alexander King, priznao je prijevaru u svojoj knjizi Prva globalna revolucija. On je rekao: "U potrazi za novim neprijateljem da nas ujedini, došli smo do ideje da zagađenje, opasnost od globalnog zatopljenja, nestašica vode, glad i slično, odgovara svrsi... Sve te opasnosti uzrokovane su ljudskom intervencijom... Stvarni neprijatelj, je onda, samo čovječanstvo."

Molim da ponovno pročitate i pokušate shvatiti. Čovječanstvo, a ne 147 globalnih banaka i multinacionalnih tvrtki koje de facto određuju današnje okruženje, snose odgovornost.

Maurice Strong, nakon summita o Zemlji, imenovan je pomoćnikom glavnog tajnika Ujedinjenih naroda i glavnog savjetnika za politiku Kofi Annana. Bio je ključni arhitekt Protokola 1997-2005 iz Kyota koji je proglasio da je globalno zatopljenje izazvano čovjekom, prema "konsenzusu", bilo realno i da je "iznimno vjerojatno" da su to uzrokovala uglavnom ljudska bića emisijama CO2. Godine 1988. Strong je bio ključan u stvaranju UN-ovog IPCC-a, a kasnije i Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama na summitu Zemlje u Riu na kojem je predsjedao i koji je odobrio njegovu globalističku UN Agendu 21.

UN-ov IPCC i njegov program globalnog zatopljenja politički su, a ne znanstveni. Njihovo najnovije izvješće, poput prethodnih, temelji se na lažnoj znanosti i izravnoj prijevari. Profesor MIT-a Richard S. Lindzen u nedavnom je govoru kritizirao političare i aktiviste koji tvrde da je "znanost riješena" i zahtijevaju "promjene bez presedana u svim aspektima društva". Istaknuo je kako je potpuno nevjerovatno za takav složeni "multifaktorski sustav" kao što je klima da se sumira samo jednom promjenjivom, globalnom promjenom temperature, i prvenstveno kontroliranom varijansom od samo od 1-2% u proračunu energije zbog CO2. Lindzen je opisao kako su "nevjerojatna nagađanja poduprta lažnim dokazima, neprestanim ponavljanjem, postala "znanje" koristeći za promicanje obaranja industrijske civilizacije". Naš svijet zaista treba "zapanjujuću transformaciju", ali, umjesto toga, onu koji promovira zdravlje i ljudsku stabilnost.
O autoru

F. William Engdahl je strateški konzultant rizika i predavač, diplomirao je politiku na Sveučilištu Princeton i najprodavaniji je autor o nafti i geopolitici, isključivo za online časopis "New Eastern Outlook".