© Amazon
Goff svoju raspravu otvara pitanjem smisla: ima li samo naše postojanje smisla. Poprilično je preduboko zaronio! Goff vjeruje da postoje uvjerljivi dokazi za kozmičku svrhu i njegove ću argumente zabilježiti u nastavku. Za sada, vrijedi kratko rekapitulirati njegovo izlaganje različitih pogleda zauzetih po ovom pitanju samo kako bismo se orijentirali.
Goff citira ateističkog filozofa, Davida Benatara, koji tvrdi da, iz kozmičke perspektive, naši životi nemaju nikakvog smisla. Ništa što ćemo ikada učiniti neće biti vrijedno brige koju bismo mogli uložiti u to. Benatar ide toliko daleko da kaže da bi bilo bolje da se nikada nismo ni rodili s obzirom na veliku patnju i bijedu koja pada na milijune, godinu za godinom, stoljeće za stoljećem, tisućljeće za tisućljećima. Benatar čak smatra da je moralno pogrešno imati djecu samo da bi oni odrasli i živjeli živote bez ikakvog značaja. Prema Benataru, trebali bismo pustiti ljudsku rasu da nestane dobrovoljnim izumiranjem.
Čitajući više o Benataru saznala sam da je on profesor filozofije na Sveučilištu Cape Town i sin Solomona Benatara, globalnog zdravstvenog stručnjaka koji je osnovao Bioetički centar na tom sveučilištu. Uspoređujući stajališta Davida Benatara sa stajalištima globalne elite, koja je očito u procesu pokušaja eliminacije milijuna, ako ne i milijardi ljudskih bića s planeta putem ratova i lažnih pandemija, mora se postaviti pitanje: je li ova vrsta filozofije - ili nešto slično tome - što se danas usađuje mladima? Je li to nešto poput filozofije globalne elite? SEF?2 SZO?3 U svakom slučaju, Benatar daje niz zanimljivih izjava i argumenata, ali ja se ne slažem s njegovim zaključcima.
Stav Davida Benatara poznat je u filozofiji kao antinatalizam. Arthur Schopenhauer bio je poznat po izražavanju antinatalističkih pogleda.
Da su djeca donesena na svijet samo činom čistog razuma, bi li ljudska rasa nastavila postojati? Ne bi li čovjek radije imao toliko suosjećanja nad nadolazećom generacijom da je poštedi tereta postojanja? (Eseji Arthura Schopenhauera; Studije o pesimizmu, Arthur Schopenhauer, prijevod T. Bailey Saunders)Među drevnima, Sofoklo je to izrazio na sljedeći način:
Ne roditi se je, van svake procjene, najbolje; da kad čovjek ugleda svjetlo dana, ovo je daleko najbolje, da se najvećom brzinom vrati odakle je došao. Jer kada uvidi kako prolazi mladost, s njenim lakim veseljem, kakva mu je teška muka strana, kakve patnje on ne poznaje? Zavist, frakcije, sukobi, bitke i ubojstva. Posljednja od svih pada na njegovu sudbinu starost, okrivljen, slab, nedruštven, bez prijatelja, u kojem prebiva svaka bijeda među bijedama. (Edip u Kolonu, oko 406. pr. Kr.)
© CopyrightEdip u Kolonu, Jean-Antoine-Théodore Giroust, 1788., Muzej umjetnosti u Dallasu
I mislio sam da su mrtvi, koji su već umrli, sretniji od živih, koji su još živi; ali bolji je od jednog i drugog onaj koji još nije bio i nije vidio zla koja se pod suncem čine. (Propovjednik 4:2-3)Idući u drugom smjeru, Goff primjećuje da je Teilhard de Chardin bio nadahnut Darwinom da vjeruje da cijeli svemir evoluira prema višem stanju bića i da će sva dobra djela pridonijeti tom cilju.
Još jedan filozof inspiriran Darwinom bio je Samuel Alexander. Mislio je da je kozmička evolucija vođena prirodnom tendencijom svemira da se kreće prema višim stanjima bića. Sada je najpoznatiji kao zagovornik emergentizma u biologiji.
Emergentizam je ideja da svojstvo sustava može biti novi rezultat nekih drugih svojstava sustava i njihove interakcije, dok je pojavno svojstvo različito od njih, potpuno novo svojstvo. "Cjelina je veća od zbroja svojih dijelova", više ili manje. Ovo je ideja koja se koristi za podupiranje nastanka svijesti iz fizičkih entiteta. Dakle, emergentizam je kompatibilan s "fizikalizmom".
Fizikalizam je ideja da je sve fizičko i da ne postoji ništa više ili iznad fizičkog.
Fizikalizam obuhvaća materiju, ali i energiju, fizikalne zakone, prostor, vrijeme, strukturu, fizikalne procese, informacije, stanje i sile, između ostalog, kako ih fizika i druge znanosti opisuju kao dio fizičkog u monističkom smislu. Iz fizikalističke perspektive, čak se i apstraktni pojmovi kao što su matematika, moral, svijest, intencionalnost i značenje smatraju fizičkim entitetima, iako se mogu sastojati od velikog ontološkog objekta i uzročno složene strukture. Prema istraživanju iz 2009., fizikalizam je većinsko gledište među filozofima.Materijalizam, iz kojeg se fizikalizam razvio, je...
... oblik filozofskog monizma koji smatra da je materija temeljna supstanca u prirodi i da su sve stvari, uključujući mentalna stanja i svijest, rezultati materijalnih interakcija materijalnih stvari. Prema filozofskom materijalizmu, um i svijest su nusproizvodi ili epifenomeni materijalnih procesa (kao što je biokemija ljudskog mozga i živčanog sustava), bez kojih ne mogu postojati. Materijalizam je u izravnoj suprotnosti s idealizmom, prema kojemu je svijest temeljna supstancija prirode.Prema tome, materijalizam i fizikalizam su oblici ontološkog monizma ili gledišta "jedne tvari" o prirodi stvarnosti i gotovo su identični.
Vratimo se na Goffa, koji ističe da imaju li naši životi kozmički značaj ili ne, izgleda ovisi o tome ima li svemir svrhu i on vjeruje da za to postoje uvjerljivi dokazi, ali nije vjerovao u to kad je bio mlad. Zapravo, volio je Davida Humea.
Za Davida Humea, dobro i loše, ispravno i pogrešno nisu obilježja vanjskog svijeta; nisu objektivni. Ubojstvo je loše jer mi osjećamo da je loše. Dobro i loše su u oku promatrača. Hume kaže: "ne možete dobiti 'trebalo bi' iz 'je'. Hume je tvrdio da je razumu nemoguće prijeći s činjenica o svijetu na zaključke o tome što bi netko trebao učiniti. Zbog ovog očito nepremostivog jaza, Hume je zaključio da moral mora proizaći iz osjećaja, a ne iz razuma. "Stvari su dobre ili loše jer ih mi osjećamo dobrima ili lošima." Za Humea, posao razuma je pomoći nam da najbolje postignemo ciljeve koje su nam naši osjećaji postavili. Ako naše emocije čeznu za nečim, moramo upotrijebiti svoj mozak kako bismo shvatili kako to dobiti.
Ali Goff nam kaže da je jednog dana shvatio da postoji duboka nedosljednost, napetost, u srži Humeova subjektivističkog pogleda. Goff nam postavlja problem na sljedeći način:
1. Ne možete prijeći u rasuđivanju s činjenica koje se ne tiču vrijednosti na činjenice koje se tiču vrijednosti ili onoga što biste trebali učiniti. Postoji jaz između "je" i "trebalo bi".Vidite li to? Ono što je Goff vidio jest to da donošenje zaključaka u točki 2 krši načelo jaza "Trebalo bi" i "Je". Hume je zaključio da je zadatak razuma pomoći nam da najbolje postignemo ciljeve koje su nam naši osjećaji postavili.
2. Razum treba biti rob strastima. Ako želite slijediti neki cilj, trebali biste ga slijediti
I tako je Goff postao vrijednosni nihilist. Ovo stajalište tvrdi da je vrijednost iluzija i da je svaka ljudska aktivnost besmislena. Ali zatim ističe da potpuno prihvaćanje nihilizma znači prihvatiti da doslovno nemate razloga išta učiniti. Jedine ljudske radnje koje nisu zablude su one koje pokreću naši životinjski porivi, tj. četiri F4: hrana, borba, bijeg i jeb***e
Goff ističe da ima nihilista koji prošvercaju vrijednost na mala vrata, poput Alberta Camusa koji je smatrao da ne treba očajavati nego živjeti herojski usprkos besmislu.
Problem s nihilizmom je u tome što, ako nema vrijednosti, razloga za bilo što, također nema razloga vjerovati ili ne vjerovati bilo čemu. Privid racionalne podrške danoj znanstvenoj teoriji (ili bilo kojoj drugoj tvrdnji o istini) je obmana. Vrijednosni nihilizam je filozofija svijeta post-istine, Woke Generacije. Ništa nije racionalno ili iracionalno. Možete vjerovati što god želite. Trik da nihilizam učinite podnošljivim je da se stalno podsjećate da, iako je svako promišljanje zabluda, nema ničeg lošeg u zabludama jer ne postoji ništa ispravno ili pogrešno! Planiranje, razmatranje, odmjeravanje jedne strane protiv druge, samo je nešto što radimo poput pjevušenja, kaže Goff. I zapamtite, on govori iz iskustva, iz pokušaja da živi životom nihilista.
Goff se neko vrijeme borio s time i otkrio da se ovu filozofiju ne može živjeti, pa mu je, negdje usput, palo na pamet da bi možda trebao tražiti dokaze za kozmičku svrhu jer bi to također bio dokaz da vrijednost oblikuje našu evoluciju. Uostalom, ako postoji kozmička svrha, mora postojati i vrijednost. A ako vrijednost postoji, onda imamo razloge da učinimo jednu stvar, a ne drugu.
Za kraj ovog djela, Philip Goff obrazložio je stvari i zaključio kako vjeruje da su jedine prihvatljive opcije vrijednosni fundamentalizam i vrijednosni nihilizam. S obzirom na to da on tvrdi da su dokazi za kozmičku svrhu jaki, ostaje nam vrijednosni fundamentalizam kao jedina racionalna opcija. Fundamentalizam vrijednosti tvrdi da su činjenice o vrijednosti primitivne činjenice same po sebi. Goff navodi da je to "nevjerojatno ekstravagantna pozicija. Što bi nam, zaboga, moglo dati pravo da vjerujemo u nefizičko područje vrijednosnih činjenica?"
Pa, nastavit ćemo u sljedećih nekoliko objava kako bismo saznali što će Goff učiniti s ovim problemom.
Nastavit će se...
A evo i krivca:
______________
Bilješke urednika:
1 Kompletnu seriju članaka možete pročitati prevedenu ovdje: Kozmički kontekst grčke filozofije
2 Od engl. WEF - World Economic Forum; hrv. SEF - Svjetski ekonomski forum
3 Od engl. WHO - World Health Organization; hrv. SZO - Svjetska zdravstvena organizacija
4 Od engl. "The Four Fs" - Food, Fight, Flight and F*ck
Komentar: Zašto? Svrha svemira - 2. dio