Ovdje nastavljam sa serijom započetom sa:

Zašto? Svrha svemira

U prethodnom odjeljku raspravljala sam o pitanjima koja Philip Goff predstavlja u svojoj knjizi "Why? The Purpose of the Universe" [hrv. Zašto? Svrha svemira]". Tamo je navedeno da je sam Goff bio rani sljedbenik filozofskog empirizma i skepticizma Davida Humea sve dok on (Goff) nije, pronašavši grešku u Humeovim argumentima, postao nihilist. Ukratko sam opisala nihilizam, antinatalizam, materijalizam i njegov izdanak, fizikalizam i Goffov preokret prema potrazi za smislom života. Čini se, prema onome što piše Goff, da je to bilo motivirano činjenicom da je postao otac. Goff je došao do zaključka da su jedine prihvatljive opcije one između vrijednosnog fundamentalizma i vrijednosnog nihilizma. Budući da Goff tvrdi da su dokazi za kozmičku svrhu jaki, to eliminira vrijednosni nihilizam; ali vrijednosni fundamentalizma tvrdi da su činjenice o vrijednosti primitivne i vode do ideje o nefizičkom području činjenica o vrijednosti. Očito mu se ne sviđa taj zaključak. Dakle, da vidimo kamo ide s ovim. Ovdje se okrećemo Goffovom dokazu da postoji Svrha našeg postojanja.
Creation of Adam
Goff počinje sa Standardnim modelom fizike čestica. Navodi činjenicu da ovaj model sadrži konstante, odnosno fiksne brojeve koji su potrebni da bi jednadžbe odgovarale stvarnosti. Ističe da su istraživači isprobali mnoge druge brojeve u računalnim simulacijama nastanka svemira, a neizbježni rezultati bili su da je velika većina takvih simulacija rezultirala svemirima koji nisu bili kompatibilni sa životom ili strukturnom složenošću. Goff zaključuje da možemo ili prihvatiti da je ovaj ishod divlja slučajnost ili da se fizika temelji na ovim brojevima jer dopuštaju postojanje svemira velike vrijednosti. Ovo je, dakle, hipoteza odabira vrijednosti.

Hipoteza odabira vrijednosti: Matematičke konstante su takve kakve jesu JER dopuštaju da svemir sadrži stvari od značajne vrijednosti.

Očito, hipoteza o Bogu bila bi jedna verzija hipoteze o odabiru vrijednosti, ali Goff ne ide u tom smjeru. On primjećuje da mogu postojati neosobne sile usmjerene prema dobru.

Goff nam govori da je precizno podešavanje stvarno, STVARNO, nevjerojatno i da su izgledi za dobivanje broja 6 u 70 uzastopnih bacanja kockica (1 prema 1055) bolji od dobivanja svemira koji je precizno podešen (1 prema 10136).


I tako, Goff izjavljuje da je racionalni pritisak da prihvatimo hipotezu o odabiru vrijednosti silan! Konstante fizike su ono što jesu radi postojanja svemira s ciljem da taj svemir sadrži stvari od velike vrijednosti. Et voila! POSTOJI Kozmička svrha!

Goff je stvarno zapanjen svojim zaključkom. Ne može razumjeti zašto se o tome više ne govori (i vjerojatno zašto on sam nije ranije bio izložen ovoj informaciji!), zašto zajednica fizičara to ne viče s krovova i ne prigrli Kozmičku svrhu!


On sugerira da je razlog zašto se to ne događa taj što je hipoteza o odabiru vrijednosti uvijek vodila do hipoteze o Bogu, a to jednostavno ne može proći! Potom primjećuje da postoji snažan kulturološki otpor ne samo prema Bogu, već i prema bilo kakvoj svrsi ili usmjerenosti prema cilju na temeljnoj razini stvarnosti jer bi to srušilo Darwina. Naša zapadna kultura - i znanost općenito - toliko je prožeta Darwinom da smo zacementirani u materijalistički pogled na svijet. Goff žali što je znanost tako temeljito dokinula kozmičku svrhu da nisu u stanju otvoriti svoje umove vlastitim dokazima - dokazima u korist hipoteze odabira vrijednosti.

Goff se trudi to dobro argumentirati. On donosi Bayesovo načelo vjerojatnosti: Ako dokaz vjerojatnije pretpostavlja da je teorija istinita nego da je teorija lažna, tada dokaz podupire teoriju. To jest, prema načelu vjerojatnosti, dokaz preciznog podešavanja podupire hipotezu o odabiru vrijednosti.

Goff primjećuje da su fizičari donijeli tumačenje mnogih svjetova (i kasnije Teoriju struna), kako bi objasnili precizno podešavanje. Iz moje perspektive, to je bio samo pokušaj da se darvinizam proširi na fiziku. S obzirom na beskrajno vrijeme i beskrajne svemire, manje-više, barem će jedan biti prikladan za život. Goff to ne prihvaća. On donosi argument obrnute kockarske zablude.

Obična kockarska zabluda je da što duže igrate, veća je vjerojatnost da ćete konačno dobiti pobjedničke karte ili bacanje kocke. Činjenica je da su vaši izgledi da će sljedeće bacanje ili karte biti pobjednički isti kao i izgledi da će bilo koje drugo pojedinačno bacanje ili karte pobijediti. Nije bitno koliko ste puta dobili karte ili bacili kocku. (Očito, brojanje karata je druga stvar.)

Obrnuta kockarska zabluda: uđete u kasino i odmah vidite jednog igrača koji ima nevjerojatnu sreću i iz te činjenice pretpostavite da je kasino sigurno pun igrača. Dakle, zabluda je da broj ljudi koji igraju u kasinu može povećati izglede da će bilo tko od njih imati 'sreće' i pobijediti. Međutim, broj ljudi koji igraju nema utjecaja na izglede da će itko od njih imati sreće. Odnosno, postoje li drugi svemiri ili ne, nema nikakvog utjecaja na izglede da će se naš svemir pokazati precizno podešenim za život. I tu Antropički princip neće pomoći jer je nebitan. Još uvijek je pogrešno zaključiti da je kasino pun na temelju jedne osobe koja je imala sreće i pobijedila. Dakle, pogrešno je zaključivati o mnogim svemirima iz jednog precizno podešenog svemira bez obzira na činjenicu da nismo mogli promatrati neprecizno podešeni svemir.

Goff kaže da je Obrnuta kockarska zabluda pogrešna i zato što krši Zahtjev za potpunim dokazom. Zaključak o punom kasinu počinje od dokaza da je netko u kasinu imao izvanrednu sreću. Broj ljudi koji igraju ne utječe na to kolika je vjerojatnost da će ta jedna osoba opetovano pobjeđivati. Specifični dokaz je da ta jedna osoba uvijek iznova baca pobjedničke kockice.

Imamo konkretne dokaze da je svemir u kojem živimo precizno podešen i postojanje drugih svemira nema utjecaja na to koliko je vjerojatno da je ovaj svemir precizno podešen. Zahtjev za potpunim dokazima obvezuje nas da na dokaz o preciznom podešavanju gledamo kao da se sastoji od podatkovne točke da je ovaj svemir, jedini koji smo ikada promatrali - precizno podešen. Drugih dokaza nemamo. A taj je dokaz malo vjerojatan ako su, kao što hipoteza kozmičke slučajnost pretpostavlja, vrijednosti konstanti određene slučajno (Mnogi svjetovi). Dokazi da je naš svemir precizno podešen puno su vjerojatniji (kaže Goff) ako se pretpostavi hipoteza odabira vrijednosti.

Goff priznaje da to ne isključuje multiverzum vječne inflacije, ali mi smo obavezni usvojiti samo verzije inflacije u kojima nešto osigurava da značajan udio mjehurićastih svemira bude precizno podešen, jer je samo na toj osnovi vjerojatno da je ovo svemir ako je precizno podešen.

Goff napominje da je uobičajena strategija koja se koristi kao odgovor na argument preciznog podešavanja ta da se povećaju zahtjevi za dokazom. I tako, Goff koristi argument Bayesove prethodne vjerojatnosti. O tome ovisi koliko je vjerojatno da se hipoteza temelji na onome što znamo o svijetu na općenitiji način, prije nego što pogledamo najnovije dokaze.

Hipoteza s razumnom prethodnom vjerojatnošću neće trebati mnogo dokaza da bi na kraju imala visoku ukupnu vjerojatnost. S druge strane, hipoteza s vrlo malom prethodnom vjerojatnošću trebat će mnogo dokaza da bi se približila vjerojatnosti. (Saganov poznati izraz: Izvanredni događaji zahtijevaju izvanredne dokaze.) Fizičar Lee Smolin procjenjuje da je vjerojatnost slučajnog dobivanja precizno podešenih konstanti 1 prema 10229.

Philip Goff, Scientific American
Philip Goff, Scientific American January 10, 2021
Naše nevjerojatno postojanje nije dokaz za multiverzum
Stručnjaci za vjerojatnost uočili su logičku grešku u zaključivanju teoretičara
Iz gore navedenog, mislim da možete dobiti ideju o Goffovim argumentima za hipotezu odabira vrijednosti. Ali, usprkos protivljenju očitog darvinizma fizičara, Goff nije spreman u potpunosti se odreći darvinizma.

U sljedećem nastavku upoznat ćemo Zombije Značenja koji bi bili rezultat obične stare prirodne selekcije da nešto drugo nije u igri...