© (Leszek Glasner/Shutterstock)
Premda se čini kao poprilično jednostavan pothvat, spavanje je zapravo skladna međuigra cijelog niza faktora. Da bismo se kvalitetno naspavali i uživali u benefitima koje san donosi organizmu, ne smijemo biti pod stresom ili u svađi s bližnjima i voljenima, prostorija u kojoj spavamo mora biti adekvatno zamračena i u njoj se moramo osjećati sigurno, krevet u kojem ležimo mora nam biti udoban i moramo paziti što jedemo i pijemo. Tome svemu treba dodati i činjenicu da neka oboljenja poput, između ostalih, artritisa, Parkinsonove bolesti i slabog srca mogu otežati spavanje.
Kvalitetan san, preporučenih sedam do devet sati, čovjeku je dakako prijeko potreban jer se naše tijelo tijekom sna oporavlja od aktivnosti kojima smo se bavili dan prije, naš mozak obrađuje nove informacije, što pospješuje učenje i pamćenje, a čovjekov imunitet odrađuje važne zadatke u borbi protiv infekcija.
Dobra vijest je da na veliku većinu faktora koji utječu na kvalitetu sna možemo sami utjecati, a većina počne od personalizacije kreveta, mjesta gdje provodimo trećinu svog vremena koje nam je Svemir dao.
Kad sam se uselio u zagrebački stan, stan u kojem živim već više od pet godina, htio sam napokon imati krevet kakav zaslužujem. Naime, s obzirom na to da sam visok 205 centimetara, dosta dugo sam muku mučio s krevetima i madracima. Odlučio sam da je bilo dosta kompromisa i mučenja. Htio sam spavati u maksimalnom komforu pa sam pribavio krevet po mjeri. Izabrao sam najtvrđi madrac koji sam mogao naći jer me jedino na takvima ne bole leđa. Naoružao sam se cijelim arsenalom jastuka - velikima i malima, tvrdima i mekanima. Kako nisam ljubitelj deka, u novi sam stan jednostavno preselio stari pernati jorgan (Slavoncima je ovaj turcizam draži od grecizma "poplun", koji se koristi u središnjoj Hrvatskoj, napp.a.). On me svih ovih godina služio adekvatno, ništa mu nije nedostajalo, no zanimalo me ima li tu prostora za napredak. Krajem ljeta odlučio sam da ću ovu zimu dočekati pod novim jorganom.
Staklene kuglice
Tradicionalne trgovine u kojima sam bio nudile su uglavnom i tradicionalna rješenja. Ti su jorgani bili na tragu onoga koji sam već imao. Punila i materijali možda jesu bili drukčiji, ali osjećaj je zato bio isti. Bez puno očajavanja, okrenuo sam se internetu. Pomislio sam, "Netko negdje sigurno radi neke zanimljive stvari", samo ih treba pronaći i nadati se da ih šalju u Hrvatsku po pristupačnim cijenama. Potraga je vrlo brzo urodila plodom i našao sam se u nepoznatom, ali intrigantnom svijetu "teških pokrivača", svjetskom trendu u spavanju koji se prije nekoliko godina probio u mainstream. Legitimizaciji teških pokrivača svakako nije odmogao časopis Time koji je jedan takav pokrivač, onaj tvrtke Gravity Blankets, proglasio jednim od najboljih izuma 2018.
Teški se pokrivači od konvencionalnih razlikuju po tome što su znatno teži, a ta se težina najčešće postiže tako što se u samo punilo jorgana dodaju staklene kuglice. Staklo se koristi jer ne zarobljava toplinu i "diše". Neki proizvođači svoje pune i drugim materijalima kao što su reciklirani pamuk ili polipropilenske kuglice, no staklo se najčešće koristi kod industrijski proizvedenih teških pokrivača. Što se same kilaže tiče, ona varira, odnosno osobe bi je trebale birati na temelju svoje težine. Preporučuje se da težina jorgana iznosi oko 10 posto tjelesne težine osobe, međutim jorgan može biti i teži. Najvažnije je da bez većih poteškoća možete rukovati njime.
Takvi pokrivači, upravo zbog svoje težine, osobu koja pod njima leži nježno pritišću ravnomjerno po cijelom tijelu, imitirajući tako senzaciju grljenja ili umatanja u tkaninu. O blagotvornom učinku teških pokrivača, u znanstvenim krugovima poznatom i kao "pritiskom dubinskog dodira", pisala je autistična profesorica biologije domaćih životinja na Sveučilištu Colorado State, konzultantica u stočarstvu za pitanja ponašanja domaćih životinja te svjetski poznata aktivistica za prava autističnih osoba Temple Grandin, doktorica znanosti koju je proslavio članak "Antropolog na Marsu" renomiranog britanskog neurologa Olivera Sacksa u časopisu New Yorker o njezinim inovativnim tehnikama za reduciranje stresa kod domaćih životinja prilikom rukovanja.
Stroj za stiskanje
Grandin je 1992. godine u časopisu Journal of child and adolescent psychopharmacology objavila članak "Umirujući učinci pritiska dubokog dodira na pacijente s poremećajem autizma, studentima i životinjama" u kojem je pisala o dotad utvrđenim kliničkim učincima pritiska dubinskog dodira i vlastitoj borbi s taktilnom obranom ("kad bi me netko dodirnuo, ukočila bi se, ustuknula i povukla"), anksioznošću, nervozom i napadajima panike.
"Pritisak dubinskog dodira vrsta je površinskog pritiska koji se koristi kod gotovo svakog snažnijeg dodira, držanja, glađenja i milovanja te glađenja životinja i umatanja u tkaninu. S druge strane, lagani pritisak više je površinska stimulacija kože i uključuje škakljanje, lagane dodire te pomicanje dlaka na koži. Radni terapeuti primijetili su da lagani pritisak alarmira živčani sustav, a da dubinski pritisak opušta i umiruje", objašnjava Grandin na samom početku članka.
Grandin navodi da je pritisak dubinskog dodira smirivao djecu sa psihijatrijskim poremećajima, autističnim poremećajem i poremećajem pozornosti s hiperaktivnošću (ADHD). Djeca s problemima sa spavanjem bolje su spavala u "majčinskoj" vreći za spavanje koja se savršeno prilagođava tijelu. Utvrđeno je i da je dubinski pritisak koji se na djecu s autizmom aplicirao pomoću spužvom obloženih longeta na rukama smanjivao samoozljeđivanje i repetitivno ponašanje. Određena istraživanja autizma kod djece pokazala su i da ona preferiraju stimulaciju dodirom, okusom i mirisom. "Roditelji autistične djece na raznim su mi predavanjima i skupovima govorili kako njihova djeca traže pritisak. Neki su udove svoje djece umatali u elastične zavoje, nečija djeca spavaju pod više pokrivača, čak i kada je vani toplo, dok se neki zavlače ispod madraca. Jedna mi je visoko funkcionalna autistična žena rekla da joj teški pokrivači trebaju da bi dobro spavala jer joj se mišići inače ne opuste. U mojem slučaju, ja sam se zavlačila ispod jastuka na kauču i tražila od sestre da potom sjedne na njih", navela je Grandin.
Kako bi si nastojala pomoći u borbi sa spomenutim poteškoćama, Grandin je s 18 godina konstruirala "stroj za stiskanje" - veliki stroj na bazi škripca (stege) koji joj je omogućavao se s bočnih strana stišće dvama šperpločama obloženima spužvom i lažnim krznom. Korisnik stroja u svakom trenutku kontrolira pritisak koje ploče vrše na njegovo tijelo, a spužva osigurava ravnomjernu raspoređenost pritiska. Grandin je u članku navela da joj je stroj pomogao pri opuštanju te da se naposljetku kao 25-godišnjakinja navikla na dodire drugih. "Ubrzo sam primijetila da se moj mačak drukčije ophodi prema meni. Više nije bježao od mene jer sam ga naučila nježnije maziti. Morala sam prvo ugoditi sebi da bih mogla ugoditi njemu", dodala je. "Stroj za stiskanje" u nekoliko su navrata isprobali i studenti te autistična i hiperaktivna djeca. Studenti su prijavili da ih je korištenje stroja opustilo, a svoj su boravak u stroju opisali s riječima "plutanje", "bestežinsko" te "let". Što se tiče djece, Grandin kaže da postoje anegdotalni dokazi da im je stroj pomogao.
Dok sam čitao o blagotvornom učinku pritiska dubinskog dodira, nešto mi je govorilo da bih mogao uživati u takvom gnječenju pa sam odlučio doznati mogu li nekako pribaviti jedan teški jorgan. Hladan tuš me dočekao u svim online trgovinama. Teški su pokrivači poprilično skupi. Renomirani brendovi kao što su Rocabi, Bearaby, spomenuti Gravity Blankets te Holden & Hay, sve redom američke tvrtke, svoje jorgane prodaju za oko 1.500 kuna, s time da ih ne šalju u Hrvatsku. Gravity Blankets svoje proizvode prodaju i preko britanske inačice Amazona, no ni tamo nije moguće dobiti dostavu u Hrvatsku. Moje razočaranje, međutim, nije dugo trajalo jer se pojavila opcija kućne izrade. Tu su na scenu stupili moja mama Blaženka i njezino višedesetljetno znanje šivanja i dizajniranja svih mogućih proizvoda od tkanine.
Pogledavši fotografije teških pokrivača i ilustracije na kojima se vidi kako im je dodana težina dana, mama je rekla da će najveći problem biti pronaći punilo, odnosno materijal koji će zamijeniti staklene kuglice. Ostali materijali potrebni za izradu pokrivača, poput pamučnog platna za vanjsku stranu i deke od flisa za dva unutarnja sloja, između kojih će se nalaziti kuglice, mogli su se pronaći u praktički svim trgovinama s tkaninama i specijaliziranim trgovinama za uređenje doma.
"Odlučila sam se za deke od flisa jer bi poliesterska vata koja se inače koristi za tapeciranje namještaja i punjenje posteljine bila prekruta i ne bi se prilagođavala tijelu, što je za ovakav tip jorgana jako bitno. Špricana vata, koja se inače može naći u jorganima svih vrsta, nije bila praktična za ovaj projekt jer bi jorganu dala nepotrebni volumen, a bilo bi i teško jorgan napuniti kuglicama. Da je jorgan manji, špricana vata bila bi dobro rješenje", objašnjava mi mama.
Drugi koji su odlučili u kućnoj radinosti napraviti teški pokrivač u svojim su vodičima naveli da je polipropilen najbolja alternativa zato što ga se može nabaviti u obliku kuglica. No, kako se polipropilen inače koristi za proizvodnju ambalaže, vodovodnih cijevi, laboratorijskih pomagala i drugih sličnih proizvoda, nije ga lako nabaviti u obliku kuglica. Na moju sreću, u Zagrebu sam uspio pronaći tvrtku koja ga prodaje, međutim morao sam kupiti više nego što mi je trebalo jer se prodaje u vrećama od 25 kilograma. Od tih 25, petnaest je otišlo u jorgan, a ostatak ostaje mami da ga koristi kao punilo za šašave igračke za djecu. Kada se podvuče crta i napravi računica, platno i deke od flisa plaćeni su 200 kuna, a 25 kilograma polipropilena plaćeno je nešto manje od 400 kuna. Mama kaže da je trošak konca zanemariv. Puno bolja cijena od spomenutih 1.500 kuna.
Nakon pet jesenskih dana laganog rada, mama mi je javila da je eksperiment gotov te kako mogu doći po svoj teški jorgan. Odmah sam otišao po njega i donio ga kući. Moj novi život pod teškim pokrivačem mogao je početi.
Kako je moj prethodni jorgan bio relativno lagan, jedva oko kilogram, vrlo sam brzo otkrio da teški neću tako lako obući u navlaku. Metoda okretanja navlake, hvatanja "ušiju" te brzog okretanja i oblačenja umirovljena je jer se 15 kilograma ne može samo tako trznuti. Novi sam pokrivač obukao tako što sam ga raširio na krevetu i postupno uvlačio u navlaku.
Prvo pokrivanje bilo je neobično iskustvo. Teški se jorgan nije dao samo tako "bacati" po krevetu pa sam ga morao više vući, a i ta je vuča zahtijevala mnogo više snage. Ipak je to 15 kilograma težak jorgan, koji je još k tomu dugačak više od dva metra. Kada sam se napokon namjestio i smirio te pustio da me jorgan zgnječi, osjetio sam onu senzaciju grljenja o kojoj su svi govorili. Efekt se dodatno pojačao kada sam legnuo na trbuh, moju preferiranu spavačku poziciju. Iznenađenje me, međutim, dočekalo kada sam se pokušao malo vrtjeti - nisam bio toliko "mobilan" kao inače. Je li to zbog unutarnjeg mira koji jorgan promovira ili njegove težine, ne mogu reći, ali utješno je to da sam prelaskom na teški pokrivač značajno smanjio mogućnost padanja s kreveta i šokantnih buđenja na rubu pada.
A što je sa snom? Nikad nije bio bolji. Budim se odmorniji nego prije, a ujutro imam i više energije. Popodnevna drijemanja, koja me nekada znaju uhvatiti uoči promjene vremena, kraće traju, što bi značilo da se brže rješavam te meteoropatijom uzrokovane "magle". Jorgan nije niti topliji niti hladniji od uobičajenog, i od 26. studenoga, službeno prvog dana korištenja novog pokrivača, do danas nisam iskusio nikakve negativne posljedice. Eksperiment je uspio. Uspio je do te mjere da ne mogu zamisliti svoj život bez teškog pokrivača.
Komentari čitatelja
na naše novosti