Nakon svih mojih godina rada kao psiholog, naučila sam da se ljudi mogu izliječiti, a ne da se samo nose sa problemima.Kroz svoju dugogodišnju praksu, dr. Edwards je liječila ljude koji su patili od teških problema vezanima uz perfekcionizam, sram, neodlučnost, probleme s kontrolom i strah od potrebe za drugima. Ova konstelacija problema nastavila se pojavljivati kod većine njezinih klijenata, bez obzira na spol, dob ili kulturno-etničku skupinu.
Iako je važno da se znamo nositi sa svojim problemima u teškim vremenima, to nije isto što i izliječiti se.
Ovisno o težini svojih problema i stupnju samopreispitivanja do kojeg je osoba voljna ići, ljudi se zaista mogu izliječiti - i ostaviti iza sebe stare navike ponašanja, kao i povezane misli i osjećaje.
Umjesto da se samo usredotoče na suočavanje sa simptomima ovih anksioznosti, ona je pomogla ljudima da nađu put do svoje podsvijesti, suočavajući osobe sa specifičnim strahovima koji su uzrokovali te simptome. Otkrila je da bi se ovi bolni simptomi - obrambene prirode - znatno smanjili ili jednostavno nestali kada bi se riješio glavni problem.
O tome kako se izliječiti i kako si pomoći govori i njezina odlična knjiga: Fear of the Abyss - Healing the Wounds of Shame and Perfectionism (hrv. Strah od ponora: Liječenje rana srama i perfekcionizma).
PCS osobnost
U svojoj knjizi dr. Edwards nas upoznaje sa PCS osobnošću. Dr. Edwards napominje da naziv PCS osobnost označava osobe koje pate od perfekcionizma, problema s kontrolom i srama (eng. perfectionism, control i shame), te označava tip osobnosti - a ne dijagnozu.
Kako osoba može prepoznati da li ima PCS osobnost?
- Patite li od tjeskobe koja dolazi iznutra, i koja se čini da nije povezana s nečime što se trenutno događa u vašem životu?
- Osjećate li da ako niste savršeni u svemu što radite - da ako napravite samo jednu pogrešku - da onda niste dobra osoba?
- Imate li želju da budete nekome potrebni, toliko da zaboravljate da i vi trebate nekoga ili nešto?
- Žudite li za potvrđivanjem, ali imate malo ljubavi prema sebi?
- Je li vam teško diviti se nekomu ili se diviti nečijem talentu, bez da to uspoređujete sa sobom?
- Previše radite na poslu, a onda se osjećate necijenjeno?
- Osjećate li potrebu da stvari učinite predvidljivima pokušavajući ih kontrolirati?
- Je li vam teško vjerovati svojoj intuiciji kada se radi o drugima, ili preispitujete svaku svoju odluku, pogotovo ako vidite ili osjećate nešto negativno?
- Je li vam teško donositi odluke - kao da je svaka odluka koju činite ključna za život i smrt?
- Je li vaše razmišljanje kruto?
- Bojite li se razočaranja - da ćete razočarati druge ili da ćete sami biti razočarani?
No, perfekcionizam, problemi s kontrolom i sram su samo dio konstelacije PCS osobnosti. Ljudi imaju određene osobine ili probleme koji ne postoje izolirano, nego idu zajedno s drugim "zupčanicima na kotaču" - kako dr. Edwards naziva svoj krug PCS osobnosti - i oni su obrana od "ponora" u sredini problema. Prava PCS osoba će imati ili sve ove osobine ili većinu njih. A opet, sve su to samo zidovi oko stvarnog problema, ali i ti sami zidovi postaju vrlo bolni i problematični.
Knjiga je podijeljena na poglavlja - "zupčanike kotača" PCS osobnosti, te nudi i kratke vježbe kako da si osoba pomogne sa svojim problemima.
1. Perfekcionizam i sram
Perfekcionizam je iscrpljujuća obrana od srama. Ako ste cijelo vrijeme savršeni, ili se uvjeravate da morate biti savršeni, osjećate da niste ranjivi na sram. Naša zadaća u životu nije da budemo savršeni, nego da učimo i koristimo svoje životne lekcije kako bismo postali bolji i mudriji. Ne možemo biti savršeni. Da jesmo, kakav bi bio smisao naših života? Pravi je problem sram kojeg se ljudi boje - jer nisu savršeni.
Najbolji način da se nosite sa sramom je suočiti se s njim, ukloniti strah od srama i moć srama. Taj proces nije ugodan, ali su nagrade ogromne. Sram je čudna emocija; uspijeva i raste u tajnovitosti, ali kada se izloži svjetlu, on vene i umire.
2. Kruto i crno-bijelo razmišljanje
Ljudi se upuštaju u kruto razmišljanje i crno-bijelo rasuđivanje kako bi izbjegli različite strahove: da će biti proglašeni lažljivcima, da će biti zanemareni, da će biti ljuti ili da će biti žrtve.
Kruto razmišljanje nastaje zbog tih temeljnih strahova, gdje vi razmišljate na način da bi vas jedan lapsus, jedna iznimka ili jedna siva zona gurnula i tada biste pali u ponor i tako postali loša osoba. Strah od temeljnog osjećaja ili slike o sebi tjera vas da radite nešto što nije dobro za vas ili da izbjegavate nešto što biste trebali učiniti.
3. Strah od razočaranja ili od razočaranja drugih
Razočaranje je glavni problem za one s PCS dinamikom. Zašto? Jedan od razloga je sklonost postavljanju ljudi na tron i osjećaju da i sami trebaju živjeti u skladu s idealiziranim standardom. Razočaranje, možda zato što je tako veliki razbijač mitova, predstavlja veliku prepreku kod ljudi sa PCS osobnosti.
4. Kontrola i predvidljivost
Zašto volite imati kontrolu i želite predvidjeti svaku situaciju? Jedan od očitih razloga je taj što je postojalo vrijeme kada očito uopće niste osjećali da ste pod kontrolom. Taj problem vuče korijene u djetinjstvo i različit je kod svake osobe.
Osoba treba prepoznati i priznati greške svojih roditelja kako bi našli put kroz ovaj problem koji ne samo da zadaje probleme toj osobi nego i onima s kime su u vezi.
Mnogi PCS ljudi žele kontrolirati, ali ne iz zlobe, već iz nesigurnosti. Ipak, nitko ne voli da ga kontroliraju, zar ne?
5. Poteškoće u donošenju odluka
Isto kao i kod problema sa kontrolom, poteškoće u donošenju odluka vežu se na naše djetinjstvo i na kriticizam kojim smo bili podvrgnuti kao djeca. Samo radom na sebi i na svome samopouzdanju možemo naći put kroz labirint naše podsvijesti.
6. Maštanje i samopoštovanje
Maštanje nam može pomoći da riješimo poteškoće, može nas nadahnuti i može nam pomoći da učimo iz generaliziranih informacija bez prolaska kroz samo iskustvo. Maštanje nam također pruža utjehu, motivaciju i inspiraciju.
Maštanje nam daje do znanja određene stvari o nama samima i našim preferencijama, a da ne moramo ništa mijenjati da bismo stekli to znanje.
Ljudi koji se skrivaju od aspekata samih sebe i koji se boje da im se ne sviđa to što jesu, skloni su izbjegavati maštanje. Neki odmah osuđuju maštanje, a neki se osjećaju previše posramljenima da bi sebi dopustili da nešto žele, pa čak i u mašti.
7. Veze i želja da budete nekome potrebni
Mnoge PCS osobe trebaju konstantno priznanje kako bi ojačale krhku sliku o sebi. Ovo je vrlo važna spoznaja, jer ta potreba utječe i na partnera. Ako ste u vezi i vaš je cilj samo nastaviti hraniti poljuljanu sliku o sebi, što vi onda unosite u vezu? Možda radite mnogo lijepih stvari i pokušavate biti savršeni kako bi vas partner volio. Možda vaša partnerica mora progutati svoje potrebe kako bi stalno povlađivala vašima.
Ne možete samo vi biti priznati, potrebiti ili cijenjeni u vezi; također trebate priznati, trebati i cijeniti drugoga. Ako su sve vaše interakcije usmjerene na to da se osjećate dobro u vezi sa sobom ili na ono što emocionalno primate, koje su emocionalne potrebe druge osobe zadovoljene? Kako to utječe na drugu osobu? Dok ste u na putu da izgradite vlastiti osjećaj vrijednosti, druga osoba se može osjećati nesposobnom ili nevoljenom, odnosno nepotrebnom ili necijenjenom.
Ponor
Dr. Edwards je u intervjuu za SOTT opisala "ponor":
Ono što ja nazivam "ponorom" je specifičan osjećaj ili strah koji osoba ima i koji pokreće sve te "zupčanike kotača", sve te obrambene simptome. I on će biti različit kod različitih ljudi, ali opet i pomalo sličan.Dakle, moglo bi se dogoditi da je netko - na primjer - imao nasilnog oca koji je bio alkoholičar i nije plaćao račune, te je obitelj živjela na rubu siromaštva, a majka i djeca su bili zlostavljani i situacija je općenito bila užasna. Osobe koje su preživjele ovakvu vrstu užasnog djetinjstva bi vjerojatno postali PCS osoba. I ta osoba bi tada mislila da je piti alkohol jednostavno pogrešno i svatko tko bi popio makar i čašu vina na nekoj posebnoj prihodi - je loša osoba. To je to. Osoba je razvila kruto i crno-bijelo razmišljanje, jer, za njih, ideja da popiju čak i gutljaj vina znači da će postati poput oca. I to je njihov osobni ponor, od kojeg se žele obraniti. Tu u ovom primjeru vidimo i perfekcionizam i sram na djelu, kao i strah od razočaranja - sve su to zupčanici kotača koji se vrte oko ponora.
Ponor je u biti strah koji se aktivira nečim u okolini ili nečim što netko drugi radi.
Postoje dva citata koja mi padaju na pamet i koji se na prvu mogu činiti pomalo zagonetnima:"Najstrašniji su strahovi od stvari koje su se već dogodile."
"Ono čega se najviše bojimo je sam strah."
Strahovi koje držimo u sebi, filtriraju se kroz nas, kroz ono u što vjerujemo i stvaraju nesretne ljude. I upravo sada, ljudi se samo nose sa svojim problemima. Antidepresivi, površna zabava ili površne veze, sve samo da bi se osoba nosila s problemima umjesto da bi shvatila i suočila se sa strahom. Osoba treba uvidjeti i priznati svoju mračnu stranu koja je dio nas, da bi u konačnici oslobodila svoj um i emocije i vratila kontrolu nad svojim životom.
Bol, poniženje, degradacija, osjećaj da je čovjeku oduzeta ljudskost i dostojanstvo - to zapravo ne mora biti da je tako, ali se osoba može tako osjećati. To je zbog trauma iz prošlosti. A sada se, zbog prirode traume, osjećamo kao da se strah cijelo vrijeme nadvija nad nama, ali strah je zapravo prošlost. A osloboditi se tog straha iz prošlosti sada kada ste sigurni i kada ste odrasli i imate određene slobode - to je vrlo moćno.
Sadašnjost, naravno, nije prošlost, ali ukoliko se osoba ne sjeća prošlosti ili ne priznaje prošlost, tada njen ponor okružuju zupčanici kotača PCS osobnosti. Potrebna je vježba i rad na sebi da se osoba vrati u prošlost i da se prisjete što joj je učinjeno i da stvarno shvati tko je žrtva a tko je zlostavljač. I to je jako važno.
Na taj se način oslobađaju manipulacije nad njihovim vlastitim emocijama i vraća im se kontrola nad istim.
Na taj način osoba može živjeti sretnijim i ispunjenijim životom.
PCS osobnost i narcizam
Prva stvar za zapamtiti jest da je PCS osoba tip osobnosti, a ne etiketa. Dok to osoba ne shvati, imati će razne dijagnoze kod različitih psihijatara, kao što su na primjer anksiozni poremećaj ili depresija. Narcistički poremećaj ličnosti je također etiketa.
© Shutterstock
S druge strane, osoba s ekstremnim patološkim narcizmom ima ono što se nazva pretjeranim stupnjem zavisti prema drugima. Ovakvoj osobi nedostaje slatkoća, odnosno dragost, koja se često vidi u PCS osobnosti. Patološki narcis ne može osjećati divljenje jer ne može tolerirati nešto dobro u vezi s nekim drugim ili u vezi sa nečim što netko drugi ima a da to nije njegovo. To kod njih proizvodi zavist toliko jaku da stvarno žele na neki način srušiti drugu osobu, bilo psihološki ili, ponekad, i na konkretniji način.
Osoba s PCS-om obično nije motivirana zavišću, jer se bori protiv takvih niskih vlastitih vrijednosti. Osoba s ekstremnim patološkim narcizmom, u sebi nosi destruktivnost i zavist do te mjere da želi zlo nekome tko je imao sreću, jer to nisu bili oni već je to bio netko drugi.
Kod PCS osoba postoji empatija, suosjećanje. PCS osobe vrlo često brinu za druge. I kada shvate što rade, obuzima ih užasno kajanje jer to zapravo nije ono što su namjeravali učiniti. I imaju sposobnost osjećanja divljenja i sreće zbog drugih. Dakle, uistinu nema ništa zlonamjerno u osobi s PCS-om. Kod njih je bit problema na strani srama, a ne u zavisti.
Zaključak
Neki ljudi ne shvaćaju da imaju ovu konstelaciju problema sve dok nisu u krizi i onda dođu na terapiju i istražuju. Potreban je određeni stupanj samospoznaje da bi takve osobe zaista uvidjele same sebe, da bi uvidjele svoje snage, svoje slabosti, svoje strahove, svoje nade. Potrebna je kombinacija svjesnosti i uvida koja tada daje potpunu samosvijest.
Dr. Edwards kaže:
Obično se dogodi da osoba dođe na terapiju i kaže - to i to mi ljudi kažu. Ne dođu i ne kažu "Znaš, ja sam osoba s PCS-om i imam te i te probleme". Doći će zbog veze koja je pošla po zlu, problema na poslu ili zbog nečega zbog čega se neka konkretna obrana, odnosno zid, srušio.Kada netko prolazi kroz krizu, to je kao glas iz podsvijesti ili čak glas iz ponora, koji vrišti za rješenjem svih tih potisnutih stvari, kao da govori da je osoba u tom trenutku spremna nositi se s određenim stvarima - i tako kriza zapravo postaje svojevrsni dar za one koji su spremni pogledati dublje i suočiti se sa svojim vlastitim ponorom.
Neki ljudi dođu i kažu "Primijetio sam obrasce u sebi". Ako se ljudi pitaju jesu li oni PCS osoba, obratite pažnju na to da li patite od depresije i tjeskobe koja se temelji na sramu, ili se temelji na potrebi da budete savršeni i da se morate suprotstaviti sramu, ili imate problema s otpuštanjem kontrole i osjećate se kao da jednostavno morate biti glavni - tada postoji velika šansa da imate ovakvu osobnost.
Ljudi dolaze sa "dijagnozama" kao što su: "Patim od kronične depresije" ili "Imam panični poremećaj" i nitko od terapeuta se nije osvrnuo na ono što se događa s njima ispod tih simptoma. Razlog zašto sam napisala ovu knjigu je da kažem "Da, zaista postoji pomoć! Postoji iscjeljenje." A način na koji se to radi, rekla bih, je terapija.
Licencirana klinička psihologinja dr. Aleta Edwards je s odličnim uspjehom diplomirala na Chicago School of Professional Psychology i autor je najprodavanije knjige Strah od ponora: Liječenje rana srama i perfekcionizma (eng. Fear of the Abyss: Healing the Wounds of Shame and Perfectionism).
Knjiga izlaže temeljno razumijevanje do kojeg je došla tijekom dugogodišnjeg rada i istraživanja u području ljudske psihologije i mentalnog zdravlja.
Poslušajte cijeli intervju s dr. Aletom Edwards ovdje:
Behind the Headlines: Interview with Dr. Aleta Edwards, author of 'Fear of the Abyss'
"Kod PCS osoba postoji empatija, suosjećanje. PCS osobe vrlo često brinu za druge. I kada shvate što rade, obuzima ih užasno kajanje jer to zapravo nije ono što su namjeravali učiniti. I imaju sposobnost osjećanja divljenja i sreće zbog drugih. Dakle, uistinu nema ništa zlonamjerno u osobi s PCS-om. Kod njih je bit problema na strani srama, a ne u zavisti."
Odličan članak! Nakon ovakve recenzije jedino što osoba može napraviti je - pročitati knjigu!