WHO icon
© World Health Organization - WHOSvjetska zdravstvena organizacija
Svjetska zdravstvena organizacija je Jedinstveni prsten koji će vladati svima, a njen pisani cilj, upisan vatrenim slovima duž njegove obje strane, je Ugovor o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju. Oblikovan od strane Mračnog gospodara dvadeset i prvog stoljeća, Sjedinjenih Američkih Država, u svojoj vlastitoj verziji Mount Doom-a, ugovor samo naizgled prepušta suverenitet SAD-a vanjskoj organizaciji.


Komentar: U romanu Gospodar prstenova, Mount Doom predstavlja duh i moć Mračnog gospodara tame Saurona. Zajedno sa samim Sauronom i Jedinstvenim Prstenom, oni čine Trojstvo u Međuzemlju. Troje je zapravo jedno: Sauronova moć je u Prstenu...


U stvarnosti i praksi, kao što će ovaj članak pokazati, Ugovor će Washingtonu dati veću moć nad nacijama iz G20 — nositeljima ostalih 'prstenova' — i preko njih nad ostatkom zapadnog svijeta: ne samo nad njegovim ljudima nego i nad njegovim životinjama, njegovim ekosustavima, njegovim resursima. To je, a ne zdravlje svijeta, njegova mračna svrha.

GRAĐANSKI RAT

Svjetska zdravstvena organizacija, koja je od siječnja 2020. primila 782 milijuna dolara bespovratnih sredstava od Zaklade Billa i Melinde Gates, korporativno je financirana i lobirana agencija Ujedinjenih naroda bez zakonske nadležnosti nad stanovništvom svojih 194 država članica — prema kojima djeluje, barem načelno, u savjetodavnoj ulozi.

Ali to će se uskoro promijeniti.

Dana 3. ožujka 2022., dok su propisi o zaključavanju opozvani diljem Europe, a NATO je objavio svoj posrednički rat Rusiji, Europsko vijeće donijelo je odluku kojom se odobrava otvaranje pregovora za međunarodni Ugovor o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju. Prema odredbama ovog Ugovora, države članice Svjetske zdravstvene organizacije bit će zakonski obvezne provoditi ograničenja ljudskih prava i sloboda — kao što su daljnje zabrane rada, obvezno maskiranje lica, obvezna genska terapija, sustav digitalnog identiteta i programi nadzora i cenzure — sve prema prosudbi SZO-a.

Temelj ovog sporazuma je članak 19. Ustava Svjetske zdravstvene organizacije koji kaže da Opća skupština SZO-a može usvojiti sporazume koji, ako budu usvojeni dvotrećinskom većinom, obvezuju sve države članice. Prema tim sporazumima, nacionalne države, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo i 193 druge članice Svjetske zdravstvene organizacije, u načelu će priznati njen suverenitet odlučivanja o tome koja će ograničenja izabrana izvršna i zakonodavna vlast tih nacija nametnuti njihovom stanovništvu.

Najvažnije, kada je jednom upisana u pravno obvezujući ugovor, učinkovitost ili logika ovih takozvanih 'mjera' — od kojih nijedna prije nije korištena kao odgovor na virusne pandemije, od kojih su se sve pokazale neučinkovitima i mnogo puta više opasnije od virusa — više neće biti predmet rasprave. Umjesto toga, SZO će zapravo postati globalni oblik britanske Znanstvene savjetodavne skupine za hitne slučajeve, korporativne tehnokracije kojoj se vlade nacionalnih država mogu povinovati kada to žele, a koja služi za oslikavanje nedemokratskih oblika vladavine kao tehničkih odgovora na nove krize.

Poput Svjetskog ekonomskog foruma s kojim je sklopila partnerstvo 11. ožujka 2020. — istog dana kada je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila 'pandemiju' — ova neizabrana i neodgovorna međunarodna tehnokracija nova je paradigma upravljanja koja je izašla ispod plašta proizvedene koronavirusne 'krize', i njezine globalističke namjere svakim su danom sve očitije.

Iza fasade demokracije koju predstavljaju naše nacionalne vlade, postoji vladavina sve autoritarnije međunarodne tehnokracije, od kojih su Ujedinjeni narodi i Europska komisija uzori naslijeđeni iz prošlosti, a Svjetska zdravstvena organizacija i Svjetski ekonomski forum oni iz sadašnjosti.

Vlada i parlament Ujedinjenog Kraljevstva spremni su potpisati rezoluciju Svjetske zdravstvene organizacije o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju, za koju se više od 70 država članica, uključujući Europsku uniju i Ujedinjeno Kraljevstvo, zalagalo za snažan i pravno obvezujući međunarodni Ugovor. Čini se da je, kada služi proširenju i povećanju svoje moći nad nacionalnim stanovništvom, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva koja je izabrana s većinom od 80 mjesta na referendumu o Brexitu više nego spremna prepustiti suverenitet Ujedinjenog Kraljevstva globalnim i tehnokratskim oblicima upravljanja s namjerom da nas svede na neofeudalni oblik kapitalizma.

Međutim, u praksi, umjesto oslobađanja nacionalnih država od njihovog suvereniteta, ovaj će Ugovor omogućiti nacionalnim vladama da opravdaju razorne posljedice karantena, mandata maskiranja, genskih terapija i drugih biosigurnosnih programa kao tehničkih odluka međunarodne zdravstvene tehnokracije na što je obvezuje međunarodno pravo. Dakle, kada bude usvojen, "Ugovor o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju" depolitizirat će i ukloniti bilo iz parlamentarnog ili pravnog osporavanja naše upravljanje u korist Globalne države biosigurnosti.

Iza svojih probuđenih načela inkluzivnosti i očinske države, 'Nitko nije siguran dok svi nisu sigurni' — slogan koji je prvi put ušao u javni diskurs u veljači 2021. i brzo su ga prihvatili G7, Ujedinjeni narodi, Svjetska zdravstvena organizacija, Europska unija, GAVI i sve veći broj zapadnih vlada, uključujući UK, Njemačku, Francusku, Španjolsku, Portugal, Nizozemsku, Norvešku, Grčku, Srbiju, Ukrajinu i SAD — savršen je izraz totalitarnih težnji Globalne države biosigurnosti kao što je to bio 'Ein Volk, ein Reich, ein Führer' iz Trećeg Reicha.


Komentar: 'Ein Volk, ein Reich, ein Führer' - 'Jedan narod, jedno carstvo, jedan vođa' — moto nacističke Njemačke.


Usvajanje ovog Ugovora od strane svake zapadne vlade, bez referenduma, parlamentarnog glasovanja, javne rasprave ili spominjanja u medijima, pokazuje da je fasada demokracije koju su ove vlade pokušavale održati tijekom dvije godine karantena i mandata 'cjepiva' sada srušena, i sada smo u ratu. I kao i svaki rat koji je Zapad vodio od 1945., započeo ga je SAD. Ono što ovaj čini drugačijim i novim je to što se ne vodi samo protiv nacija koje još nisu dovedene u zapadnu osovinu zla — Rusije, Kine, Irana, itd. — već prvenstveno protiv civilnog stanovništva samog Zapada. Stoga je to, kako to tekst Ugovora jasno pokazuje, građanski rat, koji vode vlade protiv vlastitog naroda.

Oružje ovog rata — za koje je posrednički rat Zapada u Ukrajini nastavak i opravdanje — nisu tenkovi i projektili dugog dometa, već digitalni identitet, digitalna valuta središnje banke i genska terapija. Njegovi savezi su Agenda 2030 i Ugovor o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju. Njegove kampanje su lockdowni i 15-minutni gradovi. Njegovi borbeni pokliči su 'održivost', 'inkluzivnost' i 'biološka sigurnost'. A njezini mirovni uvjeti, kao što ćemo vidjeti, su potpuna predaja prava i sloboda stanovništva Zapada programima našeg porobljavanja. Ne vjerujete mi? Onda čitajte dalje!

OBVEZE IZ UGOVORA

Prema Ugovoru Svjetske zdravstvene organizacije o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju, čiji je prvi nacrt objavljen 1. veljače, 194 zemlje izdvojit će 5 posto svojih zdravstvenih proračuna i još neodređeni postotak svoje bruto domaće proizvodnje za provedbu njenih članaka.

To će zapravo SZO-u dati kontrolu nad većim proračunom od proračuna Ministarstva obrane SAD-a, i u slične svrhe. Evo nekoliko izvadaka iz nacrta članaka za koje će stranke Ugovora biti pravno vezane (izvadci su uvučeni, kurziv je moj).
Članak 4. Ljudska prava

II. Pravo na zdravlje — Uživanje najvišeg mogućeg standarda zdravlja, definiranog kao stanje potpunog tjelesnog, mentalnog i socijalnog blagostanja, jedno je od temeljnih prava svakog ljudskog bića bez razlike na dob, rasu, vjeru, političku uvjerenje, ekonomsko ili društveno stanje.

III. Suverenitet — Države imaju, u skladu s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, suvereno pravo odrediti i upravljati svojim pristupom javnom zdravstvu, posebice prevenciji pandemije, pripravnosti, odgovoru i oporavku zdravstvenih sustava, u skladu s njihovim vlastitim politikama i zakonodavstvom, pod uvjetom da aktivnosti unutar njihove nadležnosti ili kontrole ne uzrokuju štetu njihovim narodima i drugim zemljama.

Članak 5. Opseg

SZO CA+ [konvencija (engl. Convention), sporazum (engl. Agreement) ili drugi međunarodni instrument o prevenciji pandemije, pripravnosti i odgovoru] primjenjuje se na prevenciju pandemije, pripravnost, odgovor i oporavak zdravstvenih sustava na nacionalnoj, regionalnoj i međunarodnoj razini.

Članak 7. Pristup tehnologiji

III. Tijekom razdoblja između pandemija, sve će stranke:
  • (a) koordinirati, surađivati, olakšavati i poticati proizvođače proizvoda povezanih s pandemijom da prenesu relevantnu tehnologiju i znanje sposobnim proizvođačima. . . uključujući i kroz partnerstva za razvoj proizvoda.
  • (c) poticati subjekte, uključujući proizvođače unutar njihove jurisdikcije, koji provode istraživanje i razvoj proizvoda prije pandemije i pandemije, posebno onih koji primaju značajna javna sredstva u tu svrhu.
Članak 8. Regulatorno jačanje

II. Svaka će stranka izgraditi i ojačati svoje regulatorne kapacitete i učinak za pravodobno odobravanje proizvoda povezanih s pandemijom i, u slučaju pandemije, ubrzati postupak odobravanja i licenciranja proizvoda povezanih s pandemijom za hitnu uporabu.

Članak 9. Povećanje istraživanja i razvoja

V. Stranke će uspostaviti, najkasnije do XX. (sic), s obzirom na postojeće modele, globalni mehanizam naknade za ozljede uzrokovane pandemijskim cjepivima (sic).

Članak 10. Sustav pristupa patogenima SZO-a i podjela koristi

Poštena i pravedna podjela koristi
  • (h) Takve opcije uključuju, ali nisu ograničene na: (i) pristup SZO-a u stvarnom vremenu do 20% proizvodnje sigurnih, djelotvornih i učinkovitih proizvoda povezanih s pandemijom, uključujući dijagnostiku, cjepiva (sic), osobnu zaštitnu opremu opremu i terapiju, kako bi se omogućila pravedna raspodjela, posebno u zemljama u razvoju, u skladu s javnozdravstvenim rizikom i potrebama, te nacionalnim planovima koji identificiraju prioritetne populacije. Proizvodi povezani s pandemijom dostavljaju se SZO-u na sljedeći način: 10% kao donacija i 10% po pristupačnim cijenama za SZO; (ii) obveze zemalja u kojima se nalaze proizvodni pogoni da će olakšati otpremu SZO-u ovih proizvoda povezanih s pandemijom od strane proizvođača unutar njihove jurisdikcije, prema rasporedima koji će se dogovoriti između SZO-a i proizvođača.
Članak 11. Jačanje i održavanje pripravnosti

IV. Svaka će stranka, u skladu s međunarodnim pravom, usvojiti politike i strategije, potpomognute provedbenim planovima, u javnom i privatnom sektoru i relevantnim agencijama [...] te ojačati funkcije javnog zdravstva za:
  • (c) nadzor
  • (h) stvaranje i održavanje ažurnih, univerzalnih platformi i tehnologija za predviđanje i pravovremenu razmjenu informacija, putem odgovarajućih kapaciteta, uključujući izgradnju kapaciteta digitalnog zdravlja i znanosti o podacima.
Članak 14. Zaštita ljudskih prava

II. U tu svrhu svaka će stranka:
  • (a) uključiti u svoje zakone i politike zaštitu ljudskih prava tijekom hitnih slučajeva javnog zdravlja, uključujući, ali ne ograničavajući se na, zahtjeve da sva ograničenja ljudskih prava budu usklađena s međunarodnim pravom, uključujući osiguravanje da: (i) sva ograničenja budu [...] nužna za postizanje javnozdravstvenog cilja i najmanje restriktivna nužna za zaštitu zdravlja ljudi.
Članak 15. Globalna koordinacija, interes i suradnja

I. Stranke prepoznaju potrebu za koordinacijom, interesom i suradnjom [...] s nadležnim međunarodnim i regionalnim međuvladinim organizacijama.

II. Priznajući središnju ulogu SZO-a kao tijela za usmjeravanje i koordinaciju međunarodnog zdravstvenog rada [...], glavni direktor SZO-a će, u skladu s ovdje navedenim uvjetima, proglasiti pandemije.

Članak 17. Jačanje pismenosti o pandemiji i javnom zdravlju

I. Stranke se obvezuju povećati znanstvenu, javnozdravstvenu i pandemijsku pismenost stanovništva [...] i boriti se protiv lažnih, obmanjujućih misinformacija i dezinformacija. U tom pogledu, svaka se stranka potiče da:
  • (b) provoditi redovito društveno slušanje i analizu radi utvrđivanja prevalencije i profila dezinformacija, što pridonosi osmišljavanju komunikacija i strategija slanja poruka za javnost kako bi se suprotstavilo misinformacijama, dezinformacijama i lažnim vijestima, čime se jača povjerenje javnosti.
II. Stranke će doprinijeti istraživanju i informirati politike o čimbenicima koji ometaju pridržavanje javnozdravstvenih i socijalnih mjera, povjerenje i prihvaćanje cjepiva, korištenje odgovarajućih terapeutskih sredstava i povjerenje u znanost i vladine institucije.

Članak 18. Jedno zdravlje

III. Stranke će identificirati i integrirati u relevantne planove prevencije pandemije i pripravnosti intervencije [...] uključujući, ali ne ograničavajući se na klimatske promjene, promjenu korištenja zemljišta.

VI. Stranke se obvezuju ojačati multisektorske, koordinirane, interoperabilne i integrirane sustave nadzora Jednog zdravlja.


Komentar: Definicija Jedno zdravlje (eng. One Health) je suradnički, multisektorski i transdisciplinarni pristup — koji djeluje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini — s ciljem postizanja optimalnih zdravstvenih ishoda prepoznajući međupovezanost između ljudi, životinja, biljaka i njihovog zajedničkog okoliša.


Članak 19. Održivo i predvidljivo financiranje

I. Stranke:
  • (c) obvezati će se na . . . izdvajanje u svojim godišnjim proračunima ne manje od 5% svojih trenutnih izdataka za zdravstvo za prevenciju pandemije, pripravnost, odgovor i oporavak zdravstvenih sustava;
  • (d) obvezati se da će, u skladu sa svojim kapacitetima, izdvojiti XX% (sic) svoje bruto domaće proizvodnje za međunarodnu suradnju i pomoć u prevenciji pandemije, pripravnosti, odgovoru i oporavku zdravstvenih sustava, posebno kroz zemlje u razvoju.
II. Stranke će osigurati, kroz [...] financiranje globalnih, regionalnih i nacionalnih sustava, jačanje prevencije pandemije, pripravnosti, odgovora i oporavka zdravstvenih sustava [...] posebno u zemljama u razvoju.

III. The Parties shall promote [...] funding for the development and strengthening of pandemic prevention, preparedness, response and health system recovery programmes of developing country Parties.

III. Stranke će promicati [...] financiranje razvoja i jačanja programa prevencije pandemije, pripravnosti, odgovora i oporavka zdravstvenog sustava stranaka zemalja u razvoju.

V. Stranke, zastupljene u relevantnim regionalnim i međunarodnim međuvladinim organizacijama, te financijskim i razvojnim institucijama, će poticat te subjekte da pruže financijsku pomoć strankama zemalja u razvoju kako bi ih podržali u ispunjavanju njihovih obveza prema SZO C+ [Ugovoru].

Članak 21. Upravno tijelo SZO CA+

II. Upravno tijelo se sastoji od:
  • (a) Konferencije stranaka (COP - engl. Conference of the Parties), koja će biti vrhovno tijelo Upravnog tijela, sastavljena je od stranaka i predstavlja jedino tijelo za donošenje odluka; i
  • b) dužnosnka stranaka, koji će biti administrativno tijelo Upravnog tijela.
IV. Službenici stranaka [...] će:
  • (b) nastojati donositi odluke konsenzusom; međutim, ako Predsjednici procijene da su napori da se postigne konsenzus neuspješni, odluke se mogu donijeti glasovanjem od strane Predsjednika i Potpredsjednika.
Članak 22. Mehanizmi nadzora za SZO CA+

I. Upravno tijelo će na svom prvom sastanku razmotriti i odobriti postupke suradnje i institucionalne mehanizme za promicanje usklađenosti s odredbama SZO C+ [Ugovora] i također će se osvrnuti na slučajeve nepoštivanja.

Članak 25. Sumnje

I. Nikakve sumnje ili iznimke ne mogu se staviti na ovaj SZO CA+ [Ugovor].

II. Sumnja nespojiva s ciljem i svrhom SZO CA+ neće biti dopuštena.
Čak i izraženo ovim eufemističkim jezikom prikrivenih prijetnji i financijskih poticaja, ono što ovaj nacrt pokazuje jest da je "Ugovor o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju" konvencija, sporazum i međunarodni instrument za:
  1. Godišnje oduzimanje trilijuna dolara javnih sredstava iz blagajni zemalja potpisnica u proračun i administrativnu kontrolu Svjetske zdravstvene organizacije;
  2. (S ovim javnim sredstvima) privatizaciju globalne zdravstvene skrbi putem vanjskih ugovora sa sve većim brojem tvrtki koje pružaju 'proizvode protiv pandemije' — od osobne zaštitne opreme i RT-PCR testova do genskih terapija i tehnologije nadzora — više od petine od kojih će Zdravstvena organizacija imati pravo distribucije;
  3. (S ovim proizvodima) praćenje i cenzuru bilo kojeg mišljenja, podataka, dokaza, argumenata ili znanja koji su u suprotnosti s izjavama i presudama Svjetske zdravstvene organizacije;
  4. (S ovim prisilnim konsenzusom) nametanje i pravnu provedbu nezakonitih propisa, programa i tehnologija globalne biosigurnosti populacijama zemalja članica, od zaključavanja, obveznog nošenja maski i genske terapije, do sustava digitalnog identiteta i društvenog kredita, 15-minutnih gradova i digitalne valute središnje banke;
Stoga je Ugovor o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju objava rata — građanskog rata — koji vode vlade država potpisnica protiv svog civilnog stanovništva, suvereniteta izabranih zakonodavnih tijela tih država i institucija za njihov demokratski nadzor i odgovornost. Umjesto toga, Svjetska zdravstvena organizacija će ovim Ugovorom imati ovlasti biosigurnosne neizabrane, tehnokratske, neodgovorne, autoritarne i totalitarne svjetske vlade koja spaja interese nacionalne države s interesima međunarodnih korporacija.

Drugim riječima, Ugovor je instrument fašizma dvadeset prvog stoljeća.

NAČELA BIOMOĆI

Dakle, kako se sve to implementira na opravdanost zaštite našeg zdravlja? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo razumjeti pravno provediva načela koja su zapisana u Ugovoru Svjetske zdravstvene organizacije o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju.

Prvo od ovih načela je 'pristup Jednog zdravlja', koji SZO ne definira u svom nacrtu definicija (str. 9), ali priznaje da 'svi životi imaju jednaku vrijednost' (str. 4). Time se djelokrug Ugovora proširuje s prevencije pandemija na 'optimiziranje zdravlja ljudi, životinja i ekosustava' (str. 6).

Kako bi se 'bolje pozabavila bilo kojim problemom povezanim s Jednim zdravljem' koji proizlazi iz ove težnje ka optimizaciji, Svjetska zdravstvena organizacija formirala je 'četveročlanu skupinu' s Organizacijom za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda, Svjetskom organizacijom za zdravlje životinja i Program Ujedinjenih naroda za okoliš — dodatne tri neizabrane tehnokracije. Kao posljedica ovog načela, Ugovor priznaje zdravlje kao:
' preduvjet za, ishod i pokazatelj društvene, ekonomske i ekološke dimenzije održivog razvoja i provedbe Agende za održivi razvoj do 2030.' [Ujedinjenih naroda].
SZO posebno zabrinjava (što je i opravdanje za izvanredno potraživanje od 5 posto zdravstvenog proračuna i neobjavljeni postotak BDP-a zemalja potpisnica iz Ugovora, kao i pravo distribucije preko 20 posto svih 'proizvoda protiv pandemije') to da pandemije ometaju sposobnost zemalja 'u razvoju' da provedu UN-ove 'Ciljeve održivog razvoja' (str. 6).

To je ono što SZO razumije pod 'uključivost' i 'pravednost' (str. 11) — dva od svojih 'vodećih načela i prava' : da će zemlje u razvoju biti opterećene dugom iz proračuna bogatijih država potpisnica i organizacija poput Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, kako bi se proveli ciljevi održivog razvoja (SDGs - engl. Sustainable Development Goals) koji su osmišljeni dodijeliti protok globalnog kapitala vladama prema njihovoj usklađenosti s kriterijima zaštite okoliša, društva i upravljanja (ESG - eng. Environmental, Social and Governance). SZO ne kaže ništa o činjenici da je SARS-CoV-2, koji su ove bogatije zemlje proizvele u krizu u suradnji sa ZSO-om, jedva ostavio traga na ukupnoj smrtnosti u zemaljama u razvoju, a koristi se da opravda nametanje ovog modela duga na njih.

Iza njihovog brenda UN-a, ESG kriterije formulirali su američki korporativni upravitelji imovinom poput BlackRocka, Goldman Sachsa i JP Morgan, iste tvrtke izabrane da 'koordiniraju' 173,5 milijardi dolara ulaganja u Ukrajinu.

Ciljevi održivog razvoja zapisani u Ugovoru SZO-a, i gdje je 'zdravlje' sada 'preduvjet i pokazatelj', dodatno će povećati monopol bogatih nacija i međunarodnih kompanija koje mogu ispuniti ekološke, socijalne i upravljačke kriterije nad siromašnijim zemljama i manjim tvrtkama.

A one zemlje koje ne budu u stanju ispuniti ove kriterije, provesti ove ciljeve ili podmiriti otplate svojih zajmova čineći oboje — osobito u resursima bogatim 'zemljama u razvoju' kojima se Ugovor toliko bavi u članku 19. — bit će 'pozvane' (baš kao što je Ukrajina 'pozvana') da predaju svoju imovinu svojim vjerovnicima. To je ono što Ugovor o pandemiji podrazumijeva pod 'Univerzalnom zdravstvenom pokrivenošću', koju SZO definira kao 'temeljni aspekt postizanja ciljeva održivog razvoja kroz promicanje zdravlja i dobrobiti za sve' (str. 12).

To je i razlog zašto Ugovor definira 'središnju ulogu SZO' kao 'upravljačko i koordinirajuće tijelo za globalno zdravlje i predvodnika multilateralne suradnje u upravljanju globalnim zdravljem' (str. 12). U tu svrhu, prema članku 4., 'Pravo na zdravlje' — koje ono definira kao nedostižno 'stanje potpunog ' tjelesnog, mentalnog i društvenog blagostanja' — sada je 'temeljno' za ljudska bića, 'bez razlike u dobi, rasi, vjeri, političkom uvjerenju, ekonomskom ili društvenom stanju' (str. 10).

Ono što to znači — ili, bolje rečeno, što se može protumačiti da znači — jest da će naše sada temeljno pravo na utopijsko "potpuno blagostanje" — zakonski podržano kroz, na primjer, ograničenja karantena, obvezno nošenje maski ili gensku terapiju — nadvladati kvalificirana prava na naša politička ili vjerska uvjerenja, ili učinak koji će njihovo provođenje imati na naše ekonomsko ili društveno stanje. Drugim riječima, možemo biti prisiljeni živjeti u totalitarnoj državi pod nadzorom, biti zatvoreni u našim 15-minutnim pašnjacima, biti izolirani od svojih obitelji i jedni od drugih, biti svedeni na siromaštvo i lišeni naše slobode kretanja, udruživanja, mišljenja ili izražavanja — ali ćemo barem biti ono što Svjetska zdravstvena organizacija definira kao 'zdravi'.

A ako se ne slažemo s tom definicijom, prema članku 17, bit će nam zabranjeno izražavanje takvih 'misinformacija' i 'dezinformacija' putem novih tehnologija i programa razvijenih za provođenje usklađenosti. Bez obzira koliko dugo trajalo zaključavanje, bez obzira koliko maski morali nositi, bez obzira koliko ciklusa genske terapije morali primiti, naučit ćemo, na kraju, 'vjerovati u znanost i vladine institucije' .

Ovo je temeljno načelo biomoći, u kojem se pravo bivšeg građanina na zdravstvenu skrb i liječenje pretvara, kroz izmjene zakona i normi mišljenja i ponašanja, u naše zakonski nametnute obveze ispunjavanja i poštivanja propisa, programa i tehnologije Globalne države biosigurnosti. Ovom novom biopolitičkom paradigmom globalnog upravljanja, Svjetska zdravstvena organizacija predsjedat će u ime svojih korporativnih i državnih financijera. Ugovor o pandemiji stoga će učiniti izvanredno stanje pod kojim smo živjeli dvije godine tijekom karantene paradigmom našeg budućeg upravljanja — pod kojim će, na temelju opravdanja poštivanja našeg 'prava na zdravlje', naši će životi zapravo biti uzeti pod zaštitni nadzor ove 'globalne zdravstvene vlade'.

Svjetska zdravstvena organizacija jasno je dala do znanja da će svaki potpisnik koji ne ispuni obveze iz Ugovora biti podvrgnuti 'mehanizmima usklađenosti' o kojima odlučuju države članice. To zapravo znači da će odlučivati Sjedinjene Američke Države, koje su i dalje najveći pojedinačni izvor financiranja SZO-a, i koje su uložile 1,178 milijardi dolara u svoje programe od 2020. Dakle, Ugovor će također djelovati kao instrument za sankcije Rusiji, Kini, Iranu i drugim državama koje se ne pridržavaju 'međunarodnog poretka temeljenog na pravilima' koji su unilateralno nametnule SAD i koji kolektivno provode njegovi ekonomski, politički, sigurnosni i vojni saveznici.

Kao što smo vidjeli u prijetnji Potpredsjednice SAD-a Kamale Harris na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji ove veljače, svaki potpisnik koji ne provede pravno obvezujuće preporuke SZO-a mogao bi, na primjer, biti optužen za 'zločine protiv čovječnosti' koji opravdavaju intervenciju koalicije SZO-a — što naravno znači, američke vojske — koja provodi 'pravo na zdravlje' građana nacije koja ne poštuje pravila.

Prema članku 4., svaka nacija potpisnica čiji 'pristup javnom zdravlju' SZO smatra da 'uzrokuje štetu njihovim narodima i drugim zemljama' bit će podložna takvim mehanizmima usklađenosti. I kao što smo vidjeli tijekom dvije godine karantene, sve što nije u skladu s vladinim propisima — uključujući, a možda i iznad svega, naše misli i izražavanje — može se smatrati prijetnjom drugima.

Gdje smo jednom uzvikivali 'Čujte, dolaze mirotvorci!' dok su se moć i teror američkog vojno-industrijskog kompleksa obrušili na bilo koju naciju dovoljno nesretnu da bude dostojna 'oslobođenja', u budućnosti ćemo vikati 'Evo dolaze zaštitnici zdravlja!' dok će američki marinci u zaštitnim odijelima napadati i preuzimati upravljanje, gospodarstvo i resurse još jedne opasne zemlje.

Budući da je jedna od svrha Ugovora definirati što čini 'pandemiju' — koju, kao što smo pokazali, mogu proizvesti nacionalne vlade i njihovi mediji, a proglasiti Svjetska zdravstvena organizacija — pandemija, koja opravdava provedbu biosigurnosnih ograničenja, se može proglasiti u bilo kojoj zemlji koju SAD izabere u gotovo bilo koje vrijeme. Uz takve financijske poticaje i geo-političke motive da to učini, zašto i ne bi SZO, kako stoji u članku 15(2), 'proglasio pandemiju' gdje i kada joj to kažu njegovi gospodari?

Ovo je namjeravana svrha i krajnji cilj "Ugovora o prevenciji, pripravnosti i odgovoru na pandemiju".
O autoru:

Simon Elmer autor je dvaju novih svezaka članaka o stanju biološke sigurnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu, Virtue and Terror i The New Normal, koji su dostupni u tvrdom i mekom uvezu i kao e-knjiga. Kliknite na poveznice do stranice sa sadržajem, uvod i mogućnostima kupnje.