Na Zapadu ništa novo

Ljubica Šaran
Sott.net
Uto, 26 Pro 2017 19:09 UTC

Europska unija se raspada pred našim očima. Ništa novo, pomislit će bolje upućeni čitatelji. Pa ipak, vrijeme je da razmislimo o tome kako je ujedinjena Europa počela tonuti i tko joj je u tome pomogao.

Veliki brat s one strane bare

Europa je od NATO "saveznice", čeda američkih obavještajnih agencija i "uspjelog" valutnog eksperimenta postala poprilična smetnja američkoj imperijalističkoj politici. Europski političari nemaju snage niti volje priznati koliko je "veliki brat" s one strane bare postao zahtjevan i nametljiv, niti su u stanju uvidjeti da je najveći američki prioritet stvaranje kaosa u Europi. U biti, jedini prominentni državnik koji je shvatio što Sjedinjene Američke Države žele je Vladimir Putin. On je tijekom susreta s novinarima 2015. godine izjavio sljedeće:

Americi nisu potrebni saveznici, već vazali, takvo što ne odgovara Rusiji.

Svaki žitelj Europe bi se trebao zapitati: odgovara li takva vazalska "politika" samoj Europi i ako odgovara, znači li to da je naša zajednička država odavno izgubila političku i vojnu samostalnost?

Putin prema izvješćima u zapadnjačkim i američkim medijima nije "mačji kašalj" već prijetnja svjetskom miru i demokraciji. Sjedinjene Američke Države nisu smjele dozvoliti jačanje Ruske Federacije, njen utjecaj se morao ograničiti na sve moguće načine, a sankcije Rusiji zbog kojih je EU najviše platila i još uvijek plaća, su najbolji pokazatelj koliko je Europa nemoćna i koliko mora slušati direktive iz Washingtona.

Uzimajući u obzir događaje koji su uslijedili nakon Majdana i "okupacijom Ukrajine", rijeka izbjeglica nastalih destabilizacijom Sirije i Iraka i pokušajem destabilizacije same Europe, te uspostavom čudovišta zvanog Islamska država, Putin je bio u pravu. Na našu žalost, Rusija se krivi za sve i svašta, a Zapadnjaci i dalje ignoriraju sve bezumnije ponašanje SAD-a, dok EU vrhuška smatra kako je najvažnije da se posao nastavlja dalje, jer od ratova, uništavanja cijelih država i pljačkanja tuđeg zemnog bogatstva i EU dobija dio kolača. Drugim riječima, globalizam zaista djeluje poput dobro organizirane mafije, dok najveći i najmoćniji "kumovi" obitavaju u SAD-u.

Koliko SAD uporno pokušava destabilizirati Europu smo mogli vidjeti 2016. kada je u Dubrovniku potpisan ugovor o osnivanju Inicijative tri mora u koju je uključeno 12 država; Hrvatska, Poljska, Estonija, Litva, Latvija, Češka, Slovačka, Austrija, Mađarska, Bugarska, Rumunjska i Slovenija, a sve s namjerom kako bi se prekinula energetska suradnja s Rusijom te kako bi Europa preko LPG terminala uvozila skupi plin iz SAD-a, uzrokujući pri tom energetsku ovisnost EU i njenu političku poslušnost.

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović pokušava probuditi interes američkog predsjednika za vrijeme varšavskog sureta Inicijative tri mora.

U ovogodišnjem varšavskom susretu glavnu riječ je imao američki predsjednik Trump, jasno dajući do znanja kako je blokiranje "Sjevernog toka", plinovoda iz Rusije u Europu, stalni američki prioritet. Njemačka i Austrija su se usprotivile namjerama SAD-a i dodatnim sankcijama Rusiji koje bi, u energetskom smislu, još više unazadili sjeverne i centralne dijelove Europe. Austrija je išla toliko daleko da je stavila veto na odluke koje je Trump prezentirao na varšavskom samitu Inicijative tri mora. Unatoč činjenici kako su LPG terminali skupa i neekonomična opcija, Poljska i Hrvatska su se najviše zagrijale za izgradnju istih. Poljska je već potpisala ugovore sa SAD-om o kupnji njihova plina, plaćajući pri tome 50% više cijene od ruskih.

27. studenoga u Budimpešti je održana drugačija inicijativa zemalja srednje i istočne Europe kojoj je prisustvovala i Kina. Kina već godinama uspješno izgrađuje modernu željezničku rutu s kojom će se Daleki istok spajati s Mediteranom i Europom. Za razliku od Sjedinjenih Država, Kina ima što ponuditi, te nije motivirana isključivo vlastitim potrebama i htjenjima već nudi ekonomsku i trgovačku suradnju u kojoj će sve zemlje sudionice jednako profitirati izgradnjom efikasne infrastrukture i odličnom povezanošću. Interesantno je da u ovoj inicijativi prisustvuju i Srbija, Albanija, Bosna i Hercegovina, i Makedonija, te su s tim obuhvaćene sve balkanske zemlje koje leže na modernom "putu svile".

Zbogom američkom igraču

Ujedinjeno Kraljevstvo je desetljećima predstavljalo "kost u grlu" EU jer se protivilo svemu što je imalo moglo doprinijeti neograničenom zajedničkom tržištu, zajedničkoj valuti, zajedničkoj vojsci, te zajedničkom razvoju. Brexit je tako, po nekima, postao pravi pravcati predznak raspadanja EU iako će zbog svega najviše trpjeti sami građani Ujedinjenog Kraljevstva koji su izlaskom iz ujedinjene Europe dobili neizdrživi ekonomski uteg oko vrata. Također ako je suditi po ostanku "mekane granice" između Sjeverne Irske i Republike Irske, Ujedinjeno Kraljevstvo bi se moglo ubrzo samo raspasti jer će protok robe, dobara i ljudi Irsku ujediniti više negoli ikada.

Referendum za Brexit je uspio jer su političari godinama "pumpali" Britance o tome kako su izgubili samostalnost i kontrolu nad svojom zemljom.

Britanski političari su krivi za Brexit jer su bez prestanka govorili kako je EU "mrtvi teret" koji se ne može podnijeti. Nakon što je narod rekao svoje, britanske vlasti su se našle potpuno nespremne za izlazak iz EU. Takvo stanje dodatno upućuje na činjenicu kako su britanski vlastodršci koristili "pumpanje" javnosti protiv EU da bi prikrili vlastite greške, te da su se istim koristili kako bi "pritiskali" Bruxelles, no na koncu su upali u vlastitu "zamku" jer su građani UK bili dovoljno kondicionirani da se odluče protiv zajedničke države.

Za razliku od političke tvrdoglavosti, najveći otočni biznismeni su tražili od Therese May poček izlaska iz EU kako bi izbjegli ekonomsku propast. Uza sve priče i pričice, britanske vlasti su konačno priznale da će morati izdvojiti golema novčana sredstva za izlazak iz zajedničke države.

Ujedinjeno Kraljevstvo je polagalo velike nade u ulogu posrednika između Amerike i Europe, pa ipak, izlazak UK iz EU odgovara najviše SAD-u. Zbog ekonomske i zemljopisne izoliranosti UK neće imati druge opcije već još veći pad pod američki utjecaj. Kako god bilo, Amerikanci igraju izuzetno opasnu igru unatoč sve većim predznacima kolapsa njihova globalnog carstva.

Trump smatra kako je neovisna i slobodna Britanija blagoslov za cijeli svijet.

Brexit je oslabio Europu no s druge strane je oslobodio najposlušnijeg američkog igrača. Unatoč hvalospjevima o "specijalnim odnosima" između Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a, bivši američki predsjednik Barack Obama je smatrao kako je u pitanju "šala", dok su eksperti otvoreno tvrdili da su dobri odnosi između dvije zemlje važniji UK-u negoli SAD-u. Pa ipak, retorika se s Brexitom promijenila,Trump je tijekom sastanka s Teresom May podržao Brexit tvrdeći kako je: "slobodna i neovisna Britanija blagoslov za svijet," dodajući kako će obje zemlje dugoročno težiti ka "iznimno specijalnim odnosima".

Neka im je sa srećom.

Čija je Europa kolonija?

Htjeli mi priznati ili ne, sviđalo se to nama ili ne, Europska unija je stvorena u Sjedinjenim Američkim Državama, europski moćnici još uvijek slušaju diktate iz Washingtona bez obzira što je američka imperija od supersile postala nekompetentno "carstvo u raspadanju" koje u propast želi povući i cijeli svijet. Amerika je sve više zagrijana za ratno huškanje, a EU je unatoč svemu prati u stvaranju kaosa smatrajući da tako štiti vlastite interese.

Podsjetimo se nekih razloga zašto na Zapadu nema ničega novoga i zašto ćemo, ako nastavimo pratiti SAD, okončati neslavno poput "velikog brata":

• SAD je najveća nuklearna prijetnja cijelom svijetu, pa ipak EU je prati u stopu.
• Ruska Federacija, a ne SAD, stječe sve više poklonika diljem svijeta zahvaljujući miroljubivoj i prijateljskoj politici, pa ipak EU je, po nalogu SAD-a, Rusiji nabila još veće sankcije.
• Vlastodršci i građani SAD-a padaju u sve veću deluziju, pa ipak EU ostaje saveznica.
• SAD je talac vojno-industrijskog kompleksa, pa ipak Europa to smatra mogućnošću za zaradom.
• Ujedinjeni narodi po prvi put istražuju ekstremno siromaštvo na tlu SAD-a, pa ipak za EU to nije alarmantno.
• Američka srednja klasa se sistematski uništava, pa ipak EU smatra kako to nije njen problem.
• Amerika prednjači po robovskom radu, pa ipak EU takvo što ne dotiče.
• SAD sve više nalikuje na "Četvrti Reich", pa ipak EU ostaje uz svoju NATO saveznicu.
• Militarizacija SAD-a je užasavajuća stvarnost, pa ipak EU se pravi kao da takvo što nije prijetnja za cijeli svijet.
• Sjedinjenim Državama upravlja psihopatska elita, pa ipak EU umjesto da se bori protiv ponerizacije društva, sve više tone u vladavinu psihopata.

Iako su naši mediji poprilično šutljivi o pravoj prirodi Sjedinjenih Država i europskom suučesništvu u zlu, Sott je prepun člnaka koji bi iskrenom tražitelju za istinom mogli pomoći u povezivanju točkica. John Lennon nam je ostavio citat koji i te kako objašnjava surovu stvarnost vladavine uglavnom zapadnjačkih psihopata, možda bismo o tome i te kako trebali razmisliti:

Mislim da cijelo naše društvo vode luđaci s luđačkim ciljevima... Mislim da nas vode manijaci radi manijakalnih ciljeva. Ako netko može staviti na papir što naša vlada i američka vlada i ruska... kineska ... što one pokušavaju učiniti, i što one misle da rade, bilo bi mi jako drago da znam što one misle da rade. Mislim da su svi oni ludi. No, mene se smatra odgovornim pred zakonom da me se zatvori kao luđaka jer govorim tako nešto. To je ono što je ludo u svemu tome.