Korporacije pod bankama
Struktura moći globalne elite nalikuje na složene lutkice babuške sačinjene od korporacija. Koliko ljudi shvaća kako su KFC, Taco Bell i Pizza Hut u vlasništvu istih korporacija? Ili da HBO, CNN, TBS, TNT i Cartoon Network odgovaraju jednom gazdi? Ili kad god pijete Budweiser, Coronu, Stellu, Buscha ili Micheloba (te desetine drugih piva), na koncu sve plaćate jednoj divovskoj korporaciji?
Tko kontrolira te korporacije? Unatoč uvjerenju većine ljudi, to nisu direktori. Prava kontrola leži u rukama najvećih dioničara i/ili u upravnom odboru. Upravni odbori svih divovskih korporacija su povezani jedni s drugima uz male razlike. Poneki članovi elite su u isto vrijeme u višestrukim upravnim odborima. Na primjer Rochelle Lazarus je u upravnom odboru Mercka, GE i Blackstonea dok je Jon Huntsman u upravnom odboru Hiltona, Forda, Caterpillara i Chevrona, a Timothy P. Flynn je direktor JP Morgan Chasea, Wal-Marta, Alcoa i United Healthcarea. Razmislite na trenutak kako se običnim ljudima sve ove korporacije čine potpuno nepovezane.
Upravni odbori odgovaraju svojim šefovima, financijskim moćnicima. Sve javne korporacije na Zapadu - i većini svijeta - kontroliraju najveći dioničari, a to su divovske financijske korporacije. Tako je istraživanje iz 2011. pokazalo kako manje od 150 mega korporacija uglavnom kontrolira sve svjetske korporacije! Neke od njih su poznata imena, poput Barclaysa ili JP Morgana, neka od imena, poput State Street ili AXA su nepoznata izvan financijskih krugova, pa ipak imaju nevjerojatan utjecaj i bogatstvo.
Također postoji i nekoliko osoba, poput Paula Singera, koje mogu pozajmiti na milijarde dolara s 0% kamate, te kupiti na tone korporacijskih dionica, mijenjati smijer poslovanja (na primjer način na koji se raspodjeljuje dividenda) te nekoliko mjeseci kasnije uništiti posao. Tako iznuđuje financijska mafija.
Na vrhu prehrambenog lanca stoje centralne banke koje imaju nevjerojatnu sposobnost kreiranja novca iz ničega. Kao što je navodno Meyer Rothschild rekao: "Dozvolite mi da izdajem i kontroliram novac neke nacije i neće me biti briga tko stvara zakone!" Ti ljudi su ultimativni Kumovi globalizma. Oni određuju pobjednike i gubitnike u kapitalizmu, i tako kontroliraju korporacije (uključujući i medije), političare, vojske i sive eminencije svuda po svijetu.
Kako se korporacije koriste
Sve te korporacije su alat za višu svrhu - kontrolu ljudi. Financijski sustav je primarni alat koji se koristi za kontrolu cijelih nacija. Nacionalni dug, bogatstvo, kreditni rejting, tržište dionicama i tako dalje, se mogu manipulirati od strane Wall Streeta, koji je financijsko oružje za masovno uništenje.
Postoje i druge korporacije koje koriste moć na manje očigledan način. Monsantov GMO je efektno oružje u kontroli nacija (ako država svake godine mora kupiti sjeme i pesticide od neke strane korporacije, tada je ta država pokorna). Velika Farmacija s lijekovima također kreira ovisnost ljudi i nacija.
Iznad svega, globalisti streme ka mogućnostima kontrole ljudskog razmišljanja. Tu na scenu stupaju mediji, zabava i internet. Na sreću (za njih), sve je pod kontrolom korporacija, tako da Facebook, Google, mainstream mediji i Hollywood mogu zajednički raditi kako bi oformili "ministarstvo istine" i kontrolirali osjećaje, razmišljanje i uvjerenja ljudi diljem svijeta.
Interenet je također velebno oružje u špijuniranju ljudi i lidera nacija diljem svijeta. Ovo dobro dođe kada se treba ucijeniti ili svrgnuti nekooperativne lidere (na primjer: protuameričku brazilsku predsjednicu Rousseff koja je smijenjena zbog "procurenog" telefonskog razgovora. NSA ju je šijunirala i prisluškivala je njezin telefon).
Kada je korporacijama potrebna pomoć...
Korporokraciji je potrebno dosta pomoći na "slobodnom tržištu", tu na scenu dolazi vojska i politika. Globalizam zahtijeva da se privatiziraju svi svjetski prirodni resursi i da ljudi svih zemalja na svijetu budu spremni raditi za globaliste, te da sve svjetske ekonomije budu otvorene za korporacije kako bi one prodavale svoje proizvode. Kada se neka država opire takvom trendu ona će se iznenada suočiti s golemim problemima. (Oni koji su upoznati s Johnom Perkinsom i njegovim radom poznatim pod nazivom "Ekonomski plaćeni ubojica", razumiju takav proces.)
U mafijaškim filmovima, ljudi koje treba "pritisnuti" dobivaju mrtve ribe zamotane u novine ili se pak probude u krevetu pored konjske glave. U geopolitici, upozorenja dolaze u formi obojanih revolucija (Gruzija, Ukrajina), napadima islamističkih terorista koje podupiru zapadnjačke vlasti (Sirija, Libija, Filipini), stvaranjem separatističkih pokreta (Kurdistan, Balokistan, područje Rakine u Burmi), neprijateljskim stavovima okolnih država (Katar, Iran) itd. Ako takvo što ne uspije, tada se mogu uvesti sankcije (Venecuela), a na koncu slijedi invazija u stilu "šoka i strahopoštovanja". Za razliku od mafijaškog svijeta u kojemu se napad helikopterom može jednostavno izvršiti (Kum III), globalisti se poprilično potrude kako bi opravdali svoje očigledno nasilje. Zadatak "prodaje ratova" obavljaju mainstream mediji, učenjaci i političari.
U mojoj knjizi pod nazivom Syria - War of Deception, sam objasnio proksi ratove, islamski teorizam i borbu za globalnu hegemoniju.
Idealna država bi bila vazalska država koja velikodušno daruje i privatizira svoje prirodne resurse, koja osigurava jeftinu radnu snagu, koja ima otvoreno tržište za multinacionalne korporacije, koja posuđuje neumjerene sume od Svjetske banke i MMF-a, koja kupuje puno američkih obveznica, koja je domaćin američkim/NATO bazama, koja kupuje SAD/EU oružje i koja u UN-u glasuje onako kako joj se naloži.
Početak kraja?
Ljudi koji nisu rastrojeni svakodnevnim životnim dramama ili u nemogućnosti kritički razmišljati, uviđaju enormne probleme u sadašnjem sustavu. Globalisti su koristili lažni, dirigirani novac kako bi uvukli SAD i većinu zemalja svijeta u kolosalne dugove. Kompletna globalna ekonomija se održava uz pomoć patvorenih kamatnih stopa, napuhanih vrijednosti nekretnina, napuhane fiktivne imovine, poput 500 bilijuna dolara derivata (iako je globalni BDP samo 75 bilijuna dolara). Mi živimo u stvarnom svijetu koji ovisi o Ponzijevom sustavu kojeg napaja virtualna aktiva.
Većina lidera zemalja svuda po svijetu je već uvučena u globalistički sustav. Pa ipak, postoji nekolicina koja se još uvijek u različitim omjerima odupire - Sjeverna Koreja se tome ratoborno opire, Sirija, Iran, Venecuela i Rusija to čine defenzivno; dok neki poput Kine, Mijanmara i Filipina to čine na puno suptilniji način.
Odnedavno vidimo začetke otpora na globalističke napore socijalnog inženjeringa. Od 1950. globalisti su započeli s konstantnim kulturalnim revolucijama koje su pokušale promijeniti svaki fundamentalni aspekt društva. Kako bi očuvali njihove orvelijanske/hukslijanske ciljeve, globalisti su trebali u potpunosti promijeniti predstavu o obitelji, kulturi, tradiciji, religiji, nacionalnom identitetu/ponosu, povijesti itd.
Narednih dvadesetak godina će možda biti najvažnije u ljudskoj povijesti. U geopolitičkom značenju, hoćemo li mi ući u multipolarni svijet u kojemu Rusija i njene eurazijske saveznice mogu zadržati svoju suverenost? Mogu li SAD i Kina izbjeći "Thucididesovu zamku"? Možemo li spriječiti nuklearni rat? Kako li će se islamski terorizam manifestirati u nadolazećim godinama? Koliko je vjerojatno da će se Europa nepovratno promijeniti kao društvo i civilizacija? Hoće li biti kontrarevolucije protiv globalističkog društvenog inženjeringa? Kada će američki dolar izgubiti status svjetske valute? Hoće li se globalni finacijski sustav natjerati na ponovno pokretanje? Kako li će znanost i tehnologija, naročito umjetna inteligencija i roboti, utjecati na društvenu stabilnost? Hoće li klimatske promjene nastaviti stvarati kaos? Pa ipak, najvažnije od svih tih pitanja je: na što ćemo se fokusirati - na ove rastuće izazove ili na trivijalne distrakcije koje nam stvaraju globalisti?
Komentar: Za bolje povezivanje točkica, preporučamo sljedeće članke: