Obrazac globalnih poplava se nastavio prošlog mjeseca - poplave su ponovno pogodile Balkan, Grčku, Boliviju, Argentinu, Saudijsku Arabiju, sjeverozapad SAD-a, Australiju, te istočnu Afriku. Veljača je vidjela "narančasti" snijeg, "plavi" snijeg i "prljavu" kišu, dok se čestice iz sve više eruptirajućih vulkana i pristiglih meteora nastavljaju nakupljati u atmosferi. Ne mijenjaju se samo uvjeti iznad površine: alarmantan broj kitova, morskih lavova i drugih morskih stvorenja se nastavlja nasukavati u već mrtvom stanju ili umirući na plažama diljem svijeta.

Veljača je zabilježila meteore - u rasponu od vatrenih kugla koje su jakim bljeskom trenutačno noć pretvorile u dan nad Novim Zelandom, Floridom i Korejom... sve do dugotrajno izgarajućeg bolida veličine kometa/asteroida koji se raspao nad zapadnom polovicom Sjeverne Amerike. Bilo je i nekoliko velikih isklizavanja vlakova iz tračnica u veljači, posebice u SAD-u, gdje naftne kompanije zaobilaze mrežu cjevovoda kako bi transportirale naftu iz bušotina. Sumnjamo na to da se mnoge željezničke pruge deformiraju zbog povećane seizmičke aktivnosti.

Još više glasnih eksplozija čulo se i osjetilo u SAD-u tijekom veljače. Iako se one pripisuju "ledenim potresima", gdje voda ulazi u zemlju i smrzava se pri čemu lomi stjenovito tlo, te lokalizirane eksplozije se također događaju i u regijama gdje nema leda, što upućuje na to da ih uzrokuje neki drugi mehanizam. Osim snažnih potresa kod Japana i uzduž srednjoatlantskog grebena, neobično snažan potres u središnjoj Španjolskoj je uspaničio ljude. U Japanu su opet rušeni snježni rekordi, divlje vrijeme je nastavilo pogađati istočni Mediteran, a Bliski istok je opet bio pod snijegom.

NAJVEĆI vremenski događaj u veljači 2015. je bio rekordni snijeg i hladnoća na sjeveroistoku SAD-a. Jug i srednji zapad su također bili jako pogođeni, ali sjeveroistok je izgleda imao svoj najsnježniji i najhladniji mjesec ikada, barem otkada su se počeli bilježiti podaci sredinom 19. stoljeća. Meteorolozi su ovo pripisali lutajućoj polarnoj struji vjetrova koja je dostavila "Sibir Express", neprekidne zimske oluje sa sjevernog Pacifika nadolje prema jugu i preko sjevernoameričkog kontinenta. Drugi faktor bi mogao biti super-hladni zrak koji se spušta iz stratosfere.

Stiže li nam to novo ledeno doba?

Ako možda još niste primijetili, u zadnjih 12 mjeseci se razbuktao rat posvuda oko vas. Ne onaj "vatreni", već golemi propagandni rat one vrste koja obično prethodi pravom vojnom sukobu.

Totalna američka dezinformacijska ofenziva je otpočela, u potpunosti, još 2006. godine sa smrću od trovanja polonijem Aleksandra Litvinenka, zagovornika protu-Putinovske politike. Zapadni su mediji promptno i uporno isticali Putina kao isključivog krivca za njegovu smrt usprkos činjenici da su, prije Litvinenka, jedini ubojice sa sličnom praksom trovanja polonijem bili odgovorni za smrt Yassera Arafata.

Ranije ove godine britanska vlada je započela istragu o Litvinenkovoj smrti iznoseći optužbe bazirane na "pa svatko zna da je Putin nasilnik" školi teorijskog nagađanja, unaprijed označavajući krivca bez pravih dokaza. Jedan mali dio informacije koji je otkriven istragom, a koji je u potpunosti potkopao tvrdnje da je Putin imao ikakve veze sa smrti Litvinenka, je velikim trudom ignoriran od zapadnih medija

Po navodima britanske vlade, najveći borac protiv Putina je pogubljen od strane dva FSB operativca koji su mu podvalili radioaktivni polonij u ostatku čaja (pola šalice), a koji su prethodno naručili u jednom londonskom hotelu. Problem u ovoj priči je to što je sam Litvinenko spontano i samoinicijativno ugovorio sastanak s tom dvojicom tek nekoliko sati prije susreta s njima. Stoga, da bi povjerovali da su ta dva agenta otrovali bivšeg zemljaka, moramo pretpostaviti da su - nekako naslutivši da će on zatražiti sastanak - stalno nosili sa sobom posvuda naokolo izvjesnu količinu polonija - za svaki slučaj. Povrh toga, jedan je od agenata upoznao vlastitog osmogodišnjeg sina s Litvinenkom, tražeći da se rukuje s njim, nakon što je ovaj već otpio nešto navodno radioaktivnog čaja. Marina, Litvinenkova žena, izjavila je za istragu da je u vrijeme smrti njezin suprug radio za MI6.

Putinov donekle poznat govor sa sigurnosne konvencije u Minhenu 2007. godine je označen kao prekretni moment kada se Rusija javno i jednostrano razišla sa Zapadom. No Putinovi komentari su zapravo proizašli uslijed višegodišnjih američkih i britanskih prikrivenih i otvorenih pokušaja da se destabilizira ruska vlada i da ju se natjera da prihvati svijet u kojem je anglo-američki imperij nadmoćan. Umjesto da popusti pod pritiskom, Putin je odlučio ratohuškačima isporučiti dozu istine i stvarnosti:

"Kroz povijest je čovječanstvo zasigurno prolazilo i kroz unipolarne periode i vidjelo težnje ka svjetskoj supremaciji. A što se nije dogodilo u povijesti svijeta? Što je zapravo unipolarni svijet? Kako god netko uljepšavao ovaj izraz, sve se na kraju dana svodi na jedno određeno stanje stvari, naime jedno središte vlasti, jedno središte moći, jedno središte odlučivanja.

To je svijet u kojem postoji jedan gospodar, jedan vladar. I na kraju ovo bude pogubno, ne samo za sve unutar takvog sistema, nego i za samog vladara jer dolazi do samourušavanja iznutra.

A sve to zasigurno nema ništa zajedničko s demokracijom. Jer, kao što već znate, demokracija je vladavina većine imajući u vidu i interese i mišljenja manjine.

Uzgred rečeno, Rusiju, tj. nas, se stalno podučava demokraciji. No iz nekog razloga, oni koji nam očitavaju lekcije, sami ne žele učiti. Danas svjedočimo skoro nesputanom i posvemašnjem korištenju sile - vojne sile - u međunarodnim odnosima, sile zbog koje svijet tone u bezdan neprestanih sukoba. Očit je sve veći i veći prezir prema osnovnim normama međunarodnog prava. A nezavisne pravne norme se ustvari sve više približavaju pravnom sistemu jedne države. Jedna država, naravno, prije svega SAD, je prekoračila svoje nacionalne okvire - u svakom pogledu. To je vidljivo kod ekonomskih, političkih, kulturnih i obrazovnih smjerova koje nameće drugim državama. Pa, kome se to sviđa? Je li itko sretan zbog toga?"

Boris Nemtsov prošle noći je ustrijeljen u leđa, dok je sa svojom ukrajinskom djevojkom šetao pored Kremlja u Moskvi. Na izborima 1989. Nemtsov je bio bezuspješni kandidat, a 1990. je ušao u ruski parlament. Za vrijeme ekonomske krize u kolovozu 1998. služio je kao zamjenik ministra za ekonomske reforme kada ga je neuspjeh da reformu zaista izvede, koštao posla.

1999. osnovao je Zajednicu ispravnih sila (SPS), zajedno s liberalima Anatolijem Chubaisom and Jegorom Gaidarom. 2002. vlada SAD-a (preko organizacije USAID) direktno je sponzorirala SPS, pa ne iznenađuje da je Nemtsov od tada postao otvoreni kritičar novog predsjednika Rusije, Putina. Samo ova činjenica dovoljna je da zaključimo da su Nemtsov i SPS u službi zapadnih nastojanja da se destabilizira Rusija, te da svakako ne predstavljaju značajniji dio ruske populacije. I zaista, na izborima 2003. godine, SPS nije uspio prijeći niti prag od 5% glasova koji su neophodni za ulazak u parlament.

Pomirivši se s tim da mu bavljenje politikom baš i ne ide od ruke, Nemtsov se odlučio oprobati u legalnom pranju novca bankarstvu, priključivši se banci Neftyanoi kao direktor. 2005. ova banka je nakon istrage zatvorena zbog pranja novca i prijevare.

Nemtsov se 2004. priključuje ukrajinskoj vladi gospodina-narančasta-revolucija-pod-pokroviteljstvom-SAD-a Viktora Jušenka, u svojstvu ”ekonomskog savjetnika”. Taj posao gubi 2006. jer su se članovi kabineta žalili da kritizira njihove odluke.

Dok sam ovih dana razmišljao o tome kako policajci u SAD-u i dalje ne popuštaju u ubijanju i zločinima, naletio sam na ovaj opskurni članak u lokalnim novinama iz Renoa u Nevadi:

Policija iz Renoa ide u Ukrajinu na dvomjesečni zadatak obuke

Reno Gazette-Journal
4. veljače 2015.

Pet policajaca iz Renoa šalju se u Ukrajinu kako bi pomogli u obučavanju kijevskih snaga u policijskim tehnikama. Odlazak se događa u sklopu programa Ministarstva pravosuđa, s ciljem pomaganja policijskim snagama u zemljama koje počinju razvijati demokraciju.

Policijska uprava iz Renoa je prva u SAD-u koja je izabrana za ovakav zadatak, napisao je načelnik u izvještaju za gradsko vijeće.

Iako se radi o prestižnom zadatku, neki od članova vijeća su bili zabrinuti što ih nitko nije ranije obavjestio o tako važnoj misiji. Prvi član vijeća saznao je o ovom zadatku preko podsjetnika kojeg je dobio e-mailom kad su policijski časnici već bili na putu za Kijev.

Moramo se zapitati - što se dogodi kada ubacite američke policajce-siledžije u sredinu u kojoj se fašizam otvoreno promovira? 'Pojačanje' koje će prvo zasuti ”agitatore” i ”teroriste” mecima, pa tek onda postavljati pitanja? Bojim se i pomisliti.

Ovaj članak je prvobitno bio objavljen u 13. broju, izdanja 1/2011, The Dot Connector Magazine-a, zvanične publikacije Sott.net-a.

„Komete su zle zvezde repatice. Svaki put kada se pojave na jugu, one izbrišu staro i uspostave novo. Ribe oboljevaju, usevi propadaju, carevi i obični ljudi umiru, a muškarci odlaze u rat. Ljudi počnu mrzeti život i o njemu ne žele ni da govore.“ - Li Ch'un Feng, upravnik Kineskog astronomskog zavoda, 648. god. n.e.

U 2007. godini, meteorit je pao u Puno, u jugoistočnom Peruu. José Macharé - naučnik pri Institutu za geologiju, rudarstvo i metalurgiju u Peruu - izjavio je da je svemirska stena pala blizu blatnog područja kod jezera Titicaca, i da je uzavrela vodu na punih 10 minuta, i mešajući je sa zemljištem stvorila sivi oblak, čiji je sastav ostao nepoznat. Iako je utvrđeno da nije radioaktivan, ovaj toksični oblak je uzrokovao glavobolje i probleme sa disanjem kod najmanje 200 osoba u populaciji koja broji 1500 stanovnika. Osim ovog događaja, koliko smo puta imali priliku čuti da ljudi oboljevaju zbog stena koje su pale iz svemira? Šta je sa pticama, ribama ili drugim životinjama? Drevni astrolozi svrstavaju komete među zle predznake koji donose smrt i glad, ali da li tu postoje i neki drugi uzroci kojih bi mi trebali biti svesni, osim samo fizičkih/mehaničkih posledica uništenja zbog udara kometa u naše krhko okruženje?

Prošle godine, pisao sam o korporativnim psihopatima i procesu od “pet faza” kojeg oni koriste kako bi manevrirali do pozicija utjecaja i bogatstva. Dovraga, mogao bih onda dodati i “otpad” na tu listu (igra riječi: influence - utjecaj, affluence - bogatstvo, te effluents - “otpad”, op. prev.). Nakon svega, interakcija s psihopatom će vam ostaviti baš takav okus u ustima, a na kraju se može dogoditi da vas i ubije. Usto se i rimuje. Uzmite primjer Kevina Morrisseya, glavnog urednika časopisa Virginia Quarterly Review, koji je izvršio samoubojstvo nakon stalnog maltretiranja i omalovažavanja od strane svog šefa Teda Genowaysa.

Morrisseyeva nezgodna situacija je tipična i vodi nas do srca ponerologije. Kriminalni psihopati se opijaju, tuku, vode život tipičan za kriminalce, a kada ubiju ljude, onda obično koriste oružje, ili bilo koji objekt koji im se nađe pri ruci. Uspješni psihopati, s druge strane, vode “relativno” normalan život. Oni ne krše zakone (barem ne naočigled) i neki od njih postanu čak i ideal uspješnih građana. Ali i uspješni psihopati ubijaju, bez obzira rade li to dugotrajnim pritiskom, ubijanjem volje za životom kod svojih žrtava dok im proždiru dušu i muče um, ili je to “kolateralna šteta” uzrokovana toksičnim kemikalijama koje puštaju njihove korporacije, i to jednostavno zbog toga što ih nije briga i zbog toga što samo žele brzo doći do novca. Glavna razlika je u tome što oni ubijaju puno više ljudi, i što polaze nekažnjeno zbog toga.

Ali nisu to samo korporacijske glavešine i “prijatelji” tipa Tuckera Maxa. Kao što smo imali prilike vidjeti, ima tu i političkih makinacija, na primjer sovjeti i nacisti koji su, očigledno, koristili potpuno ista stajališta. Psihopati koji postanu dio neke političke grupe i nađu se na vrhu, koriste isti proces od “pet faza” kao i oni koje je izučavao Babiak. I ne samo da taj sustav od pet faza postaje glavni način dinamike “politike sile”, već se također pojavljuje kada grupa u cjelini pokušava doći do političke dominacije. Drugim riječima, da dodamo malo začina u ovaj akademski rad: bagra se domogne samog vrha moći. Ono što je interesantno je način na koji uspiju doći na vrh. Te rane faze uspona bile su najneuhvatljivije i slabo proučavane. Sve dok Lobaczewski nije napisao svoju knjigu (Politička ponerologija, op. prev.), da budemo precizni.

Alisa and Gabriel su brat i sestra. Alisa je stara devet, a Gabriel osam godina. Oni su djeca Engleza i Ruskinje, i većinu života proveli su u Hampsteadu. To je bogatija četvrt Londona u kojoj ćete naći više milijunaša nego u bilo kojoj drugoj četvrti Ujedinjenog Kraljevstva. Njihova majka bila je prvobitno u braku s Draperom, koga je upoznala u Rusiji, gdje su se i vjenčali, te s njim ima sina Jamesa. Alisin i Gabrielov otac je Richard Dearman. On i bivša gospođa Draper su sada razdvojeni.

Prema riječima gospođe Draper, Richard Dearman je seksualno poremećen i ponašao se nasilno prema njoj i djeci dok su bili u vezi. 2007. godine Dearman je konačno morao napustiti njihov obiteljski dom. Međutim, nekoliko godina nakon toga, nastavio je vrebati djecu, pojavljivati se u njihovoj školi, prodavaonici, a nekoliko puta je i provalio u kuću gospođe Draper. Od 2006. do 2010. policija je izlazila na uviđaj pet puta, i podnešena su tri izvješća o zlostavljanju gospođe Draper. Ovo je njeno svjedočenje:

Nadam se da razumijete dosadašnju bit ove serije članaka: psihopati su veliki problem našeg svijeta! No, stvari nisu tako jednostavne. Pogledajmo analogiju. Timmy je bolestan. Prošli tjedan se zarazio u školi i sad leži u krevetu. Srećom, njegovi su roditelji pomalo ekscentrično opsjednuti zdravljem i čistoćom, i odmah su Timmyja smjestili u mikrobiološko sterilan balon u gostinjsku sobu, i potom su dekontaminirali cijelu kuću i ostale ukućane. Uzročnika bolesti koji ugrožava zdravlje onih s kojima bi mogao doći u kontakt uspješno su zatvorili. (Nažalost po Timmyja, i njega su!) Međutim, Timmyjevi roditelji nisu uračunali Sunshinea, obiteljskom pitbula, u svoju anti-infekcijsku jednadžbu.

I tako, jedno poslijepodne, dok se Timmy prisjeća svog starog života izvan balona, dođe Sunshine i probuši rupu u zaštitnom sloju balona svojim najdražim štapom. Visoko zarazna bolest koja se prenosi zrakom sada slobodno plovi zračnim valovima klimatske kontrole 21. stoljeća i kroz niz izrazito nevjerojatnih događaja svi, Timmyjeva sestra, roditelji, pas i zlatna ribica, obolijevaju od nje. Zaraza se potom širi na susjedstvo, grad i u konačnici na cijeli svijet jer lokalni poduzetnici, kojima ne smeta agresivno zaštitarsko prepipavanje na aerodromskim kontrolama i izlaganje genitalija djetinjastom osoblju u zračnim lukama putem voajerske tehnologije, putuju na veoma ozbiljne i važne poslovne sastanke. Dakle, koja je poanta ovoga? Jednostavno rečeno, psihopatima treba cijeli niz stvari kako bi direktnu interakciju osobnih odnosa zamijenili sa svojim željenim posljedicama. Među najboljim oruđima psihopata za širenje njegove zlobe su fanatični buldozi i hladne teorije o ljudskoj prirodi koje određuju intelektualnu klimu društva. Upravo putem tih posrednika se naša tijela i umove sustavno zarazuje - ponerizira.

Ako su, kao što to mnogi danas tvrde, psihopati oni koji vode naše vlade, kako to da ne znamo za to? Zašto to nije općepoznato, nešto o čemu se raspravlja po kućama i učionicama diljem zemlje? Zašto na fakultetima nema kolegija o tome? Ukratko, zašto je jedna tako jednostavna, a ipak revolucionarna ideja, naizgled tajna? Odgovor bi zapravo mogao ležati u samom pitanju: ideja jest revolucionarna, ali ne u smislu na koji možda mislite. Vidite, većina revolucija je ili uzrokovana, potpomognuta ili preoteta od strane psihopata, često uz pomoć "zloupotrebe psihijatrije".

Akcije i reakcije normalne osobe, njegove ideje i moralni svjetonazori, sve to nenormalnom pojedincu izgleda nenormalno. Ako osoba s poremećajem osobnosti, poput psihopatije, smatra sebe i druge normalnima - što je, naravno, znatno lakše ako su psihopat i njegovi prijatelji na vlasti - normalni ljudi će mu izgledati drukčije i stoga, nenormalno.

To objašnjava zašto, kada se psihopati domognu vlasti, čemu su prirodno skloni, njihovi društveni sistemi - poput obrazovnog i zdravstvenog/psihijatrijskog - uvijek teže da se prema bilo kojim disidentima - ili potencijalnim disidentima - odnose kao da su "psihički nenormalni". Kao što to Łobaczewski piše:

"Psihopatu normalna osoba izgleda kao naivac, pametnjaković koji vjeruje u jedva razumljive teorije; tako da je sasvim moguće da će se normalne osobe uskoro nazivati "luđacima"."

Stoga takve vlade kontroliraju psihologiju i psihijatriju putem kontrole njihovih financiranja i ideološki pozorne "mentalne policije" među akademskom zajednicom; a brojni načini na koje normalni ljudi nesvjesno reagiraju na patološko okruženje u kojem se nalaze se počinju definirati kao bolesti i "psihijatrijska rješenja", uključujući i lijekove, se promiču kako bi se prisililo normalne ljude da žive u patološkom svijetu i da misle da je on normalan.

Istina o psihopatiji mora se marginalizirati i degradirati kako bi se spriječilo ugrožavanje samog sistema, i ta praksa se onda koristi kao pomoćno sredstvo kojim se služe patološke vlasti. Svatko tko je previše upoznat s temom psihopatije bit će optužen za bilo koju izmišljotinu, uključujući i psihičku nenormalnost. Takve osobe se proglašavaju "luđacima", "paranoicima", "psihički nestabilnima" i "opasnima".

"Kroz nekoliko godina, snijeg zimi će postati jako rijedak i uzbudljiv događaj. Djeca jednostavno neće znati što je to snijeg."

~ dr. sc. David Viner, viši znanstveni suradnik na Odjelu za klimatska istraživanja na Sveučilištu East Anglia, UK, ožujak 2000.

"Naposlijetku, britanska djeca bi mogla imati samo virtualno iskustvo snijega. Putem interneta, mogla bi se čuditi polarnim krajolicima - ili u konačnici 'osjetiti' virtualni snijeg."

~ David Parker, predstojnik Hadleyevog centra za klimatska predviđanja i istraživanja u Berkshireu, UK, također ožujak 2000.

Prošli mjesec su fenomenalne količine snijega pale u sjeveroistočnom i južnom SAD-u, zapadnoj i jugoistočnoj Europi, Bliskom istoku, zapadnoj Kini i na ruskom Dalekom istoku. Snijeg je zabijelio pustinje u Saudijskoj Arabiji i na jugozapadu SAD-a već treću godinu zaredom. Američki mediji su odbacili pojam "polarni vrtlog" jer je sada postalo "normalno" da se arktički uvjeti protežu sve do Meksičkog zaljeva. Jedino mjesto gdje bi se očekivalo puno snijega u ovo doba godine - Moskva u Rusiji - je umjesto toga uživala u najtoplijem siječnju u posljednjih 100 godina.

Iako se Velika jezera u Sjevernoj Americi nisu smrznula kao prošle godine u ovo doba, "ledeni oblutci" su se u siječnju vratili u Michigan, a slapovi Niagare su se ponovno djelomično zamrznuli. Do pola milijuna ljudi je bilo pogođeno najgorim poplavama koje jugoistočna Afrika nije vidjela već desetljećima. Poplave su pogodile Balkan peti put u zadnjih 20 mjeseci, a svega dva mjeseca nakon što je palo 70 cm kiše u jednom danu, na Siciliju je pala slična količina tuče. Među spektakularnim meteorima koji su se mogli vidjeti u siječnju izdvajaju se kometarni fragment koji se raspao iznad ruskog Dalekog istoka i meteor koji je pretvorio noć u dan u Bukureštu u Rumunjskoj.

"Misteriozne eksplozije" nastavljaju plašiti ljude (i životinje) diljem SAD-a. Sumnjamo da su neke od njih udarni valovi nastali eksplozijama meteora u atmosferi, ali druge se opažaju u grupama i bilježe ih seizmomjeri (unatoč činjenici da u tim područjima nema poznatih rasjednih linija), tako da se vjerojatno radi o općenitoj i neuobičajenoj seizmičkoj aktivnosti koja dolazi od usporavanja Zemljine vrtnje.
To bi također moglo biti razlog za sve te erupcije vulkana, među kojima je tokom siječnja bilo nekoliko spektakularnih. "Otvaranje Zemlje" se također moglo vidjeti kroz pukotine koje su progutale vozila u pokretu na Floridi i u Marylandu u SAD-u."

Dok budete gledali ovaj video sažetak događaja u siječnju, imajte na umu da smo morali izostaviti toliko puno drugih neobičnih događaja jer su oni sada postali dio "nove normalnosti"!