Brussels bombing
Ti 'džihadisti' će se morati više potruditi kako bi zastrašili ljude da prihvate rasizam, fašizam i policijsku državu.
Firma za zrakoplovnu i opću sigurnost ICTS rukovodi sigurnosnim operacijama na briselskom aerodromu, mjestu događanja bombaškog napada jučer ujutro.

ICTS je osnovan 1982. godine od strane bivših članova Shin Bet-a, izraelske agencije za domaću sigurnost i sigurnosnog osoblja aviokompanije El Al, a ima značajniju zastupljenost u osiguranju zračnih luka širom svijeta uključujući operacije u Nizozemskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji, Portugalu, Japanu i Rusiji. ICTS koristi sigurnosni sustav koji se primjenjuje u Izraelu, po kojem se putnici profiliraju tako da bi se procijenio stupanj u kojem predstavljaju potencijalnu prijetnju na bazi niza indikatora, uključujući dob, porijeklo, te ponašanje tijekom ispitivanja.

Predsjednik nadzornog odbora u ICTS-u je Menachem J. Atzmon. Atzmon je bivši član partije Likud koji je 1996. godine optužen i osuđen u slučaju prevare i pronevjere koji se odnosio na nezakonito prisvajanje novčanih sredstava koje su prikupile dobrotvorne ustanove. Atzmon je također CEO lučke uprave Rostocka u Njemačkoj.

Ovo, štoviše, neće biti prvi put da se ICTS našao pod povećalom zbog mogućih sigurnosnih propusta koji su doveli do 'muslimanskog terorističkog napada'.

Abdulmutallab
Mlađahni bombaš u boksama. odnjegovan, pripravljen za strižnju i iskorišten da donese 'teror' do vašeg kućnog praga.
Kao pružatelju sigurnosnih usluga u amsterdamskoj zračnoj luci Schiphol, te kompanijama United Airlines i US Airways, sigurnosni sustav firme bio je izložen kritikama zbog toga što je na neki način dozvolio nekadašnjem 'bombašu u donjem rublju' Umaru Farouku Abdulmutallabu da se s eksplozivnim materijalima 'prošverca' i ukrca na let broj 253 Northwest Airlinesa za Detroit, na Božić 2009.

'Božićni bombaš u boksericama', naziv po kojem je postao poznat, nije bio vaš uobičajeni frustrirani arapin ili nižerazredni sljedbenik Islama. Bio je sin nigerijskog bankarskog mogula i bivšeg ministra nigerijske vlade Alhaji Umaru Mutallaba, jednog od najbogatijih ljudi u Africi. Ovdje govorimo o pripadniku afričke kolonijalne elite, afričke verzije britanske 'mreže starih dečki'. Dok je boravio u Londonu, njegov je sin, 'bombaš u boksericama', živio u apartmanu vrijednom 4 milijuna funti u ulici Mansfield, u gradskoj četvrti West End. Također je koristio pogodnosti raspolaganja vizama za nekoliko različitih zemalja, uključujući SAD.

Za razliku od većine navodno muslimanskih terorista koji obično ponesu svoje putovnice na scenu svojih 'samoubilačkih napada' (i redovito ih ostave tamo tako da ih nađe policija) Abdulmutallab je očigledno stigao u zračnu luku Schiphol da bi se ukrcao na svoj let za SAD s kartom u jednom smjeru, bez prtljage i bez putovnice.

Kurt Haskell
Odvjetnik iz Detroita Kurt Haskell i njegova supruga Lori
To bi obično nagovijestilo preuranjeni završetak njegovog isplaniranog napada, no sudeći po odvjetniku iz Detroita i očevicu zbivanja na Schipholu, Kurtu Haskellu, Abdulmutallab je primio pomoć ozbiljno i upečatljivo odjevenog Indijca, koji je imao ovlasti otpratiti mladića do ukrcajne rampe i kazati stjuardu kako Abdulmutallab nema nikakve putovnice no da ga svejedno treba pustiti na let. Kada je upečatljivo odjevenom muškarcu rečeno da bi trebao razgovarati sa šefom sigurnosti, on je tako postupio i uspješno ubacio 'bombaša u boksericama' u avion.

E sad, ovo zahtijeva ozbiljnije potezanje veza, a sva graja nastala u to vrijeme u tisku oko toga je li ili nije funkcionirao sustav sigurnosti bila je samo pretjerana samouvjerenost i kratkovidnost, jer ako se taj bombaš na rampi pojavio bez putovnice, malo je vjerovatno da je prošao kroz standardni proces do tog trenutka, uključujući prijavak za let koji zahtijeva od putnika da predoče svoje putne isprave.

Po svoj prilici, Abdulmutallab je bio proveden kao 'VIP putnik' do rampe od strane upečatljivo odjevenog muškarca. Dakle, kako mogu dva frajera sumnjivog izgleda, od kojih bar jedan bez putovnice i koji prenosi eksplozivne materijale, proći do rampe na aerodromu te potom na let? Odgovor je - ne mogu, osim ako nemaju prijatelje među ljudima koji provode kontrolu sigurnosti u zračnoj luci. U ovom slučaju, ICTS.

Unutar nekoliko mjeseci od tog napada, State Department SAD-a je priznao da su već neko vrijeme bili upoznati s Mutallabovim namjerama, te da nisu ukinuli njegovu ulaznu vizu za SAD jer su, praktično, htjeli vidjeti što bi on mogao napraviti.
"Postupak opoziva vize bi razotkrio što su [američki obavještajci; op. prev.] htjeli postići", kazao je Kennedy u svjedočenju pred Odborom doma za domovinsku sigurnost. "Dozvoljavanje Abdulmutallabu da zadrži vizu uvećalo je izglede da bi federalni istražitelji mogli doći korak bliže privođenju terorističke skupine za koju je optužen da joj je pripadao, bolje nego jednostavno onesposobiti jednog vojnika u takvom nastojanju".
Richard Reid
Richard Reid, nasamareni nesretnik
No sigurnosnom 'faux pasu' [greškama u koracima; op. prev.] ICTS-a tu nije kraj. U prosincu 2001. nekako su propustili rastrojenog 'cipela bombaša' Richarda Reida, na njegov let iz Pariza za Miami, a to je bilo nakon što je Reid prošao sigurnosnu provjeru ICTS-a u amsterdamskoj zračnoj luci na letu za Tel Aviv u srpnju 2001., radilo se o sedmodnevnom putovanju u izraelski grad s plaćenim svim troškovima. Što je točno tamo radio ostaje misterija. Reid je kasnije rekao kako je ICTS/El Al propustio detektirati da je na letu za Tel Aviv imao eksploziv u obući, zapanjujuće otkriće s obzirom na stroge sigurnosne mjere izraelskih avioprijevoznika i na činjenicu da su, šest mjeseci poslije, bili odgovorni što su mu dozvolili ukrcaj na let za Miami s potpuno istom vrstom 'obuće-bombe'. Izrael nije informirao britanske, američke, niti bilo koju drugu sigurnosnu agenciju o svojim brigama oko Reida. Reidova tetka, Claudette Lewis, koja je odgojila Reida u južnom Londonu, citirana je kako izjavljuje da je vjerovala da je njenom nećaku "ispran mozak".

ICTS je također uspio nekako ispustiti iz vida nekolicinu navodnih otmičara 11. rujna [napad na blizance u SAD-u; op. prev.] koji su navodno poletjeli s bostonskog aerodroma Logan 11. rujna 2001. ICTS je također vodio poslove sigurnosti za londonsku autobusnu mrežu tijekom 'samoubilačkih' bombaških napada 7. srpnja 2005. U stvari, dvije od njihovih podružnica ICTS UK i ICTS Europe Systems, imaju sjedište u Tavistock House, Tavistock Square u Londonu, mjestu gdje je toga dana eksplodirala bomba u londonskom gradskom autobusu na kat.

Ovo je popriličan popis, sve u svemu. A mi se moramo zapitati koliko se terorističkih napada moglo preduhitriti, koliko nevinih života spasiti, koliko smo danas mogli biti udaljeniji od bujajuće policijske države, da faktori kao ICTS i oni koji ih podupiru nisu mnogim teško vjerovatnim i nesretnim 'muslimanskim teroristima' dozvolili da se "provuku".

Od svih autoritarnih 'lidera' koji profitiraju od nesigurnosti kreirane 'muslimanskim terorizmom', politička elita države Izrael se najbolje okoristila. A od svih ljudi koji trpe zbog terorističkih napada, osobe muslimanske vjere ispaštaju daleko najviše. Izrael, država kreirana na otetoj palestinskoj zemlji i okružena muslimanima, potrebuje stalnu prijetnju od 'islamističkog terorizma' kako bi opravdala svoje postojanje. U forsiranju ove bezumne agende do tolikih razmjera, potičući Europu i 'Zapad' da usvoji izraelska stajališta prema Palestincima, čini se da se stvaraju uvjeti po kojima bi se mogla zaista ponoviti događanja iz nacističke Njemačke, samo ovoga puta s muslimanima na poziciji židova.
terrorism