Gore navedeno, pridodano hibridnim ratnim akcijama koje je provodio izraelski nacionalizam, napadima ekstremističkih skupina na Iran, kataliziranju rata koji je vodio Irak protiv novonastale Islamske Republike Iran između 1980. i 1988., čija je sveta obrana pokazala da je središnja osovina političko-vojne doktrine iranske nacije upravo obrana i progresivno promicanje odvraćanja, što podrazumijeva razvoj vlastite industrije oružja, plan da se sustavom visoke tehnologije projektila, širenje luka regionalnog utjecaja, te uspostavljanje političkih, vojnih, gospodarskih i energetskih saveza sa silama veličine Ruske Federacije i Narodne Republike Kine. A govorimo o obrani jer je napad izvršen protiv cionističkog entiteta bio u okviru legitimne obrane.
Općenito, djelovanje Irana bilo je djelovanje neograničenog čuvanja svog suvereniteta, unutar njegovih granica, u definiciji koja je polako mutirala ovisno o opasnostima izazvanim prisustvom i djelovanjem cionističkog entiteta i njegovih nastojanja kao čelnog aktera Washingtona, za čije interese ruši 45 godina revolucije.
Takva stvarnost objašnjava iranske napore da podrži ono što nazivamo Osovinom otpora, čija je glavna svrha obrana suvereniteta naroda Libanona, Sirije, Iraka, Jemena i vlastitog, uzimajući u obzir, kao središnju liniju politike palestinskog naroda, postizanje njegovog samoodređenja.
Nije uzalud jedna od prvih odluka koju je dao pokojni utemeljitelj Islamske Republike Iran, imam Homeini, nekoliko mjeseci nakon trijumfa revolucije 1979. godine, bila kada je proglasio potrebu obilježavanja Svjetskog dana Al Qudsa, posljednjeg petka u svetom mjesecu ramazana. Ovo je, kao referenca za svijet islama, ali i za cijelu planetu, da se ne možemo osjećati slobodnima kao ljudi bez slobode palestinskog naroda.
U tom kontekstu obrane naroda Bliskog istoka, posebice od cionizma, Iran je bio jedna od glavnih referenci potpore borbi palestinskog naroda, kao i pokreta otpora Libanona, Iraka, Jemena, kao i sirijske vlade i društva, zbog čega je izraelski režim, uz suučesništvo Sjedinjenih Država i njegovih bezuvjetnih saveznika, u osnovi američkog europskog dvorišta, pokušao proširiti radijus djelovanja u svojoj politici istrebljenja koja se provodi protiv Palestine posljednjih 76 godina, ali se povećao od 7. listopada 2023. nakon vojne operacije palestinskog otpora pod nazivom Oluja Al Aqsa. Ovo povećanje vojnih akcija očiti je primjer nacističko-cionističkog neuspjeha u njihovom "konačnom planu" rješenja protiv palestinskog naroda.
Cilj izraelskog režima da dovede Iran u izravnu konfrontaciju uključivao je i teroristički čin od 1. travnja. Toga su dana cionistički projektili koje su lansirali ratni zrakoplovi koji su narušili sirijski zračni prostor uništili kompleks zgrada u četvrti sirijske prijestolnice, gdje je glavna meta bio iranski konzulat u tom gradu. Teroristički napad rezultirao je ubojstvom visokih dužnosnika perzijske nacije u državnom radu kojim su podržavali sirijski narod i njegovu vladu. Među ubijenima je bio i general Mohammad Reza Zahedi, viši zapovjednik Iranske revolucionarne garde. Zajedno sa Zahedijem ubijen je i brigadni general Mohamadhadi Hayi Rahimi, kao i pet drugih iranskih oficira.
Ukupan broj poginulih u terorističkom napadu porastao je na 16, što je rezultiralo odlukom iranske vlade da, prema članku br. 51 Povelje Ujedinjenih naroda, primijeni pravo na samoobranu zbog nedjelovanja Vijeća sigurnosti UN-a koje svakim danom postaje sve slijepije, gluhije i gluplje.
Organizacija poput UN-a, koja djeluje samo kada je u pitanju favoriziranje Washingtona i vazalskih vlada ove silazne hegemonističke sile, uključujući nekažnjivost kojom je obdaren cionistički režim, koji je 76 godina okupirao, kolonizirao i istrijebio palestinsko stanovništvo i stvara trajnu destabilizaciju za narode Bliskog istoka.
Šef iranske diplomacije Hossein Amir Abdolahian izjavio je da je
"zbog neučinkovitosti Vijeća sigurnosti i izostanka osude napada izraelskog režima na iransko veleposlanstvo u Damasku, kao rezultat toga, jedina opcija koja nam je preostala bila legitimna obrana i kazniti cionistički režim".Iranska operacija, izvedena u ranim jutarnjim satima 13. travnja, pokazala je vojni potencijal perzijske nacije i njenu odlučnost da obrani ključne koncepte u svom životu kao zemlje: suverenitet i dostojanstvo. Kao što se pokazalo u 45 godina revolucionarnog procesa koji se suočava s ratnohuškačkim, provokativnim zemljama, složnim u pokušaju da ga unište, pokore i vrate u ono predrevolucionarno stanje koje je imalo perzijsku naciju kao nosač zrakoplova za britanske i američke snage.
Ovo je područje bogato energetskim resursima, gdje prolaze naftovodi i plinovodi i dio je komercijalnog razvojnog projekta enormnih razmjera kao što je novi Put svile, koji je u suprotnosti s interesima Sjedinjenih Država i savezničkih sila Washingtona.
No, osim napadačkih sposobnosti koje podrazumijevaju razvijanje vojne operacije odgovora tisućama kilometara daleko, postojala je politička volja i implementacija logistike, provjerena u uvjetima snažnog protivljenja i podrške europskih zemalja poput Francuske i Velike Britanije, koje su podržavale obaranje dronova i projektila lansiranih iz Irana u smjeru cionističkih ciljeva.
No, ono najodvratnije, posebno s obzirom na potporu koju treba dati palestinskom narodu pred procesom istrebljenja kojeg nad Palestinom provodi izraelski genocidni entitet, jest da arapski narodi, kao što je slučaj s jordanskom hašemitskom monarhijom, gdje je relevantan postotak stanovništva palestinskog podrijetla, služio je kao vjerni sluga i obarao dronove koji su prolazili kroz njezin teritorij, uzrokujući čak i smrt svojih građana. Jordan se od 13. travnja treba smatrati otpadničkom državom među muslimanima, među Arapima i cijelom slobodnom svijetu. Barem dok je na vlasti režim bijednog kralja Abdullaha II i njegova svita.
Iranski pravedan, zakonit i nužan napad na cionistički entitet dao je vrlo vrijedne lekcije i rezultate u vezi s ovim neprijateljem naroda, kao što je izraelski režim, koji je ukorijenjen u Bliskom istoku 76 godina. Prva stvar je da je baraž bespilotnih letjelica te balističkih i krstarećih raketa koje je lansirao Iran omogućio dobivanje dobrih ocjena za sposobnost odgovora na napade okupacijske vojske.
To jest, Iran očito vrlo dobro poznaje obrambene sposobnosti Netanyahuovog režima, njegove raketne sustave, korištenje zaštitnog štita, sposobnost mobilizacije snaga, vrijeme koje je potrebno za to.
Sve se to može znati teoretski, ali ako se provede u praksi ipak daje golemu korist zbog prednosti za izračune moguće operacije kažnjavanja ako se Izrael usudi napasti Iran, jer je agresija dio tog ratnohuškačkog karaktera izraelskih vlasti, posebno zbog apsolutne potpore koju mu daju Washington i saveznici, uključujući i G7, koji na suučesnički i sa stajališta međunarodnih odnosa neprihvatljiv način ne kane kazniti ekstremistički režim kakav je izraelski.
Kazna je bila evidentan primjer razlaza naroda s međunarodnim organizacijama i onim vladama koji žele pružiti svoju političku, gospodarsku i vojnu potporu režimima koji provode istrebljenje desetaka tisuća muškaraca, žena, uključujući i djecu, koji je u samo zadnjih 6 i pol mjeseci pobio 15 000 palestinskih maloljetnika u Pojasu Gaze.
Izrael je izjavio da će, suočen s legitimnim napadom Irana, iako je Islamska Republika bila suočena s terorističkim napadom na njegov konzulat u Damasku, napasti u vrijeme koje bude smatrao prikladnim. Iranski odgovor je da ako se Tel Aviv usudi napraviti pogrešku te veličine "odgovor biti smrtonosan", a to podrazumijeva korištenje sve sile balističkih i krstarećih projektila i svih vrsta vojne tehnologije za suočavanje s cionističkom prijetnjom.
Analiza koja proizlazi iz iranske operacije u kojoj je po prvi put u povijesti iransko oružje preletjelo nebo regije i palo na Palestinu okupiranu od strane cionista, otkrila je obrambeni sustav Netanyahuove administracije, izvukla ih je iz njihovih jazbina i također je pokazala prestravljeno izraelsko stanovništvo, koje je doslovno napadalo sabirne centre za hranu i energiju, kao i novac, pred neminovnošću iranskog odgovora.
Jedna od najvrjednijih lekcija je da je sada dobro prikazana mapa lokacije satelitskih obrambenih sustava izraelskog entiteta, mobilizacija rezervista, kao i mjesta izvan Palestine gdje cionistički režim ima saveznike i podršku, kao što je to bio slučaj u Jordanu i potpuno znanje o tome kako se to aktivira, koliko im je vremena potrebno i koji kapacitet imaju.
Za Amerikanca palestinskog podrijetla i direktora nevladine organizacije "Avaaz" Fadija Qurana, u analizi se navodi da su "razmjeri iranskog napada, raznolikost mjesta koja je gađao i oružja koje je koristio prisilili Izrael da otkrije većinu proturaketnih tehnologija koje Sjedinjene Države i sam Izrael posjeduju u cijeloj regiji".
"Iran sada može izvršiti obrnuti inženjering svih informacija dobivenih iz ovog napada kako bi još jedan mnogo smrtonosniji napad učinio puno ubojitijim. Dok će Sjedinjene Države i Izrael morati redizajnirati svoj sadašnji model, koji je doveden u pitanje", napisao je američki stručnjak palestinskog porijekla Fadi Quran.Izrael i njegova vlada, sastavljena većinom od terorista unutar ekstremističkog društva, nagovijestili su da će na napad Irana odgovoriti "pravednom osvetom". Izraelski mediji poput Haaretza, preko svojih kolumnista, ističu da je izraelska vojska napravila greške u Gazi, da su stagnirali i da imaju još puno toga za izgubiti s Iranom.
Evidentno je da je ta slika "najstrašnije vojske na svijetu", referentnog uzora za Zapad, jednostavno bila fasada koja se dramatično urušila. Danas se nijedna vojna škola ne bi usudila kladiti na izraelski režim u avanturi koja nema potporu svog američkog saveznika i NATO pakta, koji se ponašaju kao trupe slugu u službi Washingtona i cionizma.
Iran je dao lekciju o dostojanstvu i suverenitetu, snažnoj podršci palestinskoj stvari i Osovini otpora u regiji. Dobio je prestiž koji mu dodaje bodove u borbi protiv trijade koju čine SAD-NATO i cionizam i koji daje nadu za duboku promjenu odnosa snaga u regiji i svijetu, ako Kina i Rusija zauzmu stavove odlučnije podrške pravednim stvarima naroda, posebno današnjih Palestinaca. A Bliski istok, očekivano, polaže velike nade u Rusiju i Kinu.
No, to je jedna druga priča.
Ova završava tako da je Iran iz jazbine istjerao Izrael i SAD sa svojim saveznicima koji su sudjelovali u odbijanju napada, pa sada, nakon ovog demonstrativnog i probnog napada, Generalštab iranske vojske i Iranska revolucionarna garda imaju sve podatke o vojnim kapacitetima i instalacijama cionističkih, američkih i NATO snaga i jordanskih izdajnika kao na dlanu i mogu u miru pripremati napad od kojeg se Izrael neće oporaviti.
Komentari čitatelja
na naše novosti