Slika
Pre četiri godine NATO je, ničim izazvan, izvršio vojnu agresiju na Libiju kako bi pomogli militantima, većinom islamističkim militantima, da svrgnu s vlasti dugogodišnjeg lidera ove zemlje Muamera Gadafija. U tome su i uspeli, a Gadafi na kraju rata ne samo da je svrgnut već je i brutalno pogubljen.

Od onda je Libija utonula u haos koji se s vremenom samo pogoršava. Danas je zemlja zapravo u fazi građanskog rata između brojnih političkih i plemenskih frakcija koje se bore za prevlast nad naftnim resursima, gradovima i drugim teritorijima dok u isto vreme naglo jača uticaj Islamske države.

Govoreći ove nedelje o Libiji aktuelni šef NATO pakta, Jens Stoltenberg, rekao je: „Napori za stabilizaciju zemlje nakon završetka vojne operacije nisu uspeli“.

Ko je kriv? Stoltenberg ističe da je kriva „cela međunarodna zajednica“?!

Izgleda da Stoltenbergu ni ne pada na pamet da je za haos možda kriv upravo NATO savez koji je izvršio agresiju na Libiju uprkos činjenici da se moglo pronaći političko rešenje, kao što sada to pokušavaju da učine iako je rat zaraćenih frakcija u Libiji daleko intenzivniji od sukoba koji su isprovocirali agresiju Alijanse. Može se slobodno reći da je „revizija istorije“ postala svakodnevna praksa NATO pakta, čak i kada su u pitanju tako skorašnja dešavanja kao što je libijska kriza.

Valja spomenuti i to da je u vreme napada na Libiju Stoltenberg bio norveški premijer i lično se zalagao da norveške vazduhoplovne snage učestvuju u razaranju ove zemlje koja nikada nikoga nije napala.