gaza glad
© EPA-EFE/HAITHAM IMADObrazac oslobađanja Izraela od odgovornosti za glad u Gazi prisutna je u mnogim američkim medijima
Američka internetska stranica Mondoweiss piše kako se zvono za uzbunu zbog širenja gladi u Pojasu Gaze oglašava glasnije nego ikad, ali da glavni američki mediji i dalje nastavljaju skrivati ili umanjivati odgovornost Izraela za masovnu glad koju trpi opkoljeni Pojas.

Novinar James North citirao je Alexa de Waala, jednog od vodećih svjetskih stručnjaka za pitanje masovne gladi, koji je izjavio za list The Guardian da "ćemo u Gazi svjedočiti najžešćoj gladi od Drugog svjetskog rata".

Prema riječima autora, stručnjak De Waal nije običan komentator, jer je decenijama istraživao i pisao o gladi u raznim dijelovima Afrike, uključujući Etiopiju, Sudan i Somaliju, a poznat je po svojoj ozbiljnosti i oprezu.

North kaže da su tek posljednjih dana pojedini američki mediji počeli objavljivati nekoliko članaka o gladi. Ističe da glavni neuspjeh američkih medija, koji je "toliko opsežan i sistematski da mora biti namjeran", karakterizira njihovo odbijanje da okrive Izrael za masovnu glad koja je pogodila Gazu.

Medijsko zataškavanje

Zataškavanje se proširilo na gotovo sve glavne medijske kuće. Spomenuo je primjer The New York Timesa, koji je dva dana nakon objave članka o gladi u Gazi na naslovnoj stranici objavio podužu analizu koja navodno odgovara na pitanje: "Zašto više pomoći ne stiže do stanovnika Gaze?".

Izvještaj se činio kao temeljit i sadržavao je detaljne interaktivne karte.

Autor ističe da je analiza The New York Timesa primjer nepoštene prakse, te da je bila namijenjena skidanju krivice s Izraela. Pristrasnost je, naprimjer, bila očigledna u petom paragrafu, gdje je pisalo: "Postoje samo dvije ulazne tačke na teritoriji Gaze, koje redovno rade, a obje su na jugu".

No, istina je da "Izrael dopušta samo dvije ulazne tačke, koje su udaljene od sjeverne Gaze, gdje vlada najveća glad".

Čitatelj zatim saznaje da Izrael pregledava sve kamione koji ulaze u Gazu i da je "proces inspekcije često predug".

U paragrafu 16, dodaje James North, čitatelj članka dobiva više detalja: agencija Ujedinjenih naroda za pomoć kaže novinama da "zamršene izraelske inspekcije zadržavaju pomoć, a kamioni stoje u kilometarskim redovima na svakoj kontrolnoj tački i prisiljeni su krenuti ispočetka ako jedan predmet unutra bude odbijen".

The New York Times zatim daje tri paragrafa izraelskom glasnogovorniku koji negira da Izrael "sprečava dotok pomoći".

Osim toga, duga analiza The New York Timesa nigdje ne navodi da izraelski fanatici, također, sprečavaju kamione s humanitarnom pomoći da pređu u Gazu.

Opravdanje i prikrivanje

The New York Times zatim pronalazi još jedan način da umanji odgovornost Izraela za glad, govoreći: "Prijetnje očajnih gomila i izraelska pucnjava čine dostavljanje hrane ljudima opasnim".

Na taj način ponavlja svoje zataškavanje masakra u redu za brašno 29. februara, u kojem je ubijeno više od sto stanovnika Gaze. Prvo se navodi objašnjenje Izraela, da je većina žrtava stradala u stampedu, a tek se onda kaže da je došlo do pucnjave izraelskih snaga.

Autor navodi da se takav obrazac oslobađanja Izraela od odgovornosti ponavlja i u drugim medijima. Naprimjer, PBS NewsHour prenio je demant izraelskog glasnogovornika da usporava pomoć, čak i prije nego što je dozvolio službeniku UNICEF-a da iznese tu tvrdnju.

Nacionalni javni radio (NPR) slijedio je ista pravila igre, objašnjava James North, iako je barem kontaktirao Alexa de Waala za izjavu.

CNN International, a ne popularnija domaća verzija, pokazao se kao najgori, jer je prikazao reportažu koja pokazuje gladne stanovnike Gaze, ali je, što je zapanjujuće, spomenuo samo jednu rečenicu koja sugerira da je Izrael uzrok gladi.

Odmah nakon toga, ista mreža je objavila vijest u kojoj stoji: "Izrael je optužen da koristi izgladnjivanje kao ratno oružje, što on poriče".