Komentar: Na današnji dan prije devet godina pogubljen je tadašnji irački predsjednik, Sadam Husein. Tim povodom iz svog arhiva Vam donosimo SOTT Fokus Joea Quinna o stanju u Iraku deset godina nakon početka (druge) američke intervencije u toj bliskoistočnoj zemlji.
"Demokratizacija" Iraka - 19. ožujka 2003.
"Dok ovdje sjedim, parlament UK-a je odbacio prijedlog s nekih 415 prema 149 glasova. Nije da bi bilo koji drugi rezultat spriječio SAD, ali znači potpuno zeleno svjetlo za napad na Irak. Bushov "ultimatum" Sadamu istječe u ponoć po engleskom vremenu u četvrtak. "Šok i zaprepaštenje" (čitaj "smrt i uništenje) [u originalu "Shock and Awe", op. prev.] mogu uslijediti bilo kad između sada i tada. Imamo najviše jedan dan, jedan dan da razmišljamo na rubu ponora prije nego nas nadolazeća tama sve proguta.Na današnji dan prije deset godina, američka i britanska vojska (s gomilom "prikupljenih saveznika" koje su teglili sa sobom) su pokrenuli operaciju "Iračka sloboda" odnosno "Šok i zaprepaštenje", odnosno operaciju "Uništenja ključne infrastrukture Iraka i početka otvorenog desetljeća dugog napada na - i okupacije - irački narod". Do današnjeg dana, ubijeno je najmanje 1,5 milijuna iračkih civila, a najmanje 5 milijuna je raseljeno iz njihovih domova kao direktan rezultat "oslobađanja". Tome treba dodati još milijune onih koji su ubijeni i osiromašeni ekonomskim sankcijama koje su SAD vodile u desetljeću prije toga. Smrtonosne auto-bombe se nastavljaju do današnjeg dana. Dovoljno je reći, Irak nije oslobođen: uništen je, i uništen je namjerno.
Kao da se izruguje svima koji su protiv ove ilegalne invazije, te laži i prijevare koje se koristi za njeno opravdanje, Ari Fleischer je danas izjavio da, čak i ako Sadam sada ode u egzil, SAD će svejedno napasti. Ne radi se o WMD-u [skraćenica za "oružje za masovno uništenje", op. prev.], već o dominaciji i principima uništenja. Možda Ari misli da može biti iskreniji sada kada je "gotova stvar", sada kada su Cheney, Rumsfeld i Blair rekli miroljubivim ljudima svijeta "je..te se". Mora da je teško Fleischeru svakodnevno izlaziti pred svjetske medije i tako duboko lagati. (S druge strane, možda i nije).
Teško mi je opisati kako se trenutno osjećam; postoji ogroman osjećaj neminovne propasti, pomiješan s ljutnjom što se osjećam tako bespomoćno suočen licem u lice s takvom obijesnom psihopatijom. Kakvi su to ljudi koji jednostavno odluče baciti svijet i njegove stanovnike u "rat bez kraja" i kakvi smo to mi kad oni mogu, tako dugo, zavaravati nas tako patetičnim i jedva prikrivenim lažima i znati da ćemo se mi samo okrenuti na drugu stranu i dozvoliti da im to prođe?"
Prošli tjedan, britanski The Guardian je objavio rezultate 15-mjesečne istrage koju su proveli Guardian i arapski BBC. S ublaženim naslovom: "James Steele: America's mystery man in Iraq" [James Steele, američki tajanstveni čovjek u Iraku, op. prev.], video izvješće predstavlja poprilično osuđujuće dokaze da, neposredno nakon američke invazije na Irak, Vlada i vojska SAD-a su pokrenule skupljanje "šijitske milicije" od 10 000 ljudi koja će, po naredbama SAD-a, raditi tri stvari:
- Otimati, mučiti, ubijati i sakatiti članove iračkog otpora i one iz iračkog stanovništva koji ih podupiru.
- Podmetati bombe koje ciljaju područja s većinski sunitskim i šijitskim stanovnicima u nastojanju podjele stanovništva, te tako i svakog ujedinjenog otpora američkoj okupaciji.
- Stvoriti dojam "građanskog rata" u Iraku koji bi vlasti i vojske u SAD-u i Europi mogle iskoristiti za opravdanje nastavka okupacije Iraka u svrhu "očuvanja mira".
James Steele, Cheneyev i Rumsfeldov "gospodin odred smrti" u Iraku.
Takozvanu "šijitsku miliciju" koju su koristile američke vlasti (uz pomoć i savjete britanskih i izraelskih protu-ustaničkih "stručnjaka") je unovačila neposredno CIA i ljudi poput Jamesa Steela kako bi izvršili izvansudska ubojstva svakog koga su mogli iole identificirati kao "otpor". Kako bi sakrili ovu strategiju, nediskriminirajući napadi na iračke civile, i sunite i šijite, su se izvodili masovno. Neki od tih pojedinaca, u drugom okruženju, bi se nazivali "al-Qaedom". Njihova korist u službi američkih ratnih jastrebova u Pentagonu je bila dvostruka jer su opravdavali nastavak američke okupacije i predstavljali "dokaz" u prilog mitologiji američkog Rata protiv terorizma, retrospektivno, u kojem su SAD u ratu protiv počinitelja napada 11. rujna 2001. godine.
Dok prije invazije u 2003. godini nije postojalo apsolutno ništa što bi povezalo napade 11. rujna s Irakom Sadama Huseina, stvaranje odreda smrti (stvarnih) označenih kao "al-Qaeda u Iraku" (fiktivnih) "napravio je stvarnost" od laži da je Amerika i sva zapadna civilizacija bila u ratu protiv horde iracionalnih i nasilnih muslimana, te je postao predložak za poticanje terorizma kako bi se potisnule popularne pobune u Jemenu, Maliju i drugdje. Nakon što učine ljude nasilnima, oni mogu istrošiti i upravljati nacionalnim popularnim otporima, osiguravajući da nema protivljenja stvarnim strateškim ciljevima (većinom kontrola bliskoistočne nafte). Američke snage okupacije, zajedno sa svojim britanskim kolegama, imale su dugogodišnje iskustvo u onome što se zapravo dogodi kada se vojno napadne i zauzme suverenu naciju: ljudi se odupiru, i ne samo jedna etnička ili vjerska skupina, nego više ili manje cijela populacija. Ne postoji ništa poput strane okupacije za ujedinjenje zemlje.
Britanci su vodili ovu politiku u Sjevernoj Irskoj. Prvo su tražili "kriminalizaciju" sukoba (prezentirajući svaki otpor kao "teroriste"), a zatim "ulsterizaciju" sukoba, čiji je cilj bio stvoriti dojam među široj britanskoj i svjetskoj javnosti da je borba u Sjevernoj Irskoj bila interni "sektaški sukob", uz britansko igranje uloge frustriranih "čuvara mira". Obje strategije su navedene u neobjavljenom britanskom strateškom dokumentu iz 1975. godine pod nazivom "Put naprijed" [The Way Ahead, op. prev.] U sklopu napora za kreiranje stvarnosti "građanskog rata", odredi smrti su iskorišteni za napade na civile iz obje zajednice (katoličke i protestantske).
U Iraku, ti "šijitski" odredi smrti koje je kontrolirao SAD djelovali su na većinom isti način, i dok su mediji zadovoljni da ih prikažu kao obične šijite motivirane religijskom pristranosti, oni su u stvari unajmljeni nasilnici koji cijene samo novac kojim su plaćeni od svojih američkih gospodara i obećanje pozicije moći u budućnosti iračke vlade. Kao i članovi "libijskih pobunjenika" i "Slobodne sirijske vojske", ti ljudi čine talog arapskih i bliskoistočnih društava. Predvođeni spellbindersima [osobe koje mogu hipnotizirati mase ljudi da sudjeluju u planovima psihopata na vlasti, op. prev.] koji skrivaju svoje barbarske radnje s vjerskom prozom, sekularni vođe u regiji, poput Gadafija i Asada, Nassera i Arafata prije njih, borili su se uzalud da ih zadrže podalje. Razlog za to je zato što su SAD, Velika Britanija, Francuska i Izrael dosljedno podržavali - u obliku oružja, novca, obuke i očitih laži - ekstremiste protiv racionalnih glasova.
Irak je danas u ruševinama. Zemlja je rastrgana socijalno, uglavnom putem doslovnog rastrgavanja desetaka tisuća civila, s mnogima koje su najprije brutalno i sustavno mučili odredi smrti koje je sponzorirao SAD. Stotine tisuća ljudi su po kratkom postupku ubijeni, bilo bombama iz američkih zrakoplova, mecima američkih vojnika, ili preko onih sveprisutnih i vrlo učinkovith "automobila bombi" koje su podmetnuli američki i britanski operativci i njihovi unajmljeni nasilnici.
"Operacija Iračka sloboda" donijela je smrt i razaranje cijeloj zemlji od 26 milijuna ljudi. To je među najgorim zločinima protiv čovječnosti u svijetu i namjerno je i pomno planirano na taj način.
Komentar: Kao što znamo, uništavanje Iraka je dovelo do stvaranja "Islamske države", terorističke skupine koju podržavaju SAD-a i njihovih saveznici. Vidimo da se iste taktike koje su psihopati na vlasti koristili u Iraku primjenjuju diljem svijeta putem terorističkih skupina poput takozvane "Islamske države" i drugih, što im omogućava da ispunjavaju svoje ciljeve putem posrednika.