Za neka od njih ukrajinska vojska još uvijek nema protuodgovora, poput moderniziranih ruskih bombi FAB (oznaka 250, 500, 1500 i 3000) iz sovjetskog doba - kojih ona ima golemi broj i koje ruske vojne tvornice sada ubrzano osuvremenjuju sustavima za precizno navođenje zbog čega je njihov mogući otklon od cilja sveden na svega 2-5 metara što je beznačajno s obzirom na njihov golemi razorni potencijal.
Riječ je o bombama koje je Sovjetski Savez namjeravao koristiti za tzv. tepih bombardiranja po velikim grupacijama neprijateljskih snaga i infrastrukturi NATO saveza u slučaju međusobnog sukoba do kojeg na sreću nikada nije došlo.
Protiv ovih bombi nikakva sredstva protuzračne obrane nemaju učinka, čak niti američki sustavi Patriot, za koje je, uzgred, jučer njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock upozorila kako ih europske vojske više nemaju dovoljno za isporuke Ukrajini. Zbog toga će ih članice EU-a morati tražiti i kupovati po svijetu, kako to sada čine i po pitanju topničkih granata od 155 mm koje onda isporučuju Ukrajini - jer se nema vremena čekati jačanje europske vojne proizvodnje.
Toj potrazi i nabavci prvotno se protivio francuski predsjednik Emmanuel Macron, inzistirajući na tome da ih proizvodi europska obrambena industrija što bi ojačalo i onu francusku. Ali kako potonja za to nije previše zainteresirana (europska obrambena industrija većinski je u privatnim rukama poput one američke i zanima ju isključivo profit koji je najveći u proizvodnji sofisticiranog oružja, a osim toga inzistira i na dugoročnim ugovorima za koje jamče vlade jer želi izbjeći rizik od neplasmana proizvoda u slučaju brzog završetka rata)
Macron se na kraju povukao i dao svoj pristanak na odluku Bruxellesa o kupnji 155 mm granata u svijetu.
Čime se Ukrajina može suprotstaviti FAB-ovima?
Jedini način da se eventualno smanji šteta od uporabe ruskih bombi FAB bila bi isporuka Ukrajini američkih borbenih zrakoplova F-16 koji bi onda morali stupiti u borbu s ruskim višenamjenskim zrakoplovima, prije svega Su-34, koji su nositelji navedenih kliznih bombi koje sada, zbog sposobnosti navođenja, oni mogu ispuštati iz daljine do čak 70 kilometara (što je najviša udaljenost za ispuštanje sličnih bombi u bilo kojoj vojsci svijeta danas).
Međutim, broj Su-34 kojima raspolažu ruske zračne snage je vrlo velik, a Ukrajini je obećano svega 30-ak aparata F-16 za koje ukrajinski piloti tek provode obuku tj. i kada je završe imat će vrlo malo borbenog iskustva u odnosu na iskusne ruske pilote pa bi ta borba bila blago rečeno neravnopravna.
Ali druge zaštite od FAB-ova jednostavno nema i to je problem za kojeg dobro znaju i u Kijevu i unutar zapadnih saveznika.
Naravno, postoji još i mogućnost da se ruske zrakoplove uništava sustavima Patriot ali i ta je mogućnost smanjena s obzirom da ih uporaba ruskih dronova i spomenutih bombi sve više tjera iz zona bližih bojišnicama prema zaštiti najvećih ukrajinskih gradova koji su i sami sve više izloženi ruskim zračnim napadima poput Harkiva i Odese, ali i glavnog grada Kijeva gdje Patrioti moraju čuvati ključne vojne objekte i zgrade državnih institucija.
Osim toga Patriota i sam Zapad nema mnogo i vrlo su skupi, a Sjedinjene Države sada su primarno orijentirane da ih osiguraju za zaštitu Izraela u okolnostima sve dramatičnijeg stanja na Bliskom istoku vezano ne samo uz rat u Pojasu Gaze, već i zbog rastuće mogućnosti uključivanja Irana u sukob. I to nakon što je Izrael prošli tjedan izvršio zračni napad na zgradu iranskog veleposlanstva u sirijskoj prijestolnici Damasku (Izrael službeno nije priznao taj napad ali svi dobro znaju da ga je upravo on izvršio).
Naravno, tu je još uvijek i visoki potencijal za izbijanje izraelskog rata protiv libanonskog šijitskog proiranskog pokreta Hezbollah koji raspolaže s velikim brojem dostatno suvremenih raketa srednjeg, pa čak i dalekog dometa za udare u dubinu izraeslkog teritorija. Zato Ukrajina, u očima Washingtona, po pitanju Patriota sigurno nema prednost nad Izraelom.
Stiglo i novo rusko zastrašujuće oružje
Međutim, nije sav problem za Ukrajinu sada u FAB-ovima. Rusi su nedavno počeli koristiti i novo zastrašujuće oružje po utvrđenim ukrajinskim ciljevima. Riječ je o kliznim bombama ODAB-500 s termobaričkim (aerosolnim) bojevim glavama. To potvrđuje snimka koju je rusko ministarstvo obrane objavilo 5. travnja i koja prikazuje jurišne lovce Su-34 kako koriste navedene bombe protiv utvrđenih ukrajinskih položaja u istočnoj regiji Donjeck.
Kako navodi specijalizirani medij za obrambenu tematiku Military Watch (MW) takve bojeve glave su dobro optimizirane za neutralizaciju dobro utvrđenih neprijateljskih položaja i funkcioniraju raspršivanjem plinovitih kemijskih oblaka u zrak koji se zatim detoniraju vakuumskim eksplozivom kako bi se oslobodio udarni val visokog tlaka. Učinak je da se zrak isisava iz zatvorenih područja ogromnom snagom, uništavajući zgrade, bunkere, rovove i druge utvrde i uništavajući pluća svih osoba u blizini eksplozije.
Termobaričke granate uvelike su korištene na prvim linijama iz raketnih topničkih sustava TOS-1, a njihovo postavljanje iz navođenih klizećih bombi predstavlja dio šireg trenda da se takve bombe koriste za dopunu već značajne topničke nadmoći ruskih snaga, i time osigura još veću prednost vatrene moći.
Ruske bombe ODAB-500 opremljene su univerzalnim modulima za planiranje i korekciju s kontrolama krila i kormila, što im omogućuje ispravljanje smjera tijekom leta radi veće preciznosti. Usprkos velikoj težini bombi, zrakoplov Su-34 ima najveću izdržljivost od bilo koje klase borbenih aviona na svijetu danas i može ih nositi do četiri po jednom naletu bez opterećenja na konstrukciji samog zrakoplova - navodi MW.
Su-34 je proizveden u mnogo većem broju od bilo koje druge klase ruskih lovaca nakon Hladnog rata, a proizvodnja će se, kako navode ruski izvori 2023.,dodatno proširiti.
Uništavaju rovove i bunkere
Zapadni i ukrajinski izvori s rastućom su zabrinutošću istaknuli sve rašireniju uporabu kliznih bombi, pri čemu su pojedinci iz ukrajinskih snaga u siječnju 2024. obavijestili New York Times da su novi ruski napadi korištenjem ovih bombi nametnuli "dodatnu razornu moć" i da bi s 500 kg eksploziva mogli uništiti njihove podzemne bunkere.
Jedan je vojnik usporedio udare ruskih klizećih bombi s "vratima pakla", naglašavajući da bi ih ruske zračne snage "poslale dvoje po dvoje, osam u sat vremena... Zvuči kao da se avion spušta na vas." Ovo je poglavito bilo vidljivo prilikom ruskog zauzimanja najveće ukrajinske vojne utvrde na Donbasu - Avdiivke.
Korištenje termobaričkih bojevih glava navodno je učinilo letove Su-34 znatno smrtonosnijima kada ciljaju utvrđene položaje, a ova vrsta streljiva se u Rusiji široko uspoređuje s bacačima plamena zbog njihove posebne funkcije čišćenja rovova i bunkera.
Podsjećam da je ruski državni vrh u proljeće prošle godine, nakon što je postalo jasno da su Sjedinjene Države Ukrajini isporučile kazetno streljivo (zabranjeno u velikoj većini država, ali ne u SAD-u, Rusiji, Kini i još ponekim zemljama), a Velika Britanija prije toga i protutenkovske granate obogaćene uranom - najavio kako i Rusija raspolaže takvim oružjem i to u znatno većim količinama nego što će ga imati Ukrajina, i da će ga u slučaju njene uporabe i ruska vojska početi koristiti.
Kako se upravo to dogodilo tijekom prošlogodišnje ukrajinske ljetne protuofenzive, Rusija je od jeseni prošle godine počela s korištenjem bombi FAB, najprije onih najmanjih, s oznakom 250 - što nije ništa drugo nego kazetno punjenje koje zahvaća veliki dio prostora i uzrokuje puno veće stradavanje žive sile u odnosi na klasično punjenje.
Tko kontrolira eskalaciju?
Drugim riječima vidljivo je kako je Moskva simetrično odgovarala na svaku kvalitativno novu isporuku zapadnog oružja Ukrajini čime je izbjegavala moguću eskalaciju sukoba izvan granica te zemlje.
Tu se sada postavlja glavno pitanje, oko kojeg svakodnevno raspravljaju i američki stratezi u Pentagonu i Bijeloj kući: do koje razine ubojitog oružja u isporukama Kijevu SAD mogu ići a da to ne izazove rusku reakciju koja bi predstavljala eskalaciju s opasnim elementima izazivanja neposrednog sukoba Rusije i NATO saveza?
Washington još uvijek smatra kako je on taj koji u Ukrajini kontrolira eskalaciju. Međutim, kako stanje na bojišnicama postaje sve teže po ukrajinske snage, jasno je kako je nužno njihovo daljnje opremanje sve suvremenijim vrstama zapadnog oružja ukoliko se želi, ne više ukrajinska vojna pobjeda (što je retorika koja se koristi još isključivo u PR svrhe i u koju malo tko iskreno vjeruje), već obrana postojećih crta bojišnice od novog velikog prodora ruskih snaga o kojem se na zapadu uvelike govori da će uslijediti ove godine kroz novu veliku rusku ofenzivu iako Moskva o takvoj mogućnosti još uvijek šuti.
Međutim, eventualne isporuke još suvremenijeg oružja Ukrajini (poglavito ako Moskva procijeni da bi njene sposobnosti protureakcije u tom slučaju mogle biti nedostatne) otvaraju realnu mogućnost da Moskva od Washingtona preuzme ulogu onoga koji će nadzirati eskalaciju tj. početi poduzimati vojne ili diverzantske poteze (izvan teritorija same Ukrajine) nakon kojih će NATO morati donijeti tešku odluku što i kako dalje činiti: ići na dogovor s Moskvom (koji bi nužno značio i ustupke), ili krenuti u otvoreni rat s Rusijom koji bi automatski prerastao u Treći svjetski rat, a time neizbježno i nuklearni (Rusija se u konvencionalnom smislu ne namjerava suprotstaviti višestruko brojnijem protivniku - NATO savezu, jer bi u tom slučaju teško imala uspjeha).
Ruski državni vrh (dakle, ne više samo analitičari ili mediji) već jasno daje do znanja u kojem bi smjeru mogla ići spomenuta ruska eskalacija.
Ukoliko bi Ukrajini isporučeni zrakoplovi F-16 zbog nemogućnosti korištenja ukrajinskih zrakoplovnih pista (što zbog njihovog oštećenja, što zbog prekratke duljine letne staze) u borbene zadaće polijetali s aerodroma u Ukrajini susjednim zemljama - ti bi aerodromi postali legitimne mete ruskih vojnih napada. Osim toga, ruski predsjednik Vladimir Putin je nedavno, prilikom obilaska izvjesne ruske vojne tvornice, otvoreno, pred televizijskim kamerama kazao kako američki zrakoplovi F-16 mogu nositi i nuklearno naoružanje i da će taj element u slučaju njihove isporuke Kijevu Rusija uzimati u obzir.
Igra "va bank"
Koliko se ovim novim sigurnosnim elementima rukovodi Zastupnički dom američkog Kongresa pri svojoj blokadi nove američke pomoći Ukrajini kroz proračun u iznosu većem od 60 milijardi dolara na kojem inzistira predsjednik Joe Biden ne znam.
Međutim, osobno vjerujem da ipak u puno manjoj mjeri nego kada je riječ o interesima republikanaca vezanim uz nadolazeće američke predsjedničke izbore.
U tome i leži sav današnji apsurd i tragedija: zatvaraju se oči pred sve neizvjesnijim scenarijem ukrajinskog rata u ime političkih i stranačkih interesa ili interesa pojedinih grupacija krupnog biznisa usko povezanih s viskom politikom.
Nikada se do sada u povijesti nije dogodilo da su se privatni interesi bogatih korporacija, koliko god moćne bile, stavljali iznad interesa američke nacionalne sigurnosti. Nadam se kako to na kraju neće biti slučaj niti sada iako sve ukazuje na suprotno - gotovo na krajnje rizičnu igru na sve ili ništa.
Komentar: Ono što ostane od Ukrajine bit će područje smrti, bijede, droge i prostitucije