slika
Društvene mreže i mediji preplavljeni su mnogim teorijama i analizama koje pokušavaju dokučiti strategiju, cilj i uspjeh iranskog napada na Izrael. Pitanje svih pitanja jest što je Iran postigao najavljenim napadom dronovima smanjene brzine koji na kraju nisu ostvarili značajnu štetu izraelskoj vojsci.

"Na Stanfordu sam prisustvovao kvalitetnom predavanju o vojnoj strategiji koja je vodila osoba s decenijama iskustva, uključujući služenje na najvišim razinama u vojsci i vladi. Jedna lekcija koja je ostala u sjećanju bila je ova: Pitao nas je:

"Recimo da su SAD odlučile napasti Irak s novim stealth avionom koji prije nisu koristili, a koji je izbjegao sve radare? Napad je bio uspješan. Je li to bilo strateško?"

Mnogi su podigli ruke da kažu "da, postigao je cilj"." Ali profesor je rekao "Možda nije tako".

Zašto?

Ako se ovaj napad može izvesti konvencionalnim oružjem, bolje je zadržati svoje vrhunsko oružje dok vam ne bude potrebno. Njihovo korištenje stvara nedostatak", piše na platformi X Fadi Quran.

Njegova tvrdnja je da su razmjeri iranskog napada, raznolikost lokacija na koje je ciljao i oružje koje je koristio natjerao Izrael da otkrije većinu antiraketnih tehnologija koje SAD ima diljem regije.

"Iranci nisu koristili nikakvo oružje za koje Izrael nije znao da ga ima, samo su ga koristili u ogromnoj količini. Ali Iranci sada imaju skoro punu mapu kako izgleda izraelski odbrambeni sustav protiv raketa, kao i gdje u Jordanu i Zalivu SAD imaju instalacije. Oni također znaju koliko je vremena potrebno da se oni pripreme, kako izraelsko društvo reaguje... itd.

Iako je Izrael uz podršku saveznika uspješno odbranio to je veliki trošak i Izrael i pritisak na arapske režime.
Ovo je ogroman strateški trošak za Izrael, dok arapske režime sada kritikuju njihovi narodi, posebno jordansku monarhiju, jer ne čine ništa da zaštite Gazu, nego daju sve od sebe da zaštite Izrael.

Ono što je ključno, Iran sada može obrnuti inženjering svih informacija prikupljenih iz ovog napada. Dok će SAD i Izrael morati redizajnirati svoj trenutni model koji je kompromitiran. Stoga je njihov uspjeh u zaustavljanju ovog koreografiranog napada još uvijek vrlo skup.

Štoviše, s prijetnjom regionalnog rata koju ni SAD ni arapski režimi ne žele osjetiti bliže, vjerojatno će se njihov pritisak na Izrael da se povuče povećati, čineći prekid vatre izvedivijim.

Mnoge je zavaravao teatralnost napada koji na prvi pogled nije ostvario konkretne rezultate. Tko zna čitati vojne i geopolitičke poruke mogao je shvatiti da Iran sljedeći napad može ne najaviti i da ga može realizira preciznijim oružjem koje skriva.

Svako tko pretpostavlja da je ovo samo teatralnost, propušta kontekst kako vojska procjenjuje strategiju nasuprot taktici.

Teatar je važan faktor, ali prikupljanje podataka o držanju "neprijatelja" je vrijednije, pogotovo ako se vjeruje da su u dugom ratu iscrpljivanja.

Netanyahu i izraelska vlada preferiraju brzi, vrući i hitni rat u koji mogu uvući Ameriku. Iranci preferiraju duži rat iscrpljivanja koji slabi Izrael od njegovih sposobnosti odvraćanja i čini ga saveznikom Arapa i SAD-a kojega je preskupo imati.

Na kraju, ako ste osoba koja mrzi rat, ako želite mir, najbolji i jedini način da to postignete u regiji je podržati palestinsku borbu za slobodu, pravdu i dostojanstvo."