Putin Assad
© Unknown
Bitka za Alepo ima značaj Staljingrada u ratu protiv islamističkog terorizma. Sirija i njeni saveznici pokazali su da ratovi protiv islamističkog terorizma mogu biti dobiveni, da ne ispadne uvijek kako bi NATO i Saudijci htjeli te da se svijet može učiniti sigurnijim mjestom kada istinski partneri surađuju protiv sila zla.

Alepo je skoro u potpunosti slobodan. Sirijska arapska vojska, Rusija i njihovi saveznici oslobodili su jedan od najvažnijih gradova na Bliskom istoku. Ovo predstavlja povijesno najznačajniji događaj na Bliskom istoku od 2003. godine, kada je izvršena invazija na Irak i kada je pao Sadamov režim. Još to nije poput legendarne bitke za Berlin, ali ima značaj Staljingrada za Bliski istok.

2003. godina je bila početak trinaestogodišnjeg ciklusa tijekom kojeg se razbuktao pakao na Bliskom istoku pod rukovodstvom glavnih NATO sila. Izvršene su invazije na snažne, sekularne, suvremene režime. Kulture su iskorijenjene, uništena prava manjina. U ovaj vakuum moći uskočili su islamistički teroristi, najsofisticiraniji od onih koje su financirale despotske zaljevske države.

Kroz cijeli taj proces, Sirija je ostala nešto slično 'posljednjem Mohikancu' u arapskom svijetu. Predsjednik Bashar al-Assad kojeg su mnogi odbacili kao nižu kategoriju u odnosu na svog oca, utišao je sve svoje kritičare. U životu, rijetko tko dobije priliku birati tajming okolnosti kojima se mora na nivou prilagoditi, no postavši dostojan ovakvih okolnosti, sirijski predsjednik je zadao ključni udarac naspram više destruktivnih sila.

Kada su George Bush i Tony Blair započeli lažni rat protiv terorizma nisu ni u svojim najluđim snovima mogli zamisliti da će u PRAVOM ratu protiv terorizma pobijediti Sirijska arapska Republika i Ruska federacija. U takvoj stvarnosti postoji svojevrsna tragična, no ipak poetska ironija.

Sirija je pokazala svojim susjedima i onima šire da je moguće uspješno dobiti borbu protiv barbarskog islamističkog terorizma.

Sirija je to postigla pomoću dobro utrenirane vojske patriota koji se bore za svoju domovinu. Nadalje, Sirija je kultivirala istinsku alijansu onih koji su priznavali njenu suverenost i njene unutarnje političke procese. Rusija, Iran, Hezbollah i do određene mjere Kina, su svi pomagali Siriji u ime njenog očuvanja prije nego promjene režima. Ne može se netko boriti s terorizmom dok pritom simpatizira s terorističkim namjerama svrgavanja legitimne vlasti, bez obzira kakve je forme ta vlast.

Sirija je također dokazala da se može oduprijeti destruktivnim snagama NATO sila. SAD, Britanija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Belgija imale su malo stvarnih pobjeda na Bliskom istoku. Posjedovanje ljudstva i mogućnosti regrutiranja terorističkih posrednika za uništenje vlasti i infrastrukture predstavljaju pirovu pobjedu na neki način. Kada je u pitanju održanje bilo čega što bi sličilo državi u razdoblju nakon takve invazije, NATO je spektakularno podbacio.

U Siriji su pokušali uništiti zemlju, no ostali su uskraćeni za promjenu režima. Ovo je učinilo mogućim i otpor i ultimativno dobivanje bitki protiv terorističke okupacije.

John Kerry, Samantha Power i Ashton Carter silno su se trudili izmanipulirati diplomatski proces u Siriji, sve da bi kupili vrijeme svojim terorističkim posrednicima čiji je zajednički, unilaterarni cilj bio svrgavanje sirijske vlade.

No dok je Rusija ostala u velikoj mjeri tiha kada su Irak i Libija bili uništavani, ovoga puta kolektivna objava 'kad je dosta - dosta je' proizlazila je iz Ruskog ministarstva vanjskih poslova. Čvrsto rukovođenje Sergeja Lavrova tijekom cijele sirijske krize jamčilo je da diplomatske i političke 'mine iznenađenja' namještene od strane Zapada ne pokvare sam proces niti naštete nastojanjima ljudi na terenu koji vode borbu.

Lavrov Kerry
Politička pobjeda Lavrovljevog tipa inteligentnog, informiranog, dostojanstvenog i nekolebljivog pregovaranja je isto toliko ključna kao i vojna pobjeda protiv terorističkih snaga. S Alepom oslobođenim, John Kerry neće imati ni o čemu više pregovarati. Nema više uloga u igri. Lavrov je odnio pobjedu, Kerry je izgubio.

Pobjeda u Alepu također će poslati udarne valove kroz cijelu regiju. Pokušaji Saudijske Arabije i Katara da koloniziraju arapski svijet pomoću izvoza vahabističke ideologije 'preko nišana oružja', naletjeli su na čvrsti zid. Sirija je pokazala da uz sav njihov novac i zlu namjeru, dobro obučena narodna vojska podržana od moćnih saveznika može zaustaviti zaljevske tirane koji se moraju oslanjati na terorističke plaćenike da bi vojevali njihove bitke jer njihovi vlastiti vojnici jedva da mogu metka ispaliti iz svojih skupih američkih i britanskih oružja.

Ambicije predsjednika Erdogana o ponovnom osvajanju otomanskih posjeda u arapskom svijetu također su potisnute. Turska će morati ili potpuno odustati od svojih ambicija u Siriji ili se pak pridružiti konstruktivnim naporima da se zemlja ponovo izgradi po uvjetima koje su utvrdili Damask i Moskva. Vjerovatnost je ta da će Erdogan nastavljati prebacivati svoj fokus na Irak, čija komparativno slabija centralna vlast nema na raspolaganju odgovarajuća sredstva kako bi se suprostavila nelegalnim turskim upadima na sjeveru zemlje.

I na kraju, za one koji nemaju pravog srca da proslave pobjedu sekularne Sirije nad terorizmom, možda budu imali dovoljno mozga da uvide da je zaustavljanjem progresa ISIS-a, Al-Qaede, "Slobodne sirijske armije" i ostalih terorističkih grupa, Sirija pomogla učiniti svijet sigurnijim mjestom.

Čvrsto sam uvjeren da će se jednog dana ljudi osvrnuti na prosinac 2016. godine i prisjetiti se herojske borbe Sirije, Rusije i ostalih saveznika protiv islamističkog terorizma. Osjećati će sramotu kako su njihove vlade propustile zaštititi ih, te će reći: Hvala Vam predsjedniče Asad i Hvala Vam predsjedniče Putin što ste nas zaštitili.

Rat nije gotov, Raqqa, Deir ez-Zor i preostale sirijske istočne regije također moraju biti oslobođene. Alepo, iako slobodan, trebat će se obnoviti. Preostaje iznimno puno posla, no strujanja su se dostatno promijenila i odlučni udarac je zadan silama zla.