Arheolozi su proučavali nesvakidašnje neolitske sahrane u kojima su sahranjene žene koje su bile žrtve rituala. Žene su podlegle jezivom ubistvu, tipičnom za talijansku mafiju.
grobnice
Grobnica u Saint-Paul-Trois-Châteaux blizu Avignona sadrži kosture triju žena koje su ondje pokopane oko 5400. pr. Kr.
Istraživanje čudesnih neolitskih sahrana na lokalitetu Saint-Paul-Trois-Chateauk-u blizu Avinjona, u južnoj Francuskoj navelo je arheologe da posumnjaju da se tu radi o jezivom ubistvu.

Iako su neolitske grobnice otkrivene prije 20 godina, bilo ih je nužno ponovno proučiti.

Prema novoj studiji, objavljenoj u časopisu Science Advances, autori navode da su neolitske žene bile vezane i žive sahranjene u ritualu. Srednji neolit ​​u dolini rijeke Rone datuje se od 4250. do 3600/3500. godine prije nove ere, kada su i datovane sahrane ovih žena.

sahrane
© Ludes et al., Sci. Adv. 10, eadl3374Pogled snimljen s gornjeg dijela skladišne ​​jame 255 koji prikazuje tri kostura, s jednom osobom u središnjem položaju (Žena 256 1), a druga dva smještena ispod prevjesa zida (Žena 2 i Žena 3)
Njihova analiza je pronašla dokaze o metodi ubijanja tzv. incaprettamento na 14 neolitskih lokaliteta u Europi. Sve ove neolitske sahrane datuju se od 5400. do 3500. godine prije nove ere. Ova metoda ubijanja je tipična za talijansku mafiju. Žrtve se ubijaju vezivanjem vrata za noge, koje su savijene iza leđa. Na taj način bi se efektivno zadavile, nakon nekog vremena.
slika
© Ludes et al./ Science AdvancesVezivanje vrata i ruku iza leđa
Također su prostudirali znanstveni rad koji opisuje mezolitsku kamenu umjetnost u pećini Adaura na Siciliji, napravljenu između 14.000 i 11.000 prije nove ere. Na njoj su prikazane dvije ljudske figure vezane na način incaprettamento.

Grobnica, u kojoj su žrtvovane žene, oponaša silos, ili jamu u kojoj se čuvalo žito. Grobnice u obliku silosa bile su ukrašene poljoprivrednim simbolima. Iznad njih se nalazila drvena konstrukcija i bilo je prisutno kamenje za mlevenje žita.
silosi
© Ludes et al./ Science AdvancesSilosi u kojima su sahranjene žene i drvena konstrukcija iznad njih
Možda su žrtve vezane i žive sahranjene za potrebe poljoprivrednog rituala i ciklusa prirode.

Iako se u radu ne pominje, postoji i jedan sličan primer sa teritorije Srbije iz ranog neolita ili starčevačke kulture (6200-5500. godina prije naše ere). Više osoba bilo je sahranjeno u grupnoj grobnici, a jedna se posebno isticala, jer su joj ruke i noge bile vezane iza leđa i tako je u grobu sahranjena. Da li je ta osoba bila živa ili već mrtva, nažalost to arheolozi nisu utvrdili, zbog nedovoljno dokaza. Više o tome: Misterija grupne grobnice u Vinči - mjesto neolitskog zločina?

Istraživači smatraju da je treća žena u grobnici bila starija i da je umrla prirodnom smrću. I da je bila sahranjena u skladu sa pogrebnom praksom iz tog perioda, u zgrčenom položaju i na boku. Međutim, dvije mlade žene su bile žrtvovane kako bi, vjerojatno, bile sahranjene sa njom.

Naime, mlade žrtve su bile prikovane teškim fragmentima kamenja za mlevenje žita, što je istraživačima ukazalo da su još uvijek bile žive kada su sahranjene.